Home Blog Page 74

Ko je bio Tešan Podrugović (biografija)

0

Guslari od kojih je Vuk Karadžić zapisivao pesme pevali su često o događajima svoga doba. Dešavalo se da se njihovi deseterci o boju začuju dok bitka, još traje. Oni su gotovo svi učestvovali u prvom srpskom ustanku. Većinom su bili hajduci, putnici namernici, slepci i trgovci. Pevač kojeg je Vuk najviše cenio zvao se Tešan Podrugović.

Tešan Podrugović

Bio je večita lutalica, snažna ličnost i pomalo čudan čovek. Pravi pesnik, znao je da odabere značajne slikovite pojedinosti iz života i nakalemi ih na ličnosti junaka kao što su Marko Kralјević, Boško Jugović Miloš Vojinović i drugi.

Samo o Marku Kralјeviću Tešan je ispevao na desetine pesama. Vuk je zabeležio da je Tešan bio rodom odnekud između Bosne i Hercegovine, da se bavio trgovinom dok nije u samoodbrani ubio nekakvog Turčina i zbog toga morao da napusti porodicu i odmetne se u hajduke. Borio se u prvom srpskom ustanku , a nakon sloma ustanka pobegao je u Sremske Karlovce, gde ga je 1815. pronašao Vuk Karadžić. On ovako opisuje Tešana: „Bio je pametan, hajduk , pošten čovek; vrlo je rado koješta veselo pripovedeo, ali se pri tom nigde nije smejao čak je sve vreme bio malo kao namršten… On je vrlo lijepo umeo udariti u gusle , ali pjevati nije znao (nego je te pjesme kazivao kao iz knjige…“.

Tešan je bio i izvrstan pripovedač,  Vuk je osim pesama zapisao i dve pripovetke: šaljivu priču „Međed, svinja i lisica“ i jednu od najneobičnijih i najboljih srpskih narodnih bajki: „Međedović“.

O Tešanu Podrugoviću svedočanstvo su ostavili i Janko Šafarik i pesnik Sima Milutinović. Obojica o Tešanu govore kao izuzetno hrabrom i pravolјubivom čoveku. Ranjen u nekoj čarki s Turcima , povukao se u planinu negde u Bosni. Umro je oko 1820. godine.

– Koliko su isprepletani život pesnikov i život njegovih junaka, govori nam i ovaj podatak koji je zabeležio naš poznati istoričar književnosti, Vladan Nedić reč je o jednoj slici iz Podrugovićeve pesme o kosovskom junaku Bošku Jugoviću:

„Barjak Jugovićev nimalo ne liči na kosovski. Srednjevekovni je izgledao drukčiji: mali trougao krute tkanine na vrhu koplјa. Barjak Jugovićev u stvari je barjak iz prvog srpskog ustanka:  veliki, sa mnogo zlatnih  krstova i zlatnih kićanki. Ne bi onda bilo nemoguće da je naš pevač dovršavao sliku kosovskog junaka sećajući se ustaničkih barjaktara sa drinskog ratišta. I treće, Boška Jugovića niko nije mogao zadržati da ne ode na Kosovo. Godine 1815, kada je izbio drugi ustanak, Podrugovića niko nije mogao zadržati u Sremu. On je pohitao Srbiji da bi stihove o Bošku Jugoviću, tek rečene Vuku, odmah potvrdio i krvlјu“.

I u našem vremenu  nije zaboravlјen  ovaj omilјeni Vukov narodni pesnik . U svome romanu „Pevač“ Boško Petrović je Tešana Podrugovića učinio klјučnim junakom bez kojeg se ne može shvatiti suština romana.

Torbarska veverica “preleti” i 100 metara

0

Čudesni svet životinja bi svakako bio manje čudniji bez ove izvaredne životinjice. Leteća torbarska veverica, inače najveći leteći torbar, ne može leteti kao ptica ili šišmiš, ali može poput jedrilice plelaziti odrađene udaljenosti. Umesto krila ima, i to između zadnjih i prednjih nogu razvijenu kožu za letenje koja se razapinje pri skoku sa drveta.

Ova leteća naprava funkcioniše baš poput zmaja ili jedrilice. Na taj način ona „leti“ između drveća. Istočnoaustralijska torbarska veverica je najbolje opremljen jedriličar. Može biti različite boje, u rasponu, crna, tamno smeđa, riđa pa čak i bela. Zbog svoje veštine kretanja dobila je svoje ime „Schoinobates volans“ što znači „leteća plesačica“.

Ima oštre kandže, kojima se hvata za koru drveta, i dva prsta prednjih nogu koja su postavljena suprotno od ostala tri, takav raspored prstiju joj omogućava da se bez problema održava u krošnjama drveća, da se hvata za grane itd. Ženka torbarske veverice odgaji jedno mladunče godišnje. Mladunče u četvrtom mesecu svog života napusta majčinu torbu i popne se na njena leđa, pa zbog toga majka ne može da „leti“ sve dok ga ne smesti u gnezdo.

Kako torbarska veverica „leti“

Koža za letenje torbarske veverice pričvršćena je za zglobove zadnjih i prednjih nogu. Kada veverica želi da se preskoči odrađenu daljinu ona koristi vertikalni odraz. Vertikalnim odrazom povećava brzinu, zatim se putanja povija i postaje gotovo vodoravna. Jedrenje završava malim usponom pri donjem delu stabla. Veverica se zatim svojim nestvarno brzim kokretima uspenje na vrh stabla kako bi se ponovo odrazila.

Letovi od preko 100 metara

Velika torbarska veverica može da „preleti“ između drveća čak i ako je udaljeno i do 100 metara. Viđen je primerak koji je u šest uzastopnih letova prešao 450 metara i to velikom brzinom. Na jednom delu izmerena je brzina od 40 km/ na sat. Ovakav let se postiže dobrim zaletom i dobrom tehnikom leta.

