Home Blog Page 76

Ovo su zemlje sa najvećom stopom zagađenja vazduha

0

Sa procenom da 7,5 milijardi ljudi trenutno živi na Zemlji, važno je da svako od nas uradi svoj deo posla kako bi poboljšali kvalitet vazduha i smanjili količinu štetnih emisija, koje mi kao ljudi, najviše i proizvodimo. Naime, trenutno zagađenje vazduha definitivno nije nešto što dolazi iz prirode. To je problem koji je prouzrokovao ljudski rod, što najbolje potkrepljuje činjenica da je najveće zagađenje prisutno u urbanim područjima, dakle, takom gde ima najviše ljudi.

Na žalost, ovaj problem otvara i brojne druge probleme, kao što su problemi sa zdravljem, velika šteta po životnu sredinu i mnogo drugi. Jako je važno da budemo svesni toga, kako bi mogli da preduzmemo odgovarajuće korake u cilju poboljšanja kvaliteta vazduha u našoj neposrednoj okolini.

A koliko je zapravo zagađen vazduh? Koje su to države koje imaju najveće zagađenje vazduha, kao i zemlje u kojima je vazduh najmanje zagađen? Saznajte u tekstu koji sledi.

Najzagađenije države na svetu

Pakistan je na vrhu liste kao najzagađenija zemlja na svetu sa prosečnim indeksom kvaliteta vazduha od 115.7  (PM 2.5 – suspendovane čestice čiji je prečnik manji od 2.5 mikrona). To su u stvari sitne čestice u vazduhu koje ne samo da smanjuju vidljivost i čine vazduh maglovitim, već predstavljaju i veliku opasnost po zdravlje ljudi. S obzirom da su te čestice jako male, verovatnoća da će ih ljudi udisati i uneti u pluća je izuzetno visoka. To može dovesti do ozbiljnih poteškoća u disanju i drugih velikih zdravstvenih problema.

Ako živite u jednom od 10 (ili čak 20) najzagađenijih urbanih područja, zagađenost vazduha je jedna od stvari sa kojom se morate svakodnevno boriti.

Ovo je lista 10 najzagađenijih zemalja na svetu danas, sa indeksom kvaliteta vazduha:

  1. Pakistan: 115,7
  2. Katar: 92,4
  3. Afganistan: 86
  4. Bangladeš: 83,3
  5. Egipat: 73
  6. UAE: 64
  7. Mongolija: 61,8
  8. Indija: 60,6
  9. Bahrein: 56,1
  10. Nepal: 50

Uprkos brojnim izveštajima poslednjih godina, u kojima se navodi da je zagađenost vazduha na izuzetnom visokom nivou, Kina se ipak ne nalazi u grupi od 10 najzagađenijih područja, već zauzima 13 mesto sa prosečnim PM 2,5 odnosno indeksom kvaliteta vazduha od 41,4. To je zato što je Kina uložila ogromne napore kako bi poboljšala nivo kvaliteta vazduha u svim svojim većim urbanim područjima. To predstavlja dobar znak i pokazuje nadu za ljude u drugim gradovima i zemljama gde je vazduh jako zagađen, da se marljivim radom stvar itekako može popraviti.

Države sa najmanjom stopom zagađenja vazduha

Australija je najmanje zagađena država na svetu

Sa druge strane, lista zemalja za koje se smatra da imaju najniže prosečne vrednosti zagađenosti vazduha izgleda ovako:

  1. Australija: 5,7
  2. Brunei: 6,6
  3. Novi Zeland: 6,8
  4. Estonija: 7,2
  5. Finska: 7,3
  6. Kanada: 7,5
  7. Island: 8,2
  8. Švedska: 8,7
  9. Irska: 8,8
  10. Liberija: 9,3

Japan se nalazi na 11. mestu ove liste sa prosečnim indeksom zagađenosti 10. Naravno, to ne znači da u ovim zemljama nećete naći pojedine gradove sa mnogo većim indeksom zagađenja vazduha, već su to jednostavno one zemlje koje na čitavoj svojoj teritoriji imaju nižu prosečnu zagađenost vazduha od drugih.

Koraci koje možete preduzeti kako biste pomogli da se smanji zagađenost vazduha

  • Koristite vaše vozilo samo kada morate. Pešačite, vozite bicikl ili nađite druge kreativne načine kako biste se kratali gradom od tačke A do tačke B;
  • Ako vozite, ugradite dodatni katalizator za gorivo jer to može pomoći u smanjenjnu emisije štetnih gasova iz vozila;
  • Gajite sami organsko voće, povrće i biljke. Potrudite se da koristite što manje otrova, pesticida ili drugih štetnih hemikalija, imajte na umu da to utiče i na vaše zdravlje;
  • Sadite drveće;
  • Koristite ručne kosilice i drugi alat za baštovanstvo;
  • Napravite sopstvene organske osveživače vazduha i sredstva za čišćenje;
  • Isljučujte svetla u prostorijama koje trenutno ne koristite kako biste pomogli u uštedi energije. Korišćenje uglja, nafte ili gasa za proizvodnju eektrične energije je jedan od najvećih izvora zagađenosti vazduha;
  • Pređite na ekološki prihvatljive sijalice;
  • Isključite druge električne uređaje koje ne koristite;
  • Nabavite energetski efikasne uređaje;
  • Koristite mašinu za pranje sudova ili mašinu za pranje veša samo kada je puna i tokom večernjih časova;
  • Smanjite na minimum korisšćenje stvari za jednokratnu upotrebu i odlučite se za stvari koje se mogu ponovo koristiti. Proizvodnja novih stvari doprinosi zagađenju vazduha;
  • Pređite na obnovljive izvore energije (solarna energija, energija vetra, mini-hidro ili druge obnovljive izvore energije);
  • Smanjite ukupnu potrošnju. Industrije daju veliki doprinos ukupnom nivou zagađenosti vazduha;
  • Stavite neke biljke u svoj dom ili svoju kancelariju. Neke od njih su odlične za poboljšanje kvaliteta vazduha u zatvorrenim prostorijama.

Naravno postoje i mnogi drugi načini, ali su ovo samo neki koje će vam pomoći da smanjite nivo zagađenosti vazduha u vašoj kući, kancelariji i u gradu/državi u kojoj živite.

Internet marketing: Šta je to nativno oglašavanje?

