Home Blog Page 78

Verski turizam u valjevskom kraju: Manastiri u okolini Valjeva

0
Manastir Lelić - zima

MANASTIRI VALJEVSKOG KRAJA: Valjevski kraj je veoma poznat po verskom turizmu, jer se tamo nalazi veći broj manastira, a kako je rekao Otac Justin Ćelijski „ Manastiri su osmatračnica srpske savesti. U njima nam je ostavljeno sve što je besmrtno, večno i Božansko u našoj istoriji i našem narodu. To je naše besmrtno bogatstvo, kojim se ponosimo pred celim svetom

Manastir Lelić

Na obroncima planine Povlen u istoimenom selu nalazi se manastir Lelić, koji je zadužbina Svetog Vladike Nikolaja i njegovog oca Dragomira Velimirovića. Osvećen je na Preobraženje 1929.godine. Sve do 1996.godine je služio kao parohijska crkva, a potom je pretvoren u manastir. Specifičan je zbog samog načina gradnje a ujedno to je i ono što ovaj manastir čini drugačijim od ostalih. Zidan je u srpsko-vizantijskom stilu. Dekorativna fasada je nastala naizmeničnim kombinovanjem sige i opeke. Ikonostas je iz istog vremena kao i crkva, mada je sve restaurirano tokom 1989.godine. U južnoj apsidi manastira se nalazi kivot sa moštima Svetog Nikolaja, koji je ovde prenet iz manastira Svetog Save u Libertvilu (SAD) 12.maja 1992.godine.

U manastirskoj porti sveža humka nas podseća na blagopočivšeg arhimandrita manastira Lelić, igumana Avakuma Đukanovića. Njegova blagost, toplina i mudre reči utehe nadaleko su poznate. Sadašnji nastojatelj manastira, iguman Georgije Mićić zajedno sa bratstvom manastira srdačno dočeka, ugosti i isprati horde vernika što iz zemlje, što iz inostranstva koji su svakodnevni posetioci ovog svetog mesta. Manastir Lelić, mnogi opravdano nazivaju srpski Ostrog, tvrdeći da su se kraj kivota sa moštima Svetog Vladike Nikolaja dešavala razna isceljenja. Nije slučajno što masa vernika svakodnevno posećuje ovaj manastir, tražeći mir, spokoj i utehu  blagodareći Gospodu na svemu.

Manastir Pustinja

Manastir Pustinja se nalazi u selu Poćuta na nekih dvadeset kilometara  zapadno od Valjeva. Smešten je na malom platou pored reke Jablanice u dubokoj klisuri. Na samom ulazu u manastirsku portu nalazi se izvor pitke planinske vode. Predanja kažu da je na mestu sadašnje crkve postojao stari hram. Postoji legenda koja ovaj manastir povezuje sa vladavinom Nemanjića, posebno sa kraljem Dragutinom, dok među meštanima ovog kraja kruži  priča o tome kako je ovaj manastir dobio ime.

Po predanju, postojala su tri brata koja su gradila crkve Jovanju, Gračanicu i Pustinju. Nakon završetka radova pođoše sva trojica u obilazak, kako bi videli šta je koji od njih sagradio. Kako je Pustinja bila zadužbina najmlađeg brata, ostala dvojica braće zadivljena lepotom hrama, rekoše mu: “Zašto i nama ne reče da sazidamo ovako lepu crkvu? Dao Bog da ti pusta ostala!” Naravno, pouzdanih dokaza o ovome nema, ali meštani ovih krajeva se pozivaju na ovu priču koja se prenosi od davnina.

I pored zanimljivih legendi ipak se pretpostavlja se da je manastir zadužbina kralja Dragutina. Osnova crkve ima izgled jednobrodne građevine sa oltarskom apsidom na istočnoj i pevničkim prostorom na severnoj i južnoj strani. Na srednjem delu hrama nalazi se osmostrano kube. Crkva je građena od lomljenog kamena i sige, prekrivena crepom a kube drvenim klisom. Nešto kasnije dozidana je pravougaona priprata sa visokim zvonikom. Freske u manastiru Pustinja su nastale za vreme Turaka, kada su zografi XVI i XVII veka više težili ilustrativnosti a ne umetničkoj kreaciji. Freska Svetog Jovana Krstitelja se ističe po tačnim proporcijama, izuzetnom koloritu, lakoćom i prozračnošću.

Manastir Pustinja je dosta dugo bio muški manastir a od 1964.godine je ženski manastir.

Manastir Jovanja

Manastir Jovanja se nalazi u selu Zlatarić u blizini Valjeva. Smatra se da je podignut krajem XV ili početkom XVI veka, a posvećen je rođenju Svetog Jovana Krstitelja.

Najstariji deo crkve je jednobrodna građevina, apsida je polukružna i zasvedena, a dve priprate koje su kasnije dozidane zasvedene su bačvastim drvenim svodom. Na južnoj strani porte se nalazi spomen česma.

Manastir je ikonopisao Longin Dečanac, koji se smatra najpopularnijim srednjevekovnim freskopiscem. Živopis crkve je obnavljan nekoliko puta.

Manastir Ćelije

Manastir Ćelije se nalazi na levoj obali reke Gradac, u ataru sela Lelić kod Valjeva. Po predanju, zadužbina je kralja Dragutina (1276-1282). Drugo predanje kazuje da je manastir podignut krajem XIV ili početkom XV veka, u vreme despota Stefana Lazarevića.

Osnova crkve manastira Ćelije je u obliku jednobrodne građevine sa neobičnim rešenjem kupolnog sklopa.Od 1837.do 1928. godine Ćelije su bile parohijska crkva. Tokom XIX veka tu je radila jedna od prvih osnovnih škola u oslobođenoj Srbiji. U porti ovog manastira nalazi se grob Ave Justina koji se upokojio 1979.godine. Ćelije su ženski manastir.

Po testamentu koji je ostavio Otac Justin u Ćelijama je 2007. godine počela gradnja hrama sa tri oltara, posvećenih Svetom Savi, Svetom Justinu filozofu i Prepodobnoj Mariji Egipćanki.

Sveti Arhijerejski Sabor srpske pravoslavne crkve je 29. IV 2010. godine kanonizovao i proglasio Prepodobnog Justina Novog Ćelijskog za svetitelja. Za dan svetkovanja Prepodobnog Justina određen je 14. jun.

