Home Blog Page 75

Svesnost sadašnjeg trenutka: Živite u miru sa samim sobom!

0

Koliko puta Vam se desilo da neke stvari radite mehanički, ne razmišljajući o onome što radite? Radite ih po inerciji, po navici, znajući da tako treba, a da pri tom niste bili svesni određene radnje. Ako Vam se dešava da razmišljate i da se preispitujete, da analizirate previše stvari iz prošlosti ili da preterano razmišljate o budućnosti, verovatno niste svesni da za to vreme život prolazi pored Vas. Život je nešto što se dešava ovde i sada.

Život u imaginarnom svetu

Živeti u sadašnjem trenutku, nikako ne podrazumeva da treba da se odreknete prošlosti ili da ne treba da razmišljate o budućnosti, ali ne treba da „robujete“ takvim razmišljanjima. Prošlost i budućnost zapravo ne postoje, sem u našim mislima. U realnosti postoji samo sadašnji trenutak i ništa drugo. Prošlost je mentalna rekonstrukcija, odnosno prisećanje događaja koji su iza nas. Budućnost je zamišljanje nečega što želimo ili ne želimo da nam se desi. I prošlost i budućnost su nastale zahvaljujući imaginaciji i one su zapravo konstrukcije našeg uma. Ljudski um može da stvara mentalne slike,emocije, misli i telesne senzacije. Ova četiri elementa čine  naš svaki svesni doživljaj. Doživljaji stvarani u umu su praćeni jakim  emocijama i telesnim senzacijama, a kod nas to stvara iluziju da sve o čemu razmišljamo jeste realnost.

Strah od opasnosti često je veći od same opasnosti

Ljudi imaju tendenciju da sve što proživljavaju u svom umu doživljavaju kao realnost, odnosno kao apsolutnu istinu. Primer za to je osećanje straha. Zamišljamo neke situacije kojih se plašimo i koje ne bismo želeli da nam se dese, ali nesvesno strah raste u našem umu, a mi mu svesrdno pomažemo, pothranjujući ga. Poznato je da je strah od opasnosti, veći nego sama opasnost, ali da bismo postali svesni toga moramo vežbati kako da živimo u sadašnjem trenutku. Razmišljajući o strahu, snažno proživljavamo emocije zaboravljajući pri tom da su ti doživljaji ono što zamišljamo a ne ono što se zapravo dešava van našeg uma. To je subjektivna realnost koju kreiramo u umu a to svakako nije isto što i spoljašnji svet, samo što se mi čak i ne trudimo da stvari nazovemo pravim imenom i sagledamo situaciju sa više aspekata.

Pokušaćemo jednostavnim primerom da objasnimo sve gore navedeno. Neki ljudi imaju strah od injekcije. Znajući da treba da dobiju injekciju, njihov strah raste. Zamišljaju najgore moguće scenarije i time pothranjuju strah u svom umu i dolazi do telesnih senzacija.Nasuprot takvoj situaciji zamislimo ubod ose ili stršljena. To je trenutak u kome ne razmišljamo o insektima, jer ne očekujemo da će nam se desti bilo šta loše, jer ih čak i ne primećujemo u svojoj blizini. Svakako je da ubod insekta više boli i može imati daleko negativnije posledice u poređenju sa injekcijom, ali mi nismo unapred znali da će pomenuti insekt baš nas odabrati za metu, tako da nismo imali prilike da u umu projektujemo slike koje bi pothranjivale strah.

Mašta je dar i prokletstvo

Živeti u imaginarnom svetu nije ni dobro ni loše, ali svakako treba imati meru u svemu tome. Sposobnost imaginacije je i dar i prokletstvo koje ljudi imaju za razliku od životinja.Imaginacija je dar utoliko što su sva umetnička dela i naučna otkrića nastala kao produkt imaginacije, ali isto tako je i svaka patnja produkt imaginacije. Ljudi emocionalno pate, jer se uživljavaju u svet svoje mašte i na taj način održavaju, produbljuju i pothranjuju negativne emocije. Imaginacija sama po sebi nije opasna ni štetna, ali je veoma opasno živeti neprestano u imaginarnom svetu ne znajući napraviti jasnu razliku između mašte i realnog sveta. Umesto da uživamo u sadašnjem trenutku mi smo najčešće zarobljeni u prošlosti ili budućnosti. Razlog tome je vezanost. Postoje dve vrste vezanosti i to: vezanost za ono što želimo i vezanost za ono što ne želimo.

Kako živeti u sadašnjem trenutku?

Činjenica je da se ne možemo potpuno osloboditi uma, mašte i misli, ali postoje neke stvari koje možemo da naučimo. Možemo da naučimo da upravljamo našim mislima tako što se nećemo uživljavati u njih. Možemo da naučimo da upravljamo svojim pažnjom, jer ko zna da upravlja svojom pažnjom, on zna da upravlja sobom i svojim unutrašnjim svetom. Možemo da naučimo da se prepustimo bolu i da ga pustimo da ode kako se ne bi ponovo vraćao. Možemo naučiti da se oslobodimo svojih želja koje su nerealne kako ne bismo patili zbog istih i što je najvažnije da naučimo da osetimo sebe van identiteta koji smo usvojili tokom razvoja.

Nesvesno smo se vezali za sve ovo, a to je proces koji je trajao godinama i koji i dalje traje sve do momenta dok ne naučimo da osvestimo sadašnji trenutak. Potrebno je vremena da bismo se oslobodili svega ovoga. Moramo naučiti da se distanciramo od unutrašnjeg sveta mašte, da prihvatimo emocije i odustanemo od želja.

Prihvatite osećanja

Prihvatanje osećanja podrazumeva da ih osetimo i dozvolimo da odu, ne pokušavajući da ih zadržavamo, oteramo, umanjimo ili da ih kontrolišemo na bilo koji drugi način. Tu treba napraviti jasnu razliku između naših unutarnjih osećanja i realnosti kojom smo okruženi. Osećanja ne treba analizirati, ni kontrolisati, jer će u suprotnom ona kontrolisati Vas. Jednostavno, treba ih prihvatiti i pustiti da odu. Činjenica je da smo naučeni da reagujemo drugačije, da osećanja iznova proživljavamo bilo da to u nama budi radost ili tugu, ali istinski možemo naučiti da živimo u sadašnjem trenutku tek kada naučimo da otpustimo osećanja. Nema instant rešenja, proces je dug, ali donosi zadivljujuće rezultate.