0

Ako svakodnenvo koristite internet verovatno vam se već dešavalo da kliknete na neku zanimljivu frazu ili naslov koji vas je odveo na neku drugu web stranicu sličnog sadržaja. Ako ste to uradili, onda je najverovatnije u pitanju bio nativni oglas. Za razliku od tradicionalnih oglasa, kakvi su recimo baneri, koji za oglašavanje koriste boje i brendiranje, nativni oglasi su poput kameleona; oni se prikazuju automatski koristeći različite fontove, boje, različitih su veličina i imaju razne dizajnerske elemente, koji im služe da izgledaju baš kao i svaki drugi sadržaj na sajtu na kom se nalaze. Drugim rečima, da izgledaju što prirodnije, odakle i nose naziv Nativni (prirodni, organski) oglasi.

Najpoznatije mreže za nativno oglašavanje

Potoji mnoštvo platformi za nativno oglašavanje, a nativne oglase koristi i najpoznatija oglasna mreža na webu Google AdSense. Google-ovi nativni oglasi imaju tri oblika: in-feed (umetnuti), in-article (u članku) i matched content (upareni, združeni sadržaj). Kako to njihovi nazivi impliciraju, ovi oglasi se pojavljuju u okviru sadržaja, između paragrafa u samom članku ili uz sličan sadržaj.

Međutim, Google je samo jedan od poznatih internet brendova koji ima platformu za upravljanje nativnim oglasima. Yahoo i Bing takođe imaju svoje verzije, a postoje i na desetine specijalizovanih mreža za nativno oglašavanje kao što su Taboola i Outbrain. Facebook, Twitter, Instagram i druge društvene platforme, takođe prodaju i postavljaju nativne oglase. Mreže za nativno oglašavanje postoje čak i na našem jeziku, poput platforme Nativemedia.rs.

Kako izgledaju nativni oglasi?

Nativne oglase kupuju firme i oglašivači, a postavljaju se na platformama za nativno oglašavanje koje ih selektuju prema ciljanoj publici i prikazuju na relevantnim web sajtovima izdavača. U pogledu njihovog izgleda (dizajna) poslednju reč imaju webmasteri koji odlučuju da li će i gde će dozvoliti nativne oglase na svom sajtu, i kako da ukažu korisnicima da su to oglasi, a ne običan, nekomercijalan sadržaj. Pojedini sajtovi jasno definišu nativne oglase, dok drugi to ne rade.

Diskretan izgled nativnih oglasa može biti problem baš kao što mogu biti od koristiti. Pojedini korisnici misle da ih nativni oglasi obmanjuju i smatraju ih prikrivenim načinom za plasiranje proizvoda. Međutim, oglasne mreže i izdavači oglasnog prostora tvrde da nativni oglasi omogućavaju sajtovima da zarade bez ometanja korisničkog iskustva. I to jeste činjenica. Dakle, od nativnih oglasa korist imaju svi:

  • Publika, jer čita relevantan sadržaj pun korisnih informacija, što poboljšava korisničko iskustvo;
  • Ogašivači, jer na jedan krajnje diskretan način reklamiraju svoje proizvode, pružajući ciljanoj publici kvalitetan sadržaj;
  • Izdavači, jer svoj web sajt obogaćuju korisnim sadržajima koji dovode do poboljšanja saobraćaja.

Ko koristi nativne oglase?

Oglašivači (firme koje nude svoje proizvode ili usluge) kupuju (plaćaju) nativne oglase putem mreža po kliku. Kada posetilac sajta klikne na nativni oglas, vlasnik sajta i mreža dobijaju deo novca. Ovo čini nativne oglase atraktivnom opcijom za web sajtove da specijalizuju svoj sadržaj bez direktne prodaje proizvoda. Zato su nativni oglasi pogodni za najrazličitije forme web sajtova – onlajn časopise, informativne sajtove, magazine, sajtove sa savetima (tipa „kako da…“), sajtove sa receptima i sl.

Ako želite da budete izdavač i da se na vašem sajtu prikazuju Google Adsense ili nativni oglasi neke druge mreže, možete napraviti sopstveni nalog i sami odlučiti gde i kako će se nativni oglasi prikazivati.

Ako želite da koristite  nativne oglase za oglašavanje sopstvenih proizvoda ili usluga, možete na platformama za nativno oglašavanje lako napraviti  „responsive“ (odgovarajući) oglas. Mnoge mreže koje nude nativno oglašavanje prodaju prostor za nativne oglase koristeći svoje sopstvene platforme i  formate.

Da li nativni oglasi dobijaju više klikova?

Jedno istraživanje na uzorku od preko 18 milijardi nativnih oglasa je pokazalo da će ovi oglasi verovatno dobiti četiri puta više klikova nego tradicionalno prikazani oglasi.

Isto istraživanje pokazuje da su nativni oglasi naročito efikasni ako se koriste za marketing preko mobilnih uređaja. Prema statistici, nativni oglasi na mobilnim uređajima dobijaju duplo više klikova od nativnih oglasa na desktop uređajima. Stručnjaci predviđaju da će do 2020. godine 63% oglasa koji se prikazuju na netu biti nativni oglasi i da će prihod od njih dostići 53 milijarde dolara.

Da li treba da koristim nativno oglašavanje?

Ako prodajete proizvod ili uslugu, imajte na umu da su nativni oglasi nesumnjivo jedan od najefikasnijih oblika internet marketinga i lako se uklapaju u svaku strategiju. Pošto su nativni oglasi dizajnirani tako da se savršeno uklapaju u sadržaj na nekom sajtu i obogaćuju korisničko iskustvo, oni takođe ciljaju određenu grupu korisnika. Automatski, gotovo trenutni proces selektovanja i postavljanja oglasa, drži cene ovakvog načina oglašavanja na niskom nivou. Postoji mnogo vrhunskih platformi za nativno oglašavanje, koje pružaju jasna uputstva, non-stop pomoć korisnicima i čine pokretanje nativnih oglasa jednostavnim i lakim.

Ako hostujete veliku količinu sadržaja i imate hiljade posetilaca dnevno, prikazivanje nativnih oglasa može biti odličan način da monetizujete vaš sajt i da zaradite na njemu solidnu količinu novca.

Bez obzira da li ste vlasnik sajta i preferirate oglase koji se mešaju sa vašim sadržajem tako da ne ometaju korisnika, ili ste pak vlasnik firme i želite da vašu marketinšku strategiju upotpunite nativnim oglasima, u ovom tekstu dali smo vam odgovore na samo neka od pitanja vezana za nativno oglašavanje.

Jedno je sigurno, nativni (organski, prirodni) oglasi poslednjih godina su, pre svega zbog svoje prirodnosti i nenametljivosti,  sve popularniji i odličan su način za stvaranje odnosa poverenja sa posetiocima vašeg sajt ili sa potencijalnim kupcima vaših proizvoda i usluga. Za više informacija o nativnom oglašavanju, posetite sajt Nativemedia.rs.

