Home Blog Page 66

Kako ubrzati metabolizam izmenom svakodnevnih navika

0

Metabolizam je hemijski proces koji se odigrava u ljudskom organizmu i održava ga živim, ali mnogi ovaj pojam svode samo na stopu kojom organizam sagoreva kalorije radi snabdevanja energijom.

Brzina metabolizma zavisi od raznovrsnih faktora, kao što su: godine, pol, koncentracija masnoće u organizmu, mišićna masa, genetika i fizičke aktivnosti.

Većinu ovih faktora čovek ne može da kontroliše, ali postoje i oni faktori na koje možete uticati i tako ubrzati metabolizam, a samim tim i način na koji organizam sagoreva kalorije. U nastavku teksta saznajte kako možete da ubrzate metabolizam izmenom svakodnevnih navika.

Redovna ishrana – najzaslužnija za brz metabolizam

Procesi koji se odigravaju u telu se oslanjaju na balans i kontinuitet kojim ga snabdevate hranom. Redovnom ishranom možete potpomoći balans metabolizma. Suprotno tome, ako jedete puno, a zatim čekate da prođe dug period do sledećeg obroka, telo će sporije sagorevati kalorije i taložiti više masnoće.

Kontinuiranom ishranom u određenim vremenskim periodima, možete redukovati tendenciju organizma za taloženjem masti i potpomoći mu da na optimalan način snabdeva telo energijom. Idealno, osoba bi trebalo da jede nekoliko manjih obroka i užina tokom dana, na svaka 3-4 sata. Preparat za mršavljenje, kao što je Apuretin slim, takođe možete unositi, a sigurno će prijati vašem organizmu.

Unos dovoljne količine kalorija

Neke osobe preskaču obroke kako bi izgubile težinu, ne znajući da ovo može imati negativan uticaj na organizam. Isti efekat može imati i jedenje obroka koji ne zadovoljavaju potrebu organizma za dovoljnom količinom kalorija.

Odraslim ženama potrebno je od 1,6000 do 2,400 kalorija dnevno, zavisno od količine fizičkih aktivnosti koje praktikuju, dok je muškarcima potrebno između 2,000 i 3,000 kalorija.

Hidratacija vodom i pijenje zelenog čaja

Održavanje tela hidriranim, ključno je za funkcionisanje organizma na najbolji mogući način. Unošenje dovoljno tečnosti u organizam (najbolje vode), može potpomoći metabolizmu da radi brže, te sagoreva kalorije na bolji način.

Neka istraživanja pokazala su da je, sem vode, najbolji prijatelj metabolizma i zeleni čaj. On može biti sjajna zamena za sokove, a konzumacija ovog čaja na dnevnom nivou, ubrazaće vaš metabolizam.

Praktikovanje vežbi snage

Vežbe snage potpomažu izgradnju i jačanje mišića, koji mogu ubrzati rad metabolizma. Mišićna masa ima višu stopu metabolizma nego masti, što znači da mišići zahtevaju veću potrošnju energije.

Telo ljudi prirodno gubi mišiće prilikom starenja. Regularni i redovni treninzi snage potpomažu da mićići ostanu razvijeni i zdravi, a mogu uključivati dizanje težina ili praktikovanje vežbi kojima se telesna masa koristi da pruži otpor i na taj način osnažuje mišiće, a redukuje i celulit.

Redukovanje stresa

Stres utiče na nivoe hormona u telu i može uzrokovati proizvodnju više kortizola, nego što je njegov uobičajni nivo. Kortizol je hormon koji pomaže regulaciji apetita. Istraživanja su pokazala da su kod ljudi koji imaju poremećaje u ishrani nivoi kortizola izuzetno veliki.

Sve ovo može negativno uticati na brzinu metabolizma, a proizvodnju velike količine kortizola u organizmu zaustavićete redukcijom stresa i kvalitetnim i redovnim spavanjem, koje će takođe potpomoći brzinu metabolizma.

Unos što veće količine proteina

Uz ishranu obrocima sa visokim sadržajem proteina, metabolizam se dokazano ubrzava. Dok protein ubrzava metabolizam za oko 15-30%, ugljeni hidrati ga ubrzavaju za 5-10%, a masti za 0-3%.

Ishrana hranom bogatom proteinima odlična je i zato što potpomaže da se apetit brže utoli, pa sprečava prejedanje koje loše deluje na brzinu metabolizma. Protein takože pomaže u izgradnji mišića, što isto odlično deluje na brzinu metabolizma.

Što više stajanja i što manje sedenja

Previše sati provedenih u sedećem položaju loše deluje na ceo organizam, pa i na brzinu metaboličkih procesa. Neki stručnjaci su sedenje označili kao “novo pušenje”, aludirajući na ogromnu štetnost, ali i masovno praktikovanje sedenja tokom velikog broja časova.

Zato se savetuje da za zdrav organizam i brz metabolizam što manje sedite, a što više vremena provedete u stojećem položaju ili praktikujući fizičke aktivnosti kao što su šetnja, trčanje i ostali tipovi rekreacije, kao i sporta.

Primenom ovih saveta sigurno ćete ubrzati metabolizam, ali i celokupno zdravlje i stanje tela i organizma. Promene će vam sigurno prijati, pa sa njima počnite što ranije!

 

Pitoma planina u koju ćete se zaljubiti – Šta posetiti na Tari

0
banjska-stena-tara

Tara, pitoma planina na zapadu Srbije, pravo je mesto za sve koji vole prirodu, mir i tišinu. Prepoznatljiva po blagim padinama, širokim livadama i listopadno – zimzelenim šumama, ova planina je pravi raj za šetače, jahače i one koji su u potrazi za pravim odmorom.

Prosečna nadmorska visina planine Tare je 1200 metara. Najviši vrh je Kozji rid sa 1591 metara. Lokalni meštani kažu kako je Tara planina na kojoj se diše. Na Tari dišu i pluća i duša, zbog magičnih prizora prirode, izlazaka i zalazaka sunca, ali i zbog mira koji ovlada svakim ko ovuda dođe.

Šta videti na Tari?

Teško je napraviti izbor mesta koja morate obavezno posetiti kada dođete na Taru. Ova pitoma planinska lepotica proglašena je za nacionalni park pre nepunih 40 godina 1981. godine. Vidikovci sa kojih se pruža veličanstven pogled, neukrotiva Drina, jezera Zaovine i Perućac, veliki broj biciklističkih staza i puteljaka za šetnju, svakodnevno su vam nadohvat ruke. U zavisnosti od toga kakav odmor želite, da li ste ljubitelj šuma ili pak livada, da li plivate s uživanjem ili ste radije raspoloženi za bicikl, Tara će se svojim bogatstvom prilagođavati vašim željama.

Brojne staze za šetnju

Banjska stena – mesto na kom zataje dah

Nezaobilazna tačka svakog posetioca Tare morala bi biti Banjska stena. Ovaj vidikovac se nalazi na 10 kilometara od Mitrovca i nije teško doći do njega. Na stazi do Banjske stene naići ćete na jasne oznake, te se laganim hodom i sa malo napora pri usponu brzo stiže do jednog od najlepših mesta ne samo na Tari, već i ovog dela Srbije.

