Home Blog Page 77

Kako pomoći detetu da stekne i ojača samopouzdanje

0
Samopouzdanje kod dece

Dolaskom na svet, dete prvi kontakt uspostavlja sa roditeljima. Od njihovih poruka zavisi kakvo će dete biti i koliko će imati samopouzdanja. Sve ono što mi kao roditelji najčešće govorimo detetu to dete ponavlja samo sebi i to vremenom  postaje njegovo uverenje. Neretko se dešava da roditelji iz najbolje namere kako bi zaštitili dete, prave veliku grešku. Uzmimo primer malog deteta koje trči parkom. Roditelj ga opominje i najčešće mu ponavlja: „Ne! Pašćeš! Polomićeš se, ne trči!“ Dete to vremenom shvata kao poruku – nesposoban si, ne možeš to, ne znaš, ne verujem ti! Daleko bolje i delotvornije bi bilo da roditelj kaže detetu: „Budi oprezan! Gledaj ispred sebe! Samo pažljivo!“ Veoma je važno izbegavati negacije u vaspitanju.

Deca koja imaju visok nivo samopouzdanja, ne samo da su zadovoljnija sobom, već postižu bolje rezultate u školi, fizički i emotivno su zdravija. Dete koje ima razvijenu emocionalnu inteligenciju ima razvijenu i empatiju. Takvo dete će preispitivati svoje postupke, jer neće dozvoliti sebi da uradi nešto što njegovi roditelji ne bi želeli.

Za razliku od njih deca koja imaju nizak nivo samopouzdanja, neretko odustaju od raznih aktivnosti, ne druže se dovoljno sa drugom decom i gotovo nikada se ne upuštaju u polemiku sa drugima. Najčešće se žale na fizički izgled i nalaze sebi zamerke čak i tamo gde ih nema. Često se dešava da deca koja nemaju samopouzdanja i koja ne dobijaju od roditelja potvrdu da vrede, pribegavaju lošem društvu, kako bi dobili potvrdu vlastite vrednosti i kako bi se osećali negde prihvaćeno.

Niko ne može detetu izgraditi samopouzdanje kao što mogu roditelji, ali isto tako niko mu i ne može urušiti samopouzdanje koliko mogu roditelji, bilo svesno ili ne.

Ukoliko želite da poradite na samopouzdanju svog deteta predlažemo vam neke od bitnih smernica:

Ponavljajte detetu da ga volite beskrajno

Veoma je važno detetu stalno ponavljati da ga volimo bezrezervno i beskrajno. Ponavljati mu da je posebno, što će ono svakako i postati želeći da opravda vaše poverenje. Odrastanjem i ulaskom u pubertet tinejdžer će više vremena provoditi pred ogledalom i često će se dešavati da nije zadovoljan svojim izgledom. Važno je imati strpljenja, saslušati ga i ponavljati mu da je savršeno baš takvo kakvo jeste.

Pažljivo slušajte šta dete ima da vam ispriča

Često se dešava da zbog ubrzanog načina života nemamo dovoljno vremena za ono što bi trebalo da nam bude prioritet nad prioritetima. U stalnoj trci za novcem želeći deci da obezbedimo što bolju egzistenciju može nam se desiti da izgubimo mnogo više no što dobijemo. Ma koliko da smo zauzeti ili umorni moramo naći vremena za svakodnevni razgovor sa decom. Pažljivo saslušajte šta dete ima da vam ispriča, bez da ga prekidate na pola rečenice. Morate mu dati do znanja da u vama uvek ima podršku i razumevanje i da ćete za njega uvek biti tu. Kvalitetnije je i pola sata pričati i biti pažljiv sagovornik detetu, nego ceo dan provesti uz dete bez da mu se posvetite uopšte.

Pokažite detetu da mu verujete

Važno je od samog starta naučiti dete da ne postoji problem koji se iskrenošću ne može rešiti. Ukoliko od malena negujete takav odnos sa detetom korist je višestruka. Dete koje je svesno da ima podršku roditelja, neće pokušati da prećuti problem, već će vam se poveriti, verujući vam da ćete zajednički moći mnogo brže i jednostavnije da rešite postojeći problem. Na taj način ćete pothraniti i ojačati njegovo samopouzdanje tako da svaki naredni put kada se bude našlo pred nekim životnim izazovom, moći će samouverenije da pristupi njegovom rešavanju.

Hvalite decu što češće

Pohvala deluje podsticajno na svakog od nas, a posebno na decu koja još uvek nisu formirane ličnosti. Trudite se da što češće pohvalite dete za bilo šta, makar i najmanju sitnicu. Ukoliko vidi da ste ponosni na njega što mu jasno i pokazujete, dete će dati sve od sebe kako bi bilo iznova pohvaljeno, kako bi vas usrećilo a to je ujedno i put da ga naučite da bude ponosno na sebe samog.

Ovde su navedeni samo neki primeri pomoću kojih možete razvijati i jačati samopouzdanje kod dece, a takvih primera je mnogo. Važno je da roditelji prepoznaju svoju ulogu u svemu tome i daju sve od sebe kako bi pomogli detetu da izraste u celovitu, integrisanu i mentalno jaku ličnost.

Prečice na tastaturi: Upravljanje prozorima i aplikacijama pomoću Win tastera

0

PREČICE NA TASTATURI – Ukoliko ste korisnik operativnog sistema Windows 7, evo jednog veoma korisnog uputstva za vas. U ovom tekstu možete saznati na koji način se možete lakše i brže kretati kroz aplikacije pomoću prečica na tastaturi. Želimo da vam predstavimo listu najboljih prečica koje će vam kada se malo naviknete na njih u mnogo čemu olakšati i ubrzati rad. Plan je da ovoj temi posvetimo seriju članaka, a krenućemo od prečica koje su povezane sa Win tasterom na tastaturi (taster sa nacrtanim windows logotipom).

