Naslovna Škola Jezik i književnost Pleonazmi koje najčešće koristimo u svakodnevnom govoru

Pleonazmi koje najčešće koristimo u svakodnevnom govoru

2085
0
Pleonazmi

U Rečniku književnih termina pleonazmi se definišu kao nagomilani sinonimi u tekstu ili u govoru. Dakle, reč je o suvišnoj upotrebi reči koje imaju isto ili slično značenje. Ova pojava se u pismenoj ili usmenoj komunikaciji smatra stilskom greškom, jer nagomilane reči istog značenja postaju izlišne za smisao rečenice. 

Upotreba pleonazama je postala deo svakodnevne komunikacije, a greške ne prave samo školarci već i odrasli. Bez obzira na nivo obrazovanja, pleonazmi su maltene svima postali govorni manir, kog najčešće nismo svesni.

Dok u svakodnevnoj komunikaciji pleonazme smatramo pogrešnim, u književnim delima oni imaju status stilske figure. Književnici ih ponekad namerno upotrebljavaju, s ciljem da nešto istaknu ili da pojačaju afektivno značenje teksta. Međutim, van književnog teksta oni su i  dalje stilska greška. 

U daljem tekstu saznajte koje pleonazme najčešće upotrebljavamo i zašto su takvi primeri pogrešni.

Primer za pleonazam i objašnjenje

Sigurno ste nekada čuli da je neko rekao mala beba (Dobili su malu bebu ili Odeća za male bebe je prelepa i sl.) ili ste ovaj pleonazam vi upotrebili.

Ako sagledamo sintagmu mala beba u svim ovim i sličnim primerima na prvi pogled nema ničeg neobičnog. U pitanju su dve vrste reči – pridev i imenica, koje se slažu u rodu, broju i padežu. Iz ugla gramatike ova sintagma je potpuno ispravna, ali sagledajmo i njeno značenje. Imenica beba označava živo biće muškog ili ženskog pola starosti do godinu dana otprilike. Beba ne može biti osoba od 30 godina, visine od dva metra i težine od osamdeset kilograma. Beba je biće male težine i visine i još uvek nepunih godinu dana. 

Dakle, pojam beba u svoje značenje već uključuje pridev mala i zato je suvišno njegovo dodatno upotrebljavanje. Ispravno je reći Dobili su bebu, Odeća za bebe je prelepa.

*Treba napomenuti da su mišljenja u vezi sa ovim primerom podeljena i da je sintagma mala beba često predmet jezičkih rasprava. Dok pojedini lingivisti smatraju da je ona pleonazam, drugi navode da beba može biti i velika, te da ova sintagma nije primer pleonazma. 

Suvišan pridev uz imenicu

Pleonazam koji smo objasnili u prethodnom pasusu odnosio se na suvišnu upotrebu prideva uz imenicu. Ovakvih primera ima zaista mnogo. Ako kažemo Pomogao sam staroj baki da pređe pešački prelaz, sagovornik koji zna da ste upotrebili pleonazam (staroj baki) može se podrugljivo našaliti sa vama i pitati vas Zašto nisi pomogao mladoj baki. Dakle, imenice baba i deda označavaju starije osobe pa je suvišno reći da su stari. Isto je i sa primerima hrabri junak, siromašni prosjak, unutrašnji enterijer, šuplja cev – značenje ovih imenica podrazumeva navedene prideve. 

* I u vezi sa primerima stara baba i stari deda postoje različita mišljenja (na primer, baba može biti i mlada ako dobije unuče u 40. godini života). 

Pridev mali uz deminutive 

Neki od najčešćih primera pleonazama nastaju kada se uz deminutive nađe pridev mali/-a/-lo/. Prisetimo se gradiva iz osnovne škole – deminutivi ili umanjenice su reči koje označavaju nešto malo, umanjeno (kućica, cvetić, ptičica). U rečenicama Žive u maloj kućici ili Ta mala ptičica svako jutro sleće na naš prozor pridevi maloj (kućici) i mala (ptičica) su suvišni, jer kućica svakako ne može biti vila na tri sprata niti ptičica može biti veličine poput orla. Dakle, nepotrebno je i nepravilno naglašavati umanjenost deminutiva. Umesto mala kućica, mali autić, mali cvetić, mala ptičica, mali čovečuljak, malo uvce treba reći samo kućica, autić, ptičica itd.

Najučestaliji pleonazmi

Čak štaviše, isto takođe, baš upravo, često puta, uzgred budi rečeno – ovi spojevi reči se u svakodnevnom govoru čuju toliko često da su postali poštapalice svim generacijama. U primeru čak štaviše zajedno su upotrebljene reči koje imaju isto značenje – pored svega, naprotiv. U rečenici Došao je, štaviše i poklon je doneo na mestu rečce štaviše može se naći reč čak, a da smisao rečenice ostane isti – Došao je, čak je i poklon doneo.

Konstrukcije sa suvišnim prilozima

Priznaćemo da su primeri siđi dole, popni se gore i vrati se natrag pleonazmi koje svi upotrebljavamo, a da toga nismo svesni. Ako nekome zapovedamo da siđe, logično je da se ta osoba onda nalazi na mestu koje je na nekoj visini (sprat, terasa, drvo). Još logičnije je da zapovedanjem da siđe očekujemo da osoba to učini kretanjem ka pravcu zemlje, tj. nadole. Glagoli sići, popeti se i vratiti se podrazumevaju određeni pravac pa je uz njih suvišno upotrebiti priloge dole, gore i natrag. 

Pleonazmi sa zamenicom svoj/-a/-e

Videla sam ih svojim očima, Decu ću štititi svojim sopstvenim životom – samo su neki od primera pleonazama nastali suvišnom upotrebom zamenice svoj. I ovde bi trebalo uzeti u obzir smisao rečenica. Naravno da je nemoguće da vidimo tuđim očima ili da nekoga branimo tuđim životom. Umesto Videla sam ih svojim očima bolje je reći Lično sam ih videla. Iz druge rečenice treba izbaciti svojim sopstvenim (životom) i reći Decu ću štititi životom.

Slično je i sa pleonazmom Ja lično mislim (npr. Ja lično mislim da to nije u redu) gde nam oblik glagola već ukazuje na prvo lice jednine pa je dodatno upotrebljavanje zamenice za prvo lice jednine ja suvišno.

Pleonazmi koji se svakodnevno čuju na televiziji

Kao što smo rekli na početku – sa pleonazmima greše svi. Brojne primere pročitaćete u novinama, na internetu ili ćete ih čuti na televiziji. Neki od njih su zajednički sporazum, zajednička saradnja, pokrenuta inicijativa, potencijalna mogućnost, izloženi eksponati, bilateralni odnosi dveju zemalja, minus jedan stepen ispod nule.

POSTAVI ODGOVOR

Please enter your comment!
Please enter your name here