Naslovna Lifestyle Život Depresija i kako se boriti protiv nje?

Depresija i kako se boriti protiv nje?

2206
1

Depresija je ozbiljna bolest koja se nažalost na našim prostorima veoma olako shvata. Ona utiče na celokupni život kako depresivnog pojedinca tako i na čitavo njegovo okruženje. Izlečenje ne dolazi preko noći, već je to dugotrajan proces u kom sem profesionalaca važnu ulogu igra porodica pojedinca. Depresija predstavlja poremećaj raspoloženja i traži ozbiljan psihoterapijski i farmakološki tretman. Neretko se dešava da ljudi mešaju kratkotrajnu i prolaznu tugu sa depresijom koja je ozbiljno oboljenje. Prolazna kratkotrajna tuga kao i neraspoloženje je normalno stanje kod svih ljudi koje se katkad pojavljuje i ni slučajno je ne treba smatrati depresijom.

Depresiju karakteriše dugotrajno osećanje tuge, pesimizma, beznađa, potištenosti. Prava depresija se ne može odagnati snagom volje i uključivanjem svih potencijalnih resursa, tako da je neophodno prepoznati trenutak kada prolazno neraspoloženje počinje da prelazi u depresiju. Depresija se može javiti kao zaseban poremećaj i to je tzv. unipolarna depresija kod koje je prisutno samo negativno raspoloženje. Za razliku od unipolarne depresije postoji i bipolarni poremećaj gde se smenjuju faze depresije i euforičnog raspoloženja.

Depresivni ljudi opisuju svoje stanje kao stanje potonuća na svim poljima ne znajući kako da se vrate „normalnim“ životnim aktivnostima. Nedostaje im koncentracija, apetit, zdrav san, motivacija. Jednostavno ne nalaze zadovoljstvo u bilo čemu. Sve ovo prati nisko samopouzdanje, beznadežnost i bespomoćnost. U najtežem obliku depresija uključuje suicidne misli i pokušaje. Vrlo često je depresija tesno povezana sa osećajem neprestane strepnje i bezrazložne zabrinutosti tj. anksioznosti.

Simptomi depresije

Neretko je depresija praćena i raznim telesnim simptomima kao što su vrtoglavica, glavobolja, hronični nejasni bolovi, kao i stezanje i probadanje u grudima. Najčešći simptomi depresije su nerespoloženje i tuga koji su najizraženiji u jutarnjim satima.  Depresivan čovek ne želi da se probudi i da se suoči sa realnim svetom.

Prisutno je bežanje u san, bez obzira na doba dana. Slaba koncentracija, osećaj zabrinutosti bez potrebe, pesimizam, osećaj beznađa i bespomoćnosti su takođe simptomi depresije. Često je prisutan osećaj krivice (bez obzira šta da je u pitanju), energija je snižena i vrlo brzo dolazi do zamora. Depresivne osobe su ophrvane suicidnim mislima kao i pokušajem suicida.

Šta kada društvo zataji

Depresija se ne leči čitanjem članaka sa interneta, ni tapšanjem po ramenu uz konstataciju – „Ma biće bolje.“ Pred njom se ne žmuri kao što najčešće radimo. Depresivan čovek vapi za pomoć, ali pitanje je da li ga zaista čujemo? Možda i kada ga čujemo ne verujemo, jer takvi ljudi najčešće nisu glasni, a mi uglavnom ne reagujemo smatrajući da je to prolazna faza i da će  je ubrzo prevazići.

Istina, on ne vuče za rukav i ne moli, jer mu nizak nivo samopouzdanja i osećaj bezvrednosti to ne dozvoljava. Ali potajno gaji nadu da se nećemo oglušiti o njegovo stanje i da će mu se naći neko pri ruci na putu ka izlečenju. Tek kada depresivna osoba izvrši suicid mi nemi posmatrači sa strane umemo da se oglasimo najčešće sa žaljenjem, pričajući hvalospeve o njemu. U šta smo se pretvorili? Licemerje je naše drugo ime. Bavimo se posledicama umesto da se fokusiramo na uzrok.

Usudih se da kažem da smo zatajili kao društvo i da će nas otuđenost sve manje činiti ljudima. Ono što mi kao društvo moramo da uradimo za nekog ko se bori sa depresijom je da mu budemo moralna podrška na putu izlečenja. Ne postoje „laka“ rešenja kada je depresija uzela maha.

Potražite stručnu pomoć

Najvažnije je da se depresivna osoba suoči sa problemom, da potraži stručnu pomoć i da ima poverenja u lekara. Saradnja izmedju psihijatra i pacijenta je od presudne važnosti, kao i izbor terapije po preporuci psihijatra. Nažalost kod nas je i dalje „sramota“ posetiti psihijatra, priznati javno da koristiš antidepresive. Živimo u takvom okruženju gde će ljudi umesto da pruže ruku i pomognu, nonšalantno da se izmaknu. Onda će  iz prikrajka da sažaljevaju ili tračare o osobi kojoj je pomoć neophodna.

Probudimo se dragi ljudi, nađimo se jedni drugima u nevolji, olakšajmo nekome makar time što ćemo ga saslušati, jer već sutra može biti kasno. Ne zaboravimo bilo depresija, bilo neka druga bolest nije stvar nekoga tamo, jer baš svako od nas već sutra može biti „onaj tamo.“

1 KOMENTAR

POSTAVI ODGOVOR

Please enter your comment!
Please enter your name here