Spretana u vazduhu a na zemlji nezgrapna i nespretna

Logično je da torbarska veverica ponekad siđe i na zemlju kako bi pokupila nešto hrane, međutim to već nije njeno omiljeno stanište, pa je na zemlji vrlo ranjiva. Kao takva, lak je plen grabljivcima poput evropske lisice. Najveći neprijatelj torbarske veverice je jedna vrsta velike sove Ninox strenua.

Najmanji leteći torbar

Najmanji leteći torbar je torbarski miš. Živi u australijskim šumama eukaliptusa. Tako je mali da staje u kutijicu za lekove. Rep mu je sličan peruški u repu ptica. Hrani se nektarom i sitnim insektima.

Ako želite da saznate još nešto o vevericama, nemojte propustiti članak koji smo nedavno objavili: Zanimljive činjenice o vevericama: gde žive, čime se hrane…

Preuzmite odgovornost za svoj život

0

Činjenica je da živimo u zemlji u kojoj se jedva sastavlja kraj s krajem, žargonski rečeno, ali to nikako ne bi trebalo da nam služi kao opravdanje ili izgovor za naše svakodnevno življenje. Nekako po difoltu, smo skloni da odgovornost prebacimo na drugog kako bismo sebe rasteretili i kako bismo imali opravdanje za sve što nam ne ide u životu.

Nekada su nam krivi roditelji što su nas vaspitali tako kako su nas vaspitali, nekada poslodavac koji nas plaća daleko manje nego što smatramo da zaslužujemo, nekada komšija koji je uspešniji od nas a najčešće svi oni zajedno. Umesto da se okrenemo sebi i zavirimo u unutrašnjost svog bića, mi grčevito kopamo po životima drugih tražeći opravdanje za sve sopstvene nedaće.

Da li živite ili životarite?

Postoji ogromna razlika između života i životarenja. Nekima se život događa, dok drugi se događaju životu. Ne dozvolite da vas život stihijski nosi dok vi bez pravca i cilja lelujate kao list na vetru. Ne hodajte žmureći, već smelo zakoračite u život. Prihvatite izazov koji je pred vama. Koliko puta vam se desilo da svoj život upoređujete sa životima drugih što vas čini dodatno nezadovoljnima i nesrećnima.

Najbolji način da odagnate takve misli  je da zamislite nekoliko ljudi iz svog okruženja čiji vam se život čini daleko uzbudljivijim od vašeg. Zatim analizirajte sve segmente svog i njihovog života i napravite poređenje. Uvek, ali uvek ćete doći do toga da se ne biste menjali ni sa kim od njih, jer ćete nakon ove vežbe shvatiti koliko ste zaista blagosloveni, ali da često to zaboravljate. Neka vam ova vežba posluži samo da bi vas podsetila koliko ste zapravo vredni sami po sebi, jer to je njen osnovni cilj. Nakon toga nikad se ne poredite sa drugima, jer je to osnovni izvor nezadovoljstva i frustracija. Poredite se sa samim sobom i svakog dana uradite nešto više nego prethodnog. To će vam ojačati samopouzdanje i vratiti veru u sebe.

Ne virite u tuđe dvorište

Mnogi ljudi ne želeći da se suoče sa sopstvenim problemima, odnosno želeći da ih bar na tren zaborave, vrlo vešto rovare po tuđem životu, naslađujući se tračevima. Na taj način što ćete pričati nekome „iza leđa“ nećete rešiti svoj problem. Moguće da ćete se na kratko osetiti ushićeno i zadovoljno, ali čim oduševljenje splasne ostaje ogromna praznina. Ne kaže se džabe – „Pre nego ugledaš krš ispred komšijine kuće, prvo počisti ispred svoje.“

Ne osuđujte! Nikada ne znate ko ide kojim stazama i na kakve prepreke nailazi. Vi iz svog ugla gledate onako kako se vama čini, ali ne zaboravite da nije isto biti posmatrač i akter neke situacije. Uostalom neretko smo skloni da dajemo sebi za pravo da komentarišemo kako bismo mi to uradili na ovaj ili na onaj način, bez da je neko tražio mišljenje od nas. Bavimo se tuđim životima umesto da proživimo svoj, a samo ovaj jedan imamo.

Budite zahvalni

Zahvalnost je najuzvišeniji vid vere, ali kao da često to zaboravljamo. Postoje mnoge stvari na koje gledamo kao da se podrazumevaju same po sebi, ali kada začeprkate ispod površine shvatićete da nije baš tako. Ništa, apsolutno ništa se ne podrazumeva samo po sebi i svaki udah ovozemaljskog bitisanja zaslužuje našu zahvalnost. To što smo zdravi, što imamo krov nad glavom, hranu i vodu za piće svakako zaslužuje zahvalnost, ali najčešće žmurimo pred tom činjenicom ili kao da je nismo svesni. Zaboravljamo da mnogi ljudi nemaju ni to.

Setite se samo kako se osećate kada na par sati nestane vode ili struje (najčešće kada se sanira neki kvar), tada smo najčešće nervozni i ne umemo da se prilagodimo novonastaloj situaciji. Postajemo svesni važnosti ovih elementarnih stvari za život tek kada na tren ostanemo bez njih. Do tada na njih gledamo kao na nešto što se podrazumeva samo po sebi. O zdravlju je izlišno i govoriti, jer vrlo često imamo takav odnos i prema zdravlju. Postajemo ga svesni tek kada ga izgubimo ili se na tren trgnemo kada čujemo da je neko od poznanika teško bolestan.

Ne krivite druge za svoj neuspeh

Jedino zrele i ostvarene ličnosti su spremne da preuzmu apsolutnu kontrolu nad svojim životom. Sve dok krivca tražite u drugima ili drugima pokušavate da nametnete osećaj krivice za neki svoj propust, ne možete se smatrati zrelom ličnošću bez obzira na godine. Pre nego okrivite nekoga za sve što smatrate da vam „ne ide“ u životu, razmislite šta je to što biste vi mogli da uradite za sebe. Neka je to i sitnica za početak, ali svakako će vam doprineti da se bolje osećate i da porastete u sopstvenim očima.