 

 

Zanimljiva astronomija: 7 činjenica o galaksiji Mlečni put

0

Galaksija Mlečni put je ogromno i veoma zanimljivo mesto. Ne samo zato što joj je prečnik između 120.000 i 180.000 svetlosnih godina već i zbog činjenice da ovoj galaksiji pripada i naša planeta Zemlja. Naš Solarni sistem (Sunčev sistem) nalazi se oko 27.000 svetlosnih godina daleko od centra galaksije Mlečni put.

Ali ovo su samo neke osnovne činjenice o našoj galaksiji, a pored njih postoje i brojne zanimljivosti o Mlečnom putu, koje su impresivne i inspirativne. U tekstu koji sledi pročitajte 7 interesantnih činjenica o našoj čarobnoj galaksiji i pojavama unutar nje koje deluju neverovatno.

#1 Mlečni put nema oblik pravilnog diska

Za početak, Mlečni put ima oblik diska i prečnik od oko 120.000 svetlosnih godina, sa centralnim delom prečnika 12.000 svetlosnih godina. Međutim, ovaj disk je daleko od savršene ravni. U stvari on je izobličenog oblika, a načunici to pripisuju Velikom i Malom Magelanovom oblaku. Veliki i Mali Magelanov oblak su nepravilne, patuljaste galaksije koje poput satelita kruže oko Mlečnog puta.

#2 Halo galaksije (Galaktički halo) postoji, ali ga ne možete direktno videti

Naučnici veruju da 90% mase naše galaksije sadrži mračnu materiju, što je u stvari galaktički Halo. To znači da sva „svetleća materija“ – ono što vidimo golim okom ili teleskopima čini manje od 10% Mlečnog puta. Glaktički halo je zona koju zapravo čini mnoštvo zvezda, gasova i crne materije, a kojom su okružene spiralne galaksije, u koje spada i naša galaksija Mlečni put.

#3 Mlečni put je galaksija sa preko 200 milijardi zvezda

Mlečni put spada u red srednjeteških galaksija. Najveća galaksija za koju znamo da postoji – IC1101- ima preko 100 triliona (1014) zvezda. Patuljaste galaksije, kao što je, na primer, Veliki Magelanov oblak imaju oko 10 milijardi zvezda, a Mlečni put ima između 100 i 400 milijardi zvezda.

Međutim, ovaj broj zvezda u Mlečnom putu nije stalan, zato što naša galaksija konstantno gubi zvezde koje se pretvaraju u Supernove, eksplozije zvezda, i na taj način iz nje nastaju nove, manje zvezde (oko 7 zvezda godišnje).

Interesantno je da kada pogledate u nebo kada je vedra noć, čini vam se da vidite na milione zvezda, što ipak nije tačno, iako je njihov broj zaista ogroman. Zapravo, čovek sa bilo koje tačke na Zemlji, po savršeno čistom nebu bez oblaka najviše može da vidi svega oko 2.500 zvezda.

#4 Mlečni put je stvoren od drugih galaksija

Mlečni put nije oduvek bio onakav kakav je danas – lepa, iskrivljena spiralna galaksija. U stvari, galaksija Canis Veliki patuljak je najbliža galaksija Mlečnom putu, locirana na oko 25.000 svetlosnih godina udaljenosti od Sunčevog sistem. Njene zvezde se trenutno pridodaju Mlečnom putu. Od svog nastanka do danas, Mlečni put je kontinuirano sebi pridodavao brojne patuljaste galaksije, a jedna od najpoznatijih je Sagittarius patuljasta galaksija.

#5 U centru Mlečnog puta postoji crna rupa

Najveće galaksije u svemiru imaju supermasivnu crnu rupu u svom centru, a od Crne rupe nije izuzet ni Mlečni put. Centar naše galaksije se naziva Sagittarius A*, i predstavlja masivni izvor radio talasa zbog čega naučnici veruju da je u pitanju Crna rupa čiji je poluprečnik oko 22,5 miliona kilometara, što je otprilike ista dužina onoj koju ima Merkurova orbita.

#6 Mlečni put je star skoro koliko i svemir

Najnovije naučna istraživanja procenjuju da je Univerzum star oko 13,7 milijardi godina, a da je naš Mlečni put nastao pre oko 13,6 milijardi godina. Najstarije zvezde u našoj galaksiji se nalaze u globularnim klasterima (skupovima zvezda), i starost naše galaksije se određuje na osnovu starosti ovih zvezda. Naime, naučnici nad njima primenjuju određene zakonitosti i na osnovu dobijenih rezultata uspeli su da izračunaju starost naše galaksije.

#7 Mlečni put je deo Virgo Superklastera

Galaksija Mlečni put pripada grupi većih galaktičkih struktura. Naši najbliži susedi su Veliki i Mali Magelanov oblak kao i galaksija Andromeda – nama najbliža spiralna galaksija. Uz 50-tak drugih galaksija i oblaka, Mlečni put i njegovo neposredno okruženje čine klaster poznat pod nazivom Lokalna Grupa.

Ali, ovo je samo mali deo našeg zvezdanog susedstva. Ako krenemo dalje, videćemo da je Mlečni put deo još većeg skupa galaksija poznatog kao Virgo Superklaster. Istraživanja iz 2014. godine su pokazala da je Virgo superklaster samo deo većeg superklastera pod nazivom Laniakea (beskrajno nebo), koji je koncentirsan oko Velikog Atraktora.

 

Kako je nastala „Krvava bajka“ – zaboravljeni intevju Desanke Maksimović

0

Svake godine okupe se đaci kragujevačkih škola i đaci iz mnogih škola širom zemlјe na Šumaricama. Okupe se na mestu gde je 21. oktobra 1941. godine zverski strelјano 7.300 rodolјuba, među kojima najviše mladih i đaka, čitav peti razred kragujevačke Gimnazije. Okupe se na „Velikom školskom času“ da ožive sećanja i uspomene, one tužne, bolne i one prkosne, ponosne. Lepe su danas Šumarice sa spomen-obeležjima i spomen-parkom, prekrasne, kao što je bila i prekrasna mladost koja tu počiva. Stasala je nova mladost koja u slavu one koje više nema održava „Veliki školski čas“ istorije, pouka, putokaza za budućnost. Bruje strune instrumenata, pesma iz hilјada grla… Da se ne zaboravi da je to, zaista, bilo i da se nikad, nikad više ne ponovi.