Sa Banjske stene pruža se pogled na jezero Perućac i reku Drinu, i to je prizor koji zaustavlja dah. Mnogi šetači i posetioci dolaze do stene da uživaju na nekoj od klupica uz ogradu. Čak i oni koji se boje visine penju se radi kratkog fotografisanja i želje da sačuvaju ovu lepotu i trenutak fotoaparatom.

Banjska stena je postala i vidikovac na kom mnogi zaljubljeni parovi staju na „ludi kamen“. Veličanstveni prizor mladenaca na Banjskoj steni potvrđuje još jednom istinu da se romantika i priroda odlično slažu.

Perućac – svežina koja obuzima

Sa Banjske stene pruža se pogled na veštačko jezero Perućac. To je jedno od najvećih turističkih atrakcija Zapadne Srbije. Dugačko 52 kilometra, ovo jezero već pola veka okuplja kupače, ribolovce i sve zaljubljenike u vožnju brodovima. Brojni su splavovi uz obalu koji doprinose živopisnosti ove vode magično zelene boje.

Kada se pominje Perućac, nemoguće je preskočiti reku Vrelo, jednu od čuda prirode. To je najkraća reka u Evropi, a dužina njenog toka je svega 365 metara. Meštani je zovu još i reka Godina. Iako kratka, ona ima sve što druge, velike reke imaju: moćan izvor, ribnjak, dva mosta. Iznad nje se nalazi i istoimeni restoran, gde se, kao i svuda na Tari, uživa u lepotama i nesvakidašnjem miru.

reka-vrelo-tara
Reka Vrelo

Zaovine – magija na vodi

Poput jezera iz narodnih bajki i priča, Zaovine će vas opčiniti svojom bistro zelenom i prozračnom vodom. Pored malih i intimnih plaža za kupanje, priroda koja okružuje jezero privući će vas u dugačke šetnje i u potragu za mitskim bićima iz narodnih predanja. Zaovine su idealne za sportove na vodi i mirne piknike, a za one istraživačkog duha tu su i ostaci srednjovekovnog grada i bazilike.

jezero-zaovine-tara
Foto: Vikipedija

Izleti sa Tare

Za one koji žele aktivan odmor i obiđu sve bitnije znamenitosti i lepote kraja, tu su izleti do Mokre Gore i Drvengrada, kao i nedugačak put do Zlatibora. S druge strane Drine je i Višegrad i poznata ćuprija koju je Ivo Andrić ovekovečio u svom romanu. Poznata turistička atrakcija koju ne smete propustiti sigurno je i Šarganska osmica, koja predstavlja pravu železničku avanturu i za decu i za odrasle. U podnožju Tare je i Bajina Bašta, miran i simpatičan gradić, a u njemu i poznata „kućica na Drini“. Za ovo neobično mesto usred drinskog rečnog korita vezuje se legenda o Kraljeviću Marku i njegovom konju Šarcu. Prema predanju, Marko je bacio kamen da bi prešao Drinu skokom sa jedne obale na drugu, a u steni gde se kućica nalazi još postoji otisak Šarčevog kopita. Današnjim posetiocima ovog gradića na zapadu Srbije, svakako, kućica mami osmeh i divljenje.

Šta tražite od Tare to će vam i dati

Tara je idealna planina za sve koji žele miran i tih odmor. Za zaposlene i zauzete kojima treba predah. Savršeno je mesto za porodice sa malom i velikom decom. Sa svojim centrima u Zaovinama, Kaluđerskim Barama i Mitrovcu, sa očuvanom i netaknutom prirodom i čistim planinskim vazduhom, Tara će vam pružiti ono što od nje tražite, jer je zaista tačan slogan da je to „mesto gde lepota počinje“.

 

Eufemizam – lep način da se kaže nešto ružno

0
svet-knjige

Eufemizam je stilska figura koja pripada onoj vrsti što se naziva figure reči ili tropi. Kako figure reči nastaju promenom osnovnog, uobičajenog značenja pojedinih reči, ne iznenađuje što je i eufemizam jedan on načina da se reči koriste u svom prenesenom značenju.

Razgovornim jezikom rečeno, eufemizam jeste lep način da se kaže nešto ružno. Naziv eufemizam potiče iz grčkog jezika, prema euphemismós što znači ublažavanje, označivanje zle stvari blažom reči, od glagola euphemeó – dobro, povoljno govorim.

Neki teoretičari ovu stilsku figuru tumače i predstavljaju kao podvrstu metonimije, jer označava zamenjivanje nekih nepristojnih ili pak neprikladnih reči blažim ili prihvatljivijim izrazima.

Zašto upotrebljavamo eufemizme?

Upotrebu eufemizma u najviše slučajeva diktira bonton. Koristimo eufemizme kada želimo da ublažimo značenje nekih pojava. Zapravo, mi zamenjujemo blažim izrazima pojedine izraze koji su označeni kao neprikladni ili nepristojni iz društvenih, političkih ili pak religioznih razloga. Često je upotreba eufemizama nosilac učtivosti u svakodnevnom govoru i jedan on načina da se vodi prijatan razgovor, odnosno konverzacija u kojoj nećemo uvrediti sagovornika. Tako ćete pre reći da ste videli prodavnicu odeće za punije osobe, umesto odeća za debele. Za osobu sa viškom kilograma ćete kazati da ima teške kosti, ili da je elegantno popunjena. Za nekoga ko vam se ne dopada ili o kome nemate lepo mišljenje kazaće te on nije baš dobra osoba.

Eufemizmi će zameniti i psovke, tabu reči, vulgarizme, ali neretko će se koristiti i da se zamene svi oni delikatni pojmovi i pojave u nekoj kulturi, poput smrti, bolesti, specifičnosti pojedinih delova tela i slično.

ruka-piše-u-svesci

Primeri:

Za onog koji laže reći ćemo zaobilazi istinu, za prevaranta i licemera da je premazan svim bojama. Za pijanog čoveka se kaže da je malo veseo, a za uplakanog čoveka da se malo raznežio.

Ustalili su se i eufemizmi koji se tiču smrti i bolesti. Kako u narodu postoji duboko verovanje u magijsku moć reči, ne iznenađuje zbog čega su ljudi tražili način da zaobiđu i zamene one reči koje se smatraju nepoželjnim i strašnim. To su, uz smrt, teške bolesti, ali i natprirodna demonska bića poput đavola, na primer.

Tako ćemo za čoveka koji je umro reći da je zaspao večnim snom, ili pak da nas je zauvek napustio. Nije retko da se za nekog koji je umro kaže da je otišao na večna lovišta. Da ga nema više,da je zauvek sklopio oči ili izdahnuo. Kada čovek umre kaže se i da se odmorio, da je otišao na bolje mesto, da je na nebu sa anđelima.

Kada je u pitanju bolest, često se u strahu od ozbiljne i neizlečive dijagnoze kaže samo da nije ono najgore.

Đavo će u književnosti i svakodnevnom govoru biti nečastivi, rogati i slično.

Eufemizmi su česti u razgovornom jeziku kada želimo da iskažemo nešto što se tiče telesnih potreba i seksualnosti. Izrazi sa seksualnom konotacijom biće zamenjeni „primerenijim“. Tako se tako za seksualni odnos kaže da spavaju zajedno ili pak idu u krevet, dele postelju.