Prečice na tastaturi za upravljanje prozorima i aplikacijama

Postoje puno prečica za upravljanje prozorima i aplikacijama koje su povezane sa Win tasterom a neke od njih su toliko korisne da će vam kada se malo naviknete rad biz njih postati pravo mučenje.

Win taster – Otvorite ili zatvorite Start meni. Korisna prečica posebno kada želite da isključite računar ako vam je miš u kvaru.

Win taster + D – Klikom na ovu kombinaciju tastera prikazuje se radna površina ma u kom se programu trenutno nalazili, to u prevodu znači da se jednim potezom minimiziraju svi aktivni prozori i aplikacije. Ako još jednom ponovite istu akciju vraćate se na isti prozor na kome ste bili pre nje.

Win taster + M – Minimizira sve prozore.

Win taster + Shift + M – Vraća sve minimizirane prozore.

Win taster + strelica nadole – Minimizira aktivni prozor.

Win taster + strelica gore – Maksimizuje aktivni prozor.

Win taster + Leva strelica – Pomera aktivni prozor na levu strana ekrana.

Win taster + strelica desno – Pomera aktivni prozor na desnu stranu ekrana.

Win taster + Home – Minimizira sve prozore osim aktivnog prozora.

Win taster + Shift + Gornja strelica – Proširiruje aktivni prozor u gornji i donji deo ekrana.

Win taster + E – Ova kombinacija tastera otvara My Computer, prozor u kome se nalaze particije C, D…

Win taster + Pause – Ova kombinacija tastera otvara sistemski prozor u  kome se mogu videti svojstva sistema.

Win taster + F – Ova kombinacija vam otvara sistemski dijalog za pretragu datoteka i foldera na vašem računaru.

Ctrl + Win taster + F – Ovom kombinacijom tastera možete pretraživati računare (naravno ukoliko ste  na mreži).

Win taster + L – Kombinacijom ovih tastera zaklјučavate računar ili vršite promenu korisnike, tačnije otvara se ekran na kome možete preći sa jednog korisničkog naloga na drugi.

Win taster + R – Otvorite Run dijalog. Run dijalog je veoma koristan sistemski dijalog preko koga se raznim skraćenicama može doći mnogo brže do raznih sistemskih aplikacija.

Win taster + P -Otvara sistemski dijalog za izbor režima prikaza prezentacije (povezivanje na projektor).

Win taster + U – Otvori centar za jednostavno pristupanje (Ease of Access Center).

WIN TASTER+ X – Otvora Windows Mobiliti Center.

Prečice na tastaturi za upravljanje programima na Taskbaru

Traka zadataka ili Taskbar je linija koja se nalazi na samom dnu ekrana, sadrži dugme Start u svom levom, ikonice raznih aktivnih programa (programa koji se pokreću sa operativnim sistemom), dok se u desnom uglu nalazi sistemski sat. Na Traci zadataka smenjuju se kroz svakodnevni rad aktivni prozori i aplikacije, ponekad i više od 20-ak grupisanih po srodnosti, pa je tako ova linija možda i najbitnija za efikasniji rad. Za još brži rad postoje i prečice za lakše kretanje Taskbarom a ovo su neke od najvažnijih:

Win taster + T – Kombinacijom ovih tastera krećete se kroz programe na traci zadataka (Taskbaru).

Win taster + broj– Pokrenite program koji je postavlјen na traku zadataka u poziciji koju označava broj. Ako je program već pokrenut, pređite na taj program.

Shift + Win taster + broj – Pokrenite novu instancu programa prikačenog na traku zadataka u poziciji koju označava broj.

Ctrl + Win taster + number – Prebacite se na poslednji aktivni prozor programa koji je prikačen na traku zadataka u poziciji koju označava broj.

Alt + Win taster + number – Otvorite Jump List (listu poslednje otvaranih stavki) za program prikačen na traku zadataka u poziciji koju označava broj.

Najvažnije lekovito bilje i u koju se svrhu može koristi

0

Kažu da se lek za svaku bolest nalazi u prirodi i to je sigurno tačna konstatacija. Nekada se jedini lek za pojedine bolesti mogao pronaći u šumi ili pored puta, a livade su bile najbolje apoteke. Danas je drugačije, ljudi su se odrodili od prirode a za lečenje stvojih tegoba koriste razne veštačke medikamente koji koliko koriste toliko i štete organizmu. Pred vama su neke od najvažnijih lekovitih biljaka koje u našem narodu imaju vekovnu trediciju.

Bosiljak

Raste u obliku žbuna, prijatnog je mirisa i gaji se kao ukras, začin ali i za religiozne obrede. Suši se u hladu na promaji a koristi se za poboljšanje apetita, kod upale pluća za inhalaciju koristi se u borbi protiv komaraca. Poznato je kao sredstvo koje veoma pozitivno utiče na raspoloženje. Sveži listovi su jako aromatični, opori, ljuti i deluju osvežavajuće.

Majčina dušica

U narodu je poznata i kao divlji bosiljak.Raste na sunčanim brežuljcima gde ima puno toplote pa i na kamenitim površinama. Koristi se kod grčeva u želudcu, oboljenja disajnih organa i bronhijalne astme, efikasna je u borbi sa velikim kašljem, povoljno utiče na depresivne i nervozne osobe ali pomaže i kod reume, uganuća i atrofije mišića.