Okrivljujući druge, najčešće ljude iz neposrednog okruženja a zatim i šire, mi  zapravo sopstvenu nemoć prekrivamo lažnim plaštom. Suočite se sa samim sobom, prihvatite odgovornost za svoje postupke, preuzmite kontrolu nad svojim životom i ne tražite krivce tamo gde ih nema. Možda će u početku ovo izgledati kao samoobmana, ali ukoliko ste spremni da zavirite u najdublji kutak sebe, vremenom ćete i sami biti svedoci sopstvenih uspeha koji će se nadovezivati jedan za drugim.

Najpoznatije arhitekte svih vremena i njihove tvorevine

0

Čerčil je rekao da mi oblikujemo naše zgrade, pa samim tim one oblikuju i nas. Možda će mnogima sinuti Nju Jork kao mesto koje obiluje čudima moderne arhitekture, ali zapravo ceo svet je jedno veliko platno na kom će se kreativna elita izraziti, o čemu svedoče brojne građevine koje sad služe kao ugledna predstavništva na različitim poljima. Prateći reči Čerčila, zaključujemo da su upravo mnogi poznati građevinski inženjeri i arhitekte zaslužni za to kako razmišljamo o građevinama koje nas okružuju, a samim tim i kako vidimo svet oko nas.

U ovom tekstu se nećemo fokusirati na same graditelje, već na idejne tvorce zaslužne za mnoga priznanja u ovoj oblasti, pa upravo iz ljubavi prema gigantima arhitekture, predstavljamo vam neke od najpoznatijih arhitekata svih vremena, i njihova najznačnija dela koja su neretko bila prekretnica u ovoj oblasti svog doba.

Antonio Gaudi

Gaudi je proveo ceo svoj radni vek u Barseloni, gde je realizovao sve svoje projekte, a od svih je verovatno najpoznatija La Sagrada Familia, katedrala koja je počela da se gradi 1883. godine i do današnjih dana nije dovršena. Njegov stil predstavlja kitnjastu kombinaciju baroka, gotike, mavarskih i viktorijanskih elemenata i estetike, koje često karakterišu ornamentalne pločice, i linije koje imitiraju prirodne forme.

Uticaj prirodnih formi se najbolje primećuje na stubovima u vidu stabala drveta koji podržavaju unutrašnjost katedrale, ali i na primeru valovite fasade na stambenoj zgradi poznatoj i kao Casa Milla. Ova zgrada je bila inspirisana izgledom planine Monserat, na obodu Barselone, poznate po svojih više vrhova. Gaudijev rad je kasnije imao ogroman i neprocenjiv uticaj na generacije modernista koje su došle posle njega.

Frenk Lojd Rajt

Rođen u američkoj državi Viskonsin, Rajt predstavlja istovremeno i definiciju i revoluciju arhitekte 20. veka, pri čemu su njegovo vaspitanje i odrastanje igrali ključnu ulogu u oblikovanju njegovog stila. Inspirisan niskim kućama koje su krasile američke ravnice, Rajt je dizajnirao “Prerijsku kuću” (The Prairie House), kao reakciju na tada jako popularnu viktorijansku estetiku, koja je naglašavali tamni dekor i preterano ukrašavanje i spolja i iznutra. Umesto toga, on koristi čiste, geometrijske linije sa naglaskom na horizontalnoj ravni.

Njegova najpoznatija zgrada “Kuća na vodopadu” (Falling Water) ima naslagane pavougaone balkone koji izgledaju kao lebde iznad prirodnog vodopada koji je uklopljen kao deo kuće. Kasnije u svojoj karijeri, Rajt će prigrliti krivudavije i oblije elemente, što je prelaz koji se najlepše iskazao u proslavljenoj formi Solomon R. Gugenhajm muzeja.

Majls Van der Roe

Držeći se čuvene polise “manje je više”, nemački arhitekta Majls Van der Roe je svoj stil u arhitekturi sveo na elementarne geometrijske forme, sve vreme naginjući kao minimalizmu. Izbacio je svaki trag ornamentalnosti u svom radu, koristeći isključivo urođene kvalitete materijala kao što su čelik i ravno staklo kako bi definisao obrise svojih građevina.

Ovaj njegov pristup potiče od jednog drugog uverenja, odnosno forma je jednako funkcija, što se može primetiti na primeru Državne škole arhitekture Bauhaus (Dessau Bauhaus), u kojoj je radio i kao poslednji direktor, pre nego što su je nacisti zatvorili. Njegov dizajn i rad su promovisali racio i efikasnost kao otelovljenje lepote, za šta je savršen primer Paviljon Barselona, izgrađen da predstavlja Nemačku na međunarodnoj izložbi 1929. godine. održanoj u Barseloni.

foto: Ashley Pomeroy/wikipedia
foto: Ashley Pomeroy/wikipedia

U Paviljonu možete videti da je Majls u potpunosti izbegavao dekorativne elemente, budući da je smatrao da predstavljaju nepotebno traćenje resursa, o čemu upravo svedoči ova struktura sastavljena od mermera, crvenog oniksa i travertina. Jedino delo koje bi možda moglo da se uporedi sa Paviljonom Barselona je  kula Majla Sigrama u Nju Jorku.

Ovo su bili neki od najpoznatijih arhitekti na svetu koji su umnogome uticali kako na razvoj pojedinačnih stilova i pravaca u arhitekturi, tako i na razvoj arhitekture uopšte, da ne govorimo da su njihova dela poslužila i kao inspiracija i kao izazov mnogim mladim arhitektama koji su želeli da se bave ovom elitnom naukom i umetnosti.