Odustajanje od želja nikako ne znači ići linijom manjeg otpora i pustiti da nas život stihijski vodi. Ljudi po svojoj prirodi nikada ne pate zato što nešto nemaju, već zato što su umislili da bi to nešto morali imati i da im je to neophodno.Ukoliko odustanete od insistiranja da nešto imate, ukoliko se ne držite grčevito za svoju želju, oslobodićete se patnji i bola a nestaće i unutrašnji konflikti. Ne zaboravite da možete biti srećni i bez ostvarenih želja, jer nije potrebno da naučite kako da ostvarite svaku želju, već je potrebno da naučite kako da ih se odreknete. Važno je da shvatite da istinsko zadovoljstvo i ispunjenje dolazi od kontinuiranog života u sadašnjosti. U miru i spokoju a to možete ostvariti tek kada naučite da se ne vezujete za očekivanja. Ne kaže se dzabe: „Nije srećan ko mnogo ima, već onaj kome malo treba!“

Ovde su date samo neke smernice u kratkim crtama koje bi Vam mogle biti od koristi, koje bi Vas podstakle da razmišljate drugačije od onoga kako smo naučeni tokom života, jer jedino na taj način možete osvestiti sadašnji trenutak i istinski uživati u njemu.

Pčelarstvo za početnike: Kada i kako početi sa pčelarenjem

0

Promene koje su poslednjih godina, pa i decenija, prisutne u poljoprivrednoj proizvodnji uticale su na to da je sve manje poljoprivrednika zainteresovano za pčelarstvo. Sa druge strane, za ovu delatnost su sve više zainteresovani radnici, službenici i intelektualci koji svoje slobodno vreme ispunjavaju druženjem sa pčelama i koji su našli interes u bavljenju pčelarstvom, bilo da je reč o hobiju ili o izvoru prihoda. Takođe, pčelarstvom se u poslednje vreme veoma često bave penzioneri.

Ipak, ne postoji nikakva dilema u vezi tvrdnje da je sa pčelama najbolje zbližiti se u mladosti. Prednosti ranog početka bavljenja pčelarstvom su brojne. Pre svega, rani dodir sa pčelama najčešće dovodi do situacija gde se razvija ljubav čoveka prema ovom vrednom insektu, a interesovanje i privrženost pčelama u najvećem broju slučajeva ostaju prisutne do kraja života.

Ako želite da počnete da se bavite pčelarstvom, imajte na umu da ova delatnost nije preporučljiva za svakog. Tu se u prvom redu misli na ljude koji su alergični na pčelinji otrov i kod kojih ubod pčele može da izazove čak i fatalne posledice ako se ne reaguje na vreme. Procene su da je između 10-15 odsto ljudi alergično na pčelinji ubod.

Da li osoba alergična na pčelinji otrov sme da bude pčelar?

Odgovor na ovo pitanje nije jednostavan. Potrebno je konsultovati se sa lekarom imunologom koji će detaljnije ispitati situaciju i dati odgovarajući savet. Međutim, čak i ako lekar konstatuje da osoba sme da se bavi pčelarstvom, alergični pčelar će morati da se striktno pridržava mera opreza i saveta lekara.

Obavezno treba da nosi zaštitne rukavice, mreže, šešire, kombinezone, kako bi se mogućnost ujeda svela na minimum, kao i da pre nego što krene na pčelinjak popije antihistaminski lek (ima puno različitih vrsta na tržištu, na primer cetirizin ili pressing). Takođe, obavezno je imati pri ruci injekcije adrenalina, koje su napravljene tako da ih i najveći laik može na vrlo jednostavan način dati sam sebi u slučaju jake reakcije na ubod. Problem je što su ove injekcije jako skupe, ali su neophodne. Sa druge strane, takva injekcija se koristi u slučaju jače rekacije, pa je velika verovatnoća da je nikada nećete ni potrošiti.

Pčelarstvo kao hobi ili kao izvor prihoda

Ljudi koji se pčelarstvom bave iz hobija obično se ograničavaju na broj društava koja mogu da proizvedu količinu meda dovoljnu da se podmire sopstvene potrebe  i eventualno potrebe prijatelja, komšija ili rođaka za ovom zdravom namirnicom. Kategorija pčelara rekreativaca obično ima ograničen broj košnica koje drži na jednom stalnom mestu, bez seobe.

U drugu kategoriju spadaju ljudi kojima je pčelarstvo dodatno zanimanje i koji u pčelarenju nalaze interes u vidu dodatnih prihoda za popunjavanje budžeta. U ovoj grupi najbrojniji su penzioneri.

Treća, najmanje brojna kategorija pčelara jesu poluprofesionalci i profesionalci koji ulažu puno vremena, truda i novca u pčelarstvo i čiji izvor prihoda najvećim delom dolazi iz prodaje meda i drugih pčelinjih proizvoda.

Neophodno znanje za početak bavljenja pčelarstvom

Da bi neko bio uspešan pčelar, mora da bude jako uporan u sticanju, kako praktičnog, tako i teorijskog znanja iz ove oblasti, jer u današnjim uslovima velikog zagađenja životne sredine uopšte nije pametno oslanjati se isključivo na prirodne uslove. Nestajanje bogatih prirodnih izvora pčelinje paše, i masovna primena hemijskih sredstava u zaštiti poljoprivrednih kultura jako otežavaju posao pčelarima, naročito u oblastim gde je poljoprivredna proizvodnja jako razvijena.

Drugi problem koji se ne može rešiti laički i za koji je potrebno određeno znanje iz oblasti pčelarstva jesu pčelinje bolesti i paraziti.

Međutim, ove činjenice ne treba da budu obeshrabrujuće za potencijalne pčelare, jer se ovakvi problemi, uz odgovarajuće znanje i edukaciju mogu rešiti. Osim toga, treba imati na umu da u našim krajevim priroda ipak još uvek nije toliko zagađena pesticidima i drugim otrovima iz hemijskih sredstava, i da je naše podneblje daleko povoljnije za pčelarenje nego što je to slučaju u dobroj većini drugih evropskih zemalja.

Početna ulaganja

Ukoliko planirate da se bavite pčelarstvom, morate da budete spremni na značajna početna ulaganja u košnice, rojeve i neophodnu opremu. Međutim, treba da znate da se ta ulaganja veoma brzo isplate.

Iskusni pčelari savetuju da treba početi sa 2-3 košnice, kako bi se izbegli eventualni veći materijalni gubici koji mogu nastati kao posledica nedovoljnog znanja i praktičnog iskustva ili izuzetno loših vremenskih uslova za pčele u godini kada ste počeli.

Prekretnica u povećanju ulaganja nastaje posle 3-4 godine sa nekoliko pčelinjih društava. Kada se bez većih problema broj društava ustali na 10-20, onda se rizik drastično smanjuje  i proširenje pčelinjaka je znatno lakše.

 

Zanimljive činjenice o vevericama: gde žive, čime se hrane…

0

Glodari obuhvataju veliku grupu sisara male i srednje veličine u koju spadaju vrste kao što su veverice, pacovi, dabrovi… Postoje minimum 1800 vrsta glodara i oni su rasprostranjeni svuda u svetu i nastanjuju sve vrste staništa. Većina njih su biljojedi karakteristični po tome što imaju  jedan par oštrih zuba, sekutića, kojima mogu sažvakati i najtvrđu hranu, probiti i najtvrđu ljusku. Ovoga puta ćemo se malo bolje upoznati sa možda najsimpatičnijom vrstom glodara, sa vevericom.

Ko bi pomislio da ta riđa krznena lopta sa raskošnim repom nije teža od 300 grama? Ukupna dužina joj je 45 santimetara, s tim da na njen kitnjasti rep otpada nekih 20 santimetara.