Kičica

Koristi se nadzemni deo biljke tj. sitni cvetići crvenkaste boje sakupljeni u cvasti. Koristi se nadzemni deo biljke u cvetu. Veoma je gorkog ukusa. Raste na vlažnim brdskim i planinskim livadama. Sakuplja se od jula do kraja avgusta i ne sme se čupati već se pažljivo odsecaju gornje polovine stabljike. Vezani buketići suše se u hladu na promaji. Koristi se kao gorko sredsvo slično lincuri za poboljšanje apetita i poboljšanje varenja hrane.

Imela

Imela je zimzeleni grm koji raste kao poluparazit na voćkama i drugom drveću. Grane su razdeljene na člankove sa naspramnim sedećim listovima. Lišće je kožasto a plod je bela bobica puna lepljivog soka. Koristi se u medicini za sniženje krvnog pritiska, protiv zakrčenja krvnih sudova, leči grčeve i vrtoglavicu.

Bokvica

Višegodišnja je biljka sa listovima u rozeti a cvetovi su skupljeni u zbijene klasove. Cveta od juna do septembra. Jako je rasprosranje na livadama i pokraj puta. List se bere u proleće dok je mlad zdrav i neoštećen. Koristi se u lečenju rana i drugih kožnih oboljenja. Ulazi u sastav čajeva za lečenje organa za varenje i disanje. Listovi se moraju odvojeno sušiti i čuvati.

Žalfija

U narodu je poznata kao kadulja ili kaloper. Ubraja se u najlekovitije vrste a može se gajiti u baštama i vrtovima. Koristi se za ispiranje usta i grla, kod raznih upala, kašlja i prehlada. Koristi se u lečenju grčeva, oboljenju žlezda, u lečenju jetre, leči poremećaj rada creva i podstiče apetit.

Beli glog

Biljka raste kao žbun ili drvo do 10m visine. Cveta u maju a plod sazreva u septembru i crvene je boje. Berba cvetova se vrši po suvom i sunčanom vremenu. Čajevi i preparati na bazi gloga se koriste kao sredstva za sniženje povišenog krvnog pritiska i za jačanje i poboljšanje rada srca.

Šipurak

Ova biljka raste kao grm kraj puteva, zri u septembru i oktobru otporna je na niske temperature i smatra se riznicom velikog broja vitamina naročito vitamina C pa je čaj vrlo lekovit i cenjen naročito kod prehlada ali se koristi i u proizvodnji sokova, sirupa i džemova.

Kopriva

Kopriva ili žara raste kao korov svuda oko nas.Čaj od lišća koprive koristi se protiv hemoroida.Koren biljke je odlično sredstvo za lečenje korena kose. Mlada biljka se koristi u ishrani jer je bogata vitaminima i odlično je sredstvo u borbi sa anemijom. Njenom upotrebom povećava se broj crvenih krvnih zrnaca i vrši pročišćavanje krvi. Povoljno utiče na gušteraču i upotrebom ovog čaja opada nivo šećera u krvi. Koristi se za lečenje oboljenja mokraćnih puteva. Smanjuje sklonost ka prehladi ali i osvežava organizam i otklanja osećaj umora i iznemoglosti.

Lavanda

Kod nas uspeva uskolisna lavanda koja je sastavna komponenta nekih čajnih mešavina za smirenje, protiv nesanice, za jače lučenje žuči, ublažava grčeve i nadimanje a koristi se i kao obloga za rane. Čaj ove biljke koristi se kod poremećaja raspoloženja, zamora i nesanice. Jastučići napunjeni cvetom ove biljke stavljaju se u ormare sa garderobom kao zaštita od moljaca a miris ove biljke je efikasan i u borbi protiv komaraca.

Kamilica

Ova biljka je jedna od najpoznatijih lekovitih biljaka naših prostora. Belo-žuti cvetovi cvetaju u aprilu i maju a beru se 20 dana kasnije po lepom i suvom vremenu. Čaj od ove biljke pije se kod upala, grčeva u stomaku, ispiranja sluzokože očiju i nosa, smirivanja živaca. Ova biljka štiti od čira na želudcu i tankom, blagotvorno deluje na rad želudca i proces varenja. Kamilica je gotovo univerzalno sredsvo za negu, zaštitu, čišćenje i ulepšavanje kože, kose, zuba i noktiju. Cvetove ne treba kuvati kako ne bi isparila eterična ulja već ih samo preliti vrelom vodom.

Kako pomoći detetu da napiše pismeni sastav

0

Neki roditelji nesvesno iz najbolje namere kako bi pomogli detetu prave veliku grešku, tako što umesto njega pišu sastave bilo za domaći, bilo za pismeni sastav. Na taj način sasecaju deci krila u startu i dete umesto da se potrudi i samo napiše sastav, uvek se oslanja na pomoć starijih.

Ukoliko se ta praksa uspostavi u nižim razredima, sasvim je sigurno da ćete tokom celog školovanja biti u situaciji da pišete detetu sastav. Ako ne Vi, onda neko iz bližeg okruženja ili neko ko će to uraditi uz određenu materijalnu nadoknadu (čest primer u srednjoj školi).

Kako motivisati dete da napiše pismeni sastav?

Najvažnije je da od malena kod deteta razvijete ljubav prema čitanju. Umesto da ispričate priču za laku noć, ne bi bilo loše da povremeno pročitate detetu priču pre spavanja.

Takođe je važno da i Vi budete uzor detetu, jer velika verovatnoća je da gledajući Vas kako čitate, dete će poželeti da pročita nešto pre spavanja. Dete koje čita ima daleko sadržajniji i bogatiji rečnik u odnosu na dete koje ne čita.

Kada Vam dete dođe kući i saopšti da treba da mu napišete domaći zadatak, jer ono ne ume ma koliko se trudilo, umesto da se latite papira i olovke, navedite dete na razgovor o datoj temi.

