Pređi na sadržaj
Znanje za svaki dan15. 11. 2026.
Društvo

Kako gradnja javne infrastrukture utiče na privatne parcele i prava vlasnika

putevi-infrastruktura

Širenje gradskih zona, izgradnja lokalnih saobraćajnica i postavljanje vodovodne ili elektromreže često zahtevaju korišćenje zemljišta koje se nalazi u privatnom vlasništvu. U idealnim okolnostima, država ili lokalna samouprava pokreću zvanične procedure oduzimanja imovine uz isplatu pravične tržišne naknade pre nego što radovi uopšte počnu. Međutim, u praksi se nemali broj vlasnika suočava sa situacijom da je opština ili javno preduzeće već ušlo na njihovu parcelu, asfaltiralo put ili postavilo podzemne instalacije, a da o tome nije doneto nikakvo formalno rešenje niti je ponuđena finansijska kompenzacija.

Izgradnja puteva i komunalnih mreža preko privatnih imanja

Kada javna vlast promeni namenu privatne parcele ili je preda na javno korišćenje bez sprovođenja zakonskog postupka oduzimanja, nastaje stanje koje pravna struka prepoznaje pod određenim terminima. U takvim okolnostima faktička eksproprijacija predstavlja situaciju gde je vlasnik praktično lišen mogućnosti da koristi sopstvenu nepokretnost, iako je u katastru i dalje upisan kao njen nosilac prava. Iz prakse koju navodi advokat Popović, privatni vlasnici najčešće primete ovaj problem tek kada pokrenu postupak prodaje ili ostvarivanja prava na gradnju, pa utvrde da preko njihove parcele prolazi seoski put, ulica ili dalekovod. Gubitak faktičke kontrole nad parcelom bez odluke o naknadi predstavlja direktno ograničenje ustavom garantovanog prava na imovinu.

Procesi urbanizacije u manjim opštinama neretko napreduju brže od administrativnih procedura. Često se dešava da lokalne zajednice, u želji da što pre reše infrastrukturu za više domaćinstava, naprave saobraćajnicu preko rubnih delova imanja bez prethodne saglasnosti svih suvlasnika. Vlasnik tada ostaje sa parcelom čija je kvadratura na papiru nepromenjena, ali je njena upotrebljivost drastično smanjena ili potpuno uništena. Nije retkost ni da se pošumljen deo imanja ili poljoprivredno zemljište pretvori u javnu površinu, čime vlasnik gubi godišnji prinos ili potencijal za rentiranje.

Razlika između formalnog oduzimanja zemljišta i bespravnog zauzimanja

Redovan postupak oduzimanja nepokretnosti podrazumeva jasne korake predviđene zakonodavstvom. Najpre se utvrđuje javni interes za određeni projekat, poput gradnje autoputa, škole ili bolnice. Nakon toga, organ uprave donosi rešenje o eksproprijaciji i poziva vlasnika radi dogovora o visini naknade na osnovu procene Poreske uprave. Celi proces pruža pravnu sigurnost jer vlasnik tačno zna kada predaje imovinu i pod kojim finansijskim uslovima.

Sa druge strane, neformalno zauzimanje dešava se tiho i bez formalnog upravnog akta. Opština jednostavno izvede radove, postavi asfaltski sloj ili cevovod i privede zemljište javnoj nameni. U toj situaciji ne postoji rešenje protiv koga bi se mogla izjaviti žalba u upravnom postupku. Građani su primorani da sami pokreću sudske postupke kako bi dokazali da je njihovo pravo svojine povređeno i da im pripada naknada u visini tržišne vrednosti oduzetog zemljišta.

Postupci za zaštitu imovine i ostvarivanje prava na naknadu

Kada dođe do neovlašćenog korišćenja privatne parcele u javne svrhe, vlasnici imaju na raspolaganju konkretne mehanizme zaštite pred redovnim sudovima. Prvi korak obično obuhvata prikupljanje materijalnih dokaza koji potvrđuju da je parcela zaista privedena nameni od opšteg interesa. Sudski postupak se u ovim slučajevima vodi radi isplate naknade za gradsko građevinsko ili poljoprivredno zemljište, pri čemu se primenjuju opšta pravila o zaštiti svojine.

Da bi se zahtev uspešno formulisao pred sudom, potrebno je utvrditi nekoliko osnovnih faktora:

  • Status parcele: uvid u katastar nepokretnosti radi potvrde vlasništva i tačnih granica imanja.
  • Obim zauzeća: tačno merenje površine koju je zauzela saobraćajnica ili komunalna infrastruktura.
  • Vreme nastanka promene: utvrđivanje momenta kada su radovi izvedeni radi pravilnog obračuna vrednosti.

Važno je napomenuti da pravo na traženje naknade za ovako zauzeto zemljište ne zastareva po opštim pravnim načelima o zaštiti prava svojine. To znači da vlasnici mogu zahtevati pravičnu nadoknadu čak i ako je put preko njihove parcele izgrađen pre više godina ili decenija, pod uslovom da nikada nisu primili naknadu ili potpisali ugovor o ustupanju.

Procena vrednosti i dokumentovanje faktičkog stanja na terenu

U sudskom postupku presudnu ulogu igra stručno veštačenje. Veštak građevinske struke izlazi na teren kako bi precizno utvrdio koliki je deo parcele zauzet i da li je preostali deo zemljišta izgubio na vrednosti ili funkcionalnosti. Pored njega, veštak poljoprivredne ili šumarske struke angažuje se ukoliko je reč o zemljištu koje je donosilo redovne prihode od kultura ili seče drva.

Tržišna vrednost se određuje prema cenama sličnih parcela na toj lokaciji u vreme donošenja sudske odluke, a ne u vreme kada je rad izveden. Time se osigurava da vlasnik dobije iznos koji odgovara trenutnim uslovima na tržištu nekretnina. Takođe, ukoliko je zauzimanjem jednog dela parcele preostali deo postao neupotrebljiv za gradnju ili obradu, vlasnik ima pravo da zahteva otkup celokupne parcele. Temeljno dokumentovanje stanja fotografijama, istorijskim izvodima iz katastra i svedočenjima komšija znatno olakšava dokazni postupak i ubrzava donošenje presude.

Оставите одговор

Ваша адреса е-поште неће бити објављена. Неопходна поља су означена *