Home Blog Page 68

Najveći pronalasci u istoriji: Otkrića koja su promenila svet

0

Čovek je najinteligentnije biće na Zemlji, i bez obzira što je ljudska vrsta relativno kratko na planeti koja postoji duže od 4,5 milijardi godina, mnogi pronalasci Homo Sapiensa imaju najveću zaslugu za razvoj moderne civilizacije kakvu danas poznajemo. Od trenutka kada su ljudi udarali kamen o kamen kako bi zapalili vatru, pa do momenta kada je izmišljen internet, mnogobrojna otkrića su bila revolucionarna, a neka od njih su zauvek promenila svet u kome živimo i omogućila nam lagodniji i jednostavniji život na Zemlji. Teško je reći koji su to najveći izumi svih vremena, ali pronalasci opisani u ovom tekstu svakako spadaju u najveća čovekova otkrića ikada.

#1 Točak (3.500 godine pne)

Prvi izum koji je drastično promenio tok čovečanstva i ljudima obezbedio svetliju budućnost, svakao je bio točak. Najstariji dokazi o postojanju vozila sa točkovima vraćaju nas šest i po milenijuma u prošlost, oko 3.500 godine pne. Prva vozila sa točkovima najverovatnije su izumeli stari Sumeri, a osim u Mesopotamiji, dokazi o njihovom postojanju pronađeni su i na područjima Kavkaza i centralne Evrope. Međutim, osim za pokretanje vozila, točak se od drevnih vremena koristi i kao osnovni princip rada većine mehaničkih sistema ikada napravljenih, od čekrka u drevno doba, do složenih satnih mehanizama danas. Razvoj točka kao jedne od najkorisnijih sprava, što on danas definitvno jeste, bio je mukotrpan. Međutim, itekako se isplatilo. Najstarija kolica sa točkovima značajno su doprinela razvoju poljoprivredne proizvodnje, omogućila lakše dopremanje robe na tržište i lakše putovanje ljudima koji putuju na velike udaljenosti. Danas, točak je deo našeg načina života – od satova, preko automobila, pa do turbina za proizvodnju električne energije, točak je prisutan svuda.

#2 Kompas (206. godina pne)

Drevni moreplovci upravljali su svojim brodovima tako što su posmatrali položaj zvezda. Ali ovaj metod nije mogao da funkcioniše danju kao i po oblačnom vremenu, tako da nije bilo bezbedno putovati daleko od kopna. Prvi kompasi napravljeni su u Kini, na početku epohe dinastije Han (206. godina pne), bio je napravljen od kamena, prirodno magnetizovane rude gvožđa, čije su osobine kasnije proučavane vekovima, da bi u periodu dinastije Song, u 11. veku počeli da se prave kompasi koji su korišćeni kao navigaciono sredstvo. Ubrzo zatim tehnologiju su moreplovci preneli u Evropu i arapske zemlje. Kompas je omogućio bezbedno kretanje brodova daleko od kopna, doprinoseći na taj način razvoju trgovine među kontinentima i otkrićima novih svetova. Kroz istoriju, ljudi su stalno imali potrebu za istraživanjem nepoznatog, za otkrivanjem sveta. Međutim, to nije bilo moguće bez referentnih tačaka na osnovu kojih su se mogle identifikovati geografske lokacije. Zato su kompasi bili jedan od najvažnijih alata koji su pomogli najčuvenijim svetskim moreplovcima da istraže svet. U današnje doba satelita i GPS-a, može izgledati smešno, ali kompas je definitivno bio jedan od ključnih pronalaska, zahvaljujući kome su bila moguća i najveća geografska otkrića.

#3 Sat (725. godina)

Zamislite današnjeg modernog, poslovnog, čoveka koji nema predstavu o vremenu. Scenario u kome nikakvi rokovi nisu važni, niti postoji radno vreme. Zvuči neverovatno, zar ne? Praćenje vremena nam pomaže da bolje organizujemo svoj život i da budemo u toku. Zato su ljudi još u drevnim epohama težili da pronađu način da izmere vreme. Još pre 6.000 godina stari Sumeri, Egipćani i Kinezi koristili su se sunčane i vodene satove pomoću kojih su pratili vreme. Prvi mehanički sat izrađen je u Kini 725. godine, a njegov izumitelj bio je Yi Xing.

#4 Pronalazak štamparije (1440)

Pronalazač štamparije pokretnim slovima bio je Nemac Johan Gutenberg. Mada su Kinezi nekih hiljadu godina ranije poznavali veštinu štampanja, era štampanja ipak je počela kada je Gutenberg 1440. godine došao na ideju da izliva slova od metala i da od njih sastavlja redove i strane. On je konstruisao i drvenu presu za štampu pomoću koje se otisak sloga dobijao pritiskom ravne ploče preko lista hartije. Prva knjiga štampana na ovom novom sistemu bila je čuvena Gutenbergova Biblija iz 1455. godine. Štamparska tehnika se brzo širila i usavršavala. Već nekoliko decenija posle Gutenberga, otvorena je i prva štamparija na našim prostorima – 1493. godine na Obodu u Crnoj Gori odštampan je „Oktoih“ – prva štampana knjiga kod nas. Već sledeće godine, u prvoj hrvatskoj štampariji u Senju odštampana je knjiga „Glagolski misal“.

#5 Lokomotiva (1814. godina)

Prvu konstrukciju lokomotive sa točkovima uradio je Ričard Trevitik 1804. godine, a na istom poslu bilo je angažovano još nekoliko vrhunskih inženjera. Među njima se našao i Džordž Stivenson koji je svoju prvu lokomotivu konstruisao 1814. godine, a već 1815. godine proradila je prva državna železnica između Stoktona i Darlingtona u Engleskoj. Stivensonova lokomotiva vukla je prvi teretni voz na svetu, u kome je bilo i nekoliko putnika. Najpoznatija Stivensonova lokomotiva zvala se „Raketa“. Stivensonov sin Robert imao je zasluge u njenom konstruisanju. Godine 1829. ponuđena je nagrada od 500 funti onome ko konstruiše najbolju lokomotivu, a ubedljivo pobedu odnela je upravo Raketa. Svi su bili impresionirani pre svega njenom brzinom od 58 km na sat.

#6 Elektricitet (1831. godina)

Još u drevno doba čovek je bio svestan postojanja tajanstvene sile, elektriciteta, koji se pominje još 600. godine pne. Ali tek pre nešto više od 200 godina otkriveno je kako se elektricitet može koristiti. Prva značajna oktrića učinio je italijanski naučnik Alesandro Volta, koji je 1800. godine napravio baterije koju su proizvodile elektricitet. Međutim, najznačajniji pronalasci u oblasti elektriciteta pripadaju engleskom naučniku Majklu Faradeju (1791 – 1867. godina). Faradej je zaslužan za mnoge važne pronalaske u oblasti hemije, ali njegovo najveće delo je ipak iz elektriciteta. On je proučavao radove svojih prethodnika i dvadeset godina vršio eksperimente. Svoj najveći uspeh doživeo je 1831. godine kada je jednostavnim aparatom koji se sastojao od jednog magneta, bakarnog diska i žice uspeo da proizvede ili indukuje električnu energiju. Istovremeno, to je bio početak korišćenja dinama ili električnog generatora za proizvodnju elektriciteta koji se danas koristi u celom svetu za dobijanje električne energije.

#7 Pronalazak telefona (1876. godine)

Jedan od načina upotrebe elektriciteta sastojao se u slanju poruka preko žice. Na različite načine preko prijemnog aparata mogle su se primati reči i slova, a poruke su se slale na velika rastojanja. Kada su kablovi položeni na dnu okeana, poruke su se mogle upućivati hiljade kilometara daleko. Međutim, ubrzo je pronađeno još nešto bolje: Telefon. Pronalazač telefona je Škotlanđanin Aleksandar Grejam Bel. On je čitav svoj istraživački rad posvetio rešavanju problema konstrukcije aparata pomoću kojeg bi dve osobe mogle da razgovaraju preko žice. Prvi zvuk koji je poslao na taj način bilo je otkucavanje časovnika, a 1876. godine uspelo mu je da se isprekidanim govorom sporazume sa svojim asistentom koji se nalazio u drugoj sobi. Tako je otkriven telefon. Mnogi su pre Bela izučavali ovu mogućnost, ali njegov aparat je bio prvi efikasan telefon. Bel ga je brzo usavršio, i ljudi su polako počeli da prihvataju ovu ideju, sve dok komunikacija preko telefona, a danas i preko mobilnih telefona, nije postala deo naše svakodnevice.

#8 Motor sa unutrašnjim sagorevanje i automobili (1875. i 1885. godina)

Prvi automobil na svetu konstruisao je Austrijanac Zigfrid Markus, 1875. godine. On je upotrebio motor sa unutrašnjim sagorevanjem koji je kasnije usavršen. Markus, međutim, nije proizvodio automobile za prodaju. Prvi koji je to učinio je Nemac Karl Benc, koji se smatra ocem automobila. On je 1885. godine počeo prvu serijsku proizvodnju automobila namenjenih za tržišnu prodaju. Od tada pa do danas prozvodili su se automobili raznih oblika, dimenzija i karakteristika. Danas je proizvodnja toliko usavršena da automobili više i ne moraju nužno da koriste benzin, već rade na „baterije“. Automobili su promenili način života ljudi i danas su od nekadašnjeg luksuza, prerasli u nužnu potrebu.