Eufemizam i za telesno

Zanimljivo je da se i umesto izraza idem u toalet upotrebljava eufemizam. Najčešće: idem tamo gde i car ide peške. U holivudskim filmovima, takođe, gosti u restoranu traže lady’s  room ili boy’s room umesto toaleta, što bi u bukvalnom prevodu na srpski jezik bilo soba za dame, odnosno dečake.

Podeljena su mišljenja među teoretičarima oko toga čemu eufemizam služi. Neki smatraju da je eufemizam stilska figura kojom se stvari ne nazivaju pravim imenom. Drugi u njoj vide sredstvo za poboljšanje komunikacije. Ipak, jedino izvesno jesto to da upotrebom eufemizma nivo ljubaznosti među ljudima može samo da poraste. To se čini kao dovoljno dobar razlog da u svom svakodnevnom govoru svi usvojimo ovu stilsku figuru.

Kako se obogatiti na brzinu – posao novog doba

0
Jutjuber

KAKO SE OBOGATITI – „Ko u detinjstvu ne sluša babu, kasnije će morati da sluša lajf kouča“, objava koja se šeruje društvenim mrežama i koja deluje veoma inspirativno. Nešto o čemu bi se mnogo moglo pričati i pisati i nešto o čemu su mišljenja podeljena. Novo vreme donosi i nova zanimanja tako da se i ovo zanimanje javilo po ugledu na New Age učenje koje je poznato od davnina.

Ukoliko ste empatični, ukoliko ste spremni da slušate drugaricu koja jadikuje nad svojom sudbinom na dobrom ste putu. Još ako je dobronamerno savetujete, vreme je da se otisnete dalje i pokažete svetu ko ste i kolike su vam moći.

Kako početi?

Za početak je dovoljno da otvorite jutjub kanal i pričate, pričate, pričate… Pojava savremene tehnologije nam je omogućila da svako može da trtlja šta mu padne na pamet i deli savete bilo da je kompetentan ili ne. Sem jutjub kanala imate i druge društvene mreže na kojima možete da se reklamirate, pa čak i da kupite pratioce.

Ma koliko se činilo da je tržište prezasićeno motivacionim govornicima, oni i dalje niču kao pečurke posle kiše. Imaju rešenje za svaki vaš problem. Često su kontradiktorni u svojim izlaganjima, ali s obzirom da su samo zagrebali po površini, to najčešće prolazi neopaženo. Pozivaju se na strane autore, prepričavajući njihove knjige, ubace neku pričicu iz svog bajkovitog života, sve to lepo smućkaju i naprave koktel za svoje pratioce i potencijalne klijente. Najčešće pominju Univerzum, Svemir, katkad se pomene Bog, ali tako neprimetno, jer cilj je imati što brojniju publiku.

Kako se obogatiti? – instant rešenje

Svi su dobrodošli, i vernici i ateisti i agnostici i svi izgubljeni u vremenu i prostoru. Svi koji žele instant rešenja, svi koji bi da mantraju, ponavljaju čarobne reči prizivajući ljubav, novac i sve ovozemaljske blagodeti. Znači li to da su psihijatri, psiholozi i drugi lekari bespotrebno studirali? Naravno da ne, ali za razliku od njih samoprozvani lajf koučevi prate potrebe ljudi koji žele da napreduju u karijeri, da poboljšaju ljubavne odnose, finansije kao i da poboljšaju mentalno i fizičko zdravlje. Nude vam rešenja za svaki problem i garantuju uspeh. Ukoliko uspeh izostane, sami ste krivi!

Slatkorečivi su, uživaju u luksuzu i glamuru i što je najvažnije oni ne zarađuju, oni manifestuju. Pojam manifestacija podrazumeva da vam je nešto palo sa neba (bar sam ja tako shvatila), a njima po difoltu sve pada sa neba, počev od sitnica, putovanja, automobila pa čak i stanova.

Razlika između nekad i sad

Nekada smo imali magove i vračeve koji gledanjem u šolju, karte ili neku kuglu proriču sudbinu, daju ljudima smernice za bolji i srećniji život i za svoje usluge debelo naplaćuju. Savremenim trendovima, uvođenjem inovacija dobismo ovo novo veoma popularno zanimanje – lajf kouč.

Ova nova profesija pomalo je nejasna ne samo klijentima već i nekim „koučevima“, koji su pročitali nekoliko knjiga, doživeli par wow efekata i smatraju da mogu druge voditi u prosvetljenje. Naravno, ne besplatno, jer „dobar“ kouč se plaća. Što je cena seanse veća i izgledi za uspeh su veći. Ukoliko ne dobijete ono što želite, nikad nije do kouča, do vas je. Niste bili dovoljno otvoreni, blokiran vam je protok energije i bla, bla, bla…

Istina i sama verujem da svi u životu imamo izbor – da budemo ljuti i nezadovoljni zbog svega što nemamo ili da budemo zahvalni na svemu što imamo. Mada uglavnom svi postavljaju isto pitanje – kako se obogatiti? A pri tom zaboravljaju na sve blagodeti života.

Smatram da je zahvalnost najuzvišeniji čin vere. „Kakve su ti misli, takav ti je život“- besedio je Otac Tadej i sigurna sam da svako od nas svakodnevno ima priliku da se uveri u istinitost tih reči.
Inspiraciju da podelim svoje mišljenje javno, dobih sasvim slučajno videvši na nekom forumu prepisku suprotstavljenih strana. Sa jedne strane zadovoljni klijenti uslugama motivacionih govornika i lajf koučeva a sa druge obični smrtnici poput mene. Da, sasvim obični. Oni čija je deviza – „Čovek snuje, a Bog odlučuje!“

Mogla bih se i ja upustiti u biznis

U ovom haotičnom vremenu ljudi se snalaze kako znaju i umeju, ali ipak treba imati granice i uskladiti želje i mogućnosti. Treba imati obraz i biti čovek a ne šarlatan! Mada kad malo bolje razmislim, umem ja da promenim sijalicu ali nisam električar, znam i licne da menjam na osiguraču.

Umem da saslušam prijatelja, da mu se nađem uvek kada je potrebno……nastavim li dalje da nabrajam svoja znanja i umeća možda shvatim da bih mogla da budem lajf kouč ili električar ili možda da gledam u šolju ili karte.

Pasulj ne dolazi u obzir, upravo se krčka u loncu. Javiću se samo da preračunam i vidim šta je profitabilnije. A do tada, značilo bi nam da svoja iskustva i zapažanja na ovu temu podelite sa čitaocima našeg sajta.

Gepard: Najbrži kopneni sisar na svetu

0
gepard

Gepard je najbrži kopneni sisar. U stanju je da postigne brzinu od 100 kilometara na sat za svega nekoliko sekundi. Brz je samo na kratke relacije pa stoga pokušava da se što bliže prikrade plenu i da ga onda munjevito ščepa. Ako mu taj prvi pokušaj propadne, obično odustaje.

Mačke su vrhunski lovci koji dolaze do plena kombinacijom brzine i snage. Većina mačaka, od tigra do domaće mace, love pojedinačno i to na gotovo identičan način: prikradaju se plenu, lagano i nečujno, da bi u pravom trenutku jurnule i munjevito se bacile na žrtvu, zarivajući joj snažne zube u vrat. Čak i najkrupnije poput tigrova i lavova, u stanju su izvesti snažan gipak skok.

Gepard je, međutim, sasvim drugačiji. Ova mačka ne skače iz zasede, već trči i ima telo pravog sprintera zbog čega je najbrža kopnena životinja sveta.