Divovi među živim bićima: Najveće životinje i biljke

0
foto: BBC.com

Živi svet je prepun čudesa, neka od najvećih smo predstavili u ovom tekstu o divovima među živim bićima. Predstavljamo vam divove u biljnom i životinjkom svetu:

Divovi među životinjama

Plavi kit je najveća životinja koja je ikada živela na Zemlji. Može da naraste i do 33 m u dužinu, a težak je – oko 150 tona. Glava plavog kita može težiti do 60 000 kg, srce preko 1000 kg, a jezik koliko odrastao slon. Kit ima do 10 000 litara krvi u sebi. Kad se kitovo mladunče okoti, dugo je 9 m, a svaki dan dok siše mleko dobija po 100 kg u težini. Ulješura je manja od plavog kita ali je sa dužinom do 18 metara i težinom do 50 tona najveći kit zuban ali i najveća životinja sa zubima na Zemlјi.

Danas je najveća kopnena životinja afrički slon. Visok je preko 3 metra, a težak 6 do 8 tona. Azijski slon je nešto manji. Neki izumrli sisari bili su još i viši: slonov srodnik mamut preko 4 m, baluhiterij, davni predak nosoroga, čak 6 metara. Među pticama najkrupniji je noj, visok je 2,5 m, težak i do 150 kg. Nojevo jaje teži gotovo 1,5 kg – kao 24 kokošja. Izumrla ptica moa bila je dvaput teža od noja, a visoka preko 3 metra. Sa visinom od 3 metra i težinom od 400 kilograma ptica slon je najveća ptica koja je ikada živela na Zemlji.

Albatros, vrsta galeba, ima raspon krila oko 4 metra, kao i južno­ američka ptica grabljivica kondor. Raspon krila izumrloga krilatog reptila pteranodona iznosio je oko 7 m.

U prašumama Brazila ulovljena je 1924. g. zmija anakonda, dugačka preko 10 m. Među zmijama otrovnicama najduža je kraljevska kobra – 5 metara. Jedna davno izumrla kornjača bila je velika kao tenk. To su, ipak, patuljci prema divovskim gmizavcima koji su živeli pre nekoliko stotina miliona godina. Najveći od njih, biljožderi diplodok i brontosaurus, imali su 30 m u dužini i težili oko 40 tona. Među ribama najveći su morski psi. Jedna vrsta morskoga psa, nazvana golema kitopsina, može da dosegne i 20 metara u dužinu. Najveća slatkovodna riba, moruna, može dostići dužinu do 9 metara.

U dubokim morima žive divovske lignje. Na obale severoistočne Kanade 1933. godine nasukala se jedna mrtva životinja dužine 21,95 m. Na temelju čeljusti ili, kako ga češće zovu „kljuna“ ali i očiju jedne divovske lignje pronađene u želucu ulješure može se zaključiti da na većim dubinama žive i puno veći primerci. Oko je imalo promer od 40 cm, pa se polazeći od toga moglo zaključiti da su mogući i primerci od preko 30 metara.

Divovi među biljkama

Divovi među biljkama još su veći od divova među životinjama. Ovo su top pet najvećih divova među drvećem:

  1. Obalna sekvoja – 115,61 m, zvanično najviše drvo na svetu, drvo pod imenom „Hiperion“, raste u Nacionalnom parku Redvud u Kaliforniji;
  2. Carski eukaliptus – visine 99,8 m, nazvan „Centurion“, Dolina Arve, Tasmanija;
  3. Obalna duglazija – 99,76 m, Brumit krik Okrug Kus (Oregon);
  4. Sitkanska smrča – 96,7 m, Nacionalni park Preri Krik Redvud, Kalifornija;
  5. Džinovska sekvoja – 95,8 m, Sekvoja nacionalni park, Kalifornija.

Američki četinar sekvoja, u promeru dosegne i 12 m, tako da ga može obuhvatiti tek 20-ak ljudi. Kroz deblo jedne takve sekvoje u Kaliforniji probijen je prolaz. Tropsko drvo baobab ne ističe se visinom, nego širinom. Opseg debla iznosi ponekad preko 40 m, a promer oko 14 m. U Južnoafričkoj Republici ranije je postojao jedan primerak obima 47 m i prečnika od 15,9 m. Drvo se u međuvremenu rascepilo na dva dela tako da je trenutno najveći baobab drugi primjerak iz Južnoafričke Republike obima 34 m i prečnika 9,3 m.

Najdeblje deblo ima čempres i nalazi se u centru grada Santa Maria del Tule u Meksiku. Tule drvo je visoko 35.4 m, a ima prečnik debla oko 14 m, a obim debla oko 58 m i teži preko 500 tona.

Evo još nekoliko biljnih divova: bela jela (75 m), omorika (60 m), ariš (54 m), bor (48 m), bukva (44 m).

Najveće listove ima vodena biljka (lokvanj) Victoria Amazonica: listovi imaju u promeru do 3 m, a tako su čvrsti da mogu održati na vodi i dete teško tridesetak kilograma.

Najveći je cvet u tropske biljke raflesije, koja raste u vlažnim prašumama Indonezije: ima do 1,5 m u promeru, a teži do 14 kg.

Najviši čovek koji je ikada živeo

Divovi među ljudima retka su pojava i uglavnom posledica hormonskih poremećaja. Godine 1940. umro je u 22. godini života Amerikanac Bob Wadlow. Bio je visok 267 cm, i smatra se najvišim čovekom koji je ikada živeo.

Top 10: Najbogatije kompanije na svetu

0

Da li ste znali da današnji, moderan svet u kome živimo kontroliše svega nekoliko desetina uticajnih kompanija? Te kompanije drže kontrolu nad globalnim tržištem i imaju dominanta uticaj u svetu. One plaćaju svoje zaposlene platom koja ima šest cifara. A ako su u stanju da radnicima daju toliko velike plate, možemo samo zamisliti koliko novca zarađuju njihovi vlasnici i akcionari. Koliku tržišnu vrednost imaju te najbogatije kompanije na svetu?

Da bismo vam dali odgovor na ovo pitanje, sastavili smo listu deset najbogatijih kompanija na svetu na osnovu prihoda koje su ostvarile u 2017. godini.