#9 Avion (1903. godine)

Vekovima su razni istraživači pokušavali da pronađu način da čovek poleti. Međutim, pre nego što je otkriven motor s unutrašnjim sagorevanjem, let u mašinama težim od vazduha bio je praktično nemoguć. Dva brata Orvil i Vilbur Rajt, prvi su leteli avionom 1903. godine. Te godine, na dan 17. decembar, oni su postali prvi ljudi koji su poleteli svojim avionom. Obojica su obavila po dva leta. Prvi je trajao 12 sekundi, drugi i treći bili su nešto duži, a četvrti let je trajao skoro čitav minut. Ukupno su uspeli da pređu 270 metara. Nakon toga, braća Rajt su nastavili da usavršavaju svoje letilice, da bi 1908. godine Vilbur uspeo do obavi let koji je trajao čitavih 80 minuta. Ostali entuzijasti širom sveta, iskoristili su kasnije saznanja dobijena od ovih prvih letova. Tako su konstruisani avioni u Engleskoj, Francuskoj, SAD. Francuz Luj Blerio ulazi 1909. godine u istoriju svojim letom preko Lamanša, od Kalea do Dovera. Zatim je usledio Prvi svetski rat kada počinje pravi zamah u razvoju vazduhoplovstva koji traje do današnjih dana.

#10 Internet (1960-te)

Globalni sistem međusobno povezanih računarskih mreža, poznat kao internet, danas koriste milijarde ljudi širom sveta. Mnogo ljudi je zaslužno za razvoj interneta, ali jedno ime zaslužuje posebnu pažnju – Leonard Krajnrok, američki naučnik, autor matematičke teorije mreže podataka. Sa mnogim drugim vrhunski inženjerima i naučnicima, kao što je Lorens Roberts, Krajnrok je radio na čuvenom projektu Ministarstva odbrane SAD poznatom pod akronimom ARPANET, koji se smatra pretečom interneta. Kasnije je na osnovu ove mreže stvoren World Wide Web, globalna mreža koju danas koristimo. Usavršavanje interneta i danas traje i sve je brže i brže. Internet koristimo u svakodnevnom životu i on je unapredio našu komunikaciju, zabavu, ali i edukaciju, marketing, trgovinu, politiku… u stvari sve aspekte naših života. Sa razvojem 5G mreže, koja je ove 2019. godine počela da se primenjuje u pojedinim zemljama, i koja obezbeđuje neverovatne brzine interneta, čini se kao da će globalna mreža doživeti svoj vrhunac. Ali, s obzirom na munjevit razvoj novih tehnologija, niko ne može predvideti kakva nas sve iznenađenja čekaju u budućnosti što se tiče interneta.

Maslačak lekovitost – korovska biljka koja godi zdravlju

0

Maslačak je korovska biljka koja pripada porodici glavočika, a kod nas je poznat i pod imenom radič. Njegov latinski naziv je Taraxacum officiale. Raste na svakoj podlozi, ali mu najviše prija vlažno livadno zemljište. Potiče sa evroazijskog prostora, a danas je rasprostranjen i u SAD, Kanadi, Južnoj Africi, Indiji, Novom Zelandu, Australiji. Mada ga se mnogi plaše zbog toga što njegovi delovi imaju mnogo belog mlečnog soka, maslačak nije otrovan. Naprotiv, kao i mnoge druge korovske biljke, maslačak je u stvari jako lekovit.

Koren i  cvet maslačka

U lekovite svrhe najviše se koristi koren izvađen u jesen ili u rano proleće. Razvijeno izvađeno korenje seče se na sitne komade, a potom osušiti direktno na Suncu. Osušen koren maslačka nema mirisa, a ukus je sladunjavo-gorak.

Osim korena, koristi se i nadzemni deo biljke u cvetu, koji se sakuplja za vreme cvetanja tokom čitave godine. Cvetovi se, za razliku od korena, suše u hladnovini, na mestu koje je izloženo strujanju vazduha, ili što bi se kod nas reklo na promaji. Danas se u lekovite svrhe sve više koristi i sama cvast. Ona se upotrebljava i za pripremu sirupa kojim se prehranjuju pčele, kako bi proizvele med od maslačka.

Lekovita svojstva maslačka

Maslačak je bogatog hemijskog sastava, pa samim tim ima vrlo različito farmakološko dejstvo. Glavne gorke materije u maslačku su heterozidi, taraksacin i taraksacerin, čija se najveća koncentracija nalazi u mlečnom soku, a posebno su lekoviti tritercenski sastojci. Važna lekovita svojstva ima i inulin, nagomilan u korenu biljke, naročito u jesen. Inulin je fruktuozan i primenljiv kao antidijabetik.

Što se tiče mineralnih soli, maslačak je pravi rudnik kalijuma, natrijuma i magnezijuma, a u manjoj količini sadrži i ostale minerale. Njegov vitaminski sastav čine vitamini A, B i C.

Zahvaljujući lekovitim materijama, maslačak se koristi kao pomoćno sredstvo protiv mnogi tegoba – kod insuficijencije jetre, hepatitisa, tegoba prilikom kretanja žučnog kamena, atonije žučnih puteva, povišenog holesterola, hemoroida, zatvora, enterokolitisa itd. Od korena maslačka spravlja se diuretički čaj.

U popularnoj medicini maslačak se često koristi za jačanje oslabljenih organa za varenje, otklanjanje bolova usled žučnog napada i za poboljšanje opšteg zdravlja jetre i žučnih puteva. Malačak je odličan čuvar jetre, i upotrebljava se protiv kamenca u žučnoj kesi.

Kao gorak tonik poseduje i druge pozitivne osobine, i u narodnoj medicini se od davnina koristi za prolećno čišćenje krvi. Svež maslačak u rano proleće uzima se protiv bolova u žuči i jetre. U obliku čaja ili ekstrakta upotrebljava se kao blag laksativ.

Najzad, poslednjih godina se sve više govori u blagotvornom dejstvu maslačka u preventivi protiv kancerogenih oboljenja.

Salata od maslačka

Maslačak je u mnogim zemljama omiljeni sastojak prolečne salate. Mlade listove treba brati pre cvetanja biljke, dobro oprati, iseckati, posoliti po ukusu, zakiseliti limunovim sokom, dodati maslinovo ulje, pomešati i ostaviti da odstoji 30 minuta pre upotrebe. Salata od maslačka ima pomalo gorak ukus.

Salata se može pripremiti i od jednakih delova mladih listova maslačka i cikorije (vodopije), koji su u rano proleće veoma sličnog izgleda. Ovakva salata priprema se na isti način kao i salata od samog maslačka, a ukus i lekovita svojstva su još potpuniji.

Čaj od maslačka

Od maslačka se mogu pripremiti i razni čajevi sa širokim lekovitim dejstvom. Ovo su najbolji recepti za čaj od maslačka:

Čaj od korena maslačka za bolje lučenje žuči

Uzeti jednu kašičicu osušenog i usitnjenog korena maslačka i preliti sa 150-200 ml hladne vode, ostaviti da odstoji 15 minuta, zatim ga zagrejati do ključanja, a potom poklopiti i ostaviti da odstoji još 15-20 minuta, procediti i popiti. Ovaj čaj pije se ujutru i uveče, najmanje 60 dana. Nakon tog perioda, piti povremeno.

Čaj od listova maslačka za pojačano lučenje žuči iz jetre

Preliti šoljom vrele vode mešavinu sačinjenu od jednakih delova listova maslačka, cikorije i pitome nane, zagrejati do ključanja, odmah skinuti sa vatre, poklopiti, ostaviti da odstoji 10 minuta, procediti i piti nezaslađeno pola sata pre jela.

Čaj od maslačka za lečenje hroničnog kolitisa

Upala debelog creva (hronični kolitis) je vrlo često oboljenje koje izazva velike smetnje i neprijatnosti. Za tu boljku postoji jedan vrlo jednostavan čaj:

Pripremite po 50 g listova koprive i kupine, kao i po 25 g cvetova zove i korena maslačka (suvog i samlevenog). Jedna kašičica ove mešavine prelije se sa šoljom ključale vode, zagreje se ponovo do ključanja i poklopljeno ostavi da stoji 15 minuta. Pije se 2-3 šolje čaja tokom celog dana, u malim gutljajima.

Čaj od maslačka protiv povišenog holestrola

Povišena koncentracija holesterola u krvi uspešno se leči ne samo korišćenjem čaja od korena maslačka, nego i upotrebom mladih, svežih listova. Ovo delovanje maslačka mnogi stučnjaci koriste za objašnjenje uspešnog korišćenja ove biljke u narodnoj medicini pri lečenju ateroskleroze.

Ipak, pored svih blagotvornih svojstava koje ova korovska biljka ima, važno je istaći da maslačak nije uvek bezopasan, jer su neke osobe preosetljive na njegov sastav i već na sam dodir svežeg mlečnog soka biljke, može doći do upale kože. Zato, pre nego što počnete da koristite bilo koji od ovih recepata, obavezno se posavetujte sa vašim lekarom!

Kako uštedeti struju u kuhinji

0

Prosečno domaćinstvo za potrebe pripremanja hrane, za kuvanje i pečenje, godišnje troši oko 1.500 kilovata struje.

Najveći potrošač energije u kuhinji je električni šporet, koji mesečno potroši između 120-240 kw/h, zavisno od broja članova porodice, dok na godišnjem nivou ta potrošnja dostigne oko 1.500 kw/h. Pri tome, 80 do 90 procenata se troši na kuvanje, a svega 10-20% na pečenje hrane u rerni.

Prema mišljenju stručnjaka, upravo se u kuhinji može najbolje racionalizovati potrošnja električne energije. Evo kako možete uštedeti struju u kuhinji.

Kako da električni šporet manje troši struju?

Da biste smanjili potrošnju struje preko električnog šporeta, nemojte uključivati ringle pre nego što na njih stavite posudu za kuvanje. Takođe, ringle isključujte 3-4 minuta pre završetka kuvanja. Posuda u kojo se kuva treba da bude iste površine kao i ringla, ili nešto šira (do 2 cm), a nikako manja.

Vodu zagrevate do tačke ključanja tako što ringlu prvo uključujete na maksimalno zagrevanje, a potom postepeno snižavate temperaturu i kuvate na najnižoj temperaturi. Dno posude i površina ringle uvek moraju da budu čisti, a posudu koja je na ringli obavezno treba poklopiti.

