Anksioznost je neprestano, nervozno isčekivanje da će se nešto loše desiti. Drugim rečima anksioznost podrazumeva neprestano strahovanje, bilo da je u pitanju realan ili imaginaran strah. Stanje anksioznosti je krajnje neprijatno a anksiozna osoba se oseća iscrpljeno, bezvoljno, beživotno. Neprestano je nervozna isčekujući negativan ishod svake situacije. Sve to je propraćeno ogromnim strahom da neće moći da se izbori sa novonastalom situacijom. Osobe koje se bore sa anksioznošću često imaju osećaj da će izgubiti kontrolu i da će eksplodirati.
Suočite se sa problemom
Psiholozi tvrde da do povišene anksioznosti dolazi zbog „guranja problema pod tepih“ odnosno da se anksioznost javlja kod osoba koje se nisu na pravi način suočavale sa životnim problemima. To su najčešće osobe koje izbegavaju suočavanje sa negativnim emocijama, izbegavajući da rešavaju unutrašnje konflikte. Kod osoba koje imaju anksiozni poremećaj autonomni nervni sistem se lakše aktivira nego kod drugih ljudi. Tako da se anksiozne osobe mnogo češće uplaše od iznenadnih zvukova. A to kod njih dovodi do drugih simptoma kao što su ubrzan rad srca, gubitak daha, pojačano znojenje.
Kod osoba koje pate od povišene anksioznosti najčešće dolazi do besa usmerenog ka sebi, jer takve osobe su deprimirane zbog svog stanja. Sve ove dodatne emocije produbljuju problem sa sa povišenom anksioznošću i usled toga dolazi do sve većeg straha. Anksiozna osoba se najpre plaši nekih situacija (zatvorenog prostora, vožnje liftom, visine). Po glavi joj se stalno vrzmaju pitanja – šta bi bilo kad bi bilo? Uglavnom se radi o umišljenim strahovima, tako da vremenom osoba dolazi u situaciju da ima strah od straha.
Šta hrani anksioznost?
Postoje neke aktivnosti za koje smatramo da će nam pomoći da kontrolišemo anksioznost, ali na taj način stvaramo kontraefekat. Tako samo hranimo anksioznost i produžavamo agoniju. Anksiozne osobe su u stalnoj borbi između fizičkog i mentalnog. Koliko god anksiozna osoba pokušavala da kontroliše svoje opsesivne misli, na fizičkom nivou dolazi do grčenja mišića. Svesno ili ne anksiozna osoba steže mišiće što dovodi do hronične tenzije u mišićima ramena, potiljka, vrata, dijafragme i nogu. Što se osoba više bori, anksioznost postaje sve jača i dugotrajnija. A osoba se oseća umorno, napeto i iscrpljeno.
Odagnajte brige snagom svojih misli
Karakteristično za osobe koje se bore sa anksioznošću je uporno izbegavanje situacija kojih se plaše (osoba koja ima agorafobiju – izbegava da izlazi iz kuće; osoba koja se plaši vožnje liftom – rađe će ići stepeništem, bez obzira što joj je to fizički daleko napornije). Vrlo često se dešava da anksiozne osobe pokušavaju da kontrolišu svoje misli, postupke i osećanja ne bi li sprečile napad panike i držale celu situaciju pod kontrolom. Naprotiv, na taj način samo pojačavaju dejstvo negativnih misli tj. takvim ponašanjem dolazi do kontraefekta.
Povišena anksioznost opstaje, jer je osoba dodatno uznemirena verujući da ukoliko anksiozno stanje potraje, to može prerasti u neki ozbiljan poremećaj odnosno „ludilo.“ Činjenica je da je anksioznost rasprostranjena i da se dosta ljudi „bori“ sa njom. Najveću brigu stvara zabrinutost za zdravlje, zatim misao o tome da li je sve u redu, kao i zabrinutost šta drugi misle o vama, odnosno kakav utisak ostavljate na okolinu.
Kako se osloboditi anksioznosti?
Prvo i najvažnije je da se suočite sa svojim strahovima. Kada se osmelite i prvi put se suočite sa svojim strahom (iracionalnim), a pri tom shvatite da niste umrli i da vam se ništa loše nije desilo od svega što ste umišljali, bićete ponosni sami na sebe. Uostalom, neka misao koja vas pokreće bude – „Ako treba da umrem, bolje da umrem sad i odmah, nego što ću u mislima umirati neprestano.“ Kada se prvi put suočite sa svojim strahom i iz te situacije izađete kao pobednik, ne samo da ćete biti ponosni na sebe, već ćete korak po korak uspeti da se izborite sa svojim strahovima.
Živite ovde i sada
Dalje, važno je da se fokusirate na sadašnji trenutak a ne ni na prošlost ni na budućnost. Prošlost je ono što je iza vas i vi tu ne možete ništa da izmenite. Budućnost je ono što će tek doći, ali ukoliko stalno živite u strahu od nekih situacija, smišljajući najgori scenario koji se možda nikada neće desiti, vi ste na dobrom putu da postanete anksiozni. Ukoliko što pre ne izađete iz tog „začaranog kruga“ ne zaboravite da vrlo lako možete upasti u depresiju, jer su anksioznost i depresija u tesnoj vezi.
Pravilno disanje (a činjenica je da mnogo ljudi ne diše pravilno) vam takođe može pomoći u borbi protiv anksioznosti. U svakom slučaju nije sramota potražiti stručnu pomoć i koristiti propisanu terapiju. Sve je bolje od ignorisanja problema i izbegavanja da se suočimo sa istinom. Ukoliko pokušate da se prisetite nekih situacija u kojima ste bespotrebno brinuli, sigurna sam da ćete i sami uvideti da vas preterana briga nikada, ali baš nikada nije dovela do rešenja problema. I ovde bih rado primenila svoju misao – „Ne uzimaj posao Bogu“- koja je inače moj životni moto.