Kompanije koje se bave trgovinom nafte i naftnim derivatima najzastupljenije su na listi najbogatijih svetskih kompanija. Takođe, jasno je izražen porast finansijske moći Kine, koji se ogleda u činjenici da su čak tri kineske kompanije našle svoje mesto na ovoj listi. I ne samo to – sve tri su se smestile na prva četiri mesta liste.

#10 ExxonMobil

ExxonMobil je kompanija iz Sjedinjenih Američkih Država osnovana 1999. godine spajanjem dve kompanije: Exxon i Mobil. Bavi se preradom nafte i trenutno spada u tzv. Big Oil kompanije (naziv koji se koristi za šest ili sedam najvećih svetskih kompanija koje trguju naftom i naftinim derivatima). U njenom vlasništvu se nalazi ukupno 37 rafinerija u 21 svetskoj zemlji. Zapošljava 72.700 radnika i ostvaruje godišnji profit od 205 milijardi dolara.

#9 Apple

Apple je osnovan 1976. godine u SAD, a njegovi osnivači bili su Stiv Vozniak, Ronald Vejn i Stiv Džobs (koji je bio otpušten iz kompanije, a kasnije ponovo angažovan). Apple je konstantno, iz godine u godinu, rangiran kao jedan od najboljih globalnih brendova. Aktivnosti kompanije se zasnivaju na dizajniranju, razvijanju i prodaji kućne elektronske opreme, kompjuterskih softvera i onlajn usluga. Posluje sa skoro 500 ispostava u 22 svetske zemlje, ima oko 116.000 zaposlenih, a njen prihod u prošloj godini je iznosio 215,63 milijarde dolara.

#8 Berkshire Hathaway

Osnovan 1839. godine, ovaj američki konglomerat je trenutno kontrolisan i vođen od strane Berkshire Hathaway-a, jednog od najbogatijih ljudi na planeti.  Holding kompanija Berkshire Hathaway danas u potpunosti poseduje BNSF železnice, Dairz Queen, GEICO i Helzberg Diamonds, a takođe ima deonice u American Express, Coca-Cola Company, Kraft Heinz Company i United Airlines-u. Zapošljavaju 367.700 ljudi i ostvaruju godišnji prihod od 223,6 milijardi dolara.

#7 Royal Dutch Shell

Iako je kompanija osnovana u Velikoj Britaniji, sedište Dutch Shell-a se danas nalazi u Holandiji. Dutch Shell je jedna od Big Oil svetskih kompanija. Aktivna je u svakoj oblasti naftne i gasne industrije, uključujući istraživanje, distribuciju, preradu i proizvodnju energenata. U kompaniji radi 89.000 radnika, a njeni ukupni prihodi u 2017. godini su bili 240 milijardi dolara.

#6 Volkswagen Group

Volkswagen je osnovan 1937. godine u Berlinu, sa poslovnim aktivnostima koje su se ticale projektovanja, proizvodnje i distribucije putničkih i komercijalnih vozila, motocikala, turbokompresora i motora. To je kompanija koja ima najveću prodaju, a druga je po broju proizvedenih automobila u svetu. U njene brendove spadaju: Audi, Bently, Bugatti, Ducati, Lamborghini, Porsche, Scania, SEAT i Volkswagen. Ovaj nemački auto-gigant zapošljava 626,715 radnika.  U 2017. godini ukupan prihod Volkswagen-a je iznosio 240,3 milijardi dolara.

#5 Toyota

Toyotu, danas najjaču auto industriju u svetu, osnovao je 1937. godine Kiichiro Toyoda 1937. godine, kao deo kompanije njegovog oca Toyota Industries. Danas, iz Toyotinih pogona izlazi 5 svetski poznatih brendova automobila: Daihatsu, Lexus, Hino, Ranz i naravno Toyota. Ovo je najveća japanska kompanija koja zapošljava 364.445 radnika i prihoduje 254.69 milijardi dolara godišnje.

#4 China National Petroleum

Kineska nacionalna naftana kompanija je samo jedna od tri kineske korporacije koje se nalaze na ovoj listi. China National Petroleum je osnovana 1988. godine i trenutno ima 30 internacionalnih projekata za istraživanje i proizvodnju u zemljama poput Kanade, Irana, Perua ili Tajlanda. Zapošljava 1.512.048 radnika, a njen prošlogodišnji prihod iznosio je 262.57 milijardi dolara.

#3 Sinopec Group

Još jedna kineska kompanija za preradu nafte koja se našla na ovoj listi, osnovana je 1998. godine sa sedištem u Pekingu. Sinopec grupa, koja objedinjuje tri najjače naftne kompanije u svetu, fokusirana je na proizvodnju naftnih derivata kao što su dizel gorivo, benzin i gorivo za mlazne motore. U Sinopec grupi radi 713.288 radnika. Tokom 2017. godine kompanija je zaradila 267,51 milijardi dolara.

#2 State Grid

State Grid je kineska državna kompanija za proizvodnju i distribuciju električne energije. Najveća je kineska korporacija, sa najvećim prihodima  i druga najveća kompanija na svetu. Osnovana je 2002. godine i trenutno pored Kine posluje u Australiji, Brazilu, Italiji i na Filipinima. Zapošljava 926.067 radnika. U prošloj godini ostvarila je profit od 315,19 milijardi dolara.

#1 Walmart

Najveća kompanija na svetu u 2017. godini je Walmart, i to u obe kategorije – i po profitu (485,87 mlijardi dolara) i po broju zaposlenih (2.300.000 radnika). Walmart je osnovao Sem Valton 1962. godine, kao lanac hipermarketa, robnih kuća i prodavnica prehrambenih proizvoda u SAD. Kompanija danas, osim u Sjedinjenim Američkim Državama posluje i u Kanadi, Meksiku, Argentini, Brazilu, Čileu, Indiji, Japanu i Velikoj Britaniji, a svoje aktivnosti je proširila na najrazličitije vrste robne trgovine.

Ako nekada svratite u Wallmart, moći ćete da kupite lepezu proizvoda od osnovnih namirnica kao što su mlečne prerađevine, preko kancelarijskog nameštaja i opreme, pa sve do kolica za bebe i auto opreme.

Pozitivno razmišljanje – da ili ne?