Kuvanje u expres loncu za uštedu električne energije

Racionalnim kuvanjem u expres loncu takođe možete umanjiti potrošnju struje. Dajemo vam nekoliko jednostavnih saveta kako da kuvanjem u ekspres loncu uštedite potrošnju struje u kuhinji.

Tokom kuvanja, ekspres lonac treba sve vreme da bude zatvoren. Nemojte ga otvarati sve dok iz njega izlazi para. U lonac je najbolje staviti tačno onoliko namirnica koliko vam je potrebno za pripremu supe, čorbice ili bilo kog drugug jela. Kod pripreme namirnica koje tokom kuvanja jako nabubre ili počinju da pene, treba naliti vodu (tečnost) samo do polovine ekspres lonca.

Ubrzo će kroz ventil lonca početi da izlazi para uz pisak, što označava da je kuvanje počelo. Tada je potrebno smanjiti toplotu ringle, a par minuta pre završetka kuvanja ringlu treba  isključiti. Tako ćete na najbolji i najracionalniji načini iskoristiti toplotu grejne ploče šporeta.

Kako pravilno koristiti ringle šporeta na racionalni način

Svaki metalni sud koji koristite za kuvanje, šerpu, lonac ili džezvu, treba poklopiti prilikom kuvanja. Na taj način imate dvostruku korist:

  • u namirnicama se zadržava više vitamina i minerala
  • pravi se ušteda električne energije.

Osim što će se poklapanjem suda jelo brže skuvati, još jedan benefit je i to što se kućom manje šire neprijatni mirisi.

Ukoliko vaš šporet u kuhinji poseduje ringle na kojima se temperatura reguliše na 6 ili 12 pozicija, mogućnosti za preciznije podešavanje temperature, a samim tim i izgledi za uštedu električne energije, mnogo su veći.

Pravilno korišćenje ringli šporeta za racionalniju potrošnju struje podrazumeva nekoliko pravila. Ako ringlu koristite za podgrevanje skuvanog jela – ringlu uključujete na pozicije od 1-5, ako kuvate ili dinstate jelo koristite pozicije od 2-8, a pozicije od 6-12 koriste se za pečenje i prženje hrane.

Imajte u vidu da ringlu uvek treba isključiti nekoliko minuta pre nego što sa nje pomerite posudu za pripremu hrane. Naime, ringle zadržavaju i emitiju toplotu i do 15 minuta nakon njihovog isključivanja.

Kolliko struje troši rerna (pećnica) električnog šporeta?

U prosečnom domaćinstvu, rerna električnog šporeta mesečno potroši od 70 do 90 kilovat sati struje. Nakon pečenja hrane, rernu možete iskoristiti za zagrevanje vode, ako u tom trenutku nemate dovoljno vode u bojleru, ili pak za zagrevanje kuhinje ukoliko grejanje ne radi, a napolju je zahladilo.

Sve dok se iz rerne emituje toplota, vrata pećnice obavezno držati otvorena. Rernu možete isključiti 5 do 10 minuta pre nego što se završi pečenje.

Mašina za pranje sudova i potrošnja električne energije

Mašina za pranje posuđa je mali potrošač električne energije. U četvoročlanoj porodici mašina za sudove prosečno troši oko 50 kw/h mesečno. Struju možete uštedeti na taj način što ćete u mašinu za pranje sudova staviti najveću dozvoljenu količinu posuđa.

Imajte na umu da mašina treba da bude priključena na dovod hladne vode, pošto pranjem toplom vodom u mašini, nećete postići nikakav efekat – posuđe neće biti čistije ako se pere toplom vodom u mašini. Sa druge strane, ako ne trošite toplu vodu za mašinu za pranje sudova, uštedećete električnu energiju.

Uz ove trikove u korišćenju električnih kuhinjski uređaja tokom pripremanja hrane, možete napraviti osetnu uštedu struje i tako rasteretiti porodični budžet. Sve ovo je jednostavno primeniti, jedino što je potrebno da budete malo racionalniji i strpljiviji dok boravite i radite u svojoj kuhinji.

Evo zašto je Zanzibar sve popularnija turistička destinacija

0

Zanzibar je arhipelag od pedesetak ostrva. Najpoznatija od njih su Zanzibar (lokalni naziv je “Unguja”, ali je međunarodno priznat kao Zanzibar) – i Pemba ostrva. Ova ostrva se nalaze u Indijskom okeanu, oko 40 km od obale Tanzanije i 6° južno od ekvatora. Ostrvo je dugačko oko 85 km i široko 39 km.

Kultura /istorija

Glavni grad je Zanzibar, smešten na zapadnoj obali ostrva. Njegov istorijski centar je Kameni grad  (Stone Town) i za njega se kaže da je jedini drevni antički grad u istočnoj Africi.

Zanimljivo je da postoje tri stare zgrade sa podzemnim tunelima koji vode do okeana; one su izgrađene nakon što su Britanci zabranili trgovinu robljem (kroz njih su siromašni robovi krijumčareni od brodova).

Arhitektura grada datira iz 19. veka, odražava različite uticaje na kojima se temelji svahilijska kultura. Kameni grad je 2000. godine proglašen UNESCO-vom svetskom baštinom.

Glavne privredne delatnosti Zanzibara su začini, rafija (proizvodi sličan konoplji, izrađen od palme), alge i naravno, turizam. Na ostrvima se uglavnom proizvode začini, muskatni oraščić, karanfilić, cimet i crni biber. Zbog toga su ostrva poznatija kao Začinska ostvra (Spice Islands).  Najveće plantaže se nalaze oko 20 km severno od najvećeg istorijskog mesta Kamenog grada (Stone Town).

Jezik je KiSwahili, ali poslednjih decenija, sve više se uče strani jezici, pogotovu engleski, pa je danas to jedan od najraširenijih jezika, pogotovu u Kamenom gradu, najposećenijem odredištu Zanzibara. Od drugih jezika, govore se arapski i italijanski, a u poslednje vreme u gradu ima dosta turističkih vodiča koji govore nemački.

Veoma je zabavno ako pokušate izgovoriti neke reči na KiSwahili jeziku, recimo “jambo” je prijateljski pozdrav u svakoj prilici, “hvala vam” se kaže “ahsante”. Za englesku reč „cool / okay“ možete koristiti „poa“.

Aranžmani za Zanzibar se kreću od 900 Eura, a šta sve dobijate u ovu cenu pogledajte na sajtu Disco Drugar putovanja.

Malo o geografiji Zanzibara

Broj stanovnika

Prema poslednjem popisu, na Zanzibaru živi skoro 1,3 miliona ljudi. Porast broja stanovnika godišnje iznosi nešto više od 3%.

Plaže

Sve plaže na Zanzibaru su javne, pripadaju svim stanovnicima Zanzibara, po zakonu. To znači da hotelsko imanje završava nekoliko metara od plaže. Možete bezbroj puta šetati beskrajnim plažama. Postoje neka mala pravila, poput onog da niko ne sme spavati na plaži noću, ili da su zabranjeni šatori na plažama.

Osim prekrasnih belih, peščanih plaža i ukusne hrane, Zanzibar ima dosta toga za ponuditi. Ima mnogo krečnjačkih pećina i veruje se da su u drevnim danima ljudi u njima živeli.

U mestu Bweuu na jugoistočnoj obali nalazi se pećina dovoljno velika da može primiti i 1.000 ljudi. Kažu da se ona i dalje koristi kao svetilište. Pećine su korišćene i kao skrovišta robova u predkolonijalnom razdoblju Zanzibara. Mnoge pećine su dom afričkim slepim miševima. Možete ih gledati u zalasku sunca kako izlaze u noć.

Ovde ćete pronaći plaže sa razglednice – prekrasne, bele, peščane s kokosovim stablima. Posebno na jugoistočnoj obali Zanzibara. Tamo je mirno, meštani su izuzetno prijateljski raspoloženi. Dužina tih plaža iz snova je 20 km, protežu se od mesta Jambiani preko Paja i Bwejuu do mesta Michamvi.

Plaže na ovim obalama su vrlo ravne, tako da se okean spušta tokom oseke do koralnog grebena, koji je između 1 i 1,5 km od obale. Ovde se treba pripaziti morskih ježeva.

Na severnoj obali uvek možete plivati, ​​čak i za vreme oseke, tu plaža nakon nekoliko metara pada duboko. Stoga je severna obala vrlo popularna među turistima. U decembru i januaru (puna sezona) plaže su pune turista i prilično je bučno. Ako tražite miran odmor, ovo nije mesto za vas.

Zapadna obala je divna: tek je na svom južnom kraju stenovita, sa malim delovima s peskom, dok je pesak na zapadnoj obali tamno žut, ne beo.

Na jugoistočnoj obali su najbolje plaže; tu je najbolje roniti u plavoj laguni uz obalu Dongwea.

Godišnja doba / vreme

  • Leto: od decembra do februara, temperature su oko 30-35°C
  • Kišna sezona: mart do kraja juna, temperature oko 25-28°C. Često su obilne kiše i poplave, posebno od sredine aprila do sredine juna. Stoga je većina hotela zatvorena tokom kišne sezone.
  • Zima: juna-avgust, oko 25°C
  • Proleće: septembar – novembar, oko 28-30°C

Najstarije selo Unguja Ukuu

Na putu iz Kamenog grada južno od Zanzibara proći ćete kroz uličicu stabal manga (kroz selo Bungi). Kažu da ima tačno 120 mangovih stabala sa obe strane puta koja su posađena u isto vreme. U tom kraju se nalazi i najstarije selo na Zanzibaru, Unguja Ukuu. Prema arheološkim nalazima, grad datira iz 8. ili 9. veka! Još uvek možete videti delove ruševina.