 

Zašto odustajemo od svojih ciljeva i kako se motivisati

0

Koliko puta ste bili u situaciji da odložite neki posao, da vas je mrzelo da se pokrenete i da ste tražili izgovor? Odmah nakon toga dolazi sledeća faza u kojoj verovatno prekorevate sebe što niste bar pokušali. U pitanju je nedostatak motivacije. Bez obzira na sve vaše kompetencije i sposobnosti bez motivacije koja igra značajnu ulogu nema pomaka. Dobra stvar u svemu ovome je što se motivacija može menjati i na nju svesno možemo uticati. Najčešću grešku pravimo kad sebi postavimo pitanje – „ Mogu li ja to?“ Umesto toga daleko je bolje pitati sebe – „Da li ja to zaista želim i ako želim, zbog čega želim?“ Ukoliko pronađete odgovor na ovo pitanje, budite sigurni da ćete se pokrenuti sa mrtve tačke i da ćete krenuti ka ostvarenju svog cilja. Sve što zaista jako želimo najčešće uspevamo da ostvarimo pre ili kasnije.

Suočite se sa problemom

Ključni problem je u tome što ima situacija u kojima ne želimo dovoljno nešto, ali sebe obmanjujemo. To su situacije kada nam je cilj veoma privlačan, ali put do ostvarenja istog nam se čini teškim i sa dosta prepreka.Umesto da se suočimo sa problemom, mi svesno odlažemo početak promene. Najprostiji primer za ovo gore navedeno je držanje dijete. Uglavnom obećavamo sebi da ćemo početi od sutra, od ponedeljka, od idućeg meseca, godine i sl. Upravo te vremenske odrednice su nešto što nas sputava i koči u ostvarenju željenog cilja. Ne čekajte sutra! Počnite sad! Najpre sagledajte razloge za i protiv, definišite cilj a onda „porazgovarajte sami sa sobom“, jer jedino kada budete maksimalno iskreni prema sebi tada ćete moći da se usmerite na otklanjanje prepreka i da svesno stremite ka cilju.

Nedostatak motivacije i kako ga prevazići

Nedostatak motivacije se najčešće javlja usled straha od neuspeha, usled traženja saveta od drugih, usled nedovoljne spremnosti da preuzmemo kontrolu nad svojim životom, kao i usled pogrešne percepcije smatrajući da je za postizanje nekog cilja potrebno mnogo više truda nego što bi bila dobit. Sve ove procene najčešće nisu realne a u pozadini svega se nalazi nedostatak samopouzdanja ili nedostatak vere u sebe, a sve to dovodi do pada motivacije.

Strah od neuspeha se javlja najčešće kada ne verujemo dovoljno u ono što radimo i uz to ide i ono podsvesno – šta će drugi reći! Zatim se nadovezuje sledeća stavka, a to je traženje saveta na više strana. Ovo je uglavnom bespotrebno rasipanje energije i umesto da se fokusirate na željeni cilj, najčešće se sve više udaljavate od njega. Među sagovornicima uvek ćete imati onih koji će vas podržati, kao i onih koji će vam navesti gomilu razloga protiv. Najčešće oni to ne rade iz neke loše namere, već imaju svoj ugao posmatranja.

Umesto da besomučno tražite savete naokolo, setite se priče o žabama koje su htele da se popnu na vrh brda. Posmatrači su im govorili da je nemoguće i da neće uspeti i jedna po jedna žaba je odustajala. Samo jedna od njih je stigla na cilj. I to jedna jedina koja je bila gluva! Zato uvek kada se uputite ka nekom cilju neka vam priča o žabama bude dodatna motivacija.

Preuzeti kontrolu nad svojim životom u svim segmentima nije lako utoliko što onda nemate koga da krivite ako vam se desi nešto nepredviđeno ili ako sve nije kako ste isplanirali. Ali to je jedini ispravan način da ostvarite postavljeni cilj i da naučite da ustanete posle pada, umesto da krivicu svaljujete na druge. Možda će trebati i nekoliko pokušaja da dođete do cilja, ali ako dovoljno verujete u sebe uspeh neće izostati.

Nemojte da vas obeshrabri pomisao da je dobit manja od uloženog truda i da odustanete zbog toga. Ukoliko vaše misli idu u tom pravcu onda je sigurno da se na jednu takvu misao nadovezuje druga, na drugu treća i tako u nedogled. Pre nego krenete ka ostvarenju nekog cilja, pre nego odlučite da se pokrenete zavirite u najdublji kut svoje duše, tamo ćete naći odgovor i putokaz koji će vas sigurno dovesti do željenog cilja.

Biljke svađalice – ratovi među biljkama

0

Fiziološki – aktivne materije u biljkama predstavljaju moćno sredstvo pomoću kojeg one obezbeduju svoje postojanje.

Da li ste ikada pomislili da krhka i nežna bića kao što su biljke mogu da vode međusobno prave male ratove i bitke do istrebljenja. Ono što ljudi u borbama postižu oružjem, snagom i umom, biljke uspevaju pomoću fantastično malih količina biljnih hormona ili drugih, biološki aktivnih materija. Biljke ih luče preko listova, korenja i cvetova, a pomoću njih ispoljavaju svoju netrepeljivost prema jednim vrstama, naklonost prema drugim ili ravnodušnost prema trećim. Praktično, to znači da biljke na najrazličitije načine mogu da utiču na svoje susede. One zadržavaju ili pospešuju njihov rast, utiču na opadanje lišća, na ubrzano ili usporeno sazrevanje plodova, na obrazovanje takozvanog kalusa i na mnoge druge procese.

Da li orah voli krompir

Primećeno je da krhko i nežno stablo lipe predstavlja pravu „svađalicu“ među biljkama. Ako se nađe u neposrednoj blizini zove ili akacije, svojim hormonima je u stanju da potpuno uništi ove dve miroljubive biljne vrste. Ali, nije to sve. Ugrožavajući svoje susede, lipa napreduje bolje nego što bi inače, jer na njen rast i razvoj deluju blagotvorno baš aktivne supstance koje luče zova i akacija.

Povrtari koji gaje krompir znaju, da na istom posedu ne smeju saditi grčki orah. Listovi ove biljke luče juglan, koji se sa kišom spira u zemljište i koči rast krompira.