0

Postoje ljudi koji na ruži samo vide trnje, a postoje i oni drugi koji vide samo latice. Istina i jedno i drugo zajedno čine cvet. U novije vreme svedoci smo New Age pokreta, koji je nastao negde u 70-tim i 80-tim godinama, ali zadnjih godina je baš uzeo maha. Nisam pristalica takvog načina razmišljanja, jer mi deluje kao „ispiranje mozga“, ali sam svakako pristalica pozitivnog načina razmišljanja. Uostalom i u Bibliji piše „Po veri tvojoj neka ti bude!“

Mnogi duhovnici su na mnogo jednostavniji i nama prijemčiviji način zapisali toliko mudrosti koje se mogu reći u par reči, a koje današnji samoprozvani lajf kouči koriste na sebi svojstven način, tako što shodno svojoj elokventnosti uspevaju da prošire suštinu i na taj način stvaraju sve više pristalica.

Kakve su ti misli, takav ti je život

„Kakve su ti misli, takav ti je život“ – govorio je otac Tadej i zaista je tako. Ukoliko smo stalno nezadovoljni, nezahvalni, ukoliko sve oko sebe gledamo „crno“, zaista ćemo svedočiti stalnom neraspoloženju, brizi, strahu, nezadovoljstvu. Prisustvo straha je nedostatak vere. A kao takvi, tmurni, nezadovoljni, uvek spremni da se žalimo na sve i svašta  nismo ni najmanje prijatni sagovornici. A još gore od toga kako delujemo na druge, je kako delujemo na sebe. Ophrvani crnim mislima prvo smo teški sami sebi, pa tek onda drugima.

Nasuprot, takvim ljudima imamo i one druge, koji ne gledaju život kroz ružičaste naočare, ali koji u svemu traže ono najvedrije, najpozitivnije i uživaju u svakom trenutku ovozemaljskog života. Takvi ljudi ne samo da su dobro-došli i da su rado prihvaćeni od strane drugih ljudi, već su istinski nasmejani, zadovoljni i spremni da se raduju i najmanjoj sitnici, a i naučno je dokazano da smeh i vedro raspoloženje pokreće mnoge procese u organizmu.

Misao je snaga i moć

„Kada pomislimo nešto dobro svojim bližnjima, rođenima, našoj zemlji i celom svetu, mi im zaista mnogo pomažemo, jer misao je snaga i moć“- mudre reči oca Tadeja, koje su moderni zagovornici pozitivnog načina razmišljanja uspeli da razlože, preformulišu i prezentuju ih širim narodnim masama. Istina, ako želimo drugima dobro, ako u nama nema ni trunke mržnje, zlobe i zavisti, ako smo u stanju da se radujemo tuđoj sreći kao što bismo se radovali svojoj, onda zaista imamo razloga da budemo ponosni na sebe same.

Često se desi da ljudi zaboravljaju na to, pa odnekud zaiskri nešto u vidu ljubomore ili pritajene zlobe, kada komšija ima veću kuću, kada je u nekom segmentu života uspešniji od onog ko ga posmatra. A činjenica je da najveći razlog ljudskog nezadovoljstva potiče od poređenja sa drugima. Čovek jedino treba da se poredi sam sa sobom i da se trudi da danas bude bar za nijansu bolji nego što je bio juče.

Treba svima oprostiti od srca

„Moramo od srca sve oprostiti. Unutrašnji mir ne može da se sačuva dokle god naša savest nešto izobličava. Moramo umiriti savest. Treba svima oprostiti od srca. Bez toga nema unutrašnjeg mira. Bez ljubavi nema života“ – govorio je dalje otac Tadej, a vođe New Age pokreta preformulisaše ove mudre reči, mada im je suština svakako ista. Činjenica je da se čovek mnogo bolje oseća kada prašta drugima, jer na taj način zadobija unutrašnji mir. Nepraštanje, posebno kada se pakuje jedno na drugo dovodi do raznih bolesti, jer što bi naš narod rekao – „Čoveka izjeda nešto iznutra.“ Ukoliko smo spremni na praštanje, utoliko sami sebi olakšavamo možda čak i više nego onome kome praštamo. Nasuprot ljudi koji su spremni na oprost i koji svemu pristupaju čistog srca, imamo i one druge čija je krilatica „Bog prašta, ali ja ne“, koji nesvesno putuju ovim životom šteteći više sebi nego onome kome nisu oprostili.

Ovde su navedene samo neke od mudrih misli oca Tadeja, a mnogo ih je. Sve su izrečene tako jednostavnim, narodnim jezikom. Svako može da ih razume i primeni. Svako može da nađe vremena da zaroni u dubinu svoje duše i da se zapita – Kakav sam ja i da li bi mogao da budem bolji? Za to nisu potrebni ni lajf kouči, ni New Age pokret, dovoljni smo sami sebi i samo od nas zavisi da li ćemo kroz život ići namrgođeni, nezadovoljni i nezahvalni ili ćemo uživati u svakom danu trudeći se da iz svake situacije sagledamo samo dobre aspekte. Optimizam ili pesimizam, izbor je samo Vaš!

Ko je izmislio Rajsferšlus (patentni zatvarač) tzv. „Ziper“

0
Rajsferšlus

Niko pouzdano ne zna kako je Vitkom Džadson došao na ideju o „klizećem zatvaraču“. Nikome nije ni palo na pamet da razmišlja o nečemu takvom kao što je patent-zatvarač, odnosno „ziper“, sve dok se nije pojavio Vitkom L. Džadson. Postojala su dugmad i rupice za dugmad, kukice i okca, širiti i kopče. Svi su oni zahtevali zamorno dugo vreme tokom korišćenja, naročito onda kada su muškarci nosili čizme na visoko „šniranje“, a dame-pomodarke utezale se u duge korzete.

Rajsferšlus je vrsta spojnice dva komada materijala. Svoju primenu je našao u mnogim granama industrije a ponajviše u modnoj. Služi za zakopčavanje i otkopčavanje odeće i nekih drugih predmeta.

Niko ne zna kako je Vitkom Džadson došao na ideju o „klizećem zatvaraču“. Takođe, niko ne zna naročito mnogo ni o njemu lično, sem da je bio mašinski inženjer koji je živeo u Čikagu kao i da je tu patentirao i neke druge izume.