Uzi ostrvo Zanzibar

Do ostrva Uzi možete doći samo automobilom i to u vreme oseke, zato što je put u vreme klime i u velikom delu godine potpuno poplavljen. Malo se toga promenilo na Uziju tokom poslednjih vekova. Većina ostrvljana, njih 5.000 su ribari i poljoprivrednici. Posetioci ostrva Uzi-ja mogu iskusiti netaknuti ruralni Zanzibar koji se ne može naći ni u jednom drugom mestu na glavnom ostrvu Unguja u Zanzibaru.

Ostrvo se nalazi na području zaliva Menai, koji čini važan ekosistem: mangrovih šuma, morskih trava, ostrva sa slatkovodnom šumom, koralnih grebena sa velikom raznolikošću biljaka, kopnenih i vodenih životinja, uključujući tu delfine, afričke morske orlove i zaštićene morske kornjače – raj za svakoga ko uživa u prirodi.

Poseta Uziju može uključivati i ekološki obilazak lagune gde žive morske kornjače i šume mangrovskih područja. Mangrove su takav tip vegetacije koji se razvija na muljevitim terenima zaliva, laguna i ušća reka u tropskim oblastima. To su uglavnom zimzelene drvenaste biljke.

Najzad, poseta selu Uzi je idealna prilika da se upoznate sa tradicionalnim aktivnostima kao što su tkanje, rezbarenje, slikanje kanom, da vidite koji su im lokalni zanati, kako se uzgajaju morske alge i kako se prave njihova tradicionalna jela.

Centar leptira Zanzibar

Ovo je u stvari izložba leptira, pravi tropski vrt sa stotinama raznih vrsta leptira, od kojih su svi autohtone vrste u Zanzibaru. Leptirove (od forme lutke) godinama gaje uglavnom žene sela oko Nacionalnog parka zaliva Jozani Chwaka i tako zarađuju. Bilo kakav prihod za žene ovog područja je dragocen, jer malo je načina da se zaradi dovoljno novca za normalan život.

U blizini se nalazi i Nacionalni parka Jozani Forest, gde žive tzv. crveni majmuni (Red Monkeys Colobus). Oni žive samo na Zanzibaru, nigde drugde na svetu.

Zala Park je pravo mesto za ljubitelje reptila. To je poseban lokalni zoološki vrt u kojem se nalaze zmije, gušteri, kameleoni i ostale srodne vrste. Vodiči će vas upoznati sa svim lokalnim vrstama. Ovaj zoološki vrt je izvrstan projekt, koji posebno decu podučava o divljini Zanzibara i o tome kako je zaštititi.

Kizimkazi je godinama bilo najpoznatije mesto za plivanje sa delfinima. Međutim, ova aktivnost postala je prilično neukusna turistička zamka koja vas samo može dovesti u nepriliku. Naime, da bi uspešno zaradili na bezazlenim turistima, lokalci koriste ove ljupke životinje na najgori mogući način. Naime, često 20 i više malih motornih čamaca kreću iz plitke lagune u isto vreme na otvoreno more.

Ti brodovi su prilično mali za često velike talase Indijskog okeana (i samo nekoliko njih imaju prsluke za spašavanje, pa nisu bezbedni za turiste); ali najveća je briga je to što oni brodovima gone delfine u krug ne bi li ih turisti dotakli ili se slikali sa njima, a za to vreme propeleri čamaca se okreću u vodi i povređuju leđa jadnim životinjama!

Zato danas mnogi hoteli ne nude više opciju “plivanje sa delfinima” i odmarališta na Zanzibaru više ne preporučuju ove ture svojim gostima. To je bio jedini način da se vlasnici brodova nateraju da promene svoj stav i ponašanje i da nauče da poštuju i zaštite delfine.

Paje

Na jugoistočnoj obali okeana, između sela Jambiani i Bwejuu nalazi se rajsko selo Paje. Pravi mali raj na Zanzibaru, za odmor i sportske aktivnosti: kite surfing, ronjenje, plivanje, duboki morski ribolov, jedrenje na dasci, biciklizam, odbojka, fudbal na pesku i golf- jednom rečju, rajski odmor. Možete rezervisati jednodnevne izlete ili kampovanja.

Paje ima jednu od najlepših plaža u Zanzibaru koja je Evropljanima najpopularnije i omiljeno mesto za surfovanje zmajem – plaže budu prepune mladih ljudi koji koriste talase i “lete” tim čudnim zmajevima, tj. daskama kojima zmaj služi kao jedro. Inače je ovo vrlo opasan sport. Kitesurf sezone je od sredine decembra do kraja februara i od sredine maja do juna. Posebno je povoljna istočna obala ostrva- zaštićena koralnim grebenima, bez morskih pasa i velikih talasa.

Plaže ovog mesta imaju zaista spektakularan ambijent. U poređenju sa severnim delom ostrva, na plažama Pajua uživate u jedinstvenom snežno belom pesku! Koralni sprudovi su i na severu sjajni, pa privlače ogroman broj turista. Zaljubićete se u tirkizno plavo azurno more. Ako ikako možete, dopustite sebi najmanje 3 dana da uživate u ovom neverovatnom odredištu.

Ovde su savršeno organizovane i ronilačke aktivnosti. Samo, zbog ogromnog raspona plime i oseke u ovom istočnom delu ostrva, ronjenje mora biti precizno izvedeno.

Iskusni ronioci na Zanzibaru uživaju u zaronima koji uglavnom traju i do 45 minuta, kada uzbuđeno razgledaju korale, ribe i drugi morski svet. Iskusni turistički radnici koji se bave ronjenjem imaju izvrsnu opremu – čistu, dobro održavanu i novu, kao i dobro opremljene brodove.

Morski život

Veoma, veoma raznovrstan morski svet živi u vodama Zanzibara: od morskih konjica do hobotnice, preko morskih jegulja do plavih morskih zvezda, ogroman je broj tropskih riba, čudnih riba -“papagaja”, sardina, sabljarki… Dodajte tome i činjenicu da je koralno dno uz obalu plaža Paje nešto najlepše što ste ikada videli, pa će vam definitivno sve ovo biti više nego dovoljan razlog da već ovog leta otputujete na čarobne plaže Zanzibara!

Arhimed (biografija) i Arhimedov zakon (definicija, eureka)

0

Arhimed (287. p.n.e. – 212. p.n.e.) je bio starogrčki matematičar, astronom, fizičar, a pored toga i brilijantan pronalazač. Živeo je u antičkoj grčkoj koloniji Sirakuzi, na ostrvu Siciliji. O njegovom ocu znamo samo da se zvao Fidija i da se bavio astronomijom. U trećem veku pre nove ere, Sirakuza je bila središte trgovine, umetnosti i nauke. Još kao veoma mlad u rodnoj Sirakuzi, Arhimed je razvio svoju prirodnu radoznalost i sklonost ka rešavanju problema. Kada je naučio koliko je mogao od svojih učitelјa, Arhimed je otputovao u Egipat da bi učio u Aleksandriji, tadašnjoj prestonici nove helenističke kulture. Potom se vratio u Sirakuzu, gde je proveo veći deo svog života, posvetivši svoje vreme istraživanju i eksperimentisanju u mnogim oblastima.

Ne postoje podaci o tome da li je Arhimed bio oženjen i da li je imao decu.

Eureka, Eureka

Kralj Sirakuze Hijeron zatražio je jednog dana od Arhimeda da mu kaže da li u zlatnoj kraljevskoj kruni ima i srebra. Arhimeda je dugo mučio ovaj problem. Postoji anegdota da je Arhimed došao do rešenja ovog problema, kupajući se u javnom kupatilu. Stupivši u kadu, primetio je kako se nivo vode podigao i pritom osetio umanjenje sopstvene težine. Shvatio je da su te dve stvari povezane i odmah istrčao iz kupatila i pojurio ulicama Sirakuze, uzvikujući: “Eureka, eureka!”, što znači “Otkrio sam”. Njegov uzvik i dan danas predstavlja simbol ushićenja usled naučnog otkrića.

Arhimed u kadi

Arhimed je prema priči rešio Hijeronov problem na sledeći način: Prvo je izmerio koliko je kruna teška. Onda je pronašao grumen zlata i grumen srebra koji su, svaki ponaosob, težili koliko i kraljevska kruna. Zatim je spustio krunu u sud sa vodom i izmerio za koliko se nivo vode izdigao. To isto učinio je i sa grumenom zlata. Da je kruna bila izrađena od čistog zlata, voda bi se podigla do iste visine. Međutim, postojala je razlika, pa je Arhimed, izmerivši i grumen srebra mogao da utvrdi kolika je tačna srazmera ova dva metala u kruni.

Da zaključimo Arhimed je uspeo da razreši ovaj težak zadatak, pokazujući  tako da je kralјeva sumnja bila opravdana i da pri izradi krune nije korišćeno samo zlato već i srebro.

Definicija Arhimedovog zakona

Zakon specifične težine, ili Arhimedov zakon kaže da svaki predmet potopljen u tečnost biva potisnut naviše silom koja je jednaka težini istisnute tečnosti.

Sila potiska se javlja usled razlike sila hidrostatičkih pritisaka koje deluju na gornju i donju površinu tela. Sila potiska je sila koja deluje na sva tela potopljena u tečnost i uvek je usmerena na gore ka površini tečnosti. Svako telo potopljeno u tečnost prividno gubi na svojoj težini za vrednost sile potiska.

Arhimedov zakon je opšti i on važi za sve fluide, što znači i za gasove, s tim što je prvo otkriven kod tečnosti.

Arhimed, veliki pronalazač

Postavio je odnos obima i prečnika kruga i izračunao konstantu pi. Zatim je odredio površinu i zapreminu kod lopte i valjka.

Otkrio je zakon poluge po čemu je posebno čuven. Svi ste verovatno čuli poznati Arhimedov citat: “Dajte mi oslonac i dovoljno dugačku polugu i pomeriću svet.”

Pored toga prvi je egzaktno dokazao zakone ravnoteže i jasno shvatio pojam specifične težine postavivši osnovne principe hidrostatike. Proslavio se po mnogim sjajnim pronalascima u mehanici, ratnim mašinama i spravama za odbranu od Rimljana.