Veliki broj biljnih vrsta živi, ipak, u slozi, a neke od njih na tajanstven način razmenjuju svoje aktivne organske produkte. O ovome vode računa poljoprivredni proizvođači, koji sade pojedine biljne vrste na svojim posedima na u meri i na način koji pomaže gajenim kulturama.

Biljke ne mirišu zbog mirisa

Ono što mi osećamo kao prijatan miris šume, poljane ili cveća, potiče od materija koje se zovu etarska ulja. Ona imaju važnu ulogu kao odbrambeni ili napadački sistem biljaka. Prema nekim podacima, sve biljke na Zemlji godišnje proizvedu oko 175 miliona tona ovih materija. One su, prvenstveno, imunološka zaštita biljaka od mikroorganizama, gljivica i insekata, ali i moćno oružje u borbi između pojedinih biljnih vrsta.

Neka  biljna  oružja  su manje poznata, a neka više. Fitoncid koji se nalazi u biljci belog luka potpuno je proučen. Zna se da on deluje ubitačno na gljivicu koja se zove fitoftora 1  i to za samo 6 – 7 minuta. Korovska biljka pirevina, obično dobija bitku u borbi sa ostalim kulturnim biljkama. Njen korenov sistem ne samo da je čvrst i gusto isprepletan, već luči i supstancu koja koči razvoj drugih biljaka.

U prirodnim uslovima postoje različite biljne zajednice u čiji sastav ulaze samo određene vrste . Biljke koje rastu u nekim livadskim zajednicama , šumskim, močvarnim ili drugim, nisu puka slučajnost. One predstavljaju grupu biljaka koje se dobro slažu i imaju slične potrebe u pogledu hrane, vlage i svetlosti. Svoj opstanak su obezbedile dugotrajnom i upornom borbom sa ostalim biljnim vrstama.

Proučavanje susedskih odnosa među biljkama u nauci se godinama izučava. S obzirom da biljna oružja mogu, itekako, da koriste i čoveku, ljudi su rešili da i ovaj deo prirode podrede svojim ciljevima.

Moć autosugestije i zahvalnost kao preduslov za srećan i ispunjen život

0

Čuvena rečenica Oca Tadeja „Kakve su ti misli takav ti je život“, je više nego istinita i sigurni smo da ste se i sami bezbroj puta uverili u to. Postoje ljudi hronično nezadovoljni koji uvek i na sve gledaju crno i sa strahom. Traže problem i tamo gde ga nema. Nasuprot njima postoje oni vedri, pozitivni, uvek nasmejani koji gledano sa strane sa lakoćom rešavaju sve svoje probleme. Biti pozitivan, nikako ne znači stavljati stvari pod tepih ili žmuriti pred istinom, već najpre sagledati problem a tek onda pristupiti rešavanju istog.

Zavirite u svoju dušu umesto da gledate u tuđe dvorište

U novije vreme pojavom New Age pokreta i pojavom tzv. lajf koučeva mnogi ljudi kao da počinju da se bude i da stvari gledaju iz drugog ugla. A rad na sebi je doživotni proces i tu ima uvek posla samo ako smo spremni da zavirimo u svoju dušu umesto da gledamo u tuđe dvorište. Ljudski mozak je kao plodno tlo i šta god da se poseje primiće se, figurativno rečeno. Ukoliko hranimo mržnju, zlobu, zavist, nezadovoljstvo ubiraćemo plodove svog uma i obrnuto ukoliko posejemo zahvalnost, veru, ljubav, nadu, istrajnost uživaćemo u plodovima svog uma. Postoje neka uverenja koja su nam od malena usađivali i koja smo mi prihvatili kao nepobitnu činjenicu a koja nam nisu od koristi.

Postoji mnoštvo literature iz popularne psihologije gde se govori o autosugestiji, odnosno o sposobnosti da se kontroliše podsvest. Bečki lekar Franc Anton Mesmer je prvi primenjivao autosugestiju u psihoterapijske svrhe, mada je zvanična medicina ne priznaje kao metod lečenja. Nasuprot tome mnogi psiholozi tvrde da se u podsvesti svakog od nas skladišti mnogo više nego u svesti, tako da na podsvest možemo da utičemo tako da radi u našu korist. Stručnjaci smatraju da upravo taj nesvesni deo psihe može da nam bude odličan saradnik u kreiranju kvalitetnijeg pogleda na život. Autosugestija se razvija i jača afirmacijama, a afirmacije su pozitivni iskazi koji opisuju stanje koje želimo da postignemo. Ponavljaju se mnogo puta kako bismo ubedili svoju podsvest i doveli do toga da ona promeni ili pojača programe po kojima funkcioniše. Da bi afirmativne rečenice imale efekta treba ih ponavljati sa punom pažnjom, ubeđenjem, interesovanjem i željom.

Krenite ka ostvarenju svojih snova

Jedna pozitivna misao za sobom povlači drugu, druga treću i tako postepeno pozitivne misli dolaze u našu svest i pomažu nam da se ostvarimo na željeni način i da se osećamo bolje. Neki oblici autosugestije su prihvaćeni kao metod lečenja u psihoterapiji kada su u pitanju fobije, anksioznost i depresija. S druge strane ovo može biti opasna zamka ukoliko sebi postavimo nerealne ciljeve i ukoliko ne preduzimamo nikakve korake ka tim ciljevima.

Upravo na tome se temelji moć autosugestije, jer sem što ćemo afirmacijama menjati uverenja koja nam nisu od koristi, važno je da sebe nateramo na promene koje želimo da nam se dese, odnosno da sa reči pređemo na dela, da svoje ciljeve usadimo u podsvest i da stremimo ka njihovom ostvarenju. Emociju vrlo često stvaramo nesvesno a jedan od bitnih razloga je taj što nismo svesni sadašnjeg trenutka. Loše raspoloženje i negativne misli najčešće nisu uzrokovane spoljnim razlozima već našim razmišljanjima šta bi bilo kad bi bilo.