Džadson je svoj prvi patent-zatvarač izmislio 1891. godine. Ta mala naprava izgledala je veoma jednostavno: jedan red kukica i okaca koji se precizno uzglobljuju u drugi red pomoću jednog čunka, Pa ipak bile su potrebne dvadeset dve godine, mnoga poboljšanja i još jedan pronalazač da bi zatvarač bio zaista praktičan.

Morao je da bude jeftin u proizvodnji, zato što niko ne bi pristao da daje veću sumu za njega. Zbog toga je Džadson izmislio i mašinu za masovnu proizvodnju svog klizećeg zatvarača. Ali, bila je strašno komplikovana i stalno se kvarila.

Nova poboljšana verzija

Novi tip zatvarača, koji se lakše proizvodio Džadson je izmislio 1905. Na žalost proizvođači odeće nisu bili ni malo zainteresovani da isprobaju zatvarače, pa je način da ih Džadson iznese na tržište bio da unajmi torbare koji su ih prodavali od vrata do vrata. Osim toga, i ova poboljšana verzija bila je kruta i nezgrapna, a imala je i lošu naviku da pukne u najnezgodnijim trenucima. Tada na scenu stupa jedan mladi škotski irženjer Gideon Sandbek, on je došao da radi u Džadsonovoj kompaniji. Dugo je razmišljao i došao do zaključka da bi međusobno uzglobljujući delovi morali da budu mnogo manji ako se htelelo da zatvarač bude savitljiv i siguran. Posle nekoliko pokušaja, Sandbek je izmislio jedan doista praktičan zatvarač koji je u svim bitnijim vidovima , isti, kao i ovi koje danas koristimo. Isto tako, izmislio je i mašinu za njegovu jeftinu izradu.

Težak put do tržišta

Proizvođači odeće ipak su i dalje odbijali da koriste zatvarač. Onda je 1918. pronalazač pokazao američkoj armiji jedno avijatičarsko odelo koje je koristilo klizni zatvarač . Armija je podvrgla odelo testovima pri kojim se raspalo sve, osim zatvarača! Jedan mornarički oficir je prisustvovao tim testovima, i Džodsonova mala firma dobila je porudžbinu za nekoliko hiljada zatvarača. Uskoro, je Džadsonov pronalazak počinje da pronalazi put preko nekih industrija do krajnjih korisnika. Onda je ugledna kompanija „Gudrič i kompanija“ počela da stavlja zatvarače na svoje gumene kaljače. Pri tom, su se te kalajče zvale „ziperi“ – i otuda je patent-zatvarač dobio svoje popularno ime.

Rajsferšlus svojom pojavom nikad nije iz upotrebe izbacio dugmad i to uglavnom zbog njihove praktičnosti ali i mode.

Kako se slavi slava: Slave i narodni slavski običaji u Srbiji

0

Krsna slava u Srbiji ima i crkveno i narodno obeležje. Podrazumeva se da onaj koji slavi na zidu ima ikonu Svetitelja. Slavu ustvari predstavljaju sveća, kolač, žito i vino. Sve što dolazi nakon toga je zapravo gozba. U novije vreme se neretko dešava da ljudi gozbu prave i po kafanama zbog velikog broja gostiju.

Onaj ko slavi ili kako se to kod nas kaže svečar, pre slave mora da pripremi vidljivo obeležje. Nekoliko dana pre slave sveštenik u domu domaćina obavlja vodoosvećenje (sveti vodicu za slavu), a na dan slave sveštenik u crkvi ili u domu svečara blagosilja žito i slavski kolač, koji unakrst preseče i prelije  vinom. Ukoliko se ovaj ritual obavlja u kući, pre dolaska sveštenika na stolu treba da se nalaze slavska sveća u čiraku, slavski kolač, žito, čaša crnog vina, kadionica sa tamjanom kao i spisak članova domaćinstva kako bi se pomenuli u molitvi. Ukoliko je dan slave mrsan priprema se mrsna hrana a ukoliko je slava u postu, na trpezi je posna hrana.

Šta predstavljaju slavska obeležja

Slavski kolač predstavlja žrtvu blagodarnosti Bogu za spasenje kroz Isusa Hrista. Zasecanje i lomljenje kolača u obliku krsta simboliše Hristovo stradanje, a prelivanje crnim vinom predstavlja Hristovu krv kojom smo očišćeni od grehova. Kolač se mesi od čistog pšeničnog brašna sa kvascem i osvećenom vodicom. Mada kako je u novije vreme sve češća pojava da se slavski kolač kupuje u pekari umesto da se mesi, tada ga je potrebno poprskati osvećenom vodicom. Bilo da se mesi ili kupuje slavski kolač ima uobičajene šare i neretko se zakiti grančicom bosiljka. Po pravilu, slavski kolač se ne seče nego se lomi.

Slavska sveća bi trebalo da je od čistog pčelinjeg voska i ona takođe označava žrtvu najneviniju i najčistiju. Smatra se da po ugledu na pčele koje prave med od raznih čistih i mirisnih cvetova, tako i molitva svečara i njegove porodice treba da potiče iz dubine duše, najčistije i najiskrenije. Sveću pali domaćin kada dođe sveštenik da lomi kolač, a upaljena sveća gori ceo dan.

Slavsko žito se sprema za sve slave i kuva se dan pred slavu. Slavsko žito predstavlja zahvalnost Bogu za date zemaljske plodove, a u spomen svetitelja koji se slavi. Sprema se tako što se očisti pšenica, koja se potom skuva. Nakon kuvanja žito se procedi, ispere i dobro prosuši. Zatim se melje i dodaje se šećer koji simbolizuje blaženi život pravednih hrišćana nakon smrti. Dodaju se mleveni orasi i tako spremljeno žito se stavlja u posudu, odnosno u činiju koja služi za tu namenu.

Vino simbolizuje krv Isusa Hrista. Vinom se prelivaju kolač i žito, a služi se uz žito svakome počev od ukućana a zatim svima onima koji taj dan dođu u kuću. Smatra se da vino na slavskoj trpezi simboliše izobilje a prelivanje izlomljenog kolača vinom simbolizuje Isusovu krv koja nas čisti od grehova.

Ikona i kandilo se nalaze na istočnom zidu u kući, a pravilo je da svaka ikona bude osveštana u crkvi pre nego se stavi na zid.

Tamjan i kadionica su takođe nešto što poseduje svaka pravoslavna kuća i koriste se ne samo na dan slave, već je poželjno da se kuća okadi i ukućani pomole i za druge verske praznike.