Arhimed je izumeo i mnoge naprave koje su korišćene u ratne svrhe u njegovo doba. Kada su Rimljani napali grad Sirakuzu sa kopna i s mora, 214. godine pre nove ere, branioci grada uspeli su da ih zadrže gotovo tri pune godine služeći se Arhimedovim ratnim napravama. Tako se ovom matematičaru i fizičaru pripisuje izum katapulta  i – možda legendarni – sistem ogledala za fokusiranje sunčevih zraka na brodove osvajača i njihovo palјenje.

Arhimedova smrt

Arhimedova smrt
Izvor: www.nationaltrustcollections.org.uk

Arhimeda je ubio jedan Rimski vojnik za vreme osvajanja Sirakuze, kako priča kaže, dok je bio zadubljen u svoje geometrijske figure. Kažu da je bio toliko zaokuplјen svojim proračunima da je rekao svom ubici da ga ne uznemirava.

Od svih svojih rezultata, posebno se ponosio određivanjem površine i zapremine kod lopte i valјka i zato su mu prijatelјi i srodnici na nadgrobnoj ploči urezali valјak s loptom u njemu. Pošto njegov grob nije bio održavan, jer je to bilo izričito zabranjeno, njegova lokacija dugo bila je ostala nepoznata i to sve do 75. p.n.e., kada ga je teškom mukom pronašao Ciceron, i to baš zahvaljujući pomenutom crtežu lopte i valјka na spomeniku.

Šta je potrebno za uspešnu marketing kampanju?

0

Preduslovi za uspešnu marketinšku kampanju određeni su u velikoj meri samim korenom reči marketing (market, prim.aut.) koja označava tržište. Kampanja koja za cilj ima povećanje udela na tržištu, veću prodaju ili brendiranje proizvoda koji tek izlazi na to isto tržište – jedan je od najvažnijih koraka u celokupnom procesu biznis strategije.

Prlikom utvrđivanja pravog načina za sprovođenje uspešne kampanje, potrebno je da se unapred odrede ciljevi, sredstva koja su neophodna za ostvarenje tih ciljeva i kanali komunikacije putem kojih će se proizvod reklamirati. Svi ovi uslovi povezani su uzročno-posledičnom vezom, pa je preskakanje neke od strateških tačaka pogubno za krajnji rezultat same marketinške kampanje.

Prava ciljna grupa za vaš proizvod ili uslugu

Bilo da ste kompanija koja tek izlazi na tržište ili ste “stari vuk” kada su pitanju marketinške strategije, jedna stvar je zajednička za svakog ko želi da napravi uspešnu marketing kampanju – identifikovanje prave ciljne grupe.

Proizvod ili usluga za koji se pravi marketinška kampanja nalazi odgovarajuću ciljanu grupu na osnovnu svojih karakteristika i namene. Motivi koje neko ima da kupi ili koristi taj proizvod, kupovna moć i društveni status, stvarna potreba za takvim proizvodom, ili pomoć u svakodnevnom životu koji ta usluga ili proizvod donose, neke su od odrednica za targetiranje prave ciljne grupe za vaš proizvod ili uslugu.

Jednom kada utvrdite kojoj ciljnoj grupi je vaš proizvod namenjen, potrebno je da brend predstavite na odgovarajući način. Kampanje na društvenim mrežama, promo oprema ili gerila marketing samo su neki od načina da se predstavite odgovarajućoj ciljnoj grupi.

Reklamne kampanje – podizanje svesti kupaca

Nakon identifikovanja ciljne grupe i odgovara na pitanje – ko kupuje/koristi moj proizvod, potrebno je da se svest potencijalnih kupaca, odnosno onih koji spadaju u ciljnu grupu podigne na nivo na kojoj se prepoznaje potreba za proizvodom.

Ovde dolazi do odgovora na pitanja šta klijent prodaje/nudi svima koji se za taj proizvod odluče. Kao što je gore pomenuto, različite reklamne kampanje imaju za cilj upoznavanje ciljne grupe sa proizvodom, njegovim karakteristikama i specifikacijama, cenom i dostupnosti na tržištu. Internet i digitalno doba promenili su marketing pa je zato neophodno da se prilagodite takvim promenama.

Društvene mreže kao medij komunikacije

Popularnost društvenih mreža sve više okupira pažnju marketinških stučnjaka pa je zato odličan način da se prozivod predstavi upravo preko platformi socijalnih medija – Facebook, LinkedIn, Twitter, Instagram – samo su neki od kanala putem kojih je moguće proizvod predstaviti ciljoj grupi.

Potrebno je samo malo inspiracije kako bi se stvorio kreativan sadržaj na društvenim mrežama. Neretko, takav sadržaj može da postane viralan – da se informacije međusobno dele među pripadnicima internet zajednice. Ovakav vid reklamiranja i predstavljanja proizvoda/usluge ciljnoj grupi jedan je od najefektnijih načina da marketing kampanja donese rezultate.

Još jedan oblik oglašavanja na internetu je i nativno oglašavanje. Oglasi koji su poznati i pod sinonimom “organski” suptilno se uklapaju u sadržaj na internetu i promovišu proizvod između redova (ponekad čak i bukvalno), doprinoseći time ukupnoj ponudi na sajtu i većem pojavljivanju proizvoda na različitim kanalima komunikacije.

Održavanje kontakta sa klijentima

Tokom čitave marketing kampanje, pored kreativnih oglasa ili advertajzing akcija, odnos koji se gradi sa ciljnom grupom koja predstavlja potencijalne klijente veoma je važan. Sistem praćenja klijenata koji prati vremensku liniju trajanja reklamne kampanje neophodan je sastojak dobre marketing strategije.

Interakcija sa klijentima, bilo putem društvenih mreža, telefonom ili uživo, mora da ulije poverenje da iza proizvoda/usluge koji se reklamira stoji pouzdan tim spreman na razgovor i stalno unapređivanje. Pored same interakcije, ono što svaki kupac proizvoda ili korisnik usluga ceni jeste sistem nagrađivanja vrednosti kojim se podstiče njegovo dalje angažovanje za poslovanje sa vama.

Zato je izgradnja poverenja, odabir odgovarajuće ciljne grupe, predstavljanje proizvoda putem kanala koji odgovaraju toj ciljnoj grupi i međusobna interakcija sa klijentima formula koja mora da bude uključena prilikom kreiranja uspešne marketing strategije.

Zašto je kućna briga i nega sve traženija

0

Život nas stavlja u razna iskušenja, priređuje nam iznenađenja koja mogu biti i prijatna i neprijatna, ostvaruje nam neke snove, ostavlja nas uskraćenima za ostvarenje manjih ili većih, važnih ili manje važnih želja, uzdiže nas i često baca na pod. Pa onda sve ispočetka: podigini se, uspravi, obriši prašinu s kolena i suze s lica, znoj i krv ako ih bude, smogni snage za dalje, za novi uzlet i novi let, uz spremnost i za neki novi poraz i možda još neki pad.

Iskonska želja čoveka je da ode sa ovog sveta što manje ometajući druge.

Koliko puta ste čuli svoje starije, roditelje, baku i deku, strinu, ujaka, tetku, komšiju, kako prošapuću, a često i naglas kažu: “Bože, samo te molim za jedno, daj mi da umrem na nogama”? Ova iskonska želja čoveka da život, onda kada dođe vreme, okonča dostojanstveno i bez smetanja onima koji ga okružuju, sadrži u sebi možda još više brige za te, najbliže rođake, nego za onoga ko tu molbu upućuje.

Svestan da mlađi i zdravi(ji) članovi porodice moraju da obezbeđuju sredstva za egzistenciju, što se u današnje vreme često svodi na boravak na jednom ili više poslova bukvalno od jutra do večeri, često i svih dana u sedmici, kao i da moraju da vode brigu i da izvode na put svoj pomladak, njihovi stariji u tim svojim poznim godinama naprosto osećaju kao svoj poslednji zadatak da ih što manje opterećuju i ometaju. A možda i najviše brinu onda kada su u potpunosti zavisni od tuđe brige i nege, kada ne mogu sami da preuzmu odgovornost za svoj život.

Mnoge porodice, nažalost, imaju i mlađe članove kojima je za koliko – toliko normalno funkcionisanje neophodna tuđa briga i nega. Zbog toga se vrlo često odlučuju da jedan član porodice, najčešće to bude majka, ostane kod kuće, dok otac obezbeđuje sredstva za egzistenciju.

Briga o bolesnom i nemoćnom članu porodice – kad posao trpi

Do skora, u našoj sredini tuđa pomoć je angažovana jedino u situaciji kada se u porodici neko razboli toliko da jednostavno ne može bez tuđe brige i nege, bilo da je reč o nepokretnim bolesnicima ili o onim pacijentima kojima je dijagnostifikovano neko vrlo teško oboljenje. Koliko je bilo teško nositi se sa samom činjencom da je neki član porodice u jako teškom stanju, bilo da ne može da se kreće, bilo da su prognoze previše sumorne, jednako teško je bilo i pronaći pravu osobu koja će na valjan način brinuti o pacijentu ili onemoćaloj osobi i koja je uistinu posvećena ispunjenju svih obaveza koje je prilikom dogovora o angažovanju prihvatila.

Koliko članova porodica slabo pokretnih, nepokretnih i bolesnih je moralo da prečesto odsustvuje sa posla, da svoje godišnje odmore i neplaćena odsustva koristi za brigu i negu svojih najbližih, samo stoga što naprosto nisu mogli da pronađu dovoljno stručnu i pouzdanu osobu koja bi to činila umesto njih, dok su na poslu ili nekom drugom zadatku, van kuće. I koliko se tako  nemoćnih ljudi osećalo još nesigurnije, bolesnije i bespomoćnije, razmišljajući o tome da su samo teret svojoj porodici dok su, istovremeno, kada su morali da ostanu sami, bili uskraćeni ne samo za topao obrok, već i za toplu ljudsku reč.