Rep za sve

Hajde da se malo pobliže upoznamo baš sa tim repom! Pre svega, naravno, on je ukras ove ljupke životinjice. Ali ima on i svoju praktičnu primenu. Tako dok veverica skače sa jednog drveta na drugo, on joj služi kao padobran. Ako počne kiša, hop, veverica podigne rep iznad glave i za tren oka dobija efikasan kišobran! Kada skakuće po visokim granama, rep joj služi za održavanje ravnoteže.

Najzad, kad se slučajno ovaj mali glodar nađe u prilici da zapodene borbu s neprijateljem, rep se pretvara u štit.

Gde živi veverica?

Ako pođete u šetnju kroz šumu ili park nekog velikog grada, lako vam se može desiti da sretnete vevericu koja će požuriti da se skloni ispred vas i pobegne na prvo visoko drvo.

Kad treba da dobije mlade, brine se o stanu svog potomstva: gradi dosta duboko gnezdo od ispreple­tenih vlati suve trave, pokrije ga krovom od slame i postavi mahovinom da bi bilo udobnije. Za svaki slučaj, veverica sagradi po nekoliko gnezda, zlu ne trebalo… Tako nema opasnosti da njena mala porodica ostane bez krova nad glavom.

Ako ima hrane u izobilju ženka može dvaput godišnje da okoti po 3-4 mladunca.

Veverica na svojim šapama ima pet prstiju, koji su razmešteni gotovo identično kao prsti na našoj šaci pa i ne čudi što može lako da hvata predmete i da se vere po granama.

Čime se hrani?

Veverica obožava lešnike, to je svima poznato: ko nije imao priliku da je vidi kako svojim prednjim šapicama drži lešnik da bi ga oljuštila i pojela? Pored lešnika i drugih orašastih plodova veverica se hrani i bobičastim voćem, gljivama, insektima i ptičjima jajima…

Zli jezici pričaju da uživa u pljačkanju tuđih gnezda. Čim počne da se bliži zima, ona gomila hranu naročito orahe u šupljini nekog drvita ili u rupi iskopanoj u zemlji.

Najzad, treba da znate da je veverica veoma brza za svoju visinu u stanju je da trči brzinom od 22 kilometra na sat i da sa pripadnicima iste vrste razgovara svojim karakterističnim ćuk… ćuk…

Zanimljive činjenice o vevericama

Pripremili smo i nekoliko interesantnih i zanimljivih činjenica o ovoj simpatičnoj životinjici:

  • Veverica ima veoma snažne sekutiće, i oni joj rastu čitavog njenog života, a da bi ih istrošila ona je prisiljena da stalno nešto glođe i gricka.
  • Veverica izgrađuje ostave u kojima skriva hranu za zimu. Svojim sjajnim čulom mirisa ona može da pronađe svoja skladišta i pod debelim slojem snega.
  • Veverica živi svuda osim u Australiji i na Madagaskaru.
  • Interesantna je činjenica da veverice ne mogu oboleti od besnila, ne mogu čak ni biti prenosioci ove opake bolesti.
  • Veverice mogu da živeti i do 10 godina, međutim, veoma ratko dožive te godine jer su stalna meta predatora.

Grčka mitologija: Manje poznate zanimljivosti o grčkim Bogovima i mitološkim bićima

0

Mnoge legende  iz grčke mitologije su poznate širom sveta. Snimljeno je i mnoštvo filmova zasnovanih na starogrčkim mitovima. Vekovima unazad, grčka mitologija je bila temelj razvoja mišljenja ljudi o svojim precima. Međutim, prenošenjem ovih priča sa generacije na generaciju izmenjene su neke prvobitne činjenice, a samim tim se stvorila serija stereotipa koji se tiču grčkih drevnih bogova i boginja, kao i drugih mitoloških bića.

Svi verovatno znamo da je Afrodita boginja ljubavi i čuli smo za Pegaza, krilatog konja iz grčkih legendi.  Ali time smo samo zagrebali po površini grčke mitologije. Kada pogledamo malo dublje, ona predstavlja mnogo mističnije i bizarnije mesto nego što jedan ljudski um u savremenom svetu uopšte može da  zamisliti. Evo nekoliko manje poznatih zanimljivosti o grčkoj mitologiji.

Had nije bio čudovište

Had jeste bio bog smrti i podzemnog sveta, i to mu daje mračnu i zlu konotaciju zbog činjenice da ga često porede sa grčkom verzijom hrišćanskog đavola. Međutim, Had nije sam izabrao da vlada podzemnim svetom. On i njegova braća Zevs i Posejdon su izvlačili slamke kako bi odlučili ko će vladati kojim delom sveta. Zato bi se pre moglo reći da Had nije imao sreće, jer je izvukao najkraću slamku pa mu je pripao podzemni svet. Osim toga, moramo imati na umu da uprkos njegovoj reputaciji, Had nije bio jedini odgovoran za osudu i otkup duša. On je tu odgovornost delio sa trojicom Zevsovih sinova: Minojem, Eakom i Radamantom koji su  odlučivali o sudbini duše.

Ares nije bio toliko moćan

Iako je bio bog rata, Ares nije imao veliku moć, i ustvari je uvek slušao naređenja svoje sestre Atine. Njegovo ime jeste sinonim za rat i krvoproliće. Ali bez obzira na to, Atina, boginja mudrosti i pravične borbe bila je ta koja je vodila rad, a Ares je morao da joj bude pokoran. O tome možemo pročitati u Homerovoj Ilijadi.

Meduza nije bila jedina ružna žena iz grčke mitologije

Meduza je poznata po svojoj zmijskoj kosi  i pogledu kojim je svakoga ko je pogleda u oči pretvarala u kamen. Međutim, meduza je bila samo jedna od tri sestre Gorgone. I jedino je Meduza bila smrtna. Steno i Eurijala su takođe na glavi umesto kose imale zmije, ali za razliku od svoje sestre Meduze, njih dve su bile besmrtne.

Tezej je bio manipulator

Svako ko je bar malo proučavao grčku mitologiju sigurno zna za mit o tome kako Tezej na Kritu ubija Minotaura i pronalazi nemogući izlaz iz Lavirinta, što je plaćeno velikom cenom jer je mnoge ljude koštalo života. Ceo taj svoj poduhvat, Tezej nije mogao da sprovede bez pomoći kritske princeze Arijadne koju je poveo sa sobom kada je napuštao ostrvo, da bi je ostavio na ostrvu Naksos.

Prema Plutarhu, starogrčkom biografu, istoričaru i esejisti,  kada je Tezej otkrio današnji glavni grad Grčke Atinu, on je smatrao da je najbolji način za povećanje populacije bio silovanje žena, zbog čega je izazvao večnu mržnju svoje nove porodice.