U različitim krajevima postoje i različiti običaji ali glavna obeležja slave su svugde ista i ne menjaju se.

Sve gore navedeno, predstavlja glavna obeležja krsne slave, zapravo suštinu svake slave, a sve drugo počev od hrane i pića, preko raznih dekoracija je ostavljeno domaćinu na volju u skladu sa njegovim mogućnostima.

Istina, svako vreme donosi neke inovacije, a mi smo svedoci nekog novog vremena koje nažalost akcenat stavlja na gozbu – na iće i piće, iako smo u dubini duše kao pravi Hrišćani svesni da Krsnu slavu predstavljaju slavski kolač, žito i vino.

U svakom slučaju SREĆNA SLAVA DOMAĆINE!

Mravi su najkompleksnija zajednica na svetu

0

Mravi su neverovatne životinje, neobično jake i organizovane. Kada bi čovek srazmerno svojoj veličini bio jak kao mrav, mogao bi zubima poneti teret teži od 900 kilograma.

Život u mravinjacima predstavlјa pravo malo biološko čudo, još nedovolјno ispitano. Zajednice mrava ponekad broje i po nekoliko miliona članova. Mnogi entomolozi širom sveta pokušavaju na sve načine da prodru u te sićušne hodnike, u kojima vladaju drugarstvo, red i sklad. Ispitivanjima su ustnovlјeni interesantni običaji i radni zadaci ovih, milimetarskih malih, društvenih stvorenja.

Život u mravinjaku teče izvesnim redom. Mravi-radnici grade i uređuju mravinjak, donose hranu i spremaju zalihe za zimu, brinu se za podmladak – mravlje larve. Mravi naročitu pažnju poklanjaju hrani. Zbog toga je, u nekim mravinjacima veliki deo hodnika pretvoren u minijaturne „stočarske“ i „vrtlarske“ pavilјone. – Zapravo, neke vrste mrava gaje u svojim hodnicima glјive, čije plodonosne hife predstavlјaju značajnu rezervnu hranu u vreme zimskih i sličnih nestašica. Ženke termita uoči svadbenog leta otkidaju „pelcere“ glјiva iz svog vrta i poput miraza, odnose u svoj novi dom, kako bi zasnovale svoje bašte.

Neke druge vrste mrava gaje u hodnicima mravinjaka lisne vaši, čijim se ekskrementima hrane. Lisne vaši u mravinjacima uživaju pravu negu od strane domaćina. Oni im obezbeđuju različitu svežu hranu, a najčešće korenje bilјaka. Za uzvrat, kada mravi pipcima dodirnu lisne vaši, one izbacuju sladak sok koji mravi ližu. Ponekad svoje „staje“ ovi vredni stočari ograđuju čvrstim zemlјanim oklopom, pod koji, skupa sa vašima, smeštaju i svoje larve. Iako su, bar nama, svi mravi isti oni se međusobno razlikuju i nepogrešivo mogu da odrede stanovnike svog mravinjaka. U tome im mnogo pomaže čulo mirisa kao i jezik znakova, koji se rodio iz prefinjenog i osetlјivog čula dodira.

Za odbranu mravinjaka brinu se kod većine vrsta mravi – vojnici. Njih možemo prepoznati po izuzetno velikoj glavi i jakim čeljustima.

Gost ili rob

Sporazumevanje u mravinjaku je važna stvar, jer od dogovora i raspoznavanja zavisi da li će neka pridošlica biti primlјena kao cenjen gost, neprijatelј ili rob.

Neke vrste mrava, nailazeći na lutke tuđe vrste, ne uništavaju ih, već odnose u svoja gnezda. Tu ih gaje sve dotle dok se ne preobraze u odrasle oblike, kada se i čitava situacija menja. Tada pridošlice pretvaraju u svoje robove, kojima udelјuju čitav niz obaveza. U društvu jedne vrste mrava koju u nauci zovu Polyergus, ozbilјno se narušava poredak u nedostatku ovakvih robova. Iako su ovi mravi odlični radnici i v jnici , u nedostatku robova svaka aktivnost društva zamire. Često je dovolјan samo jedan rob, koji svojom brigom i hranjenjem domaćina može da spasi čitav mravinjak od propasti.

A kako ni jedno društvo ne može da opstane bez zakona, tako i u mravinjaku važe strogo određena pravila. Za razliku od pisanih, mravi svoje zakone nose u genima. Jedni se rađaju kao vojnici-branioci, drugi kao radnici, redari, vođe ili pak, polne jedinke, koje posle svadbenog leta odlaze i zasnivaju nove mravinjake.

Kroz Srbiju: Posetite arheološko nalazište Lepenski Vir

2
foto: http://www.toom.rs

U Đerdapskoj klisuri, na desnoj obali Dunava na oko 15 kilometara od Donjeg Milanovca, nalazi se čuveno arheološko nalazište Lepenski Vir. Na ovom nalazištu otkriveni su ostaci lјudskih naseobina iz pradavnih vremena. Prva arheološka  iskopavanja u njemu su vršena 1965. godine,  a najznačajnije iskopine, čudesne kamene skulpture, otkrivene su 1967. godine.

Istraživanje je završeno 1971. godine, pošto je slučajno ili ne, nalazište moralo da bude preneseno na mesto stotinak metara dalјe i tridesetak metara više od onog na kom se hilјadama godina nalazilo, kako ne bi bilo potoplјeno tokom izgradnje Hidro­centrale  „Đerdap“. Arheološkim istraživanjima otkriveno je 136 objekata neprocenjive istorijske vrednosti.

Smatra se da najstarija kultura Lepenskog Vira i njegova jedinstvena umetnost otpočinju oko 7000. godine pre nove ere. Ljudi tada na obali Dunava počinju da grade staništa čije su osnove izvedene iz kruga ili trougla, a zidovi kosi – slično šatoru.

Stanovništvo Lepenskog Vira živelo je u lovačko-sakuplјačkim zajednicama, a mnogo kasnije oko 5300. godine pre nove ere pojavlјuju se i prvi zemlјoradnici i stočari. Tada su i pripitomili prve životinje.