Geparde možete naći osim u ZOO vrtovima još uvek na većem delu afričkog kontinenta, najbrojnije populacije nalaze se južno od Sahare, zatim naselјava i mali deo jugozapadne Azije, tačnije Irana.

Lov prikradanjem

Velike mačke ne mogu brzo trčati na veća rastojanja, te se u lovu oslanjaju na prikradanje. Prikradaju se do cilјa što je bliže moguće, pre iznenadnog smrtonosnog skoka. Ovaj način lova zahteva podjednako snagu i okretnost, pošto se mačke obično bacaju na leđa žrtve, pre nego što u nju zariju zube.

Većina velikih mačaka lovi životinje manje od sebe pošto love pojedinačno. Jedini izuzetak su lavice. One love u porodičnim grupama, te su u stanju oboriti i krupniji plen koji će podeliti ceo čopor.

Građa prilagođena brzini

Gepardi love brz plen poput gazela koje žive na otvorenim staništima. Ove mačke se ne bacaju na plen, ali mu se prikradaju držeći se što bliže tlu, a potom kreću u siloviti trk goneći odabranu žrtvu. Dužina samo jednog skoka geparda je 7 metara, a na rastojanju od više kilometara može razviti brzinu od 70 km/h, skrećući u punoj brzini ukoliko plen pokuša da mu umakne na taj način. Gepard može razviti maksimalnu brzinu od zapanjujućih 113 km/h, ali njome može trčati svega stotinak metara, pre nego što ga izda snaga.

Gepard je manji i vitkiji od ostalih velikih mačaka. Ima snažan, ali lagan skelet, sa dugim vitkim nogama. Izdužena, pokretlјiva kičma deluje poput opruge, dajući snagu njegovim ogromnim skokovima po tlu i omogućujući mu okretanje i naglo skretanje pri gonjenju plena. Glava geparda je mala i lagana, a oči postavlјene postrance, kako bi mogao tačno pratiti kretanje žrtve. Zahvaljujući svojim velikim nozdrvama koje omogućuju optimalan unos kiseonika ali i uvećanom srcu i plućima koji usklađeno funkcionišu radi efikasnijeg cirkulisanja kiseonika, gepard tokom uobičajene trke može da napravi od 60 do 150 udisaja u toku samo jednog minuta.

Kako najbrži kopneni sisar na svetu lovi svoj plen

Na sledećem snimku možete pogledati kako najbrži kopneni sisar na svetu lovi svoj plen. 

Za razliku od ostalih mačaka gepardi nemaju kožne omotače oko kandži i ne mogu ih uvlačiti. Poput krampona na sprintericama, one mu omogućuju snažni odraz od tla. Dugačak rep služi životinji kao kormilo, pomažući joj da održi ravnotežu pri skrstanju i okretanju u trku.

Gepardi imaju sitnije zube od ostalih velikih mačaka. To doprinosi smanjenju telesne težine, što pomaže bržem trčanju, ali ih istovremeno onemogućuje da se suprostave krupnim predatorima kako bi sačuvali lovinu ili mladunce.

Gepard ima grubu i kratku dlaku, krzno sa malim okruglim crnim tačkama. Gepard sa većim, tamnijim tačkama poznat je pod imenom „kralј gepard“.

Duško Radović – Dušan Lavljeg Srca (zanimljiva biografija)

0
duško-radović
Foto: biografja.org

Bio jednom jedan Dušan. Kakav Dušan? Strašan Dušan! Životan! Dušan Lavljeg Srca! Ko je jednom čuo njegovo „Beograde, dobro jutro“ želeo bi uvek da se u Beogradu budi. Pisao je za odrasle i decu, a ostao upamćen po svom specifičnom humoru i iskrenosti.

Ko je bio Duško?

Dušan Radović rođen je u Nišu 29. novembra 1922. godine. Njegov otac Uglješa bio je poreklom iz Čačka, a majka Sofija Nišlijka. Otac je radio kao mašinovođa, pa će se upravo zbog tog posla cela porodica preseliti u Suboticu kada je Duško imao šest godina. Tu će završiti osnovnu školu i šest razreda gimnazije, a od 1938. godine živeće u Beogradu, gde i maturira 1941. godine.

Bio je glavni urednik „Pionirskih novina“, urednik Programa za decu Radio Beograda, urednik Programa za decu Televizije Beograd, urednik lista „Poletarac“, novinar „Borbe“ i urednik Studija B.

Sedam godina je budio Beograđane emisijom „Beograde, dobro jutro”, od 1975. godine do 1982. godine, kada je emisija ukinuta.

Objavio je knjige „Poštovana deco“, „Tužibaba i još 9 jednočinki“, „Zašto deca čačkaju nos“, „Pričam ti priču“, „Gde je zemlja Dembelija“, „Na slovo na slovo“, „Ženski razgovori“, „Plavi žaket“ i mnoge druge. Ostavio je veliki trag na televiziji, radiju i u pozorištu

Umro je 16. avgusta 1984. godine u Beogradu.

Lavlje srce plavog zeca

Duška Radovića mnogi znaju i po neobičnoj pesmi o plavom zecu, čudnom zecu, jedinom na svetu. Zapravo, on sam je bio tako jedinstven i jedini na svetu. Poznati srpski književnik Matija Bećković nazvao ga je „priznatim genijem nepriznate književnosti“. Stvarao je neprekidno, pisao pesme, priče, najave, skečeve, songove, drame, aforizme, a autor je i najpoznatijeg teksta za matičare kojim su mnogi parovi sklopili brak. Ako se u jednoj rečenici treba opisati, onda bi to bila baš Bećkovićeva misao: „Pisao je reklame kao da piše zakone.“ Toliko je posebno lafovsko srce imao Duško.

U jednom intervjuu rekao je da je prava mudrost ne shvatati ništa ozbiljno, ali i da on baš i nije toliko mudar, te neke stvari shvata ozbiljnije no što to zaslužuju.

duško-radović
Foto: espreso.rs

Ja sam dokoličar

Duško nije voleo da za njega kažu da je pesnik. Mislio je kako je pesnik samo srećan uređaj koji proizvodi pesme. Za sebe je govorio da je dokoličar. „Jedino dokoličari imaju vremena i razloga da se bave takvim stvarima kao što su humor, posmatranje, zapažanje drugih i istovremeno imaju osećanje krivice. Mislim da su pola sveta radni ljudi bez duha, a pola dokoličari. To se najbolje vidi na selu. Tamo se tačno zna šta je ozbiljno, šta neozbiljno. Pisati pesme je neozbiljno, svirati je neozbiljno. Ista ta podela, samo manje vulgarizovana, postoji i dalje. Ali, mislim, bilo bi dosadno živeti da nema dokolice i dokoličara.“

Izvan književnosti na ostrvu pisaćeg stola

Među Radovićevim rukopisima pronađen je i zapis koji počinje ovom rečenicom: „Ja iskreno mislim da sam izvan književnosti i da zbog toga nisam ni u pažnji ni u nadležnosti književnih kritičara.“ Stvarao je kako je umeo i verovao da je to za kulturnu i književnu javnost njegovog doba bilo malo i neozbiljno. Zapisao je još i da je za decu počeo da piše iz kukavičluka, životnog i književnog, jer se najmanje plašio dece i pisanja za decu.