Olimpski bogovi  nisu prvi besmrtnici

Prvo je bio Haos, otac Geje (zemlje) i Erosa (boga ljubavi). Geja je najpre rodila Urana (boga neba) i Ponta (boga mora). Kasnije se udala za Urana i rodila mu  Titane. Najmlađi od njih, Hron, vođa Titana i vladar univerzuma, oženio je svoju sestru Reju i sa njom izrodio prvih šest olimpskih bogova besmrtnika – Posejdona, Demetru, Heru, Hestiju, Hada i Zevsa. Sva pomenuta božanstva, od Haosa do Zevsa bili su besmrtnici.

Pandorina ćerka

Pandora je bila žena titana Epimeteja i majka smrtnice Pire. Zbog Pirinog braka sa njenim rođakom Deukalionom, bogovi su poslali veliku poplavu da bi uništili zemlju i smrtnike. Međutim, Pira i Deukalion su uspeli da prežive, nakon što su potražili pomoć od proročice iz Delfija, zatim su bacili Pandorine kosti u zemlju kako bi se svet obnovio. Tako je Pandora ustvari začetnik ljudske rase.

Ratoborna Afrodita

Boginja Afrodita je bila u romantičnoj vezi sa Aresom, bogom rata, sa kojim je dobila troje dece – Erosa, Foba i Dima (Dejmosa). Zbog toga je Afrodita, iako boginja ljubavi i lepote, često povezivana sa ratovima. Arheološki ostaci, statue i opisne slike na kojima Afrodita nosi oklop i oružje, pronađeni su u nekoliko lučkih gradova Grčke.

Zanimljiva biografija Volta Diznija (Kako je nastao Miki Maus…)

0

Volter Ilajas „Volt” Dizni američki filmski producent, scenarista, režiser i animator bio je jedan od najpoznatijih producenata pokretnih slika u svetu icrtač stripova. Zajedno sa bratom Rojem Diznijem osnovao je Produkciju Volta Diznija, danas poznatu kao Kompanija Volt Dizni. Stvorio je zabavni park Diznilend.

Iako je Volt Dizni, tvorac Miki Mauza, Paje Patka, Šilјe i mnogih drugih popularnih ličnosti iz stripova i crtanih filmova, umro još 1966. Godine inače u svojoj 65. godini, bravure njegovih junaka nastavlјaju se bez smanjenog uspeha na malim ekranima i u bioskopima širom sveta.

Diznijeva fabrika snova nije prestala da radi. Naravno sada su u akciju stupili Diznijevi najbliži i dugogodišnji saradnici. Zato nije ni čudo što je jedan holivudski umetnik kazao: „Volt je najznačajnija ličnost u oblasti grafike posle Leonarda da Vinčija“.

Život Volta Diznija imao je veoma zanimljiv tok, bio je dinamičan, kreativan pa u nekim momentima i turbulentan. Sa svojom kompanijom, Dizni je nekoliko puta bio na ivici propasti, ali bi posle svake krize ona biivala sve moćnija i veća. Studio je i dalje jedna od najuspešnijih kompanija u SAD i na svetu.

Sve je počelo 1923. godine kada je Volt Dizni došao u Holivud. U džepu je imao svega 40 dolara i nacrte za film koji je nazvao „Alisa u zemlјi crteža“. Ali svaki početak je težak. Alisa mu nije donela ni slavu ni pare. Zato je Dizni počeo da traži nove likove. I tako je 1928. godine održana premijera crtanog filma „Parobrod Vili“ (premijera 18. novembra 1928. godine) u kome je glavnu ulogu igrao Miki Maus.

Miš gleda Diznija kako radi

Film je kao i sam lik Miki Mausa stvoren na neobičan način. Zbog nedostatka novca Dizni nije imao dovolјno para za atelјe, pa je on svoje radove na snimanju filma vršio u jednoj staroj prašnjavoj garaži.

Još pre nego što je, počeo da radi u njoj, garaža je bila nastanjena mnogobrojnim miševima“ Oni nisu promenili način života ni kada u garažu privremeno uselio Volt Dizni . I dalјe su slobodno vršlјali po garaži, onako kako su hteli. Jednom prilikom jedan od njih se toliko osmelio da se često približavao Dizniju i počeo čak da ga posmatra za vreme rada.

To se Dizniju dopalo. Sve ga je više posmatrao, uočavao njegove pokrete, navike, tako da ga je sasvim upoznao. I jednog dana, taj radoznali mišić postao je niko drugi nego Miki Maus.

Miki Maus kome su svi predviđali krah postao je jedan od najpoznatijih animiranih likova kao i simbol cele firme. Ime Miki dobio je zahvaljujući supruzi Volta Diznija koja se nije složila da se on zove Mortimer kakva je bila zamiso na samom početku.

Svađalica Paja Patak

Ali Dizni se nije zadovolјavao samo Mikijem. Nasuprot simpatičnvm mišu sa najlepšim lјudskim osobinama, godine 1933. Dizni je stvorio svog novog junaka Paju Patka. Taj džangrizavi, uvek za svađu raspoloženi patak, postaje ličnost koja osvaja na svoj način.

Slava ovog neobičnog svadlјivka, kao da je neprolazna. Godina on neprekidno privlači publiku, nikad joj ne dosadi i ostao je milјenik svih generacija koje su nailazile.

Dizni kaže da se prilikom stvaranja ličnosti Paje Patka najviše pomogao sećanjem na nemirne pačiće, što ih je posmatrao na nekoj farmi.

https://www.youtube.com/watch?v=QnPhX1Hgau0

Paja Patak se prvi put pojavio  9. juna 1934. godine, u epizodi crtanog filma – serije Šašave simfonije. Paja je zapravo patak žuto-narandžastog kljuna, obučen najčešće u mornarsku bluzu i kapu, ali bez pantalona i vozi razdrndani auto sa registracijom 313. U stvaranje lika Paje Patka uloženo je više truda nego u bilo kog drugog Diznijevog junaka, čak više nego u Mikija.

Zanimljivo je da su stripovi o Paji Patku, bili zabranjeni u Finskoj, baš zato što ne nosi pantalone.

Snežana i sedam patulјaka

Posle Paje Volt Dizni se odlučuje na dugometražne crtane filmove. Prvi od njih je „Snežna i sedam patulјaka koji mu donosi i slavu i novac.

Zatim slede filmovi „Bambi“, neobične avanture jednog lepog laneta, „Dambo“, pri ča o nestašnom slončetu.

Posle drugog svetskog rata Dizni nastavlјa sa dugometražnim crtanim filmovima. Tada nastaju „Pepelјuga“, „Alisa u zemlјi čuda“, „Dama i skitnica“ i „Uspavana lepotica“.

Volt Dizni stvara i seriju neobičnih filmova iz prirode poznatih pod naslovom „Pustolovine života“.

Filmovi „Ostrvo foka“, „Dolina dabrova“, „Ptice močvarice“ i druge ostaće u sećanju svih onih koji su se prvi put na ekranu susreli sa pravim životom životinja.

U toku svog života potpisao je svojom rukom više od 600 filmova.