Umetnost Lepenskog vira

Na terasi Lepenski vir u Đerdapu pronađeni su mnogi vredni predmeti: skulpture od džinovskih oblutaka, žrtvenici i čitava staništa sa upotrebnim predmetima od rogova divlјih životinja i kostima. Ostaci drevne do tada nepoznate kulture bili su predmet pomnih istraživanja. Naslage peska i zemlјe čuvale su sve do naših dana tajnu o čoveku, za koga se pretpostavlјalo da je živeo pre osam milenijuma. Samim tim, značaj ovog nalazišta dobijao je novu, još veću dimenziju, jer je u to vreme, 7000. i 6000. godine, pre naše ere, arhitektura i skulptura Lepenskog vira nisu imale takmaca na drugim prostorima u većem delu Evrope gde su lјudi još uvek živeli po prirodnim staništima ili u skromnim kolibama od granja i lišća.

foto: www.lepenski-vir.rs

Nalazi u Lepenskom viru bili su dokaz da su se lјudi koji su u njemu živeli bavili i drugim stvarima, a ne samo zadovolјenjem svojih bioloških potreba. Posetioci koji odluče da posete ovo arheološko nalazište mogu videti niz monumentalnih skulptura od kvarcnog peščara, prvih u istoriji likovne umetnosti, žrtvenika sa imenima kao: Jelen ili Riba, kultno-magijske instrumente: skiptre i amulete, kao i upotrebne predmete: svirale od kosti, igle i svrdla, kao i ogrlice od krečnjaka.

Sigurno je, da umetnost Lepenskog vira ima neprocenjivu vrednost za istoriju kulture i umetnosti i da će kao takva biti još dugo predmet pomnih izučavanja, divlјenja i znatiželјe. Svi oni koji se odluče da posete ovo nalazište nemerlјive istorijske vrednosti, moramo to još jednom reći, doživeće nešto zaista nesvakidašnje, nešto što će im kao dragocen umetnički doživlјaj ostati u trajnom sećanju.

Informacije za turiste

Centar za posetioce Lepenski Vir
Boljetin, 19220 Donji Milanovac
tel. ++381 (0)30 501-389, 501-501

Klikom na link www.lepenski-vir.rs možete krenuti u virtualnu šetnju kroz „Lepenski vir“.

Radno vreme:
– Januar od 10 do 15 časova
– Februar ne radimo
– Mart od 9 do 17 časova
– April od 9 do 19 časova
– Maj – Avgust od 9 do 20 časova
– Septembar od 9 do 19 časova
– Oktobar od 9 do 18 časova
– Novembar od 9 do 17 časova
– Decembar od 10 do 15 časova

Cena ulaznice:
Cene ulaznica na Lepenskom Viru su sledeće:
1. Pojedinačna ulaznica: 500 dinara po osobi
2. Grupna ulaznica (10 i više osoba) : 400 dinara po osobi
3. deca od 7 do 15 godina individualno: 120 dinara po detetu
4. Školske ekskurzije 200 dinara po osobi.

Kaligula svoga konja čuvao u palati i dodelio mu zvanje senatora

0

Oduvek je bilo ljudi koji su iznad svega obožavali životinje, poštovali ih i ugađali im, pa i preterivali u pažnji kojom su ih okruživali. Ali niko to nije radio u toj meri kao Kaligula -treći rimski car. Kaligula je u istoriji ostao upamćen po brojnim skandalima i anegdotama. Mnogi istoričari su opisivali Kaligulu kao ludog. Ostaće upamćen po ekstravagantnim građevinskim poduhvatima, sukobu sa senatom i kontroverznoj religioznoj politici.

Bolesno privržen svome konju

Rimski car Kaligula (14-41) bio je može se reći, bolesno privržen svome konju. Nije bilo te ludosti koju on ne bi učinio za Incinatusa, zasigurno najviše obožavanu i maženu životinju u istoriji. Svome konju Kaligula je sagradio štalu od slonovače, a vodu je pio iz zlatnih vaza. Kada bi konj spavao, sluge bi ga prekrivale skerletnim ogrtačima, dok bi preko dana nosio bisernu ogrlicu.

Palata za konja

I kao da sve ovo nije bilo dovoljno kontraverznom rimskom caru, on je svog Incinatusa u jednom trenutku preselio u velelepnu palatu, bogato oprepljenu najskupocenijim nameštajem, dok ga je služila čitava četa robova i robinja. Često je taj čuveni konj obedovao za gospodarevom trpezom, a ovaj ga iz svoje ruke hranio ječmom i pojio najkvalitetnijim vinom iz sopstvenog  pehara. Rimski velikani morali su pred tim konjem da padaju ničice, baš kao kada je prolazio sam car, i još više: da njegovim kopitom dotaknu čelo. Najgore je bilo to što ih je na gozbama Kaligula terao da popiju sve ono što bi ostalo iza Incinatusa.

Zbog „nepoštovanja“ prema konju gubila se glava

Jednom prilikom je došlo do skandala kada je jedan visoki gost odbio da se povinuje ovom hiru i popije iza Incinatusa. Kaligula ga je kaznio jednim bičevanjem, a posle toga je „drznik“ morao da klekne u znak kajanja pred konjem. Međutim, on je i to odbio, a svoju neposlušnost je platio glavom.

Tišina dok konj spava

Uoči cirkuskih trka na kojima je i sam Kaligula učestvovao sa svojim konjem, slao bi glasnike po celom Rimu da pročitaju njegovo naredjenje: u okolini Incinatusove rezidencije morala da vlada potpuna tišina, kako bi svom miljeniku obezbedio miran i neometan san.

Prvi i jedini konj u istoriji sa titulom senatora

Vrhunac svih preterivanja Kaligula je napravio kada je svom konju dodelio zvanje velikog pontifa, a zatim i senatora. Ovo poslednje već dovoljno uvređeni i poniženi Rimljani, nisu mogli da podnesu. Izgleda da je baš tada kada je svom konju prinosio senatorske oznake, ludi kralj stradao od ruke atentatora.

Tako je Kaligula postao prvi rimski car koji je izgubio život  u atentatu, kao i prvi car koga je ubila Pretorijanska garda.

Pojedini istoričari smatraju da je Kaligulino postupanje sa svojim konjem, u stvari bio način da ponizi ostale senatore i druge velikodostojnike kako bi lakše manipulisao tadašnjim prilikama.

Osnovna pravila lepog ponašanja – preporuke za decu

0

U svakom društvu postoje izvesna pravila о tome kako se ljudi među sobom odnose ili ponašaju. То čini život i društvo boljim, ljepšim i ugodnijim.