Kao primer navešćemo temu “Proleće u mom kraju”. Tema podrazumeva opis jednog godišnjeg doba, a deca nerado pišu o tome. Nedostaje im inspiracija.

Izađite zajedno sa detetom napolje i razgledajte prirodu. Razgovor možete započeti o godišnjim dobima, njihovoj smeni, obeležjima kao i o redosledu. Neka od tih rečenica kasnije može poslužiti kao uvod u sastav. Zatim spontano navedite dete da Vam nabroji sve što vidi oko sebe. Nebo, oblaci, sunce, krošnje, ptice, trava, cveće, insekti, deca, su samo neki od pojmova koje će Vam dete navesti. Sve što nabroji možete zapisati, a potom  zatražite od deteta da za svaku od navedenih imenica napiše najmanje dve rečenice. Možete detetu pomoći svojim savetima i sugestijama. Međutim nikako ne smete da dozvolite sebi da umesto deteta vi formulišete i zapisujete rečenice.

Bićete iznenađeni i Vi i dete kada vidite da od nekoliko smislenih rečenica može biti napisan lep pismeni sastav. Zaključak bi trebao da predstavlja detetova lična osećanja (zašto voli ili zašto ne voli određeno godišnje doba).

Pre nego prepiše sastav u svesku, potrebno je da glasno pročita i ispravi eventualne gramatičke greške. Naravno, važno je da i Vi prekontrolišete, pre nego što se sastav nađe u svesci za domaće zadatke.

Možda Vam se sve ovo čini kao dugotrajan proces, ali dovoljno je samo nekoliko puta u početku školovanja usmeriti dete da samo napiše sastav, na taj način ćete dugoročno rešiti problem. Olakšaćete pisanje sastava prvenstveno detetu a onda i sebi.

Dečja mašta je beskrajna. Na nama je da je podstičemo i razvijamo. Kada otkrije svoje potencijale, dete može mnogo više nego što smo mi odrasli čak i u stanju da zamislimo.

Vaspitanje primerom: najvažnije životne lekcije daju se ličnim primerom

0

Savremeno društvo uvek i na svakom mestu ponavlјa da je briga za mlade najveći zadatak društva. I to je potpuno razumlјivo kada se shvati da je neminovnost života takva da na mladima svet ostaje. Osim toga što mladi zamenjuju stare i preuzimaju mesto u životu i društvu, važno je da se obezbedi njihov napredak u svakom pogledu. To se  postiže tako što sve najbolјe što znamo prenosimo na mlade, a oni usavršavaju, razvijaju i unapređuju sve što je dotle postignuto. To su najjednostavnije istine o životu i mestu mladih u svetu.

Način kako mlade pripremamo za život, kako im prenosimo sva prethodna znanja i iskustva, naziva se vaspitanje, odnosno ako je u pitanju prenošenje školskih znanja onda se to naziva obrazovanje. Vaspitavanjem se postiže da mladi postaju čestite, dobre i vredne osobe. Nauka  koja  se bavi vaspitavanjem mladih naziva se pedagogija.  Postoje mnogi  udžbenici o tome kako treba vaspitavati  mlade, mnogo novinskih tekstova i internet članaka, ali ipak najjednostavniju i najtačniju vaspitnu istinu je iskazao naš narod svojom poslovicom: „Što čine deca? – što vide od oca!“ U pedagogiji se to naziva vaspitanje primerom, pa je to samo ponavlјanje narodne misli na drugi način.

Nisu svi roditelјi stručnjaci iz oblasti pedagogije

Nisu svi roditelјi stručnjaci iz oblasti pedagogije, niti mogu svi proniknuti u tajne dečje psihologije kako bi bili sigurni da na pravi način odgajaju svoj podmladak. Svako dete je individua za sebe i često je vrlo teško proceniti kako postupati u određenim situacijama.

Nema roditelјa koji ne želi dobro svom detetu, od onog radnika najamnika do profesora na fakultetu. Svako od njih se trudi da na najbolјi način vaspita svoje dete. Nije retkost da deca neukih roditelјa postanu dobri lјudi, pedantni i precizni stručnjaci u raznim oblastima. To je zato što se neke osobine koje su vrlo važne za svakog mladog čoveka stiču u porodici: dobrota, urednost, požrtvovanost samo su neke od njih. Da bi neko bio dobar ili pažlјiv ne mora biti sin nekog doktora ili profesora, ali mora imati vredne i pažlјive roditelјe.

Ako je otac vredan i sin će takvo ponašanje usvojiti i smatrati da je to jedino ispravno ponašanje. Ako je  majka uredna i ćerka će postati uredna, po istom  principu. Prema tome, za roditelјa  je  mnogo  važnije da  pokaže svojim ponašnjem kako treba da se radi, uči, bude ispravan, a  ne da priča i drži lekcije svome  detetu o ponašanju,  a odmah potom odlazi da se kocka,  dolazi kući pijan, psuje ili radi još i gore stvari.

Svaki roditelj mora da bude svestan svojih nedostataka

Biti roditelj je najvažnije zanimanje, i to uvek morate imati na umu. Svaka žrtva je mala u odnosu na cilj koji želite da postignete. Vaspitanje je proces koji ide zajedno sa prevaspitanjem – vaspitavate svoju decu, a prevaspitavate samog sebe. Ako želite dobro i vaspitano dete počnite od sebe. Morate biti svesni svojih nedostataka kako bi ih izolovali iz svog ponašanja. To neće biti nimalo lako je retko ko želi da prizna, makar i sam sebi, da ima nedostatke.