Verski turizam u valjevskom kraju: Manastiri u okolini Valjeva

0
Manastir Lelić - zima

MANASTIRI VALJEVSKOG KRAJA: Valjevski kraj je veoma poznat po verskom turizmu, jer se tamo nalazi veći broj manastira, a kako je rekao Otac Justin Ćelijski „ Manastiri su osmatračnica srpske savesti. U njima nam je ostavljeno sve što je besmrtno, večno i Božansko u našoj istoriji i našem narodu. To je naše besmrtno bogatstvo, kojim se ponosimo pred celim svetom

Manastir Lelić

Na obroncima planine Povlen u istoimenom selu nalazi se manastir Lelić, koji je zadužbina Svetog Vladike Nikolaja i njegovog oca Dragomira Velimirovića. Osvećen je na Preobraženje 1929.godine. Sve do 1996.godine je služio kao parohijska crkva, a potom je pretvoren u manastir. Specifičan je zbog samog načina gradnje a ujedno to je i ono što ovaj manastir čini drugačijim od ostalih. Zidan je u srpsko-vizantijskom stilu. Dekorativna fasada je nastala naizmeničnim kombinovanjem sige i opeke. Ikonostas je iz istog vremena kao i crkva, mada je sve restaurirano tokom 1989.godine. U južnoj apsidi manastira se nalazi kivot sa moštima Svetog Nikolaja, koji je ovde prenet iz manastira Svetog Save u Libertvilu (SAD) 12.maja 1992.godine.

U manastirskoj porti sveža humka nas podseća na blagopočivšeg arhimandrita manastira Lelić, igumana Avakuma Đukanovića. Njegova blagost, toplina i mudre reči utehe nadaleko su poznate. Sadašnji nastojatelj manastira, iguman Georgije Mićić zajedno sa bratstvom manastira srdačno dočeka, ugosti i isprati horde vernika što iz zemlje, što iz inostranstva koji su svakodnevni posetioci ovog svetog mesta. Manastir Lelić, mnogi opravdano nazivaju srpski Ostrog, tvrdeći da su se kraj kivota sa moštima Svetog Vladike Nikolaja dešavala razna isceljenja. Nije slučajno što masa vernika svakodnevno posećuje ovaj manastir, tražeći mir, spokoj i utehu  blagodareći Gospodu na svemu.

Manastir Pustinja

Manastir Pustinja se nalazi u selu Poćuta na nekih dvadeset kilometara  zapadno od Valjeva. Smešten je na malom platou pored reke Jablanice u dubokoj klisuri. Na samom ulazu u manastirsku portu nalazi se izvor pitke planinske vode. Predanja kažu da je na mestu sadašnje crkve postojao stari hram. Postoji legenda koja ovaj manastir povezuje sa vladavinom Nemanjića, posebno sa kraljem Dragutinom, dok među meštanima ovog kraja kruži  priča o tome kako je ovaj manastir dobio ime.

Po predanju, postojala su tri brata koja su gradila crkve Jovanju, Gračanicu i Pustinju. Nakon završetka radova pođoše sva trojica u obilazak, kako bi videli šta je koji od njih sagradio. Kako je Pustinja bila zadužbina najmlađeg brata, ostala dvojica braće zadivljena lepotom hrama, rekoše mu: “Zašto i nama ne reče da sazidamo ovako lepu crkvu? Dao Bog da ti pusta ostala!” Naravno, pouzdanih dokaza o ovome nema, ali meštani ovih krajeva se pozivaju na ovu priču koja se prenosi od davnina.

I pored zanimljivih legendi ipak se pretpostavlja se da je manastir zadužbina kralja Dragutina. Osnova crkve ima izgled jednobrodne građevine sa oltarskom apsidom na istočnoj i pevničkim prostorom na severnoj i južnoj strani. Na srednjem delu hrama nalazi se osmostrano kube. Crkva je građena od lomljenog kamena i sige, prekrivena crepom a kube drvenim klisom. Nešto kasnije dozidana je pravougaona priprata sa visokim zvonikom. Freske u manastiru Pustinja su nastale za vreme Turaka, kada su zografi XVI i XVII veka više težili ilustrativnosti a ne umetničkoj kreaciji. Freska Svetog Jovana Krstitelja se ističe po tačnim proporcijama, izuzetnom koloritu, lakoćom i prozračnošću.

Manastir Pustinja je dosta dugo bio muški manastir a od 1964.godine je ženski manastir.

Manastir Jovanja

Manastir Jovanja se nalazi u selu Zlatarić u blizini Valjeva. Smatra se da je podignut krajem XV ili početkom XVI veka, a posvećen je rođenju Svetog Jovana Krstitelja.

Najstariji deo crkve je jednobrodna građevina, apsida je polukružna i zasvedena, a dve priprate koje su kasnije dozidane zasvedene su bačvastim drvenim svodom. Na južnoj strani porte se nalazi spomen česma.

Manastir je ikonopisao Longin Dečanac, koji se smatra najpopularnijim srednjevekovnim freskopiscem. Živopis crkve je obnavljan nekoliko puta.

Manastir Ćelije

Manastir Ćelije se nalazi na levoj obali reke Gradac, u ataru sela Lelić kod Valjeva. Po predanju, zadužbina je kralja Dragutina (1276-1282). Drugo predanje kazuje da je manastir podignut krajem XIV ili početkom XV veka, u vreme despota Stefana Lazarevića.

Osnova crkve manastira Ćelije je u obliku jednobrodne građevine sa neobičnim rešenjem kupolnog sklopa.Od 1837.do 1928. godine Ćelije su bile parohijska crkva. Tokom XIX veka tu je radila jedna od prvih osnovnih škola u oslobođenoj Srbiji. U porti ovog manastira nalazi se grob Ave Justina koji se upokojio 1979.godine. Ćelije su ženski manastir.

Po testamentu koji je ostavio Otac Justin u Ćelijama je 2007. godine počela gradnja hrama sa tri oltara, posvećenih Svetom Savi, Svetom Justinu filozofu i Prepodobnoj Mariji Egipćanki.

Sveti Arhijerejski Sabor srpske pravoslavne crkve je 29. IV 2010. godine kanonizovao i proglasio Prepodobnog Justina Novog Ćelijskog za svetitelja. Za dan svetkovanja Prepodobnog Justina određen je 14. jun.

Divovi među živim bićima: Najveće životinje i biljke

0
foto: BBC.com

Živi svet je prepun čudesa, neka od najvećih smo predstavili u ovom tekstu o divovima među živim bićima. Predstavljamo vam divove u biljnom i životinjkom svetu:

Divovi među životinjama

Plavi kit je najveća životinja koja je ikada živela na Zemlji. Može da naraste i do 33 m u dužinu, a težak je – oko 150 tona. Glava plavog kita može težiti do 60 000 kg, srce preko 1000 kg, a jezik koliko odrastao slon. Kit ima do 10 000 litara krvi u sebi. Kad se kitovo mladunče okoti, dugo je 9 m, a svaki dan dok siše mleko dobija po 100 kg u težini. Ulješura je manja od plavog kita ali je sa dužinom do 18 metara i težinom do 50 tona najveći kit zuban ali i najveća životinja sa zubima na Zemlјi.

