Jezik je živi organizam razvijao se vekovima i dan danas se razvija i takođe biti dok se god govori njime. Vuk Stefanović Kardžić u mnogome je doprineo da naš jezik bude ovakav kakav jeste i na tome mu moramo odati priznanje. Ovako je on nekada govorio o jeziku i pravopisu.
Misli o jeziku i pravopisu
„Jezik je hranitelј naroda dokle god živi jezik, dokle ga negujemo i poštujemo, njim govorimo i pišemo, pročišćavamo ga, umnožavamo i ukrašavamo, dotle živi i narod: „Može se među sobom razumijevati i umno sajedinjavati, ne preliva se u drugi, ne propada.“
„Tek 1783. godine prvi je Dositej Obradović govorio da treba pisati srpskim jezikom kao što narod govori, i sam je počeo, koliko je znao, tako pisati.“
„Samo se za stare Grke ne zna da su od koga primili nauke i uza njih gdjekoje riječi i načine govora, a ostali svi narodi, koji su poslije primali nauke jedan od drugoga, poprimali su nješto od oboga toga. Tako su npr. Latini primili od Grka, Nijemci od Latina, Rusi od Nijemaca; tako ćemo i mi morati koješta primiti iz drugijeh jezika (i već smo gdješto i primili), samo se treba starati i čuvati da ne primamo ništa bez nevolјe.“
„Ko se boji vrabaca; nek se sije proje. Koji se spisatelј boji i plaši recenzenta, on slobodno neka ne uzima pera u ruke, niti će literatura u njemu izgubiti kakva dobra, zašto on samo svjedoči ne samo da ne zna nego i da nije rad znati. A pravoga spisatelјa recenzenti i zakonodavci dovode u veće savršenstvo, zašto zna da će pred svijetom davati odgovor za svaku riječ svoju, pa se pišući stara da može za svaku riječ kazati zašto je onako upisao, a ne drukčije. Takovi spisatelј, ako i pogriješi, on s volјom i misleći pogriješi, a ne slučajno. On ne samo što se ne boji recenzenta, nego mu se još racuje, i želi ga, da mu se djelo okuša kao zlato u vatri, i ako što bude pogriješio, da popravi dok je još živ.“
„Mi mislimo da se o svakoj materiji može pisati dobro i lijepo; moleru se ne gleda šta je namolovao, nego kako je namolovao. Tako i kod spisatelјa ima sila koji su u cijelom svijetu besmrtno ime zadobili pisanjem o ružnijem materijama.“
„Važnost knjige ne cijeni se po njezinoj veličini, nego po onome što je u njoj i od koga je.“
„Svaki čovjek može svoje riječi tolkovati kako oće, premda čitatelјima ne može niko zabraniti da ne razumiju onako kao što je napisano.“
„U našijem je narodnijem pjesmama za nas najdragocjenija čistota i sladost našega jezika: kad bi književnici to poznavali, onda oni ne bi kvarili i grdili najveću dragocjenost svoga naroda, svoj narodni jezik, nego bi se trudili naučiti ga iz narodnijeh pjesama.“