Neke loše navike su toliko uvrežene u nama samima da ih i ne primećujemo, toliko smo dugo sa njima u saživotu da ih i ne posmatramo kao nešto loše već kao nešto obično i normalno. Zato je bitno analizirati svoje dobre i loše navike. Postavljati sebi pitanja. Da li želim da moje dete bude pušač, pijanac ili kockar? Da li želim da moje dete laže ili krade? Da li želim da moje dete manipuliše drugima, da vređa, psuje?

Kad se jednom suočite sa samim sobom krenuli ste pravim putem, putem kojim ćete sigurno dobiti dobro i vaspitano dete sa izgrađenim pravilnim životnim navikama.

Biografija čuvenog slepog guslara Filipa Višnjića (1767 – 1834)

0
filip visnjic biografija
foto: wikipedia.org

U našem pamćenju lik guslara poistovećen je sa likom slepog pevača Filipa Višnjića. Po pričanju njegovih savremenika, bio je visoka stasa, koščat, širokih pleća. Imao je lice boginjavo i crveno; na jednom obrazu i uvetu raspoznavali su se ožiljci od sablje. Gusti brkovi padali su mu na prsa. Bujne veđe su mu, poput nekakve strhe, zaklanjale oči. Kada je išao, proseda kosa talasala se udarajući ga po ramenima. Hodao je dostojanstveno i uvek bez vođe.

Njegov lik kao da je vremenom prerastao u legendarni , mitski lik narodnog pesnika.

Filip se rodio 1767. godine u selu Trnavi. Bio je iz bogate porodice Vilića. Otac mu je rano umro. Preudavši se majka je četvorogidišnjeg Filipa povela sa sobom. Kasnije, po njenom nadimku (Višnja) Filip je dobio prezime.

U svojoj osmoj godini preležao je velike boginje, koje su mu ostavile ožiljke na licu i oduzele mu vid. Od tog vremena samo je nesreća bila gost u njegovoj porodici , koju su gotovo zatrli Turci. Posle majčine smrti Filip je. napustio rodnu kuću. Sa slepačkim štapom i guslama potucao se drumovima. Ubrzo se kao guslar i pevač pročuo u Bosni. Posle boja na Mišaru, izbegao je u Srbiju. Od tog vremena živiće uvek kraj vojnika, na ratištu. Čuveni junak Stojan Čupić bio mu je zaštitnik. Za vreme opsade Loznice Višnjić je svojom pesmom hrabrio vojnike . Iz tog perioda poznata je njegova pesma „Boj na Salašu“ .

Nakon sloma ustanka Filip Višnjić je jedva spasao glavu. Prebegao je u Srem i nastanio se u selu Grku kod nekih rođaka. Tu je i umro, 18Z4. godine. Seljaci su mu na grobu urezali gusle.

Zahvaljujući Filipu Višnjiću imamo onu dragocenu pesmu koja se zove „Početak bune protiv dahija“ . U toj pesmi došla je do izraza njegova velika pesnička darovitost. Kao i Tešan, i Višnjić je pojedinosti iz života preobražavao u čudnovate pesničke scene. Vladan Nedić piše o tome:

„Svojoj najboljoj tvorevini Višnjić je dao veličanstven okvir, izuzetan u našem narodnom pesništvu. Buni malog naroda prethodi nemir u vasioni. Preko nebeskog svoda, u stravičnom kovitlanju, prelazi potavneo mesec, krvava zvezda repatica, zimska munja, pocrnelo sunce. Zemlja se potresa . Višnjić nije izmišljao nebeske „prilike“. Zahvaljujući sačuvanim zapisima, da su se one dogodile i pomračenje meseca, i pojava komete i grmljavina u januaru, i pomračenje sunca. Slepi pevač bio je međutim, potpuni gospodar građe koju je primao iz stvarnosti. On je preuveličavao svemirske pojave.“

Kao što je ponešto preuveličavao, tako je, sasvim slobodno, povinujući se isključivo umetničkim zakonima, menjao istorijske okolnosti, stavljajući neke događaje u drugo vreme, menjajući im redosled.

Ali to nije sprečilo mnoge pesnike, dramatičare i prozne pisce da do današnjih dana traže nadahnuće, kao i izvore podataka, u ovoj Višnjićevoj pesmi o početku ustanka.

Stvaralaštvo Filipa Višnjića

Filip Višnjić je između ostalog bio i tvorac novih pesama. Među najboljim posmama, su sledeće:

  • Smrt Kraljevića Marka; jedna od najboljih pesama o najpopularnijem srpskom junaku
  • Dve pesme hagiografskog karaktera, o Svetom Savi
  • Hajdučka pesma o megdanu Baje Pivljanina i bega Ljubovića
  • Trinaest pesama o Prvom srpskom ustanku

Kada su nastali prvi satovi (sunčani, vodeni, peščani…)

1

Već u prvom dobu ljudske kulture, ljudi su uvideli, da im je od preke potrebe da vreme podele u izvesne duže i kraće delove. Sat predstavlja instrument za merenje vremena. Satovi (u nekoj modernoj formi) su u upotrebi od 14. veka.

Sunčani sat

U prvo vreme im je u ovu svrhu služilo sunce i senka pokazivača. „Pokazivač senke“ na sunčanom satu zove se gnomon. Smatra se da je matematičar i astronom Teodosije iz Bitinije (oko 160. godine pre nove ere) izumeo univerzalni sunčani sat koji je mogao da se koristi bilo gde na svetu. Vremenom su ljudi kokušavali da pronađu bolja i praktičnija rešenja od sunčanog sata pa su tako nastali i vodeni satovi i peščani i satovi sa mehanizmom i satovi sa klatnom i još mnogo drugih varijanti do današnjih digitalnih satova.