Danas je najveća kopnena životinja afrički slon. Visok je preko 3 metra, a težak 6 do 8 tona. Azijski slon je nešto manji. Neki izumrli sisari bili su još i viši: slonov srodnik mamut preko 4 m, baluhiterij, davni predak nosoroga, čak 6 metara. Među pticama najkrupniji je noj, visok je 2,5 m, težak i do 150 kg. Nojevo jaje teži gotovo 1,5 kg – kao 24 kokošja. Izumrla ptica moa bila je dvaput teža od noja, a visoka preko 3 metra. Sa visinom od 3 metra i težinom od 400 kilograma ptica slon je najveća ptica koja je ikada živela na Zemlji.

Albatros, vrsta galeba, ima raspon krila oko 4 metra, kao i južno­ američka ptica grabljivica kondor. Raspon krila izumrloga krilatog reptila pteranodona iznosio je oko 7 m.

U prašumama Brazila ulovljena je 1924. g. zmija anakonda, dugačka preko 10 m. Među zmijama otrovnicama najduža je kraljevska kobra – 5 metara. Jedna davno izumrla kornjača bila je velika kao tenk. To su, ipak, patuljci prema divovskim gmizavcima koji su živeli pre nekoliko stotina miliona godina. Najveći od njih, biljožderi diplodok i brontosaurus, imali su 30 m u dužini i težili oko 40 tona. Među ribama najveći su morski psi. Jedna vrsta morskoga psa, nazvana golema kitopsina, može da dosegne i 20 metara u dužinu. Najveća slatkovodna riba, moruna, može dostići dužinu do 9 metara.

U dubokim morima žive divovske lignje. Na obale severoistočne Kanade 1933. godine nasukala se jedna mrtva životinja dužine 21,95 m. Na temelju čeljusti ili, kako ga češće zovu „kljuna“ ali i očiju jedne divovske lignje pronađene u želucu ulješure može se zaključiti da na većim dubinama žive i puno veći primerci. Oko je imalo promer od 40 cm, pa se polazeći od toga moglo zaključiti da su mogući i primerci od preko 30 metara.

Divovi među biljkama

Divovi među biljkama još su veći od divova među životinjama. Ovo su top pet najvećih divova među drvećem:

  1. Obalna sekvoja – 115,61 m, zvanično najviše drvo na svetu, drvo pod imenom „Hiperion“, raste u Nacionalnom parku Redvud u Kaliforniji;
  2. Carski eukaliptus – visine 99,8 m, nazvan „Centurion“, Dolina Arve, Tasmanija;
  3. Obalna duglazija – 99,76 m, Brumit krik Okrug Kus (Oregon);
  4. Sitkanska smrča – 96,7 m, Nacionalni park Preri Krik Redvud, Kalifornija;
  5. Džinovska sekvoja – 95,8 m, Sekvoja nacionalni park, Kalifornija.

Američki četinar sekvoja, u promeru dosegne i 12 m, tako da ga može obuhvatiti tek 20-ak ljudi. Kroz deblo jedne takve sekvoje u Kaliforniji probijen je prolaz. Tropsko drvo baobab ne ističe se visinom, nego širinom. Opseg debla iznosi ponekad preko 40 m, a promer oko 14 m. U Južnoafričkoj Republici ranije je postojao jedan primerak obima 47 m i prečnika od 15,9 m. Drvo se u međuvremenu rascepilo na dva dela tako da je trenutno najveći baobab drugi primjerak iz Južnoafričke Republike obima 34 m i prečnika 9,3 m.

Najdeblje deblo ima čempres i nalazi se u centru grada Santa Maria del Tule u Meksiku. Tule drvo je visoko 35.4 m, a ima prečnik debla oko 14 m, a obim debla oko 58 m i teži preko 500 tona.

Evo još nekoliko biljnih divova: bela jela (75 m), omorika (60 m), ariš (54 m), bor (48 m), bukva (44 m).

Najveće listove ima vodena biljka (lokvanj) Victoria Amazonica: listovi imaju u promeru do 3 m, a tako su čvrsti da mogu održati na vodi i dete teško tridesetak kilograma.

Najveći je cvet u tropske biljke raflesije, koja raste u vlažnim prašumama Indonezije: ima do 1,5 m u promeru, a teži do 14 kg.

Najviši čovek koji je ikada živeo

Divovi među ljudima retka su pojava i uglavnom posledica hormonskih poremećaja. Godine 1940. umro je u 22. godini života Amerikanac Bob Wadlow. Bio je visok 267 cm, i smatra se najvišim čovekom koji je ikada živeo.

Top 10: Najbogatije kompanije na svetu

0

Da li ste znali da današnji, moderan svet u kome živimo kontroliše svega nekoliko desetina uticajnih kompanija? Te kompanije drže kontrolu nad globalnim tržištem i imaju dominanta uticaj u svetu. One plaćaju svoje zaposlene platom koja ima šest cifara. A ako su u stanju da radnicima daju toliko velike plate, možemo samo zamisliti koliko novca zarađuju njihovi vlasnici i akcionari. Koliku tržišnu vrednost imaju te najbogatije kompanije na svetu?

Da bismo vam dali odgovor na ovo pitanje, sastavili smo listu deset najbogatijih kompanija na svetu na osnovu prihoda koje su ostvarile u 2017. godini.

Kompanije koje se bave trgovinom nafte i naftnim derivatima najzastupljenije su na listi najbogatijih svetskih kompanija. Takođe, jasno je izražen porast finansijske moći Kine, koji se ogleda u činjenici da su čak tri kineske kompanije našle svoje mesto na ovoj listi. I ne samo to – sve tri su se smestile na prva četiri mesta liste.

#10 ExxonMobil

ExxonMobil je kompanija iz Sjedinjenih Američkih Država osnovana 1999. godine spajanjem dve kompanije: Exxon i Mobil. Bavi se preradom nafte i trenutno spada u tzv. Big Oil kompanije (naziv koji se koristi za šest ili sedam najvećih svetskih kompanija koje trguju naftom i naftinim derivatima). U njenom vlasništvu se nalazi ukupno 37 rafinerija u 21 svetskoj zemlji. Zapošljava 72.700 radnika i ostvaruje godišnji profit od 205 milijardi dolara.

#9 Apple

Apple je osnovan 1976. godine u SAD, a njegovi osnivači bili su Stiv Vozniak, Ronald Vejn i Stiv Džobs (koji je bio otpušten iz kompanije, a kasnije ponovo angažovan). Apple je konstantno, iz godine u godinu, rangiran kao jedan od najboljih globalnih brendova. Aktivnosti kompanije se zasnivaju na dizajniranju, razvijanju i prodaji kućne elektronske opreme, kompjuterskih softvera i onlajn usluga. Posluje sa skoro 500 ispostava u 22 svetske zemlje, ima oko 116.000 zaposlenih, a njen prihod u prošloj godini je iznosio 215,63 milijarde dolara.