Proverite koliko ste zahvalni

Sreća je proces koji ide od unutra ka spolja, mada uglavnom se pogrešno smatra da je obrnuto. Najčešće smatramo da treba nešto lepo da nam se desi kako bismo bili srećni, ali zapravo je obrnuto – treba da budemo srećni kako bi nam se lepe stvari dešavale, jer jedna pozitivna misao privlači drugu, druga treću i niz se nastavlja. Autosugestijom možemo da stvorimo sasvim drugačiji stav prema životu i ukoliko emitujemo pozitivne misli i energiju bićemo zdraviji mentalno i fizički.

Sem autosugestije kojom možemo uticati na svoju podsvest važna je i zahvalnost na koju vrlo često zaboravljamo. Nekako smo skloniji da se žalimo ili samosažaljevamo zbog onog što nemamo umesto da budemo zahvalni na onome što imamo. Ništa se ne podrazumeva samo po sebi ma koliko nam se to činilo. Nije li dovoljan razlog za sreću to što ste živi?  A onda još mnoštvo drugih stvari koje su nam date a koje mi svrstavamo pod podrazumevano. Svaki sledeći put kada vas obuzme očaj, nezadovoljstvo ili nezahvalnost, pomislite da vas nema na umrlici. Nije li to samo po sebi dovoljan razlog za zahvalnost? Razmišljajte u tom pravcu!

Tragom malajskih moreplovaca (ostrva začina)

0

Život stanovnika Malajskog arhipelaga od davnina je bio tesno povezan sa morem. Ploveći na svojim lakim čamcima i brodovima oni su stizali daleko na zapad, do južnih obala Azije. A još u početku naše ere Malajci sa Velikosundskih ostrva plovili su Indijskim okeanom uzduž i popreko pa su tako dospevali i na Madagaskar.

Starosedeoci Madagaskara – Malgaši – potiču od malajskih predaka i govore jezikom koji je malajskog porekla. A ako se okrenemo na drugu stranu, ka Istoku – mnoge nevidlјive niti povezuju Malajce i stanovnike polinežanskih ostrva.

Žarište kulture

Verodostojni istorijski dokazi o Malajcima potiču iz prvih vekova naše ere. Najzapadnija ostrva arhipelaga – Javu i Sumatru a zatim i Borneo (Kalimantan) počeli su da naselјavaju došlјaci iz Južne Indije i Bengala.

Na ostrvima su nikla žarišta bogate kulture koju su stvorili vredni i hrabri narodi  Sumatre  i Jave. I mada je ona dosta primila i od doselјenka iz Indije, malajska kultura zadržala je i svoja posebna obeležja.

Na  Sumatri  i  Javi sagrađeni  su  velelepni  gradovi.  U  sedmom veku, na obalama moreuza Malake postojala je jaka pomorska država Šrividžaja. Nјena prestonica nalazila se u donjem toku reke Musi, otprilike tamo gde je danas Palembang, poznato središte industrija nafte.

Zapisano je da su u nju krajem sedmog veka iz Indije i Kine stizale desetine učenih lјudi u potrazi za izvorima mudrosti – starim rukopisima i knjigama.

Oko prestonice prostirala su se brižlјivo obrađena pirinčana polјa i „naselјa koja se ne mogu prebrojati“.

Godine 918. iranski istoričar Abu Seid Hasan napisao je da „u trenutku kad u gradu Zabagu (Šrividžaja) petl’i  najave  svojo’m  pesmom dolazak novog dana, njihova sabraća odazovu se svojim kukurekanjem i sa razdalјine od stotinu i više parsanga“.  (Parsang  – oko šest kilometara).

Život je bujao na obalama moreuza Malake. Nikakvo čudo, jer je kroz ovaj moreuz vodio veliki azijski pomorski put, bio je to put začina koji je vodio od Molučkih ostrva, Timora i  Celebesa, do Šrividžaje.

Zemlјe južnih mora opisali su najpre kineski trgovci i hodočasnici, a kasnije arapski geografi i moreplovci.

Vešti  krmanoši

Ovi zapisi govore o brodovima koji su sa posadama od 600, 700 pa čak i hilјadu lјudi, a vođeni rukama veštih krmanoša, plovili kineskim i indijskim morima, pričaju o čudesnim dvorcima i hramovima, o plodnim pirinčanim polјima i o širokim putevima prosečenim kroz džunglu.

Proučavanjem  portugalekih, malajskih i kineskih pismenih izvora, može se doći o zaklјučka da su još mnogo vremena posle dolaska Portugalaca na obale Indije i Malake – brodovi sa Malake, Sumatre i Jave plovili daleko ka Istoku i Zapadu, dospevajući na nova i dotle nepoznata ostrva. Jedan portugalski letopisac zapisao je početkom 16. veka: „Ove džunke (tako ovde nazivaju brodove) znatno su veće od naših brodova i nisu nalik na njih. Pramac i krma istog su oblika i snabdeveni su kormilom, a jedra se prave od trske. Ovi brodovi mogu da ponesu više tereta od naših, i sigurniji su za plovidbu, dok su im ograde na pramcu i krmi visoke, pa zato liče na kamilu“.

Ovim brodovima malajski moreplovci smelo su se otiskivali na nepreglednu morsku pučinu. Mora se reći, međutim, da su oni imali izvanredno tačne pomorske karte, koje su i Portugalci veoma cenili. I upravo koristeći se ovim kartama, portugalski kapetani i moreplovci došli su do „velikih i značajnih otkrića“ u morima  Malajskog  arhipelaga, prigrabivši tako za sebe slavu pronalazača ostrva začina.

Izvor: Mali kekec

Kako prevazići strah – suočiti se sa svojim strahovima!?