Duško Lavljeg Srca nije znao koliko je zapravo bio hrabar, stvaran i iskren kada je rekao da bez nove energije ne možemo stići sami sebe. Internetom je pre neku godinu kružila šala kako bi u savremeno doba isti taj Duško bio uticajan tviteraš. Zamislite da vas na Tviteru dočeka ujutro sa:

Jutros se Sava opet ulila u Dunav. Dunav u Crno more. Crno more u Sredozemno more. Sredozemno more u Atlanski okean, a vi opet ne znate šta ćete sami sa sobom.

Za pisanje ovog teksta zavirili smo u knjigu „Na ostrvu pisaćeg stola“, knjigu rukopisne zaostavštine Dušana Radovića, koju su priredili Matija Bećković i Miroslav Maksimović.

Trikovi za održavanje tepiha u dečijoj sobi

0

Uređenje dečije sobe podrazumeva i odabir tepiha koji će sve elemente u sobi harmonično povezati. Dečija soba treba da budi i kreativnost i sigurnost kod dece, ali svi smo upoznati sa mukama održavanja tepiha, i tim koja će oštećenja tepisi proći tokom odrastanja dece.

Stoga je vrlo bitno odabrati ne samo lep tepih, već i kvalitetan, kako bi održavanje tepiha čistim bilo lako i jednostavno i kako bi uštedelo i vreme i novac roditeljima. Deca neretko stvaraju kreativan lom gde god se pojave, pa je čišćenje za njima neminovno. U nastavku teksta vas očekuju zanimljivi trikovi za lako održavanje tepiha u dečijoj sobi.

Rešite se prašine ručnim usisivačem

Kada su deca mnogo mala, dekor sobe mora odisati čistoćom, jer su mališani stalno u pokretu, aktivni su, puze i jure na sve strane i sve ih zanima. Iz tih razlog održavanje čistoće tepiha je ključno zbog zdravlja dece i sprečavanja respiratornih poteškoća usled nečistoće sa poda.

Redovnim usisavanjem, što nekada podrazumeva uključivanje usisivača više puta nedeljno, najidealnije se kupi prašina koju mala deca trčkaranjem često izazivaju. Međutim, neminovno je da roditelji mališana nemaju isuviše vremena za svakodnevno usisavanje, stoga u pomoć, kao savršena zamena, priskaču ručni usisivači, a od velike pomoći mogu da budu i razni nastavci za usisivače, naročito za skupljanje prašine na nepristupačnim mestima.

Oni nisu glomazni, ne proizvode veliku buku, laki su za korišćenje, a odlično kupe prašinu po ćoškovima tepiha, onda kada nemate mnogo vremena, a ni živaca, da se posvetite detaljnom usisavanju dečijeg tepiha. Uprkos tome, usisavanje dečijeg tepiha usisivačem bar dva puta nedeljno je nužno, kako bi tepih bio čist i kako bi okruženje deteta bilo i lepo i zdravo.

Limunom protiv mrlja na dečijom tepihu

Limunov sok je spas za sve mame koje održavaju dom i dečiju sobu čistim. Naime, postoje ozbiljne studije koje govore o procentima vremena koje bebe i mala deca provode na podu. Tepih je njihov svet, tu će se prvi put okrenuti, počeće sa puzanjem, šareni dečiji tepisi će deci pomoći prilikom učenja, ali tu će i praviti najviše fleka i mrlja, koje roditeljima zadaju velike muke.

Kako su mala deca nespretna sa hranom, vrlo često ista završi na podu, utabana njihovim koracima. Nije mnogo drugačije ni sa nešto starijom decom, koja ne brinu previše o čistoći tepiha, te su mrlje na dečijim tepisima nešto sa čim se svi roditelji bore sve dok se deca ne odsele.

U borbi protiv fleka na tepisima idealan je limunov sok. Razređen vodom, limunov sok izvlači i najtvrdokornije mrlje. Na mrlju je dovoljno sipati limunov sok i ostaviti da odstoji nekoliko minuta, pa onda samo isprati vodom. Ukoliko je mrlja tvrdokornija, ponekad je potrebno ostaviti limunov sok da odstoji i po nekoliko sati.

Uklonite ulegnuća na tepihu od teških stvari kockicama leda

Dečija soba je sklona izmenama kada je nameštaj u pitanju. Kada dete preraste krevetac, dobija prvi krevet, kada kreće u školu prvi radni sto, a kako postaje tinejdžer, veći orman je neminovan. Iz tih razloga, raspored nameštaja u sobi se vrlo često menja, te se na dečijim tepisima neretko prave ulegnuti otisci.

Kako bi povratili prvobitan izgled, ne treba da vučete vlakna tepiha na silu, već uz pomoć kockica leda možete rešiti problem ulegnuća na tepihu. Naime, na mesto gde se tepih ulegao dovoljno je postaviti nekoliko kockica leda i ostaviti ih da se istope.

Zatim, vodu utapkati ubrusima ili krpom, pa kašikom prelaziti preko kako bi tepih povratio prvobitan izgled. Ono u čemu kockice leda pomažu, pored ulegnuća na tepihu je i uklanjanje žvaka sa tepiha. Ledom je potrebno stvrdnuti žvaku, pa je veoma lako odstraniti nekim oštrijim predmetom.

Soda bikarbona – pomoć iz kuhinje pri održavanju dečijih tepiha

Za održavanje tepiha različitih vrsta, ali i uopšte, ne moraju se uvek koristiti posebno kupljena sredstva. Ponekad je dovoljno koristiti i neke stvari koje već imate u kuhinji. Soda bikarbona u kombinaciji sa sirćetom osvežava svaki tepih, ubijajući sve bakterije, a vrlo je jednostavno koristiti ih.

Soda bikarbonu je dovoljno posuti po tepihu i dobro je utrljati među vlakna i samu bazu tepiha. Najbolje je da odstoji preko noći, ukoliko je to moguće, a ako nije, onda se potrudite da odstoji nekoliko sati. Nakon toga je potrebno temeljno je usisati.

Na taj način, ne samo da će se dečiji tepih osvežiti, već će se ubiti svi neprijatni mirisi i bakterije, koji su neretko glavni uzročnici bolesti i alergija kod male dece.

Dečije tepihe bi trebalo s vremena na vreme dubinski očistiti i to prepustiti profesionalcima, pa tepih odneti u neki tepih servis. Ali, uz nekoliko jednostavnih trikova, svako je u mogućnosti da tepihe učini čistim, a ćišćenje lakim i zabavnim, u isto vreme štedeći vreme.

Vaspitanje primerom je idealan način da se deci pokažu mnoge životne lekcije, a uz redovno održavanje tepihe u dečijoj sobi vaših mališana, pokazaćete im da je čišćenje okruženja, što uključuje i održavanje tepiha čistim, vrlo važno, kako za lepotu doma, tako i za samo zdravlje.

Metafora, metonimija i sinegdoha – preneseno značenje reči

0
drvena-slova-skrebl

Metafora, metonimija i sinegdoha su stilske figure i pripadaju onoj grupi koju nazivamo figure reči ili tropi.