I pesma Desanke Maksimović „Krvava bajka velika je opomena svima na svetu i za sva vremena da se nikad, nikad ne ponovi 21. oktobar 1941. godine u Kragujevcu! Neka kragujevačka tragedija ostane zauvek opominjujuća, tužna prošlost i neka sva naredna pokolenja samo prenose tu lјudsku strahotu zlodela i uništenja kao neizbrisivu senku prošlosti, kao predanje: „Bilo je to…

A tako upravo i počinјe ta čuvena, potresna pesma naše pesnikinje. Pesma za koju autor kaže da se rodila kao „vapaj ili suza“ nastala u jednom duhu, u jednom trenu „očima srca i mašte“. O „Krvavoj bajci“: mnogo je rečeno i napisano. O njenoј poruci i nastanku takođe, pisali su mnogi.

Ali, unutrašnju potrebu da se rodi pesma, kao što je „Krvava bajka“ i sve ono što joj je prethodilo istinski zna samo njen stvaralac, pesniknnja Desanka Maksimović. Evo njenog sećanja izrečenog za javnost pre više od 50 godina, (1963):

Kako je nastala „Krvava bajka“

„Bilo je to jednog jutra kad sam najmanje očekivala da ću napisati pesmu, jednog tipičnog ratnog pozadinskog jutra. Bila sam pošla da vidim ima li kakvih objava i šta se radi pred mojom bivšom školom, Prvom ženskom gimnazijom, u Beogradu, odakle sam početkom rata penzionisanjem uklonjena.

U sadašnjoj Ulici Lole Ribara, nedaleko od moje kuće, zaustavio me nepoznat, star čovek, pre selјak nego građanin, i rekao usplahireno, bez ikakva uvoda ili pozdrava: „Znate li šta se dogodilo u Kragujevcu?“ – „Valјda kakva hapšenja, vešanja?“ Ne pominjajući masovna strelјanja odraslih, starac mi je saopštio kako su Nemci upali u gimnaziju i sa časova odveli nekoliko razreda na strelјanje. Zatim se brzo udalјio ne rekavši ni zbogom, kao da je izišao iz jedne sobe u drugu i kao da će se za koji čas vratiti.

I što je vrlo čudnovato, i meni je bilo prirodno što me nije pozdravio, ni prilazeći, ni odlazeći. Činilo mi se da ga davno znam, možda još od detinjstva, ili da mi ie najbliži sused, vrata uz vrata, pa da je sasvim prirodno što mi se pri svakom susretu ne javlјa. Nikad tokom života kao u razgovoru s njima nisam osetila šta to znači pripadati jednom narodu: pred sudbonosnim događajem, pred nemačkim divlјaštvom imali smo istovetna osećanja, istovetne misli ja i on, taj meni nepoznati čovek, čovek drugog vaspitanja, druge sredine, druge naravi, starosti i pola.

Često sad mislim kako je taj čovek satvorac pesme koja se, dok je on još govorio, rodila u meni. Da sam o događaju doznala preko radija ili novina zacelo bi pesma bila sasvim drukčija, ne bi nikla tako u magnovenju, kao što se otme vapaj ili kane suza. Bilo mi je kao da mi je kakva ptica donela taj strašni glas, ako ne jedinoj meni, ono prvoj meni.

Rastavši se od nepoznatog, mada sam gorela od želјe da tek rođenu pesmu zabeležim, nisam se mogla odmah vratiti kući da to učinim. Imala sam potrebu da lutam ulicama, da čas zapisivanja pesme odložim, kao da sam se bojala da ću pri zapisivanju poremetiti nešto u njenom skladu. Ceo sat sam je tako pažlјivo nosila u sebi, kao što neki nose na dlanu prepunu čašu vode, i zatim sam je kod kuće zapisala, uzbuđenija nego kad sam prve svoje pesme beležila, počinjući kao letopisac: „Bilo je to…“

Mislim, da je za pesmu bolјe što za vreme kragujevačke tragedije nisam bila tamo, što sam sve videla samo očima srca i mašte, što sam bila prinuđena da saopštim samo suštinu, koja mi se odmah prikazala kao kakva krvava bajka: nekoliko stotina đaka rođenih iste godine, možda i istog dana, vršnjaci po vremenu kad su ušli u život, postaju, ako se tako može reći, vršnjaci i po času kad su otišli iz života. Dok mi je nepoznati govorio, pomislila sam da se takva krvava bajka ne bi mogla dogoditi nigde u Engleskoj, ni Francuskoj, ni Italiji, da su se Nemci to usudili učiniti samo u našoj selјačkoj, balkanskoj zemlјi, koju nisu samo mrzeli, već u svojoj oholosti i prezirali zbog toga što je necivilizovana i selјačka. Tako se odmah nametnuo i refren pesme.

Napisana u početku rata pesma je bila sakrivena gde niko ne bi pomislio da pesme stoje, i objavlјena je odmah posle oslobođenja u „Našoj književnosti“ zajedno s pesmama „Spomen na ustanak“, „Krilata zemlјa“ i „Majkama“.“

Eto, tako je nastala pesma „Krvava bajka“ čije stihove i danas i uvek sa dubokim osećanjem čitamo i doživlјavamo.

Autor: V. Konjik

Krvava bajka – Desanka Maksimović

Bilo je to u nekoj zemlji seljaka
na brdovitom Balkanu,
umrla je mučeničkom smrću
četa đaka
u jednom danu.

Iste su godine
svi bili rođeni,
isto su im tekli školski dani,
na iste svečanosti
zajedno su vođeni,
od istih bolesti svi pelcovani
i svi umrli u istom danu.

Bilo je to u nekoj zemlji seljaka
na brdovitom Balkanu
umrla je junačkom smrću
četa đaka
u istom danu.

A pedeset i pet minuta
pre smrtnog trena
sedela je u đačkoj klupi
četa malena
i iste zadatke teške
rešavala: koliko može
putnik ako ide peške…
i tako redom.

Misli su im bile pune
i po sveskama u školskoj torbi
besmislenih ležalo je bezbroj
petica i dvojki.

Pregršt istih snova
i istih tajni
rodoljubivih i ljubavnih
stiskali su u dnu džepova.
I činilo se svakom
da će dugo
da će vrlo dugo
trčati ispod svoda plava
dok sve zadatke na svetu
ne posvršava.

Bilo je to u nekoj zemlji seljaka
na brdovitom Balkanu
umrla je junačkom smrću
četa đaka
u istom danu.

Dečaka redovi celi
uzeli se za ruke
i sa školskog zadnjeg časa
na streljanje pošli mirno
kao da smrt nije ništa.
Drugova redovi celi
istog časa se uzneli
do večnog boravišta.