Vodeni sat

Vodeni sat ili klepsidra predstavlja antičku napravu za merenje vremena pomoću vode ili ulja, bila je poznata još u drevnom Egiptu već u 2. veku pre Hrista. Sastoji se od dve posude. Voda teče kroz kapilarnu cev iz jedne posude u drugu i u njoj podiže plovak koji pak pokreće figuru koja pokazuje vreme označeno na stubiću na kome su urezane brojke. Vreme koje je potrebno da se napuni posuda, uvek je isto.

Peščani sat

Na način sličan vodenom satu radi i peščani sat. Peščani sat čine dve staklene posude spojene tankom cevčicom kroz koju prolazi pesak. Proticanje peska traje jedno određeno vreme, obično jedan sat, a nakon toga sat se okrene. Peščani sat se i dan danas koristi kao ukras, a njegov crtež u umetnosti predstavlja znak prolaznosti.

Satovi sa mehanizmom

Peščane i vodene satove nalazimo već u drugom veku pre Hrista; manastirskim kaluđerima spada u zaslugu uz druge pronalaske, još i pronalazak satova sa zupčanicima i kazaljkama. Ne može se sa sigurnošću utvrditi ali se misli da je čuveni Gerbert od Overnja, kasnije papa Silvester prvi počeo sa izradom mrvih mehaničkih satova sa zupčanicima.

Car Fridrih dobio je od sultana Saladina sat, koji je pokazivao tok sunca, meseca i planeta a koga su takođe pokretali zupčanici. U 14. Veku Dante već spominje satove što kucaju, a engleski opat Rihard napravio je u to doba vrlo čudnovat astronomski sat, koji je pokazivao tok ne samo sunca i meseca, nego i stanje morske plime i oseke.

Satovi na gradskim kulama

U to vreme su počeli da se pojavljuju i satovi po gradskim kulama i tornjevima. Francuski kralj Karlo V poročio je 1350 godine od nekog nemca Henrika Vika sat na tornju bogorodičine crkve „Notre-Dame“ u Parizu.

Od tog doba takvi satovi su se širili sve više i više, tako da početkom 15 veka gotovo da nije bilo grada, pa ni varašice gde na tornju nije bilo takog sata.

Stoni satovi

Najraniji sačuvani stoni satovi su satovi iz sredine 16. veka iz metalurških gradova Nirnberga i Augzburga. Ovi satovi imali su za razliku od satova koje danas poznajemo imali samo jednu kazaljku. Brojač sati bio je podeljen na četiri jednaka dela, na taj način ovaj sat je mogao da pokazuje vreme od 15 minuta.

Sat sa klatnom

Godine 1657. satovi su dodatno usavšeni pronalaskom sata s klatnom. Ova ideja je izvorno poticala od Galileja koji je želeo da iskoristi njihajuće klatno za pokretanje satnog mehanizma. Međutim, obično se Kristijan Hajgens smatra za pronalazača sata sa klatnom. Po njegovim proračunima izrađen je prvi takav sat.

Moderni satovi

U 20. veku satovi više nisu zavisili od navijanja. Na ovim satovima vreme se merilo na različite načine, na primer pomoću kvarcnih kristala ili raspadanjem radioaktivnih elemenata. Čak su i mehanički satovi napajani baterijama, čime je navijanje sata postalo suvišno. Od 2010 pa na ovam, atomski časovnici su najprecizniji časovnici koji postoje. Znatno precizniji od kvarcnih časovnika, a njihova precizost ide i do nekoliko sekundi u više hiljada godina.

Kamila „pustinjska lađa“ – može da izdrži i do 8 dana bez vode

0
Kamila pustinjska ladja

Teško je reći kada su kamilu nazvali pustinjskom lađom. U svakom slučaju to je bilo veoma davno. Jer, se pretpostavlјa da je pripitomlјena oko 5 hilјada godina pre nove ere. Toliko su stare statue kamila s teretima, a takođe i prikazi tih životinja na stenama Asuana i Sinaja.

Kamila je verni pomoćnik čoveka, osnovna mesna i mlečna životinja, a daje i dlaku, čvršću od ovčje, i kožu. Osušena balega, pak, u predelima bez drveća služi kao gorivo. Pomoću kamile su orali zemlјu, koristili je za vršidbu i za vađenje vode iz dubokih bunara. Hilјadama godina kamila je nezamenlјivo transportno sredstvo. Tek nedavno potisnuli su je automobili, avioni i druga tehnika.

Kamila može da nosi prosečno polovinu vlastite težine, a neke toliko koliko su same teške – preko 700 kg. I s takvom težinom pređu po nekoliko desetaka kilometara. Kamila je ne samo snažna, nego i laganog hoda. Postiže brzinu preko 20 kilometara na čas.

Ima karakterističan hod: korača istovremeno s obe noge koje su s jedne strane tela, naizmenično s levim i desnim nogama. Takav hod omogućava kamili da održava postojanu brzinu na udalјenostima 80 -90 km na dan

I do osam dana bez vode

Ta životinja je odlično prilagođena za život u pustinjama i stepama. Gusta dlaka sigurno je štiti od noćne hladnoće i dnevne žege. Kamila je skromna u ishrani. Na njenim ispasištima često se ne može naći ništa osim trnja i grube žilave i slane trave, no to i jeste njena osnovna ishrana.

Sproveden je jedan ogled. Na delu pustinje ustanovlјeno je 290 vrsta bilјaka koje tu žive. Kamile su se hranile sa 161 vrstom od njih sočne nežne bilјke su jele u potpunosti, a od gru­ bih listove i vrhove, dok je, istovremeno, krupna rogata stoka koristila za hranu samo 68 vrsta bilјaka.