Figure reči ili tropi (prema grčkom tropos, okret) nastaju promenom osnovnog, uobičajenog značenja pojedinih reči. Naziv metafora potiče od grčkog meta – preko i phero – nosim, te je metaphora – prenos. Metafora jedna od „najpoznatijih“ stilskih figura i ne može se zaobići u analizi književnog dela. Međutim, osim u književnoumetničkom tekstu često ćemo je sresti u svakodnevnom govoru. Reči u njihovom prenesenom značenju upotrebljavamo često, pa tako kažemo za osobu koja je spora: baš si puž, za osobu koja je brza: ti si metak, ili kada izražavamo divljenje zbog nekog postupka: kralju! Odnosno: kraljice!

Svakodnevno se ubijamo od posla, a neretko umiremo od ljubavi. Zbog iste ljubavi ćemo voljnoj osobi reći: šećeru, jagnje moje, srećo moja ili pak zlato moje, anđele.

Metafora kao skraćeno poređenje

Mnogi teoretičari opisuju metaforu kao skraćeno poređenje, odnosno kao poređenje u kome se ne kazuje šta se sa čim poredi, već se samo iskazuje drugi član poređenja.

Primer:

Umesto da se kaže: Maja je kao sunce!

Kaže se: Sunce moje!

U prvom primeru imamo stilsku figuru poređenje, odnosno pojam koji se poredi Maja i pojam sa kojim se poredi sunce. U drugom primeru imamo samo drugi član poređenja, odnosno pojam sa kojim se poredi. Podrazumeva se da je značenje reči sunce preneseno na reč Maja.

Metaforom se po načelu sličnosti prenose pojmovi iz jednog područja života i sveta u druga područja, povezuje se ono što svakodnevni govor povezuje retko i uspostavljaju se veze i odnosi među pojavama i stvarima koje svakodnevni ili naučni jezik teško uočavaju.

Jedan od najlepših primera metafore postoji u narodnoj pesmi “Ropstvo Janković Stojana”, gde se ljuba Stojanova naziva lastavicom, a porodičan dom gnezdom: Vila gnjezdo ptica lastavica.

Metonimija – podvrsta metafore ili ne?

Prema nekim teoretičarima književnosti metonimija je samo podvrsta metafore. Ipak to stanovište ne deli druga grupa proučavalaca teorije književnosti koja tvrdi da je metonimija ipak samostalna stilska figura. Svoj naziv metonimija dobila je prema grčkoj reči metonymia što znači zamena imena.

Ne treba da iznenađuje što učenici često mešaju metaforu i metonimiju. To je zato što i metonimija, poput metafore, označava upotrebu reči u prenesenom značenju. Međutim, dok se kod metafore značenje jedne reči prenosi na drugu po nekim sličnostima, kod metonimije se značenje prenosi prema određenim stvarnim odnosima.

Tako se umesto jedne reči koja označava jedan određeni pojam upotrebljava druga reč, odnosno drugi pojam, koji je u nekoj stvarnoj vezi sa prvim pojmom.

Primer:

Umesto da kažemo čitam roman Ive Andrića, mi povezujući delo sa piscem kažemo jednostavno: čitam Andrića.

Često se u naslovima vesti može naići na metonimiju. Tako je moguće reći Mladost pleše kada mislimo na ples maturanata na trgovima širom zemlje na završetku školovanja. Neretko se u svakodnevnom govoru može čuti: vri lonče, umesto vri voda u lončetu, odnosno džezvi. Slično je vojska pojela ceo lonac pasulja – misli se na svu količinu pasulja u loncu.

Metonimija je česta u poslovicama, pa tako svi znaju da nema hleba bez motike i da to znači da se bez rada ne može nešto steći.

Sinegdoha – podvrsta metonimije

I dok se vodi polemika o tome da li je metonimija podvrsta metafore ili ne, u slučaju sinegdohe nema dileme.  Naziv sinegdoha potiče od grčke reči syn – zajedno i ekdekhomai – uzimam. To je podvrsta metonimije u kojoj se deo uzima za celinu, ili pak jednina umesto množine, određen broj umesto neodređene količine i obrnuto.

Primer:

Nemam ni dinara. – ne misli se na jedan dinar, već na to kako je neko potpuno ostao bez novca.

Višnja je ove godine dobro rodila. – ne misli se na jednu višnju već višnje.

Pored toga što grade sloj značenja književnoumetničkog teksta, figure reči pokazuju živost, lepostu i vieznačnost jezika. Nakon ovog zrna znanja o metafori, metonimiji i sinegdohi, na našem portalu čitajte o drugim stilskim figurama.

 

Američki oposum: Oposum pada u nesvest kad se uplaši

0

Oposumi su male životinje, mogu biti teški od 0,8 do 6,4 kilograma, dok im je prosečna dužina 74 centimetara. Mužjaci su teži i krupniji od ženki. Američki oposum je jedini torbar koji je pronađen u Americi i jedini je severnoamerički torbar. Američki oposumi, imaju sivo ili smeđe krzno i bela, istaknuta lica. Imaju velike bezdlake repove, prekrivene rožnim krlјuštima pomoću kojih se lako kače na grane drveća, u čemu im pomažu i male sive kandže na udovima.

Stanište oposuma

Oposumi žive u Severnoj, Centralnoj i Južnoj Americi. Jedina vrsta koja se nalazi u Severnoj Americi je oposum iz Virdžinije, koji živi duž zapadne obale Sjedinjenih Država, i od Srednjeg zapada sve do istočne obale i preko većine Meksika i Srednje Amerike. Međutim, klimatske promene proširuju domet oposuma Virdžinije i na Kanadu. Iako oposum preferira šumovito stanište, veoma je prilagodlјiv i često živi u urbanim sredinama.

Ishrana

Hranu često traži među otpacima i đubretom. Prvenstveno je čistač, hrani se lešinama, smećem, hranom za kućne lјubimce, jajima, voćem, žitaricama i drugim bilјkama. Oposumi takođe jedu insekte, druge male beskičmenjake, ptice i njihova jaja, glodare i žabe.

Razmnožavanje oposuma

Oposumi su usamlјene životinje. Mužjak privlači ženku posebnim zvukom. Par se nakon parenja razdvaja. Ženke rađaju brojne  (ponekad čak i 50) još nedovoljno razvijene mladunce. Mladi se nakon rađanja kao i kod ostalih torbara penju do majčine torbe gde provedu dva i po meseca. Ženka ima samo 13 sisa, tako da najviše 13 mladih može preživeti. Oni se zatim penju na leđa svoje majke i ostaju kod nje četiri ili pet meseci pre nego što se konačno ne osamostale.

U divlјini, oposumi žive od jedne do dve godine. Ovaj kratak životni vek tipičan je za torbare. U zatočeništvu može da živi i do četiri godine.

Oposum sa mladuncima

Oposum pada u nesvest kad se uplaši

Kad ih ugrozi neki neprijatelj, pojedine životinje hrabro prihvataju borbu, dok druge podviju rep i počnu da beže. Međutim oposum, pribegava drugoj taktici: kad se nađe u opasnosti, on pada u nesvest i izigrava mrtvaca!

Kad se taj plašljivi drugar onesvesti, njegovo telo postaje kruto kao čelik. Zbunjena grabljivica može da ga gurka, da ga kotrlja, da ga odigne sa zemlje — a on i dalje ostaje potpuno nepokretan. Većina grabljivica neće da jedu životinju koju nisu same ubile i, posle nekoliko pokusnih gurkanja njuškom ili nogom, odlaze svojim putem da potraže novu žrtvu. Nakon otprilike dvadeset minuta oposum otvara jedno oko, baca brz pogled proveravajući da li je sve u redu, a onda se polako osovljuje na noge i odlazi.