Insekti – vredni čuvari prirode (stop insekticidima)

0

Insekti po svom broju prvazilaze sva druga bića na našoj planeti. Danas je poznato oko milion ipo vrsta životinja, od čeka su miliom samo insekti. Neki naučnici smatraju da još 30 puta više vrsta insekata još treba otkriti. Insekti spadaju u beskičmenjake, žive svuda, manji broj vrsta živi i u morima.

Zavisimo jedni od drugih

Ni jedno biće na ovoj planeti nije slučajno tu, svako stvorenje makar i ono najsitnije ima veoma važnu ulogu i od njega zavisi čitav niz drugih. Insekti su veoma važni stanovnici naše planete. Članovi ove mnogobrojne porodice, uglavnom su sićušni tako da i ne primećujemo njihov značaj i doprinos održavanju kako biljnog, tako i životinjkog sveta. Oni daju veliki doprinos živom svetu posebno svojim bliskim odnosom sa biljkama. Neki insekti su važni oprašivači i na taj su način neophodni za oplođenje ranih vrsta biljaka. Zauzvrat cveće stvara višak pelena za njihovu ishranu.

Uništavanjem ili parazitskim odnosom sa drugim životinjama ili insektima, oni igraju važnu ulogu i u kontroli razmnožavanja životinjskih vrsta.

Znači, posredno, insekti su veoma važni činioci u održavanju ekosistema (zajednica organizma i njihove okoline). Jedući opalo lišće, pomažu raspadanje materije, a brsteći sveže lišće stvaraju neke korisne proizvode (svilena buba).

Šteta od insekticida daleko premašuje korist

Kada se radi o nama tako dragocenim žetvenim prinosima, često ne mislimo o koristi koju imamo od insekata. Mi jedino mislimo kako da se oslobodimo štetočina i stoga upotrebljavamo insekticide, odnosno hemikalije koje ubijaju insekte.

Isuviše kasno uviđamo da većina hemikalijia ubija ne samo štetne nego i korisne insekte. Zagađuju se i zemlja i vazduh, čime se dovodi u opasnost, ne samo drugi životinjski svet, nego i čovek. Što se tiče štetočina, uvek postoji mogućnost da nekoliko neugroženih ostane u životu i daju potomstvo koje će biti otpornije na hemikalije.

Štetna primena insekticida najviše se oseća u pčelarstvu, gde svake čitave kolonije pčela bivaju uništene. Pošto su pčele najvažniji oprašivači, ljudi neadekvatnom primenom insekticida ne samo da ne pomažu svojim usevima već im i višestuko umanjuju prinose. Ukoliko planirate da se bavite ili ste početnik u pčelarstvu pripremite se na gubitke koje uglavnom izazivaju nesavesni povrtari i voćari.

Uništenje biljnih štetočina i insekata prenosnika bolesti može se ostvariti i biološkom kontrolom, kao što je korišćenje bakterija koje prouzrokuju obolenja kod štetnih insekata. U kontroli razmnožavanja štetnih insekata mogu se koristiti i veštački mirisi koji odgovarju onima koje insekti koriste prilikom traženja partnera. Puštanjem ovih mirisa koje insekti koriste prilikom traženja partnera. Puštanjem ovih mirisa može se u takvoj meri poremetiti ponašanje, da uopšte ne dolazi do stvaranja potomstva.

Insekti sisači biljnih sokova ubrzavaju protok hranjivih materija kroz zidove biljnih ćelija i ekosistem može da održi dovoljno brzo kruženje hranjivih materija radi boljeg korišćenja ogromne sunčeve energije .

Neki insekti su korisni kao higijeničari i čistači kao na primer mravi.

Bubamara je prirodni neprijatelj mnogih štetnih insekata, hrane se biljnim i štitastim vašima. Bubamara se hrani lisnim vašima i baštovani kupuju po nekad na stotine bubamara i puštaju ih na biljne nasade i u cvetne bašte da bi ih zaštitili od biljnih vaši.

Sve bubamare mogu se hraniti i biljnom hranom, u slučaju da nema dovoljno lovine.

Ko je bio Tešan Podrugović (biografija)

0

Guslari od kojih je Vuk Karadžić zapisivao pesme pevali su često o događajima svoga doba. Dešavalo se da se njihovi deseterci o boju začuju dok bitka, još traje. Oni su gotovo svi učestvovali u prvom srpskom ustanku. Većinom su bili hajduci, putnici namernici, slepci i trgovci. Pevač kojeg je Vuk najviše cenio zvao se Tešan Podrugović.

Tešan Podrugović

Bio je večita lutalica, snažna ličnost i pomalo čudan čovek. Pravi pesnik, znao je da odabere značajne slikovite pojedinosti iz života i nakalemi ih na ličnosti junaka kao što su Marko Kralјević, Boško Jugović Miloš Vojinović i drugi.

Samo o Marku Kralјeviću Tešan je ispevao na desetine pesama. Vuk je zabeležio da je Tešan bio rodom odnekud između Bosne i Hercegovine, da se bavio trgovinom dok nije u samoodbrani ubio nekakvog Turčina i zbog toga morao da napusti porodicu i odmetne se u hajduke. Borio se u prvom srpskom ustanku , a nakon sloma ustanka pobegao je u Sremske Karlovce, gde ga je 1815. pronašao Vuk Karadžić. On ovako opisuje Tešana: „Bio je pametan, hajduk , pošten čovek; vrlo je rado koješta veselo pripovedeo, ali se pri tom nigde nije smejao čak je sve vreme bio malo kao namršten… On je vrlo lijepo umeo udariti u gusle , ali pjevati nije znao (nego je te pjesme kazivao kao iz knjige…“.

Tešan je bio i izvrstan pripovedač,  Vuk je osim pesama zapisao i dve pripovetke: šaljivu priču „Međed, svinja i lisica“ i jednu od najneobičnijih i najboljih srpskih narodnih bajki: „Međedović“.

O Tešanu Podrugoviću svedočanstvo su ostavili i Janko Šafarik i pesnik Sima Milutinović. Obojica o Tešanu govore kao izuzetno hrabrom i pravolјubivom čoveku. Ranjen u nekoj čarki s Turcima , povukao se u planinu negde u Bosni. Umro je oko 1820. godine.