0

Strahove ne možemo pobediti, ali možemo se suočiti sa njima i na taj način ih uspešno prevazići. Kada se plašimo nečega mi smo istovremeno i subjekat i objekat straha. Ukoliko ne priznajemo strah već ga potiskujemo ili poričemo dobijamo kontra efekat, jer što više potiskujemo strah on nam se sve više vraća bilo u istom bilo u drugačijem obliku. Svako potiskivanje straha je osuđeno na neuspeh. Sve ovo navedeno se odnosi na iracionalne strahove koji neretko obitavaju u našem umu. Iracionalni ili neurotski strahovi predstavljaju strahove od ideja i misli koje nas obuzimaju. Već smo u prethodnim tekstovima govorili o značaju svesnosti u sadašnjem trenutku, jer to je efikasan način da se odagna tj. eliminiše iracionalni strah.

Karakteristike iracionalnih strahova

Iracionalni strahovi se baziraju na imaginaciji,nemaju veze sa stvarnošću već se odnose na ono što zamišljamo da bi moglo da nam se desi. Uglavnom su intenzivni jer se vremenom povećavaju samo iz tog razloga što umesto da se suočimo sa njima mi ih potiskujemo, odnosno izbegavamo. A iz ovoga proizilazi i da su uporni i da se sve češće ponavljaju. Logički argumenti nisu dovoljni da bismo se oslobodili iracionalnog straha. Što više razuveravamo sebe strah postaje jači, jer ovaj problem nije intelektualne prirode i ne može se prevazići argumentima. Grešimo i kada razmišljamo i analiziramo iracionalne strahove, jer i to je jedan vid opiranja strahu kojim se ništa ne postiže. Jedini način da se suprotstavimo strahu je da se suočimo sa njim.

Šta podrazumeva suočavanje sa strahom

Kako bi se uspešno suočili sa strahom važno je otkriti čega se ustvari bojimo. Bitno je shvatiti da se mi ne bojimo konkretnih situacija (vožnja liftom, ujed psa, visine i sl.), već svojih misli o tome koje nas zastrašuju. Uvek razmišljamo šta bi bilo kad bi bilo a to dovodi do povećanja ili oživljavanja potisnutog straha. Mi se ustvari ne plašimo neposredne realnosti koja nas okružuje već se plašimo ideja za koje smo vrlo uspešno razvili scenario u svom umu. Tek kada se suočimo sa strahovima onda možemo da utičemo na njih, da ih korigujemo, menjamo i odstranimo.

Strah nije izraz slabosti, već je suočavanje sa istim odraz hrabrosti. Da bismo mogli da se oslobodimo straha najpre je potrebno da ga prihvatimo, da ga razmotrimo a tek onda otpustimo. Imaginarni strah je produkt naših misli i zato je potrebno ovu proceduru redovno ponavljati sve dok strah ne isčezne i prestanemo da se bojimo.

Ukoliko ne preduzimamo ništa i prepustimo se strahu, vrlo lako ćemo upasti u zamku u začarani krug, gde se više nećemo plašiti pojedinačnih situacija, već ćemo imati strah od straha. Ako na vreme ne osvestimo svoje strahove i ne krenemo da se suočavamo sa njima, to je put koji vodi ka napadima panike i opsesivnim mislima. Jedna od delotvornih metoda u eliminisanju straha je kontrola disanja u takvim momentima, kao i suočavanje, jer tek kada se suočimo sa nerealnim strahom i vidimo da smo iz te borbe izsšli kao pobednici, odnosno da smo pobedili same sebe, to nam predstavlja satisfakciju za svaki sledeći put pri čemu strah provereno jenjava.

Neke od smernica za suočavanje sa strahom

Kao što smo već rekli da bismo mogli da se oslobodimo straha ili da ga držimo pod kontrolom potrebno je naučiti kako da se suočimo sa istim. S obzirom da je dokazano da svaki strah u osnovi podrazumeva strah od smrti, samo ga mi drugačije formulišemo i bespotrebno robujemo raznim strahovima. Kao prvo, ma koliko surovo da zvuči, pomirite se sa tim da ćete jednog dana umreti. Nećete biti ni prvi ni poslednji a vašim nestankom neće nestati planeta.

Napustili su nas mnogo veći umovi nego što smo vi i ja, ali svet nije prestao da postoji. Zato nemojte umirati svakodnevno i postepeno, već vreme koje vam je dato iskoristite maksimalno. Ako se plašite ulaska u lift ( pokvariće se, niko me neće čuti, ostaću zarobljen, umreću u liftu), pre nego uđete u lift pobedonosno recite sebi – „Ako treba nešto da mi se desi i da umrem ovde, evo spreman sam“, zatim hrabro zakoračite u unutrašnjost lifta.

Ne samo da nećete umreti, već ćete biti ponosni na sebe kad shvatite prilikom izlaska iz lifta da ste prebrodili strah. Uvek kada se nadjete u sličnoj situaciji ponovite sebi „Evo spreman sam, pa šta god da se desi.“ Neće se desiti ni jedan od onih scenarija koje ste vrteli dano-noćno u glavi, već jedino što može da vam se desi je to da svaki put budete sve ponosniji na sebe što će vam predstavljati dodatnu satisfakciju. Ne zaboravite da kontrolišete disanje, jer kada se usresredimo na proces disanja i krenemo polako da dišemo u takvim situacijama, mišići se opuštaju. Na vama je samo da se usudite i napravite prvi korak. Svaki sledeći put suočavanja sa strahom u istoj ili novonastaloj situaciji će biti sve lakši i lakši do momenta dok iracionalni strah ne postane vaša prošlost.

Kako biti srećan: Blagoslov pozitivnog razmišljanja

0

Budite zahvalni na svemu

Neretko nam se dešava da kroz život idemo žmureći. Uglavnom životarimo umesto da živimo, nesvesni svih blagoslova kojima smo okruženi. Nekako smatramo da se mnoge stvari podrazumevaju same po sebi, ali da li je baš tako? Ne kaže se džabe „Nije srećan onaj ko ima mnogo, već onaj kome malo treba.“ Da li ste nekad pomislili koliko ste blagosloveni, jer imate krov nad glavom, redovan obrok i što je važnije od svega toga imate zdravlje.