Naravno, oposumova varka nije uvek uspešna, i mnoga od tih bespomoćnih stvorenja nemaju sreću da se živa i zdrava probude iz svojeg simuliranog “mrtvila”.

Populaciji oposuma ipak ne preti opasnost da će biti istrebljena, jer ta kukavička stvorenja su najplodniji sisari koji postoje. Ženka oposuma može da se okoti tri puta tokom jedne godine!

Oposumi i ljudi

Iako nije agresivan, oposumi nisu idealani kućni lјubimac. Prvo, nezakonito je držati oposuma kao kućnog lјubimca u mnogim državama, osim ako imate dozvolu za rehabilitaciju divlјih životinja ili dozvolu za hobi. Čak i tada,  držanje ovih živatinja predstavlja pravi izazov, jer su noćne životinje koje zahtevaju raznovrsnu ishranu. Divlјi oposumi su korisni za okolinu jer kontrolišu populacije krpelјa, glodara i zmija. Za razliku od mnogih sisara, oni nisu podložni besnilu.

Oposumi otporni na zmijski otrov

Još su od 40-ih godina prošlog veka naučnici utvrdili da američki oposumi imaju neki vid imuniteta na zmijski otrov. U krvi oposuma otkriveno je jedinjenje koje neutrališe zmijski otrov. Ovo u budućnosti može dovesti do rešenja u pronalaženju univerzalnog seruma (protivotrova). Ako znamo činjenicu da čak 94.000 ljudi umre svake godine od posledica ujeda zmija, možemo delimično shvatiti kakvu važnu stvar za čitav ljudski rod u svojoj krvi nose ovi mali torbari.

Top 10: Najveći gradovi na svetu (FOTO)

1

Stručnjaci procenjuju da će do 2050. godine broj stanovnika na Zemlji dostići 10 milijardi ljudi, a više od dve trećine svetske populacije će živeti u urbanim gradskim sredinama. S obzirom da se tranzicija stanovništva iz ruralnih u urbana područja ubrzano nastavlja, mreža svetskih metropala se neprestano širi. Zanimljiv je podatak da danas u 20 najvećih gradova sveta živi gotovo pola milijarde ljudi, a ovaj broj će nesumnjivo nastaviti da raste u budućnosti. Koji su to najveći gradovi na svetu i koliko ljudi živi u njima, predstavićemo vam u tekstu koji je pred vama.

Treba napomenuti da su pri formiranju ove liste uzeti u obzir podaci koji se odnose na uža gradska područja, pa tako Tokio na njoj zauzima tek 6. mesto, iako je prestonica Japana najveća urbana celina na planeti u kojoj prema podacima UN živi preko 38 miliona ljudi na širem gradskom području.

Najviše gradova sa ove liste nalazi se u Aziji, a tu je i Moskva – najveći grad Evrope, kao i Istanbul, jedini svetski grad čija površina obuhvata teritoriju dva kontinenta.

Evo i celokupne liste:

#10 Mumbaj, Indija (12.400.000)

Najveći indijski grad i njegovo glavno poslovno središte, grad koji je nekada nosio naziv Bombaj, od 1991. godine je više nego udvostručio svoje stanovništvo. Mumbaj leži na zapadnoj obali indijskog poluostrva i najveća je njegova luka, a zbog ogromnih mogućnosti za zaposlenje u njega neprekidno stižu doseljenici iz cele Indije.

U najvećem gradu Indije nalaze se glavna predstavništva mnogih indijskih i svetskih kompanija, a Mumbaj je istovremeno sedište važnih finansijskih institucija poput Banke indijskih rezervi, Indijske i Bombajske berze. Mumbaj je takođe umetnička prestonica Indije i središte indijske filmske industrije i čuvenog Bolivuda, indijske verzije Holivuda. U Mumbaju živi najviše indijskih bogataša.

Sa druge strane, ova indijska metropola ima i niz negativnih karakteristika, pa se tako više od 5.000 tona čvrstog otpada svakodnevno stvara u Mumbaju, a procenjuje se da preko 40% gradske populacije živi u sirotinjskim četvrtima.

#9 Tjencin, Kina (12.874.000)

Tjencin se nalazi na severnoj kineskoj obali i najveći je priobalni grad u Kini sa preko 12 miliona stanovnika. U 19. veku postaje glavna trgovačka luka u Kini, da bi 1970-tih godina doživeo pravi procvat zahvaljujući velikim ekonomskim reformama koje su otvorile nova strana ulaganja u Kinu i omogućile osnivanje privatnih firim.

Između 1980. i 2000. godine Tjencin je udvostručio svoju populaciju, da bi od početka 21. veka do današnjih dana broj stanovnika bio ponovo udvostručen. Danas je to bogat grad, sa BDP-om po glavi stanovnika od 17.126 dolara (podaci iz 2014. godine).

#8 Manila, Filipini (12.877.000)

Manilu su osnovali španski konkvistadori 1571. godine, a danas je to grad mnogih vekovima starih znamenitosti i grad velike šarolikosti ahritektonskih stilova. Iako je od samog osnivanja bila gusto naseljena, njen prvi urbanistički plan izrađen tek 1905. godine od strane američkog urbaniste Danijela Bernama predviđano je populaciju od 800.000 ljudi. Sa skoro 13 miliona stanovnika, koilko ih ima danas, Manila je jedan od najgušće naseljenih gradova sveta, a procenjuje se da na svakih sat vremena broj stanovnika poraste za 60.

Kontroverzni predsednik Filipina Rodrigo Duterte najavio je krajem 2017. godine da će vlada zajedno sa privatnim preduzećima početi izgradnju novog grada na lokaciji gde se nekada nalazila vazduhoplovna baza Klark, udaljena 53 km od današnje Manile. Procenjeno je da će ovaj projekat koštati 14 milijardi dolara.

Manila se nalazi na obali ostrva Luzon u istoimenom zalivu, na oko 1.300 km od kopnenog dela Azije. Takav položaj čini da Manila, na žalost, bude veoma podložna raznim prirodnim katastrofama, zemljotresima, poplavama, cunamijima i tajfunima.

#7 Moskva, Rusija (13.197.000)

Moskva, prestonica Rusije, po mnogo čemu je „naj“. To je najveći grad u Rusiji i u Evropi, a s obzirom da se nalazi na oblama istoimene reke u centralnoj Rusiji, Moskva je i najseverniji mega grad na svetu. Populacija Moskve je u periodu od 2002. do 2010. godine porasla za 10,9%, a procena je da je od tada do danas broj stanovnika porastao za više od milion ljudi. Međutim, zbog velikog broja privremenih stanovnika i zbog ogromnog priliva legalnih i ilegalnih migranata iz drugih krajeva Rusije i bivših sovjetskih republika, nemoguće je utvrditi precizne demografske podatke.

Zanimljivo je da su prosečne plate Moskovljana duplo veće od prosečnih plata u ostalim delovima Rusije, a Moskva je treći svetski grad po broju milijardera koji žive u njemu, odmah iza Njujorka i Hong Konga. Glavni grad Rusije je prepozatljiv po veoma razvijenoj putnoj infrastrukturi, velikim zelenim površinama i zadivljujućim arhitektonskim zdanjima.