#8 Berkshire Hathaway

Osnovan 1839. godine, ovaj američki konglomerat je trenutno kontrolisan i vođen od strane Berkshire Hathaway-a, jednog od najbogatijih ljudi na planeti.  Holding kompanija Berkshire Hathaway danas u potpunosti poseduje BNSF železnice, Dairz Queen, GEICO i Helzberg Diamonds, a takođe ima deonice u American Express, Coca-Cola Company, Kraft Heinz Company i United Airlines-u. Zapošljavaju 367.700 ljudi i ostvaruju godišnji prihod od 223,6 milijardi dolara.

#7 Royal Dutch Shell

Iako je kompanija osnovana u Velikoj Britaniji, sedište Dutch Shell-a se danas nalazi u Holandiji. Dutch Shell je jedna od Big Oil svetskih kompanija. Aktivna je u svakoj oblasti naftne i gasne industrije, uključujući istraživanje, distribuciju, preradu i proizvodnju energenata. U kompaniji radi 89.000 radnika, a njeni ukupni prihodi u 2017. godini su bili 240 milijardi dolara.

#6 Volkswagen Group

Volkswagen je osnovan 1937. godine u Berlinu, sa poslovnim aktivnostima koje su se ticale projektovanja, proizvodnje i distribucije putničkih i komercijalnih vozila, motocikala, turbokompresora i motora. To je kompanija koja ima najveću prodaju, a druga je po broju proizvedenih automobila u svetu. U njene brendove spadaju: Audi, Bently, Bugatti, Ducati, Lamborghini, Porsche, Scania, SEAT i Volkswagen. Ovaj nemački auto-gigant zapošljava 626,715 radnika.  U 2017. godini ukupan prihod Volkswagen-a je iznosio 240,3 milijardi dolara.

#5 Toyota

Toyotu, danas najjaču auto industriju u svetu, osnovao je 1937. godine Kiichiro Toyoda 1937. godine, kao deo kompanije njegovog oca Toyota Industries. Danas, iz Toyotinih pogona izlazi 5 svetski poznatih brendova automobila: Daihatsu, Lexus, Hino, Ranz i naravno Toyota. Ovo je najveća japanska kompanija koja zapošljava 364.445 radnika i prihoduje 254.69 milijardi dolara godišnje.

#4 China National Petroleum

Kineska nacionalna naftana kompanija je samo jedna od tri kineske korporacije koje se nalaze na ovoj listi. China National Petroleum je osnovana 1988. godine i trenutno ima 30 internacionalnih projekata za istraživanje i proizvodnju u zemljama poput Kanade, Irana, Perua ili Tajlanda. Zapošljava 1.512.048 radnika, a njen prošlogodišnji prihod iznosio je 262.57 milijardi dolara.

#3 Sinopec Group

Još jedna kineska kompanija za preradu nafte koja se našla na ovoj listi, osnovana je 1998. godine sa sedištem u Pekingu. Sinopec grupa, koja objedinjuje tri najjače naftne kompanije u svetu, fokusirana je na proizvodnju naftnih derivata kao što su dizel gorivo, benzin i gorivo za mlazne motore. U Sinopec grupi radi 713.288 radnika. Tokom 2017. godine kompanija je zaradila 267,51 milijardi dolara.

#2 State Grid

State Grid je kineska državna kompanija za proizvodnju i distribuciju električne energije. Najveća je kineska korporacija, sa najvećim prihodima  i druga najveća kompanija na svetu. Osnovana je 2002. godine i trenutno pored Kine posluje u Australiji, Brazilu, Italiji i na Filipinima. Zapošljava 926.067 radnika. U prošloj godini ostvarila je profit od 315,19 milijardi dolara.

#1 Walmart

Najveća kompanija na svetu u 2017. godini je Walmart, i to u obe kategorije – i po profitu (485,87 mlijardi dolara) i po broju zaposlenih (2.300.000 radnika). Walmart je osnovao Sem Valton 1962. godine, kao lanac hipermarketa, robnih kuća i prodavnica prehrambenih proizvoda u SAD. Kompanija danas, osim u Sjedinjenim Američkim Državama posluje i u Kanadi, Meksiku, Argentini, Brazilu, Čileu, Indiji, Japanu i Velikoj Britaniji, a svoje aktivnosti je proširila na najrazličitije vrste robne trgovine.

Ako nekada svratite u Wallmart, moći ćete da kupite lepezu proizvoda od osnovnih namirnica kao što su mlečne prerađevine, preko kancelarijskog nameštaja i opreme, pa sve do kolica za bebe i auto opreme.

Pozitivno razmišljanje – da ili ne?

0

Postoje ljudi koji na ruži samo vide trnje, a postoje i oni drugi koji vide samo latice. Istina i jedno i drugo zajedno čine cvet. U novije vreme svedoci smo New Age pokreta, koji je nastao negde u 70-tim i 80-tim godinama, ali zadnjih godina je baš uzeo maha. Nisam pristalica takvog načina razmišljanja, jer mi deluje kao „ispiranje mozga“, ali sam svakako pristalica pozitivnog načina razmišljanja. Uostalom i u Bibliji piše „Po veri tvojoj neka ti bude!“

Mnogi duhovnici su na mnogo jednostavniji i nama prijemčiviji način zapisali toliko mudrosti koje se mogu reći u par reči, a koje današnji samoprozvani lajf kouči koriste na sebi svojstven način, tako što shodno svojoj elokventnosti uspevaju da prošire suštinu i na taj način stvaraju sve više pristalica.

Kakve su ti misli, takav ti je život

„Kakve su ti misli, takav ti je život“ – govorio je otac Tadej i zaista je tako. Ukoliko smo stalno nezadovoljni, nezahvalni, ukoliko sve oko sebe gledamo „crno“, zaista ćemo svedočiti stalnom neraspoloženju, brizi, strahu, nezadovoljstvu. Prisustvo straha je nedostatak vere. A kao takvi, tmurni, nezadovoljni, uvek spremni da se žalimo na sve i svašta  nismo ni najmanje prijatni sagovornici. A još gore od toga kako delujemo na druge, je kako delujemo na sebe. Ophrvani crnim mislima prvo smo teški sami sebi, pa tek onda drugima.

Nasuprot, takvim ljudima imamo i one druge, koji ne gledaju život kroz ružičaste naočare, ali koji u svemu traže ono najvedrije, najpozitivnije i uživaju u svakom trenutku ovozemaljskog života. Takvi ljudi ne samo da su dobro-došli i da su rado prihvaćeni od strane drugih ljudi, već su istinski nasmejani, zadovoljni i spremni da se raduju i najmanjoj sitnici, a i naučno je dokazano da smeh i vedro raspoloženje pokreće mnoge procese u organizmu.

Misao je snaga i moć

„Kada pomislimo nešto dobro svojim bližnjima, rođenima, našoj zemlji i celom svetu, mi im zaista mnogo pomažemo, jer misao je snaga i moć“- mudre reči oca Tadeja, koje su moderni zagovornici pozitivnog načina razmišljanja uspeli da razlože, preformulišu i prezentuju ih širim narodnim masama. Istina, ako želimo drugima dobro, ako u nama nema ni trunke mržnje, zlobe i zavisti, ako smo u stanju da se radujemo tuđoj sreći kao što bismo se radovali svojoj, onda zaista imamo razloga da budemo ponosni na sebe same.