– Koliko su isprepletani život pesnikov i život njegovih junaka, govori nam i ovaj podatak koji je zabeležio naš poznati istoričar književnosti, Vladan Nedić reč je o jednoj slici iz Podrugovićeve pesme o kosovskom junaku Bošku Jugoviću:

„Barjak Jugovićev nimalo ne liči na kosovski. Srednjevekovni je izgledao drukčiji: mali trougao krute tkanine na vrhu koplјa. Barjak Jugovićev u stvari je barjak iz prvog srpskog ustanka:  veliki, sa mnogo zlatnih  krstova i zlatnih kićanki. Ne bi onda bilo nemoguće da je naš pevač dovršavao sliku kosovskog junaka sećajući se ustaničkih barjaktara sa drinskog ratišta. I treće, Boška Jugovića niko nije mogao zadržati da ne ode na Kosovo. Godine 1815, kada je izbio drugi ustanak, Podrugovića niko nije mogao zadržati u Sremu. On je pohitao Srbiji da bi stihove o Bošku Jugoviću, tek rečene Vuku, odmah potvrdio i krvlјu“.

I u našem vremenu  nije zaboravlјen  ovaj omilјeni Vukov narodni pesnik . U svome romanu „Pevač“ Boško Petrović je Tešana Podrugovića učinio klјučnim junakom bez kojeg se ne može shvatiti suština romana.

Torbarska veverica “preleti” i 100 metara

0

Čudesni svet životinja bi svakako bio manje čudniji bez ove izvaredne životinjice. Leteća torbarska veverica, inače najveći leteći torbar, ne može leteti kao ptica ili šišmiš, ali može poput jedrilice plelaziti odrađene udaljenosti. Umesto krila ima, i to između zadnjih i prednjih nogu razvijenu kožu za letenje koja se razapinje pri skoku sa drveta.

Ova leteća naprava funkcioniše baš poput zmaja ili jedrilice. Na taj način ona „leti“ između drveća. Istočnoaustralijska torbarska veverica je najbolje opremljen jedriličar. Može biti različite boje, u rasponu, crna, tamno smeđa, riđa pa čak i bela. Zbog svoje veštine kretanja dobila je svoje ime „Schoinobates volans“ što znači „leteća plesačica“.

Ima oštre kandže, kojima se hvata za koru drveta, i dva prsta prednjih nogu koja su postavljena suprotno od ostala tri, takav raspored prstiju joj omogućava da se bez problema održava u krošnjama drveća, da se hvata za grane itd. Ženka torbarske veverice odgaji jedno mladunče godišnje. Mladunče u četvrtom mesecu svog života napusta majčinu torbu i popne se na njena leđa, pa zbog toga majka ne može da „leti“ sve dok ga ne smesti u gnezdo.

Kako torbarska veverica „leti“

Koža za letenje torbarske veverice pričvršćena je za zglobove zadnjih i prednjih nogu. Kada veverica želi da se preskoči odrađenu daljinu ona koristi vertikalni odraz. Vertikalnim odrazom povećava brzinu, zatim se putanja povija i postaje gotovo vodoravna. Jedrenje završava malim usponom pri donjem delu stabla. Veverica se zatim svojim nestvarno brzim kokretima uspenje na vrh stabla kako bi se ponovo odrazila.

Letovi od preko 100 metara

Velika torbarska veverica može da „preleti“ između drveća čak i ako je udaljeno i do 100 metara. Viđen je primerak koji je u šest uzastopnih letova prešao 450 metara i to velikom brzinom. Na jednom delu izmerena je brzina od 40 km/ na sat. Ovakav let se postiže dobrim zaletom i dobrom tehnikom leta.

Spretana u vazduhu a na zemlji nezgrapna i nespretna

Logično je da torbarska veverica ponekad siđe i na zemlju kako bi pokupila nešto hrane, međutim to već nije njeno omiljeno stanište, pa je na zemlji vrlo ranjiva. Kao takva, lak je plen grabljivcima poput evropske lisice. Najveći neprijatelj torbarske veverice je jedna vrsta velike sove Ninox strenua.

Najmanji leteći torbar

Najmanji leteći torbar je torbarski miš. Živi u australijskim šumama eukaliptusa. Tako je mali da staje u kutijicu za lekove. Rep mu je sličan peruški u repu ptica. Hrani se nektarom i sitnim insektima.

Ako želite da saznate još nešto o vevericama, nemojte propustiti članak koji smo nedavno objavili: Zanimljive činjenice o vevericama: gde žive, čime se hrane…

Preuzmite odgovornost za svoj život

0

Činjenica je da živimo u zemlji u kojoj se jedva sastavlja kraj s krajem, žargonski rečeno, ali to nikako ne bi trebalo da nam služi kao opravdanje ili izgovor za naše svakodnevno življenje. Nekako po difoltu, smo skloni da odgovornost prebacimo na drugog kako bismo sebe rasteretili i kako bismo imali opravdanje za sve što nam ne ide u životu.

Nekada su nam krivi roditelji što su nas vaspitali tako kako su nas vaspitali, nekada poslodavac koji nas plaća daleko manje nego što smatramo da zaslužujemo, nekada komšija koji je uspešniji od nas a najčešće svi oni zajedno. Umesto da se okrenemo sebi i zavirimo u unutrašnjost svog bića, mi grčevito kopamo po životima drugih tražeći opravdanje za sve sopstvene nedaće.

Da li živite ili životarite?

Postoji ogromna razlika između života i životarenja. Nekima se život događa, dok drugi se događaju životu. Ne dozvolite da vas život stihijski nosi dok vi bez pravca i cilja lelujate kao list na vetru. Ne hodajte žmureći, već smelo zakoračite u život. Prihvatite izazov koji je pred vama. Koliko puta vam se desilo da svoj život upoređujete sa životima drugih što vas čini dodatno nezadovoljnima i nesrećnima.

Najbolji način da odagnate takve misli  je da zamislite nekoliko ljudi iz svog okruženja čiji vam se život čini daleko uzbudljivijim od vašeg. Zatim analizirajte sve segmente svog i njihovog života i napravite poređenje. Uvek, ali uvek ćete doći do toga da se ne biste menjali ni sa kim od njih, jer ćete nakon ove vežbe shvatiti koliko ste zaista blagosloveni, ali da često to zaboravljate. Neka vam ova vežba posluži samo da bi vas podsetila koliko ste zapravo vredni sami po sebi, jer to je njen osnovni cilj. Nakon toga nikad se ne poredite sa drugima, jer je to osnovni izvor nezadovoljstva i frustracija. Poredite se sa samim sobom i svakog dana uradite nešto više nego prethodnog. To će vam ojačati samopouzdanje i vratiti veru u sebe.