Kamila može da ne pije po nekoliko dana, a u bezvodnim uslovima to je veoma važno. Zato može da popije odjednom po 60 litara vode. Spokojno pase ili hoda s teretom na sebi po užarenim dinama, ne tonući u sipki pesak. Nјeno stopalo s dva papka je veoma široko, a odozdo je zaštićeno posebnim elastičnim jastučićem, tako da kamila ne utaba pašnjake na kojima se hrani, pa se bilјke na njima lakše obnavlјaju.

Devetnaest miliona kamila

Narodi koji naselјavaju pustinju nazivaju kamilu „džamal“, što znači lepa. Od pamtiveka je bila mera vrednosti veličinom stada kamila određivalo se bogatstvo porodice, miraz neveste. Kamila je predmet pripovedaka, stihova, poslovica i legendi.

Danas u svetu živi oko devetnaest miliona kamila, a najviše ih ima u zemlјama severoistočne Afrike, manje u Aziji. Kamile se dele na dve vrste, dvogrbe i jednogrbe prema izraslinama na leđima u kojima su rezerve sala. Jednogrbih je znatno više, 90 odsto od svih kamila sveta, ali ih nema divlјih ako se izuzmu podivlјale, kakvih, na primer, ima u Australiji. Divlјe dvogrbe kamile su se sačuvale u malom broju u Mongoliji i nalaze se pod zaštitom. Jednogrbe i dvogrbe kamile se mogu pariti između sebe i daju potomstvo s jednom ili s dve grbe.

Postoji više rasa kamila za različite namene, a osnovne su za nošenje tereta, odnosno za jahanje. Težina jedne krupnije rase („arvana“) jednogrbih kamila je 600-650 kg (mužjaci), odnosno 450-460 kg (ženke). Životni vek im je do 40 godina, a s 20 do 25 godina su u punoj snazi. Ženka donosi potomstvo 8-10 puta u toku života, u pravilu po jedno mlado.

Zanimlјivo je da te živtinje imaju odlično pamćenje. Bilo je slučajeva da su se kamile, prodane stotine kilometara daleko, vratile nazad. Ne vole da se s njima grubo postupa i mogu da se osvete, čak i nakon mnogo vremena.

Prvobitni čovek i stvaralaštvo. Kako su nastale prve priče

0

Niko ni dan danas nemože sa sigurnošću tvrditi kada je prvobini čovek počeo da se bavi stvaralaštvom, ma kog oblika. Kako bismo mogli makar približno ustanoviti te začetke stvaralaštva, moramo zamisliti kako je izgledao život prvobitnog čoveka. U najstarijem razdoblјu naši preci su, u manjim ili većim grupama, lutali od šume do šume od polja do polјa skuplјajući plodove. Kasnije su počeli loviti životinje prvim oružjem, zašilјenim kamenjem i toljagama. Na sledećem stupanju razvoja pronašli su vatru, zatim su počeli pripitomlјavati pojedine životinje. Poseban korak napred bio je kada je prvobitni čovek otkrio da može sam izazvati rast neke bilјke tako što će njeno seme zakopati u zemlјu.

U tim davnim vremenima naš predak je neuporedivo više zavisio od prirode i njenih ćudi nego što mi danas zavisimo. On nije razumevao prirodne zakone, prosto se samo borio za svoj opstanak. Prvobitni čovek nije shvatao razliku između sebe i neke druge životinje, nekog drveta ili stene. Za njega je sva priroda bila živa. Svemu što ga okružuje pripisivao je lјudske osobine ophodeći se prema prirodi kao prema nekoj čas zloj, čas dobroj sili. Molio je te sile da mu pomognu, podmićivao ih prinoseći im žrtve, ili ih je oponašao, opet iz istog razloga, iz straha da ga ne unište, nadajući se da će mu biti naklonjene ako im bude sličan.

Počeci umetnosti kriju se upravo u tom odnosu prvobitnog čoveka prema prirodi. Predstave o prirodnim silama su u svesti našeg pretka bile pre svega slikovite, to su bile prave personifikacije. (Znamo da je personifikacija pridavanje lјudskih osobina predmetima i pojavama u prirodi.)

Naučnici smatraju da su sve umetnosti nastale iz jednog jezgra. U tom jezgru bile su isprepletane, tako da se nisu mogle razlučiti jedna od druge, poezija, muzika, igra, gluma i prve likovne forme.

Moć magije

Prvi umetnički pokušaji naših predaka bili su izraz njihove duboke povezanosti sa prirodom. Da bi uspeo u lovu, da bi se zaštitio od nepogode prvobitni čovek je bio uveren da mu u tome ne može pomoći samo njegovo oružje, odnosno samo njegova veština, već da mora nekako proniknuti u tajanstvenu vezu između sebe i životinje koju hoće da ulovi ili da mora umilostiviti prirodne sile.

Kako to učiniti? Naši preci su mislili da će najbolje uticaticati na ove ćudlјive i neuhvatlјive sile pomoću magijskih obreda.

I eto, magijski obredi su prva umetnost. U magijskim obredima sjedinjeni su poezija, muzika i epika.

U praskozorju lјudske istorije čovekov opstanak zavisio od uspešnog lova. Da bi se obezbedila dobra lovina nije dovolјno samo biti vešt i imati luk i strelu. Hilјadu neprijatelјski nastrojenih bića samo vrebaju povolјnu priliku ometu lov. Te sile se moraju nekako odobrovolјiti. Na životinju, koju love, treba nekako delovati. Prvobitni čovek je verovao da će ako tačno predstavi ponašanje i glas neke životinje ako verno opiše scenu lova, ponavlјajući izvesne reči i pokrete dok ne padne u zanos, imati dobar ulov.