Vremenom, stvari su se na sreću promenile i danas niko ne mora da gubi ili napušta posao kako bi brinuo o nemoćnom članu porodice, niti su porodice prinuđene da ih smeštaju, mimo njihove volje, u domove za stare samo zato što drugo rešenje i nemaju. Dovoljno je samo obratiti se ustanovi ili agenciji registrovanoj za kućnu brigu i negu, izabrati paket usluga koji je potreban članu porodice i sklopiti ugovor.

Vraćanje osmeha na lice

Statistika pokazuje da se zdravstveno i sveukupno psihofizičko stanje mnogih korisnika usluga kućne brige i nege značajno popravilo. Što i ne bi trebalo da nikoga čudi, ako se uzme u obzir činjenica da, kako naš narod kaže, “samoća ubija”.

Mogućnost da se sa nekim progovori, da im neko uz topao čaj ili supu, pruži i toplu ljudsku reč, tokom onog vremena kada su ostajali potpuno sami, osobama koje su korisnici tuđe brige i nege uliva ne samo radost, već i optimizam, brišući pomalo njihovo uverenje da su beskorisni i nepotrebni, da su samo teret svojim porodicama, a na taj način i vraćajući im dostojanstvo.

Stručno osoblje, edukovano za rad sa upravo takvima licima, raspolaže sa jako puno strpljenja i topla ljudska reč koju upućuju osobama sa kojima rade i o kojima brinu, profesionalnost kojom se odnose prema svom poslu, pažnja koju pružaju… sve to kod ljudi uliva sigurnost i poverenje. Kako kod samih korisnika, tako i kod članova njihovih porodica, rasterećenih brige i grča koji ih prati gde god da krenu, svesni da kod kuće imaju nekoga ko zavisi isključivo od njih.

U suštini, reč je o povećanju kvaliteta života, kako korisnika kućne brige i nege, tako i čitave porodice, a često i više porodica, ukoliko više potomaka brine o nekom svom.

Nekome će zaista biti potrebno samo malo razgovora sa nekim. I da im provetre ili počiste sobu ili stan, skuvaju čaj, podgreju supu, postave ručak. Da im donesu novine, prepričaju šta se dešava u gradu. Drugima je uz sve to potrebna i pomoć pri održavanju lične higijene i oblačenju, za odlazak u toalet, za odlazak kod lekara ili, što da ne, u kraću šetnju po okolini.

Nekome treba spustiti ili podići krevet ili jastuk, pročitati novine ili knjigu, uključiti veš mašinu, opeglati veš, oprati sudove. Ima i onih za koje bi trebalo da se ode po recept za lekove i po lekove, za uput za preglede kod lekara…

Jednima je potrebna celodnevna briga, drugima je dovoljna pomoć samo sat dva dnevno ili nekoliko sati nedeljno. Mnogima je neophodno i sprovođenje dijagnostičkih i terapijskih procedura u kućnim uslovima. Ili previjanje, kontrola pri uzimanju lekova, merenje krvnog pritiska, masaža i ostala pomoć pri sprečavanju pojave dekubitisa.

Osim pomoći od strane negovateljica i gerontodomaćica, moguće je koristiti i usluge fizioterapeuta: masaža, fizičke vežbe, fizikalna terapija.

Kućna nega i briga je, dakle, oblik nege bolesnika i ostalih korisnika i brige o njima, u kući u kojoj oni i žive, što doprinosi komfornosti i očuvanju kvaliteta njihovog života, olakšavajući ujedno i svakodnevicu čitave njihove porodice. Obavljaju je profesionalci – osobe koje su obučene za negu bolesnika i ostala stručna lica čija pomoć im je korisna i potrebna.

Mimikrija kod životinja: Značenje i primeri mimikrije kod insekata

0
Mimikrija kod insekata

Mimikrija je pojava poznata i u biljnom i u životinjskom svetu, a široko je rasprostranjena i među ljudima. Kroz ovaj tekst možete se na vrlo upečatljivim primerima upoznati sa ovom zanimljivom i još nedovoljno istraženom pojavom.

Šta je mimikrija?

U životinjskom svetu pojava sličnosti nekih životinja po obliku i boji ili i po jednom i drugom s drugim životinjama i bilјkama ili čak sa predmetima iz okolne prirode naziva se mimikrija.  Mimikrija se može razviti između različitih vrsta ili između pojedinaca iste vrste.

Upotreba reči mimikrija datira iz 1637. godine. Prvobitno je korišćena za opisivanje lјudi, a u biologiji se koristi od 1851. godine.

Mimikrija je naročito rasprostranjena među insektima. Tako su neki obojeni i išarani kao kora drveta, a drugi liče na grančice, lišće ili na nežive predmete. Neki podsećaju na opasne insekte. Naročito je poznata mimikrija nezaštićenih leptira i muha koji liče na ose i bumbare. Jedna vrste leptira liči na stršlјena čiji je žalac dobro poznat u životinjskom svetu.

Druga vrsta leptira na donjoj strani krila ima krupne obrublјene tačke koje liče na oči sove. Kada zauzme položaj s glavom prema dole, onda gornji deo liči na glavu sove. Na taj način plaši neprijatelјe.

Ptice, na primer, koriste vid da bi identifikovale ukusne insekte, dok izbegavaju štetne. Vremenom, ukusni insekti mogu evoluirati tako da podsećaju na štetne.

Naučnici još ne znaju kako je takvo prilagođavanje nastalo i čime se može objasniti tako dobro podražavanje. No, očito je da insekti koji se na ovaj ili na drugi način bolјe spašavaju od neprijatelјa, duže žive i ostavlјaju mnogobrojnije potomstvo, a to doprinosi očuvanju vrste.

Ona postoji i u bilјnom svetu. Stiče se putem prirodne selekcije i kao zaštitno sredstvo korisna je u borbi za opstanak. Biljke koriste mimikriju kako bi produžile svoju vrstu, pojedine vrste orhideja (roda Orphys) imaju donju laticu koja neverovatno podseća na ženku bumbare. Kada mužjak bubamare sleti na nju u nameri da je oplodi, zapravo će oprašiti bilјku.

Interesantni primeri iz sveta insekata

U prirodi ima mnogo primera mimikrije. Mi smo izdvoji svega pet insekata koji su svojim oponašanjem drugih životinja i bilјaka povećali svoje šanse da prežive.

Paličnjak

Paličnjaci su možda najpoznatiji primeri mimikrije insekata. Oni su počeli da imitiraju bilјke pre 126 miliona godina. Sa svojim smeđim ili zelenim telom paličnjak podseća na granu bez lišća, nјegov izgled sličan grančici pomaže im da se brane od predatora koji se u lovu oslanjaju na dobar vid. Danju visi na biljci  dok mu samo dve duge tanke noge lelujaju kao da ih njiše povetarac. Kreće se noću i hrani se lišćem.

Paličnjak

Putujući list

Putujući list je insekt koji u potpunosti podseća na lišće na kojem živi. Spljošteno telo i velika krila verno oponašju izgled lista, zbog čega je veoma teško uočljiv. Ženka može da naraste do 10-ak centimetara dok  su mužjaci nešto manji. Čak i jaja ovog neobičnog insekta podsećaju na biljne semenke. Žive u tropskim delovima Azije i Australije.

Plutajući list

Cvetna bogomoljka

Bogomoljke spadaju u najžešće grabljivice na svetu, imaju duge prednje noge koje munjevito pružaju hvatajući plen. Ženke su obično veće od mužjaka i obično ih napadnu i proždiru, čim ih ovi oplode. Neke bogomoljke, kao što je to slučaj kod cvrtne bogomoljke, se svojim bojama prilagođavaju cvetovima na kojima žive. Na taj način se lakše kriju od neprijatelja ali i od svojih žrtava. Bogomoljke obično hvataju druge insekte, ali I žabe i male guštere.

Listoliki katidid

Ne služi mimikrija samo za odbranu. Neke vrste ga veoma dobro koriste i kao mamac za plen. Primer su neki katididi koji su u stanju da krilima oponašaju zvukove ljubavnog zova pojedinih vrsti cvrčaka. Katididi koriste ove zvukove kako bi odgovorili na pesme muških cvrčaka koji se onda približavaju, nadajući se da će se pariti. Ovo je primer agresivne mimikrije insekata, a krajnji rezultat je obrok.

Potkralj

Potkralj je još jedan insekt koji koristi vizuelnu mimikriju u odbrambene svrhe. Potkralj je vrlo sličan otrovnom monarhovom leptiru. Sličnost između ova dva je smatrana primerom Bejtsove mimikrije, u kojoj bezopasne vrste oponašaju pojavu vrsta koje su otrovne ili neukusne predatorima. Predatori stoga izbegavaju obe vrste, misleći da su toksični. Dva leptira mogu biti komimici, od kojih svaki profitira od loše reputacije drugog. Pitanja koja okružuju ova dva leptira pokazuju da je mimikrija insekata često veoma složena.

Rok za obračun i plaćanje PDV-a

0

Proizvodni proces je kraći ili duži lanac određenih radnji kojima se prerađuju i oblikuju predmeti iz prirode, takozvane sirovine i repro-materijal, a time i stvaraju upotrebni predmeti za zadovoljavanje potreba ljudskog roda. U čitavom tom procesu proizvodnje, u koji je najpre bio uključen samo čovek, a kasnije i životinja, pa zatim i mašina koju je takođe čovek proizveo radi olakšanja izrade predmeta potrebnih i korisnih za njegov život i rad, inputi su bile najpre samo te sirovine koje je nalazio u prirodi, a tek kasnije i mnogi drugi proizvodi koje je sam čovek stvarao.