Pristojnim ponašanjem pokazujemo drugima da ih poštujemo i da želimo s njima živeti u dobrim, prijateljskim odnosima, а to nas veže u čvrstu zajednicu. Mi i sami želimo da se drugi odnose prema nama kulturno, prijateljski, iskreno i s poštovanjem, ра treba da se tako i mi prema drugima odnosimo.

Bilo da dete raste u gradu ili u selu postoje pravila lepog ponašanja koja se moraju poštovati. Ima ih mnogo, a evo nekih najosnovnijih:

Pravila lepog ponašanja na ulici

Mlađi prvi pozdravlja starijeg, a muškarac ženu.

Pri pozdravu skine kapu ili šešir, a ako je gologlav, malo nakloni glavu i pozdravi. Kad se rukuju, stariji pruža ruku prvi. Muškarac čeka da mu žena prva pruži ruku. Svim nepoznatim i svim starijim ljudima obično se govori „Vi“.

Na ulici treba hodati pažljivo. Ne gurati se bezobzirno i biti bučan. Ako slučajno nekoga gurnete, izvinite se rečima „Oprostite, molim Vas!“

Nepristojno je upadati u razgovor dok drugi govori. Nije lepo govoriti samo o sebi.

Ne bacati otpatke po ulici, kante za otpatke su obično postavljene duž ulice i valja ih potražiti. Opasno je bacati kore od voća na ulicu jer se neko na njih može okliznuti i povrediti. Nemojte urezivati imena po klupama i po drveću, niti kredom ili čime već drugim po zidovima i vratima. Ne oštećujte javne zasade hodajući po travi ili čupajući cveće i mladice. Ne dirajte predmete na javnim mestima, npr. telefonske govornice, poštanske sandučiće, ploče s oglasima. Ružno je pisati po kulturnim spomenicima. To je znak lošeg ukusa i nepoštivanja prošlosti.

Naročito je ružno urezivati svoje ime u zidove starih zgrada ili se potpisivati na starim slikama. Time ih oštećujemo i nagrđujemo, a ujedno dokazujemo da smo nedovoljno obrazovani.

Pravila ponašanja u razgovoru

Prilikom telefoniranja, govoriti pristojno. Reći najpre ime, pozdraviti i pričekati da i drugi to učini. Ne govoriti u telefon dugo ni preglasno.

U društvu nije pristojno zevati. Ako već moraš zevnuti, zakloni usta rukom.

Pre nego što uđeš u neku prostoriju, pokucaj na vrata i pričekaj dok ti kažu da uđeš. Pre ulaska obrisati obuću i obavezno skinuti kapu. Kad uđete u prostoriju u kojoj ima ljudi, pozdravite sve prisutne i pričekajte da vas upitaju za razlog posete. Ne zadržavajte se više nego što je potrebno. Na odlasku obavezno opet sve pozdraviti i voditi računa da se ne zalupe vrata.

Pravila ponašanja za stolom

Za stolom treba sediti pristojno i ne njihati se na stolici. Nije lepo gledati kako se neko za vreme jela igra ubrusom, zvecka nožem, kašikom i ostalim priborom.

Kad budete ponuđeni jelom, uzmite onaj komad koji je najbliži. Jesti i žvakati zatvorenim ustima.

Ne prihvatati se jela prvi, već pričekati dok to učini neko od starijih. Poslije jela ne ustajati prvi od stola; pričekati da ustane domaćin ili domaćica.

Pravila lepog ponašanja u prevozu

Ne guraj se u vozu, autobusu, tramvaju ili bilo kom drugom prevoznom sredstvu, već stani u red.

Na putu budi uvek pripravan pružiti pomoć suputnicima. Posebno je važno pomagati starijim ljudima, invalidima i majkama koje putuju s malom decom. Ustupi svoje mesto u tramvaju, autobusu ili vozu starijim i nemoćnim ljudima. Ne zauzimati više mesta negoli vam pripada.

Na javnim skupovima biti tih i ne smetati drugima. Ne otimati se za mesto, ne svađati se i ne gurati. U bioskopu ili pozorištu se ne sme zviždati niti dobacivati kojekakve primedbe, kako to čine slabo odgojeni pojedinci. Treba biti uvek tačan. Ako kasnite drugima oduzimate vreme, smetate im i pokazujete da nemate poštovanja.

Ostala pravila lepog ponašanja

Obećanja uvek treba održati. Ne obećavati ono što niste kadari izvršiti. Bolje je ne obećati a izvršiti, negoli izneveriti tuđe poverenje.

Čestitati svojim rođacima i poznanicima rođendan, Novu godinu, Dan žena (8. mart), Prvi maj i druge praznike.

Ne oponašati loše primere ponašanja. Nastojati biti dobar primer drugima. Priskočiti u pomoć nepravedno na­padnutom ili slabijem.

Ne govoriti ružne reči i psovke. Ne govoriti o manama i propustima svojih drugova ako nisu prisutni. To se smatra ogovaranjem, a i nije pristojno. Pomogni roditeljima što više možeš. kad god je to moguće treba im olakšati rad u kući preuzimanjem nekih poslova . Ne treba tražiti izgovore kada vam nešto narede. Mislite na to da oni rade za vas i onda kad nisu kod kuće – kad su na svome radnom mestu. Bti pažljiv prema roditeljima i prema svojoj braći ili sestrama. Sve upotrebljene stvari stavljati na njihovo mesto. Poštovati svoje nastavnike i pozdravljati ih u školi i na ulici. Navikavajte se na rad i red i naučite se poštovati i ceniti svačiji rad.

Ne mučiti životinje. To je divljaštvo i kukavičluk. Ako imate kućnog ljubimca morate se o njemu i starati.

Najnoviji članci

Zašto mi je potreban Google Ads?

0
Skoro uvek, vlasnici firmi razgovor započinju ovim pitanjem. Većina njih već zna da samo postojanje sajta na internetu više nije dovoljno. Kada korisnik otvori...

Najpopularniji članci

Manastir Tumane

Kako stići do manastira Tumane brzo i lako? 

1
Pred vama je detaljan vodič do manastira Tumane. Svakog vikenda, ovde svraćaju turisti iz raznih delova sveta i vi možete biti sa njima!Udaljen je...