Često se desi da ljudi zaboravljaju na to, pa odnekud zaiskri nešto u vidu ljubomore ili pritajene zlobe, kada komšija ima veću kuću, kada je u nekom segmentu života uspešniji od onog ko ga posmatra. A činjenica je da najveći razlog ljudskog nezadovoljstva potiče od poređenja sa drugima. Čovek jedino treba da se poredi sam sa sobom i da se trudi da danas bude bar za nijansu bolji nego što je bio juče.

Treba svima oprostiti od srca

„Moramo od srca sve oprostiti. Unutrašnji mir ne može da se sačuva dokle god naša savest nešto izobličava. Moramo umiriti savest. Treba svima oprostiti od srca. Bez toga nema unutrašnjeg mira. Bez ljubavi nema života“ – govorio je dalje otac Tadej, a vođe New Age pokreta preformulisaše ove mudre reči, mada im je suština svakako ista. Činjenica je da se čovek mnogo bolje oseća kada prašta drugima, jer na taj način zadobija unutrašnji mir. Nepraštanje, posebno kada se pakuje jedno na drugo dovodi do raznih bolesti, jer što bi naš narod rekao – „Čoveka izjeda nešto iznutra.“ Ukoliko smo spremni na praštanje, utoliko sami sebi olakšavamo možda čak i više nego onome kome praštamo. Nasuprot ljudi koji su spremni na oprost i koji svemu pristupaju čistog srca, imamo i one druge čija je krilatica „Bog prašta, ali ja ne“, koji nesvesno putuju ovim životom šteteći više sebi nego onome kome nisu oprostili.

Ovde su navedene samo neke od mudrih misli oca Tadeja, a mnogo ih je. Sve su izrečene tako jednostavnim, narodnim jezikom. Svako može da ih razume i primeni. Svako može da nađe vremena da zaroni u dubinu svoje duše i da se zapita – Kakav sam ja i da li bi mogao da budem bolji? Za to nisu potrebni ni lajf kouči, ni New Age pokret, dovoljni smo sami sebi i samo od nas zavisi da li ćemo kroz život ići namrgođeni, nezadovoljni i nezahvalni ili ćemo uživati u svakom danu trudeći se da iz svake situacije sagledamo samo dobre aspekte. Optimizam ili pesimizam, izbor je samo Vaš!

Ko je izmislio Rajsferšlus (patentni zatvarač) tzv. „Ziper“

0
Rajsferšlus

Niko pouzdano ne zna kako je Vitkom Džadson došao na ideju o „klizećem zatvaraču“. Nikome nije ni palo na pamet da razmišlja o nečemu takvom kao što je patent-zatvarač, odnosno „ziper“, sve dok se nije pojavio Vitkom L. Džadson. Postojala su dugmad i rupice za dugmad, kukice i okca, širiti i kopče. Svi su oni zahtevali zamorno dugo vreme tokom korišćenja, naročito onda kada su muškarci nosili čizme na visoko „šniranje“, a dame-pomodarke utezale se u duge korzete.

Rajsferšlus je vrsta spojnice dva komada materijala. Svoju primenu je našao u mnogim granama industrije a ponajviše u modnoj. Služi za zakopčavanje i otkopčavanje odeće i nekih drugih predmeta.

Niko ne zna kako je Vitkom Džadson došao na ideju o „klizećem zatvaraču“. Takođe, niko ne zna naročito mnogo ni o njemu lično, sem da je bio mašinski inženjer koji je živeo u Čikagu kao i da je tu patentirao i neke druge izume.

Džadson je svoj prvi patent-zatvarač izmislio 1891. godine. Ta mala naprava izgledala je veoma jednostavno: jedan red kukica i okaca koji se precizno uzglobljuju u drugi red pomoću jednog čunka, Pa ipak bile su potrebne dvadeset dve godine, mnoga poboljšanja i još jedan pronalazač da bi zatvarač bio zaista praktičan.

Morao je da bude jeftin u proizvodnji, zato što niko ne bi pristao da daje veću sumu za njega. Zbog toga je Džadson izmislio i mašinu za masovnu proizvodnju svog klizećeg zatvarača. Ali, bila je strašno komplikovana i stalno se kvarila.

Nova poboljšana verzija

Novi tip zatvarača, koji se lakše proizvodio Džadson je izmislio 1905. Na žalost proizvođači odeće nisu bili ni malo zainteresovani da isprobaju zatvarače, pa je način da ih Džadson iznese na tržište bio da unajmi torbare koji su ih prodavali od vrata do vrata. Osim toga, i ova poboljšana verzija bila je kruta i nezgrapna, a imala je i lošu naviku da pukne u najnezgodnijim trenucima. Tada na scenu stupa jedan mladi škotski irženjer Gideon Sandbek, on je došao da radi u Džadsonovoj kompaniji. Dugo je razmišljao i došao do zaključka da bi međusobno uzglobljujući delovi morali da budu mnogo manji ako se htelelo da zatvarač bude savitljiv i siguran. Posle nekoliko pokušaja, Sandbek je izmislio jedan doista praktičan zatvarač koji je u svim bitnijim vidovima , isti, kao i ovi koje danas koristimo. Isto tako, izmislio je i mašinu za njegovu jeftinu izradu.

Težak put do tržišta

Proizvođači odeće ipak su i dalje odbijali da koriste zatvarač. Onda je 1918. pronalazač pokazao američkoj armiji jedno avijatičarsko odelo koje je koristilo klizni zatvarač . Armija je podvrgla odelo testovima pri kojim se raspalo sve, osim zatvarača! Jedan mornarički oficir je prisustvovao tim testovima, i Džodsonova mala firma dobila je porudžbinu za nekoliko hiljada zatvarača. Uskoro, je Džadsonov pronalazak počinje da pronalazi put preko nekih industrija do krajnjih korisnika. Onda je ugledna kompanija „Gudrič i kompanija“ počela da stavlja zatvarače na svoje gumene kaljače. Pri tom, su se te kalajče zvale „ziperi“ – i otuda je patent-zatvarač dobio svoje popularno ime.

Rajsferšlus svojom pojavom nikad nije iz upotrebe izbacio dugmad i to uglavnom zbog njihove praktičnosti ali i mode.

Najnoviji članci

nega-ruke

Kako da prepoznate oštećenu kožnu barijeru (i šta odmah da uradite)

0
Koža vas pecka pri nanošenju kreme koja vam je do juče savršeno odgovarala. Lice se zateže posle umivanja. Pojavljuje se crvenilo bez vidljivog razloga....

Najpopularniji članci

Manastir Tumane

Kako stići do manastira Tumane brzo i lako? 

1
Pred vama je detaljan vodič do manastira Tumane. Svakog vikenda, ovde svraćaju turisti iz raznih delova sveta i vi možete biti sa njima!Udaljen je...