Ono što je za prvog u lancu proizvodnje gotov proizvod: izvađena i možda delimično prerađena ili prečišćena ruda, ulovljena ili odgojena i zatim zaklana životinja, ošišana pa možda još i oprana vuna… za sledećeg proizvođača samo je, opet, sirovina ili repro – materijal, input od kojeg tek planira da pravi metal, kuva jela, tka sukno… Isto kao što su i taj metal, jelo i sukno samo repro-materijal za proizvođače nakita ili felni za automobile, za konfekcionare koji šiju haljine i odela, za hotele koji svojim gostima uz smeštaj obezbeđuju i ishranu…

Šta je PDV

Tokom svake faze proizvodnog procesa stvara se dodata vrednost, što je u stvari učinak rada svakog konkretnog proizvođača. Dodatnu vrednost vune sa tek ošišane životinje stvara farmer samim tim šišanjem, kao i on ili neko drugi ko se bavi pranjem i sušenjem te vune. Sledeće etape stvaranja nove dodate vrednosti nastaju onda kada se vuna isprede pa kada se oboji, i najzad, kada se istka tkanina od nje. Dakle, dodatna vrednost se stvara tokom svih naknadnih operacija koje se izvode na vuni, i tako sve do proizvodnje finalnog proizvoda u obliku marame, haljine ili odela.

Dodata vrednost ostvaruje se i u lancu trgovine, kada se, recimo, roba doprema od veleprodaje do maloprodaje, a takođe i u uslužnim delatnostima.

Radi obezbeđenja sopstvenog funkcionisanja i ispunjavanja obaveza prema svojim građanima, od zdravstva i školstva do razvijanja kulturnih i sportskih aktivnosti, svaka država primenjuje oporezivanje, kako svojih građana – poreskih obveznika, tako i svih onih koji se bave nekom proizvodnjom ili pružanjem usluga, odnosno stvaraju dodatu vrednost proizvoda namenjenog prodaji.

Najrasprostranjeniji sistem oporezivanja prometa roba (dobara) i usluga na svetu je porez na dodatu vrednost, popularnije nazvan PDV. Porez na dodatu vrednost, definisan i kao opšti porez na potrošnju, primenjuje se u više od 120 zemalja sveta. U nekim zemljama on se naziva drugačije: u  Japanu je to porez na konzumiranje, a u Ujedinjenom Kraljevstvu, Kanadi, Novom Zelandu i Singapuru – porez na dobra i usluge.

PDV plaćaju svi učesnici u lancu kupoprodajnih transakcija, ugrađujući ga u cene svojih proizvoda ili pruženih usluga i naplaćuju ga od sledećeg u tom nizu. Dakle, ne pada na teret poreskog obveznika, već ga snosi krajnji potrošač u tom nizu prometa dobara i usluga, a prihod je same države.

PDV se obračunava i plaća u svakoj fazi prometa, ali se ostvaruje samo na onu vrednost koju je upravo u toj fazi izrade proizvoda ili pružanja neke usluge dodao konkretni učesnik određene faze u samom prometu.

Zakon Republike Srbije o porezu na dodatu vrednost to definiše na sledeći način: „PDV je opšti porez na potrošnju koji se obračunava i plaća na isporuku dobara i pružanje usluga, u svim fazama proizvodnje i prometa dobara i usluga, kao i na uvoz dobara, osim ako ovim zakonom nije drukčije propisano“.

Predmet oporezivanja je, dakle, promet dobara i usluga koji nastaje u okviru obavljanja neke privredne delatnosti. Opšta poreska stopa je 20% i važi za većinu proizvedenih dobara u prometu. Posebna poreska stopa od 10% se primenjuje samo na pojedina dobra i usluge (hleb, mleko, brašno, šećer, jestivo ulje od suncokreta, kukuruza, uljane repice, soje i masline, jestive masnoće životinjskog i biljnog porekla; sveže i rashlađeno voće, povrće, meso, riba i jaja; ogrevno drvo…).

Važno je znati da je promet nastao onda kada je jedan subjekat prodao ili poklonio drugom subjektu neko dobro ili uslugu, posle čega on može time raspolagati kao da je njegovo, ali predmet oporezivanja je samo onaj promet koji je nastao u okviru obavljanja neke delatnosti. Odnosno, ukoliko neko preko svoje firme koja se bavi trgovinom i nalazi se u sistemu PDV proda neko dobro, bilo nekoj drugoj firmi, bilo pojedincu, ima obavezu da obračunava i plaća PDV.

Sa druge strane, u slučaju da neki svoj lični predmet, korišćen recimo u domaćinstvu, proda drugom licu, nema plaćanja PDV. To je zato što je u pitanju tek sporadična prodaja sopstvenih stvari, a ne trgovina kao poslovna delatnost.

Zakonom je regulisano i to da firme i preduzetnici koji ostvaruju mali promet ne moraju da budu u sistemu PDV. Za poreske obveznike cenzus preko kojeg obavezno ulaze u sistem PDV iznosi 8.000.000 dinara. Mali poreski obveznici ne obračunavaju PDV u izlaznim računima, ne koriste prethodni porez iz računa dobavljača  i ne obračunavaju PDV obavezu, niti pak predaju PDV prijavu.

Dodata vrednost i obračun PDV-a

Dodata vrednost je, dakle, ona vrednost koju je proizvođač određene robe ili pružalac usluge dodao proizvodu koji prodaje.

Kada su u pitanju trgovci, recimo u maloprodaji, to je razlika između one cene po kojoj oni prodaju određenu vrstu robe i cene po kojoj su tu robu platili veletrgovini.

Da razjasnimo za one kojima ekonomska računica nije jača strana. Ne plaća svaki učesnik u proizvodnom, uslužnom ili lancu trgovine, PDV na celokupni iznos cene određenog proizvoda ili usluge ili robe, nego samo za onaj deo koji spada u kategoriju dodate vrednosti. Bilo stoga što je zahvaljujući njegovom angažovanju taj proizvod na višem stepenu prerade, bilo stoga što je neka roba dopremljena s jedne lokacije na drugu (recimo, pčelarev med iz košnice u megamarket ili pomfrit u obliku poluproizvoda od krompira do gosta hotela, prethodno dorađen u hotelskoj kuhinji).

Stoga, posle ispunjenja određenih uslova, onaj porez koji je prethodni učesnik u tom lancu prometa zaračunao – prethodni porez, sledeći učesnik može da iskoristi kako bi svoju poresku obavezu umanjio, zbog čega je nazvan odbitni porez.

Pojednostavljeno, u praksi to izgleda ovako:

– Trgovac je nabavio čokoladu za 80 dinara, toj ceni je dodao trgovinsku maržu od 20 dinara, a krajnjem potrošaču je prodaje za 100 dinara, pri čemu u cenu uračunava i PDV od 20 odsto, tako da je naplaćuje 120 dinara.

– Dodata vrednost u ovom slučaju je trgovačka marža koja iznosi 20 dinara.

– Od svog dobavljača trgovac je dobio račun koji sadrži cenu čokolade u iznosu od 80 dinara i PDV koji iznosi 16 dinara.

– Kada dođe do obračuna (na kraju obračunskog perioda, meseca ili tromesečja) krajnji prodavac čokolade od iznosa izlaznog PDV koji je obračunao kupcu – 20 dinara, oduzima takozvani prethodni PDV – onaj koji je obračunat u računu dobijenom od dobavljača, a koji iznosi 16 dinara (20% od 80 dinara) i tako dolazimo do sume koju on plaća na ime sopstvene PDV obaveze.

– Izlazni PDV od 20 dinara minus odbitni PDV od 16 dinara daje rezultat 4 dinara, kolika je zapravo poreska obaveza trgovca čokoladom iz naše priče.

Ipak, u praksi je to daleko složenija matematička operacija nego na ovom primeru. Nužno je sabrati sve iznose PDV iz svih izdatih računa, kako bi se izračunala PDV obaveza, a onda se ta suma smanjuje za zbir poreza koji su prema konkretnom obvezniku iskazali njegovi dobavljači, a za koje su oni ostvarili pravo na odbitak.

Kao osnova za obračun PDV koriste se originalni izlazni i ulazni računi, sa svim propisanim elementima, zabeleženi u knjigama ulaznih i izlaznih računa (obavezne evidencije za sve preduzetnike u PDV sistemu).

  • Ako PDV plaćaju mesečno, poreski obveznici su dužni da poreske prijave predaju elektronski do 15. u svakom mesecu za prethodni mesec.
  • Oni koji su u tromesečnom sistemu plaćanja – do 20. u mesecu za prethodno tromesečje, do kada je i rok za plaćanje ove obaveze.

U slučaju da poreski obveznik u nekom mesecu ili tromesečju zabeleži više prethodnog poreza u vidu odbitne stavke, nego PDV sadržan u fakturama prema kupcima, to znači da je došlo do pretplate PDV-a, zbog čega postoji i mogućnost traženja njegovog povraćaja od države. Međutim, poreski obveznik se ne mora opredeliti za klasičnu naplatu tog PDV, preko tekućeg računa, nego ta preplata može samo da bude registrovana od strane Poreske uprave i da se iskoristi za plaćanje poreske obaveze u predstojećem periodu. Naravno, Poreska uprava će prethodno proveriti tačnost obračuna i utvrditi pravi iznos poreske pretplate, kao i postojanje dokumentacije potrebne da bi se ovaj povraćaj ostvario.

Opšti uslovi nužni za odbitak PDV iz računa dobavljača:

  • primalac dobara i usluga je poreski obveznik (nalazi se u sistemu PDV);
  • roba se nabavlja za potrebe oporezivog prometa – za dalju prodaju sa PDV-om;
  • firma poseduje ispravan račun dobavljača koji sadrži obračunat prethodni PDV.

No, Zakonom o porezu na dodatu vrednost su propisani i neki slučajevi u kojima poreski obveznik, odnosno firma koja se nalazi u sistemu PDV nema prava na odbitak PDV-a, čak i u slučaju kada ispunjava ove opšte uslove za odbitak. Tu su najčešće u pitanju izdaci za reprezentaciju i oni koji su vezani za putnička vozila.