Moć ritma i ritmičkog ponavlјanja određenih reči takođe su veoma snažno delovali na primitivnog čoveka. Do danas su sačuvana takva ritmička ponavlјanja i u našim narodnim pesmama. Setimo se samo pripeva u dodolskim pesmama: „oj dodo, oj dodole!“

Prve priče

Rekli smo već da je za našeg pretka priroda bila živa. On j e bio zadivlјen i zastrašen onim što ga okružuje. Divio se suncu, mesecu, vodi, vatri. Pošto nije mogao da objasni njihovo poreklo, on im je pripisao lјudske osobine. Da sunce ima oči nos usta da je plemenito moćno, nije to bilo za primitivnog čoveka nikakva personifikacija ili metafora već stvarnost.

Mrlјe na mesecu? Mi znamo da su to obrisi planinskih venaca i tzv. „mora“ na mesečevoj površini, ali za našeg pretka to je bilo sve drugo samo ne to.

Severnoamerički Indijanci imaju ovu priču o poreklu mesečevih mrlјa:                              .

„Jednom davno, junak, mesec pozva svoje susede na veliku svečanost. Žabac stiže kad je koliba već bila puna. Uzalud je molio da mu naprave malo mesta, oni ga izbaciše napolјe.

Da bi se osvetio, žabac izazva provalu oblaka i poplavi Mesečevo boravište. Izbačene usred noći, zvanice opaziše neku svetlost. Dopirala je iz žapčeve kolibe u koju htedoše da se sklone, jer samo tu je zemlјa ostala suva. Tada žabac skoči Mesecu ne lice i odatle niko nije mogao da ga skine. Još uvek se tamo vidi“.

Primeri nepravilnog ponašanja dece u saobraćaju

0
deca u saobracaju

Sadašnji uslovi razvijenog saobraćaja i veća potreba lјudi za kretanjem, zahtevaju sve veće poznavanje i poštovanje saobraćajnih pravila i propisa u cilјu povećane bezbednosti svih učesnika u saobraćaju.

Učesnici u saobraćaju se jednovremeno kreću ulicom ili putem, prolazeći često velikim brzinama jedan pored drugog na malim rastojanjima. Oni su obavezni da za kretanje koriste samo površine koje su im zakonom dozvolјene, te se tako pešaci kreću trotoarima, a biciklisti, zaprežna i motorna vozila kolovozom. Svi učesnici moraju uskladiti brzinu kretanja, tako da ne ugrožavaju jedan drugog.

Opasnosti u saobraćaju nastaju najčešće zbog toga što pešaci ili vozači ne poštuju postojeća pravila i propise, ili se ne pridržavaju uputstava i znakova koje im daju ovlašćena službena lica – saobraćajni policajci. Nastale opasnosti su veoma često uzročnici saobraćajnih nesreća sa teškim posledicama. Zbog naizgled male nepažnje u ovakvim nesrećama, mnogo je poginulih, povređenih i doživotno onesposoblјenih lica, a pored toga prouzrokuje se i velika materijalna šteta.

Zato je potrebno, da svi u saobraćaju poštuju pravila, propise, znakove  i  službena  lica  koja  ga  regulišu, čime će povećati svoju samodisciplinu.

Dugogodišnjim proučavanjem okolnosti koje su  prethodile saobraćajnim nezgodama kod dece, uočeno je prisustvo nepažnje. U daljem tekstu navešćemo nekoliko najkarakterističnijih primera koji su svakako najčešći uzroci za pojavu saobraćajnih nezgoda i u kojima su deca najugroženija.

Primeri nepažnje dece u saobraćaju

Primeri nepažnje u saobraćaju koji obično prethode saobraćajnim nesrećama:

  • Dete je potrčalo za loptom na kolovoz;
  • Dete se otrglo od roditelјa;
  • Dete je istrčalo iz dvorišta na kolovoz;
  • Deca su se igrala na ulici ili kolovozu;
  • Dete je na poziv druga ili neke druge osobe pretrčavalo kolovoz;
  • Dete prelazi ulicu u trenutku kada je na semaforu upaljeno crveno svetlo.

Ovi primeri pokazuju da je potrebno povećati saobraćajnu disciplinu kako kod dece tako i kod njihovih roditelјa. Sa nekoliko veoma važnih poruka želimo se obratiti kako deci tako roditelјima:

  • Dete nikada ne treba da pretrčava kolovoz;
  • Dete nikada ne treba da trči za loptom koja je izletela na kolovoz;
  • Dete nikada ne bi smelo da prelazi ulicu na crveno svetlo semafora;
  • Dete treba da zastane i da dobro osmotri saobraćaj pre nego nogom stupi na kolovoz;
  • Dete kada prelazi kolovoz treba nastojati da sve vidi i od svih bude viđeno;
  • Pri prelasku kolovoza dete treba prvo da pogleda ne levu, a zatim i na destu stranu;
  • Pri prelasku ulice dete treba na osmatra vozača u vozilu i da pogledom uspostavi kontakt sa njim;
  • Deca treba da opominju svoje vršnjake i roditelje ukoliko nepravilno prelaze preko kolovoza, ili se po istom nepravilno kreću.

Najnoviji članci

nega-ruke

Kako da prepoznate oštećenu kožnu barijeru (i šta odmah da uradite)

0
Koža vas pecka pri nanošenju kreme koja vam je do juče savršeno odgovarala. Lice se zateže posle umivanja. Pojavljuje se crvenilo bez vidljivog razloga....

Najpopularniji članci

Manastir Tumane

Kako stići do manastira Tumane brzo i lako? 

1
Pred vama je detaljan vodič do manastira Tumane. Svakog vikenda, ovde svraćaju turisti iz raznih delova sveta i vi možete biti sa njima!Udaljen je...