Ne virite u tuđe dvorište

Mnogi ljudi ne želeći da se suoče sa sopstvenim problemima, odnosno želeći da ih bar na tren zaborave, vrlo vešto rovare po tuđem životu, naslađujući se tračevima. Na taj način što ćete pričati nekome „iza leđa“ nećete rešiti svoj problem. Moguće da ćete se na kratko osetiti ushićeno i zadovoljno, ali čim oduševljenje splasne ostaje ogromna praznina. Ne kaže se džabe – „Pre nego ugledaš krš ispred komšijine kuće, prvo počisti ispred svoje.“

Ne osuđujte! Nikada ne znate ko ide kojim stazama i na kakve prepreke nailazi. Vi iz svog ugla gledate onako kako se vama čini, ali ne zaboravite da nije isto biti posmatrač i akter neke situacije. Uostalom neretko smo skloni da dajemo sebi za pravo da komentarišemo kako bismo mi to uradili na ovaj ili na onaj način, bez da je neko tražio mišljenje od nas. Bavimo se tuđim životima umesto da proživimo svoj, a samo ovaj jedan imamo.

Budite zahvalni

Zahvalnost je najuzvišeniji vid vere, ali kao da često to zaboravljamo. Postoje mnoge stvari na koje gledamo kao da se podrazumevaju same po sebi, ali kada začeprkate ispod površine shvatićete da nije baš tako. Ništa, apsolutno ništa se ne podrazumeva samo po sebi i svaki udah ovozemaljskog bitisanja zaslužuje našu zahvalnost. To što smo zdravi, što imamo krov nad glavom, hranu i vodu za piće svakako zaslužuje zahvalnost, ali najčešće žmurimo pred tom činjenicom ili kao da je nismo svesni. Zaboravljamo da mnogi ljudi nemaju ni to.

Setite se samo kako se osećate kada na par sati nestane vode ili struje (najčešće kada se sanira neki kvar), tada smo najčešće nervozni i ne umemo da se prilagodimo novonastaloj situaciji. Postajemo svesni važnosti ovih elementarnih stvari za život tek kada na tren ostanemo bez njih. Do tada na njih gledamo kao na nešto što se podrazumeva samo po sebi. O zdravlju je izlišno i govoriti, jer vrlo često imamo takav odnos i prema zdravlju. Postajemo ga svesni tek kada ga izgubimo ili se na tren trgnemo kada čujemo da je neko od poznanika teško bolestan.

Ne krivite druge za svoj neuspeh

Jedino zrele i ostvarene ličnosti su spremne da preuzmu apsolutnu kontrolu nad svojim životom. Sve dok krivca tražite u drugima ili drugima pokušavate da nametnete osećaj krivice za neki svoj propust, ne možete se smatrati zrelom ličnošću bez obzira na godine. Pre nego okrivite nekoga za sve što smatrate da vam „ne ide“ u životu, razmislite šta je to što biste vi mogli da uradite za sebe. Neka je to i sitnica za početak, ali svakako će vam doprineti da se bolje osećate i da porastete u sopstvenim očima.

Okrivljujući druge, najčešće ljude iz neposrednog okruženja a zatim i šire, mi  zapravo sopstvenu nemoć prekrivamo lažnim plaštom. Suočite se sa samim sobom, prihvatite odgovornost za svoje postupke, preuzmite kontrolu nad svojim životom i ne tražite krivce tamo gde ih nema. Možda će u početku ovo izgledati kao samoobmana, ali ukoliko ste spremni da zavirite u najdublji kutak sebe, vremenom ćete i sami biti svedoci sopstvenih uspeha koji će se nadovezivati jedan za drugim.

Najpoznatije arhitekte svih vremena i njihove tvorevine

0

Čerčil je rekao da mi oblikujemo naše zgrade, pa samim tim one oblikuju i nas. Možda će mnogima sinuti Nju Jork kao mesto koje obiluje čudima moderne arhitekture, ali zapravo ceo svet je jedno veliko platno na kom će se kreativna elita izraziti, o čemu svedoče brojne građevine koje sad služe kao ugledna predstavništva na različitim poljima. Prateći reči Čerčila, zaključujemo da su upravo mnogi poznati građevinski inženjeri i arhitekte zaslužni za to kako razmišljamo o građevinama koje nas okružuju, a samim tim i kako vidimo svet oko nas.

U ovom tekstu se nećemo fokusirati na same graditelje, već na idejne tvorce zaslužne za mnoga priznanja u ovoj oblasti, pa upravo iz ljubavi prema gigantima arhitekture, predstavljamo vam neke od najpoznatijih arhitekata svih vremena, i njihova najznačnija dela koja su neretko bila prekretnica u ovoj oblasti svog doba.

Antonio Gaudi

Gaudi je proveo ceo svoj radni vek u Barseloni, gde je realizovao sve svoje projekte, a od svih je verovatno najpoznatija La Sagrada Familia, katedrala koja je počela da se gradi 1883. godine i do današnjih dana nije dovršena. Njegov stil predstavlja kitnjastu kombinaciju baroka, gotike, mavarskih i viktorijanskih elemenata i estetike, koje često karakterišu ornamentalne pločice, i linije koje imitiraju prirodne forme.

Uticaj prirodnih formi se najbolje primećuje na stubovima u vidu stabala drveta koji podržavaju unutrašnjost katedrale, ali i na primeru valovite fasade na stambenoj zgradi poznatoj i kao Casa Milla. Ova zgrada je bila inspirisana izgledom planine Monserat, na obodu Barselone, poznate po svojih više vrhova. Gaudijev rad je kasnije imao ogroman i neprocenjiv uticaj na generacije modernista koje su došle posle njega.

Frenk Lojd Rajt

Rođen u američkoj državi Viskonsin, Rajt predstavlja istovremeno i definiciju i revoluciju arhitekte 20. veka, pri čemu su njegovo vaspitanje i odrastanje igrali ključnu ulogu u oblikovanju njegovog stila. Inspirisan niskim kućama koje su krasile američke ravnice, Rajt je dizajnirao “Prerijsku kuću” (The Prairie House), kao reakciju na tada jako popularnu viktorijansku estetiku, koja je naglašavali tamni dekor i preterano ukrašavanje i spolja i iznutra. Umesto toga, on koristi čiste, geometrijske linije sa naglaskom na horizontalnoj ravni.

Njegova najpoznatija zgrada “Kuća na vodopadu” (Falling Water) ima naslagane pavougaone balkone koji izgledaju kao lebde iznad prirodnog vodopada koji je uklopljen kao deo kuće. Kasnije u svojoj karijeri, Rajt će prigrliti krivudavije i oblije elemente, što je prelaz koji se najlepše iskazao u proslavljenoj formi Solomon R. Gugenhajm muzeja.

Majls Van der Roe

Držeći se čuvene polise “manje je više”, nemački arhitekta Majls Van der Roe je svoj stil u arhitekturi sveo na elementarne geometrijske forme, sve vreme naginjući kao minimalizmu. Izbacio je svaki trag ornamentalnosti u svom radu, koristeći isključivo urođene kvalitete materijala kao što su čelik i ravno staklo kako bi definisao obrise svojih građevina.