Poreski obveznik je lice koje samostalno obavlja promet dobara i usluga ili uvozi dobra, u okviru obavljanja delatnosti.

Poreska osnovica kod prometa dobara i usluga jeste iznos naknade (u novcu, stvarima ili uslugama) koju obveznik prima ili treba da primi za isporučena dobra ili pružene usluge. Tu se uključuju i subvencije koje su neposredno povezane sa cenom tih dobara ili usluga u koju nije uključen PDV, ako ovim zakonom nije drukčije propisano.

Prethodni porez je iznos PDV-a obračunat u prethodnoj fazi prometa dobara i usluga, odnosno plaćen pri uvozu dobara, a koji obveznik može da odbije od PDV koji duguje.

Ko ne prikazuje PDV?

PDV u računima koje izdaju ne obračunavaju:

  • sve firme koje nisu obveznici PDV;
  • firme koje fakturišu proizvode namenje izvozu, budući da je zakonski taj promet oslobođen PDV-a pod određenim uslovima;
  • firme koje fakturišu usluge čije je mesto prometa inostranstvo;
  • firme koje fakturišu promet koji po nekom drugom osnovu nije predmet oporezivanja.

Kako instalirati sertifikat MUP-a? – postupak, problemi i nedoumice

11

Živimo u digitalnom dobu i svi mi na neki način zavisimo od različitih tehnologija, pa je red da se prilagodimo. Elektronski potpis nije novina u modernom poslovanju i postao je neophodan za čitav niz poslova, kao što su podnošenja raznih prijava, zahteva i drugih najrazličitijih upita.

Preduslov za korišćenje elektronskog potpisa je posedovanje kvalifikovanog elektonskog sertifikata. U Srbiji postoje nekoliko sertifikacijonih tela ali je najlakše a s druge strane i potpuno besplatno koristiti svoju ličnu kartu u ovu svrhu. Evidentno je da ljudi imaju različite probleme prilikom instalacije pa smo zato rešili da vas provedemo kroz postupak i skrenemo vam pažnju na neke eventualne prepreke.

Šta je elektonski potpis?

Za početak vam moramo pojasniti šta je to elektronki potpis, kako bi imali predstavu kako funkcioniše elektronsko potpisivanje dokumenata kvalifikovanim elektronskim sertifikatom.

Elektronski potpis predstavlja skup podataka u elektronskom obliku koji služe za identifikaciju potpisnika i autentičnost potpisanog elektronskog dokumenta. Između svojeručnog potpisa u standardnom poslovanju i elektronskog potpisa koji se koristi u elektronskom ne postoje razlike, osim što elektronski potpis ima i dodatnu osobinu da štiti integritet elektronski potpisanog dokumenta.

Digitalni potpis predstavlja elektronsku zamena rukom pisanog potpisa, a ne digitalnu sliku svojeručnog potpisa. Digitalni potis omogućava identifikaciju učesnika u komunikaciji i integritet podataka.

Osnovni preduslovi

Pre nego potpišete svoj prvi dokument elektonskim potpisom pomoću svoje lične karte neophodno je da posedujete:

– računar
– ličnu kartu sa čipom;
– kvalifikovani elektronski sertifikat MUP-a (na ličnoj karti);
– čitač smart kartica
– internet konekciju (čim ste na ovoj stranici evidentno da je već imate)

Zahtev za ličnu kartu sa čipom kao i kvalifikovani elektronski sertifikat MUP-a možete podneti  u Policijskoj stanici na teritoriji Republike Srbije.

Elektronski potpis

Instalacija MUP sertifikata

Za potrebe potpisivanja elektronskih dokumenata neophodno je da korisnički sertifikat bude važeći i kvalifikovan. To znači da u računaru moraju da se nalaze sertifikat Sertifikacionog tela MUPCA Root sertifikat, kao i MUPCA Građani sertifikat koji je u putanji korisničkog sertifikata.

Sa sajta Sertifikacionog tela Ministarstva unutrašnjih poslova, sa strane Sertifikati preuzeti MUPCA Root sertifikat i MUPCA Građani sertifikat.

VAŽNO: Na linku imate nekoliko varijanti sertifikata koji su vezani za vremenski okvir izdavanja lične karte. Imate sertifikate za lične karte izdate pre 18.08.2014 i sertifikate izdate posle ovog datuma. Pogledajte datum izdavanja svoje lične karte a zatim preuzmite adakvatan softver.

Na linku ispod možete preuzeti detaljna i slikovita uputstva za instalaciju MUP sertifikata:

VAŽNA NAPOMENA: Kod koraka koji je vezan za sliku 8. u uputstvu za preuzimanje i instaliranje MUPCA Root i MUPCA Građani sertifikata ukoliko ne postoji folder Local Computer koji je potrebno izabrati po uputstvu izaberite Registry folder.

Nakon instalacije sertifikata obavezno restartujete računar.

Instalacija softvera za elektronski potpis

Prvi korak do cilja a to je potpisivanje elektonskih dokumenata ličnom kartom je učinjen. Ono što  je sledeće što morate uraditi je instalacija pratećeg softvera za potpisivanje.

Na sajtu MUP-a u odeljku preuzimanje softvera možete pronaći sve potrebne programe. Prvi program zove se Middleware za ličnu kartu Republike Srbije i predstavlja komponentu koju obavezno treba instalirati, jer bez toga nije moguće koristiti digitalne sertifikate sa lične karte.

Ono o čemu morate strogo voditi računa je da instalirate Middleware koji odgovara vašoj ličnoj karti kao i operativnom sistemu (za 32- bitne i 64-bitne sisteme)

Pre instalacije Middleware obavezno instalirajte Visual C (2008) 32 bitni ili Visual C (2008) 64 bitni i Visual C (2015-2019) 32 bitni ili Visual C (2015-2019) 64 bitni u zavisnosti koji operativni sistem imate.

Za lične karte izdate pre 18.08.2014. godine treba instalirati RSIDCardMW.
Za lične karte izdate posle 18.08.2014. godine treba instalirati TrustEdgeCardMW.

UPUTSTVO za instalaciju i korišćenje TrustEdgeID v 2.2.6 (za 32 bitne i 64 bitne sisteme) nalazi se na OVOM LINKU.

UPUTSTVO za instalaciju i korišćenje RSIDCardMW v 2.1.0 (za 32 bitne i 64 bitne sisteme) nalazi se na OVOM LINKU.

Middleware za lične karte izdate PRE 18.08.2014. godine, RSIDCardMW (v2.1.0) 32 bitni ili  RSIDCardMW (v2.1.0) 64 bitni;

Middleware za lične karte izdate POSLE 18.08.2014. godine, TrustEdge (v2.2.6) 32 bitni ili TrustEdge (v2.2.6) 64 bitni;

VAŽNA NAPOMENA: Neretko se dešava da nakon što ste sve instalirali po uputstvima a to važi isključivo za lične karte izdate posle 18.08.2014. godine da se nakon restarta kompjutera u Token menadžeru i dalje ne izlistavaju vaši sertifikati. Ovo možete rešiti na sledeći način:

Potrebno je pokrenuti „Token Manager“ kao administrator (kliknite Start a zatim u listi programa pronađite Token Menager, desni klik na aplikaciju a zatim Run as Administrator).  Ikonica Token menadžera  kada se jednom pokrene nalazi u donjem desnom uglu ekrana. Odabrati tab Objects, pa desnim klikom na polje unknow card, kada se otvori prozor odaberite opciju Register Card. U novom prozoru u polju Card Type Name uneti sledeće ‪#‎Republic of serbia ID card, zatim kliknuti na dugme Register.

Nakon ovog postupka ponovo restartujte računar.

Čitač lične karte – ČELIK

Ministarstvo unutrašnjih poslova je u sklopu prelaska na nova elektronska identifikaciona dokumenta stavilo na raspolaganje aplikaciju za iščitavanje javno dostupnih podataka o građaninu sa čipa elektronske lične karte. Aplikacija Čelik osim čitanja i štampanja javno dostupnih podataka ima dodatne opcije za:

– promenu lozinke na ličnoj karti
– čitanje sertifikata iz lične karte
– validaciju podataka upisanih u čip lične karte

Čelik aplikacija je namenjena prevashodno privrednim subjektima koji u svom poslovanju sa licima traže identifikaciju građanina, ali i građanima, koji žele da promene lozinku na svojoj ličnoj karti, ili da iščitaju sertifikate iz čipa lične karte.

Uputstvo za instalaciju aplikacije Čelik

Preuzimanje aplikacije

Čitač elektronske lične karte, Čelik aplikacija (v1.3.5.0) 32 bitna ili  Čelik aplikacija (v1.3.5.0) 64 bitna;

Najčešće postavljana pitanja

I na kraju pogledajte na sajtu MUP-a i najčešće postavljana pitanja i odgovore na njih, možda se baš u tom delu nalazi rešenje za vaš eventulani problem oko instalacije.

Primer:

Imam Windows 10 i instaliran RSIDCardMW, ali mi se sertifikati ne vide u Personal, šta da radim?

Deinstalirajte RSIDCardMW, a zatim ga instalirajte sa uklјučenom opcijom za kompatibilnost (Properties na instalaciju programa, Compatibility, Run this program in compatibility mode for; Previous version of Windows). Nakon restarta računara i ubacivanja lične karte u čitač smart kartica sertifikati će se naći u Personal.

Najnoviji članci

nega-ruke

Kako da prepoznate oštećenu kožnu barijeru (i šta odmah da uradite)

0
Koža vas pecka pri nanošenju kreme koja vam je do juče savršeno odgovarala. Lice se zateže posle umivanja. Pojavljuje se crvenilo bez vidljivog razloga....

Najpopularniji članci

Manastir Tumane

Kako stići do manastira Tumane brzo i lako? 

1
Pred vama je detaljan vodič do manastira Tumane. Svakog vikenda, ovde svraćaju turisti iz raznih delova sveta i vi možete biti sa njima!Udaljen je...