Zdravlja postajemo svesni tek onda ako ga izgubimo ili ako se neko od naših bližnjih suočava sa nekim zdravstvenim problemom. Umemo bespotrebno da brinemo oko nekih stvari na koje ne možemo da utičemo, ali one vrlo uspešno utiču na nas tako što nam se useli nervoza u svaku poru kože. Zahvalnost je najuzvišeniji vid vere i istovremeno put ka srećnom i ispunjenom životu. Prebrojte svoje blagoslove, sigurno ih ima mnogo, ali neretko se dešava da ih nismo ni svesni, stremeći ka nečemu nedostižnom. Pokušajte da razmišljate u tom pravcu, prijaće vam.

Neka osmeh bude vaš zaštitni znak

Osmeh je besplatan a njegova moć je daleko veća nego što možete da zamislite. Kada se smejemo delujemo samouvereno, srećno i samopouzdano i kao takvi smo prijatno društvo za druge. Ukoliko ste od onih koji ne skidaju osmeh sa lica sigurno je da privlačite sve više pozitivnih ljudi oko sebe. Naučno je dokazano da smeh štiti od srčanih bolesti, jer kada se smejemo krvni sudovi se šire što znači da je bolja prokrvljenost nego kod osoba koje su pod stresom, jer u takvim situacijama krvni sudovi su suženi. Kada se smejemo oslobađa se endorfin i serotin a organizam se oslobađa od stresa.

Uglavnom svi smatramo da treba nešto lepo da nam se desi da bismo se nasmejali, međutim proces je obrnut, treba da budemo nasmejani kako bi nam se nešto lepo desilo. Naša podsvest ne zna šta je stvarno, a šta imaginarno i kao što sreća privlači sreću, tako i osmeh privlači osmeh. Neka osmeh bude vaš zaštitni znak, podarite ga u svakodnevnoj konverzaciji, sa osmehom pozdravite ljude koje srećete i ne samo da ćete se vi bolje osećati, već ćete delovati kao osoba koja zrači.

Naučite da kažete NE

Puno ljudi ima problem da stvari nazove pravim imenom i da kaže NE kada je to potrebno. Naravno, divno je pomoći nekome, izaći u susret, ali postoje ljudi koji jednostavno nikada ne govore NE i sav teret nose na svojim leđima. Brojna istraživanja rađena na ovu temu, pokazala su da ljudi izbegavaju da kažu „ne“ iz dva razloga, da bi se dopali drugima, odnosno da bi na druge ostavili pozitivan utisak i iz straha da ne povrede drugog bez obzira na to da li time povređuju sebe. To je vrlo pogrešan način razmišljanja a uglavnom se javlja  kod ljudi koji ne vole i ne cene dovoljno sebe.

Ukoliko ste se pronašli u ovim redovima potrebno je da se menjate. Naravno, promena se neće desiti preko noći, jer instant rešenja ne postoje. Morate naučiti da ne dajete olako obećanja (podrazumeva se da se obećanja uvek ispunjavaju), uvek razmislite pre nego obećate i morate navikavati druge da im ne možete uvek biti na raspolaganju. Verujem da će u početku to biti teško, ali kada jednom naučite da postavite jasne granice u odnosu sa drugima, svaki sledeći put će biti sve lakše.  Svi uspešni ljudi sa lakoćom kažu ne, takođe svi srećni ljudi sa lakoćom kažu ne, imajte ovo na umu svaki put pre nego odlučite da li ćete u datom momentu reći da ili ne za uslugu koja se od vas traži.

Budite ličnost a ne sličnost

Najveći uzrok ljudskog nezadovoljstva leži u poređenju sa drugima. Ukoliko ste se prepoznali u ovoj rečenici vreme je da poradite na sebi. Mnogi od nas greše kada se porede sa drugima u bilo kom segmentu života. Na taj način dobijamo masu nezadovoljnih i isfrustriranih ljudi a to je put koji nas polako ali sigurno vodi u anksioznost. Jedino pravo poređenje je poređenje sa samim sobom i to tako što ćete se potruditi da svakog narednog dana budete bar za nijansu bolji nego prethodnog dana. Na taj način se nadograđuje samopoštovanje i prirodno je da ćete takvim načinom razmišljanja i življenja izgubiti želju za poređenjem sa drugima. Bićete okrenuti sebi i svojim postignućima.

Vežbajte redovno

Ma koliko da smo svesni da je svaki vid fizičke aktivnosti od ogromnog značaja za ceo organizam, često nam se dešava da nas nadvlada lenjost ili ona čuvena rečenica „Počeću od sutra.“ Nemojte čekati sutra, neka to bude odmah, jer do sutra postoji velika verovatnoća da ćete se predomisliti. Uz fizičku aktivnost se postiže i održava tonus mišića, snaga i fizička spremnost. O lepom fizičkom izgledu i zdravom organizmu izlišno je i govoriti. Svaki vid fizičke aktivnosti prija organizmu i dovodi do poboljšanja rada organa koji su od vitalnog značaja.

Sve ovo su smernice ka ispunjenijem i srećnijem životu, koje sigurna sam znate i sami, samo je trebalo malo pročeprkati po umu i prisetiti se onoga što nam je dato, a što smo hodajući žmureći kroz život neopravdano zapostavili.

Najnoviji članci

nega-ruke

Kako da prepoznate oštećenu kožnu barijeru (i šta odmah da uradite)

0
Koža vas pecka pri nanošenju kreme koja vam je do juče savršeno odgovarala. Lice se zateže posle umivanja. Pojavljuje se crvenilo bez vidljivog razloga....

Najpopularniji članci

Manastir Tumane

Kako stići do manastira Tumane brzo i lako? 

1
Pred vama je detaljan vodič do manastira Tumane. Svakog vikenda, ovde svraćaju turisti iz raznih delova sveta i vi možete biti sa njima!Udaljen je...