Ovaj njegov pristup potiče od jednog drugog uverenja, odnosno forma je jednako funkcija, što se može primetiti na primeru Državne škole arhitekture Bauhaus (Dessau Bauhaus), u kojoj je radio i kao poslednji direktor, pre nego što su je nacisti zatvorili. Njegov dizajn i rad su promovisali racio i efikasnost kao otelovljenje lepote, za šta je savršen primer Paviljon Barselona, izgrađen da predstavlja Nemačku na međunarodnoj izložbi 1929. godine. održanoj u Barseloni.

foto: Ashley Pomeroy/wikipedia
foto: Ashley Pomeroy/wikipedia

U Paviljonu možete videti da je Majls u potpunosti izbegavao dekorativne elemente, budući da je smatrao da predstavljaju nepotebno traćenje resursa, o čemu upravo svedoči ova struktura sastavljena od mermera, crvenog oniksa i travertina. Jedino delo koje bi možda moglo da se uporedi sa Paviljonom Barselona je  kula Majla Sigrama u Nju Jorku.

Ovo su bili neki od najpoznatijih arhitekti na svetu koji su umnogome uticali kako na razvoj pojedinačnih stilova i pravaca u arhitekturi, tako i na razvoj arhitekture uopšte, da ne govorimo da su njihova dela poslužila i kao inspiracija i kao izazov mnogim mladim arhitektama koji su želeli da se bave ovom elitnom naukom i umetnosti.

 

Zašto odustajemo od svojih ciljeva i kako se motivisati

0

Koliko puta ste bili u situaciji da odložite neki posao, da vas je mrzelo da se pokrenete i da ste tražili izgovor? Odmah nakon toga dolazi sledeća faza u kojoj verovatno prekorevate sebe što niste bar pokušali. U pitanju je nedostatak motivacije. Bez obzira na sve vaše kompetencije i sposobnosti bez motivacije koja igra značajnu ulogu nema pomaka. Dobra stvar u svemu ovome je što se motivacija može menjati i na nju svesno možemo uticati. Najčešću grešku pravimo kad sebi postavimo pitanje – „ Mogu li ja to?“ Umesto toga daleko je bolje pitati sebe – „Da li ja to zaista želim i ako želim, zbog čega želim?“ Ukoliko pronađete odgovor na ovo pitanje, budite sigurni da ćete se pokrenuti sa mrtve tačke i da ćete krenuti ka ostvarenju svog cilja. Sve što zaista jako želimo najčešće uspevamo da ostvarimo pre ili kasnije.

Suočite se sa problemom

Ključni problem je u tome što ima situacija u kojima ne želimo dovoljno nešto, ali sebe obmanjujemo. To su situacije kada nam je cilj veoma privlačan, ali put do ostvarenja istog nam se čini teškim i sa dosta prepreka.Umesto da se suočimo sa problemom, mi svesno odlažemo početak promene. Najprostiji primer za ovo gore navedeno je držanje dijete. Uglavnom obećavamo sebi da ćemo početi od sutra, od ponedeljka, od idućeg meseca, godine i sl. Upravo te vremenske odrednice su nešto što nas sputava i koči u ostvarenju željenog cilja. Ne čekajte sutra! Počnite sad! Najpre sagledajte razloge za i protiv, definišite cilj a onda „porazgovarajte sami sa sobom“, jer jedino kada budete maksimalno iskreni prema sebi tada ćete moći da se usmerite na otklanjanje prepreka i da svesno stremite ka cilju.

Nedostatak motivacije i kako ga prevazići

Nedostatak motivacije se najčešće javlja usled straha od neuspeha, usled traženja saveta od drugih, usled nedovoljne spremnosti da preuzmemo kontrolu nad svojim životom, kao i usled pogrešne percepcije smatrajući da je za postizanje nekog cilja potrebno mnogo više truda nego što bi bila dobit. Sve ove procene najčešće nisu realne a u pozadini svega se nalazi nedostatak samopouzdanja ili nedostatak vere u sebe, a sve to dovodi do pada motivacije.

Strah od neuspeha se javlja najčešće kada ne verujemo dovoljno u ono što radimo i uz to ide i ono podsvesno – šta će drugi reći! Zatim se nadovezuje sledeća stavka, a to je traženje saveta na više strana. Ovo je uglavnom bespotrebno rasipanje energije i umesto da se fokusirate na željeni cilj, najčešće se sve više udaljavate od njega. Među sagovornicima uvek ćete imati onih koji će vas podržati, kao i onih koji će vam navesti gomilu razloga protiv. Najčešće oni to ne rade iz neke loše namere, već imaju svoj ugao posmatranja.

Umesto da besomučno tražite savete naokolo, setite se priče o žabama koje su htele da se popnu na vrh brda. Posmatrači su im govorili da je nemoguće i da neće uspeti i jedna po jedna žaba je odustajala. Samo jedna od njih je stigla na cilj. I to jedna jedina koja je bila gluva! Zato uvek kada se uputite ka nekom cilju neka vam priča o žabama bude dodatna motivacija.

Preuzeti kontrolu nad svojim životom u svim segmentima nije lako utoliko što onda nemate koga da krivite ako vam se desi nešto nepredviđeno ili ako sve nije kako ste isplanirali. Ali to je jedini ispravan način da ostvarite postavljeni cilj i da naučite da ustanete posle pada, umesto da krivicu svaljujete na druge. Možda će trebati i nekoliko pokušaja da dođete do cilja, ali ako dovoljno verujete u sebe uspeh neće izostati.

Nemojte da vas obeshrabri pomisao da je dobit manja od uloženog truda i da odustanete zbog toga. Ukoliko vaše misli idu u tom pravcu onda je sigurno da se na jednu takvu misao nadovezuje druga, na drugu treća i tako u nedogled. Pre nego krenete ka ostvarenju nekog cilja, pre nego odlučite da se pokrenete zavirite u najdublji kut svoje duše, tamo ćete naći odgovor i putokaz koji će vas sigurno dovesti do željenog cilja.

Najnoviji članci

Zašto mi je potreban Google Ads?

0
Skoro uvek, vlasnici firmi razgovor započinju ovim pitanjem. Većina njih već zna da samo postojanje sajta na internetu više nije dovoljno. Kada korisnik otvori...

Najpopularniji članci

Manastir Tumane

Kako stići do manastira Tumane brzo i lako? 

1
Pred vama je detaljan vodič do manastira Tumane. Svakog vikenda, ovde svraćaju turisti iz raznih delova sveta i vi možete biti sa njima!Udaljen je...