#6 Tokio, Japan (13.617.000)

Osnovan u 15. veku kao ribarsko selo Edo, već 1720. godine postaje prvi grad u Aziji sa preko milion stanovnika. Naziv Tokio dobija 1868. godine, kada se japanska carska porodica  preselilia u njega iz Kjota.

Sa više od 38 miliona stanovnika, koliko živi na njegovom širem području, Tokio danas predstavlja najveću svetsku aglomeraciju. Istovremeno, to je jedan od najbogatijih gradova na planeti, najveći poslovni i finansijski centar ne samo Japana, već i čitave Azije i jedan od vodećih tehnoloških centara na svetu.

Tokio je rangiran kao četvrti grad po Global City indeksu i u njemu se nalazi čak 51 kompanija sa Fortunine liste 500 najbogatijih kompanija na svetu, kao i sedišta na hiljade velikih korporacija i finansijskih institucija, dok su industrijski pogoni i proizvodni sektor uglavnom stacionirani u Jokohami, Čibi i Kavasakiju koji pripadaju širem području takozvanog Velikog Tokija. Najzad, Tokio je grad sa najrazvijenijom mrežom javnog saobraćaja na svetu.

Tokio je lociran na istočnoj obali najvećeg japanskog ostrva Honšu, u Tokijskom zalivu, i japanska je prestonica, kao i carsko sedište, grad u kome stoluje japanski car.

#5  Daka, Bangladeš (14.543.000)

Prema podacima UN, Daka je najgušće naseljen grad na svetu, sa 115.000 stanovnika po jednoj kvadratnoj milji. Današnji najveći grad Bangladeša i jedan od najvećih gradova Južne Azije bio je komercijalni centar još u 17. veku, i glavni grad nekoliko imperijalnih država, pre nego što je 1971. godine postao prestonica Bangladeša.

Zahvaljujući migracijama seoskog stanovništva 1960-tih i 1970-tih godina populacija grada je povećana za čak 60%, pre svega zbog ubrzanog razvoja tekstilne industrije. Taj drastični rast broja stanovnika je nastavljen i u narednim decenijama, sve do današnjih dana. Na listi najbrže rastućih mega gradova časopisa Forbs, Daka se nalazi na 5. mestu.

Savremena Daka je glavni finansijski, politički i kulturni centar regiona, poznata i kao „Grad džamija“. Međutim, bez obzira na razvijenu gradsku infrastrukturu, prestonica Bangladeša se susreće sa brojnim problemima kao što su prenaseljenost, siromaštvo i veliki stepen zagađenja.

#4 Istanbul, Turska (14.657.000)

Osnovan još u 6. veku pne kao Vizantion, današnji Istanbul je grad bogate istorije, koji je bio prestonica vizantijske, latinske i otomanske imperije. Ime Konstantinopolj je dobio 330. godine, a već od 500. godine imao je oko 500.000 stanovnika, što ga je činilo najvećim gradom na svetu u to vreme, većim čak i od Rima.

Ubrzani rast stanovništva i transformaciju u modernu svetsku metropolu Istanbul je doživeo nakon Drugog svetskog rata. Godine 1950. imao je manje od milion stanovnika, da bi populacija do 2000. godine narasla na 9 miliona. Rast se nastavio i u 21. veku.

Danas Istanbul ima preko 14 i po miliona stanovnika i privlači milione turista godišnje iz celog sveta što ga svrstava među najtraženije turističke destinacije na planeti. Istanbul je, iako nije glavni grad, najveći istorijski, kulturni i umetnički centar Turske.

#3 Karači, Pakistan (18.000.000)

Karači je glavni grad pakistanske provincije Sidn i najveći grad u Pakistanu, smešten na strateškoj lokaciji, na obali Arapskog mora. Osnovan 1729. godine kao utvrđeno selo, Karači dobija važnu ulogu u periodu okupacije Pakistana od strane Britanaca. Od tada pa sve do savremenog doba, grad se neprestano razvija.

Karači se smatra najvećim muslimanskim gradom na svetu, a stopa rasta njegove populacije u periodu od 1998. do 2011. godine bila je veća u odnosu na bilo koju drugu svetsku metropolu.  Rasta je nastavljen i nakon 2011, sa godišnjom stopom rasta populacije koja trenutno iznosi oko 3%. Najveći doprinos tom rastu dale su muslimanske izbeglice iz Bangladeša, Irana, Mjanmara, Ugande i Centralne Azije, tako da je Karači poznat po etničkom, rasnom i religijskom šarenilu njegovih stanovnika, i smatra se najsekularnijim gradom na svetu.

U Karčiju se nalaze dve najvažnije luke Pakistana, što doprinosi njegovom ubrzanom ekonomskom razvoju. Formalna ekonomija grada procenjena je na oko 113 milijardi dolara godišnje (podatak iz 2014. godine), i generiše oko 20% nacionalnog BDP-a.

#2 Peking, Kina (18.590.000)

Peking, glavni grad Kine, smešten u centralnoj Kini, drugi je najveći grad na planeti. To je grad bogate istorije i jedna od četiri istorijske prestonice najmnogoljudnije zemlje na svetu, koji nakon komunističke revolucije 1949. godine postaje veliki industrijski centar. Danas grad ima izuzetno razvijenu automobilsku, tekstilnu, petrohemijsku, avio i industriju poluprovodnika.

Fantastične poslovne i obrazovne mogućnosti i dalje privlače veliki broj ljudi iz svih delova zemlje u Peking, a grad je poznat i kao najveće kulturno središte Kine sa čak 7 lokacija koje se nalaze na listi UNESCO-ve kulturne baštine. Osim toga, Peking se, uprkos velikom zagađenju, može pohvaliti po dugom životnom veku svog stanovništva – 81,12 godina, što je više od prosečnog životnog veka u zemljama EU.

#1 Šangaj, Kina (24.153.000)

Najveći i najnaseljeniji grad na svetu Šangaj, poznat i kao „Pariz istoka“ nalazi se na obali Pacifika, na mestu  gde se reka Huangpu uliva u Jangce. Njegov strateški položaj učinio je da Šangaj ima najprometniju luku na svetu, što je svakako jedan od glavnih razloga prosperiteta grada.

Danas u gradu postoje čitave industrijske zone, a jedna od najpoznatijih je Shanghai Hongqiao, zona ekonomskog i tehnološkog razvoja. Najrazvijenije industrije su metaloprerađivačka (prerada čelika i gvožđa), hemijska, elektrotehnička, tekstilna, kožna, duvanska, industrija nekretnina, i mnoge druge. Grad je takođe poznat i po svojim brodogradilištima. Osim što je veliki industrijski centar, Šangaj je i središte brojnih finansijskih institucija i velikih svetskih kompanija iz oblasti trgovine i usluga, ali i obrazovni i kulturni centar.

Najzad, Šangaj je poznat po visokom kvalitetu života svojih stanovnika, koji imaju prosečan životni vek 83 godine, što ih svrstava u grupu najdugovečnijih ljudi na planeti Zemlji.

Najnoviji članci

nega-ruke

Kako da prepoznate oštećenu kožnu barijeru (i šta odmah da uradite)

0
Koža vas pecka pri nanošenju kreme koja vam je do juče savršeno odgovarala. Lice se zateže posle umivanja. Pojavljuje se crvenilo bez vidljivog razloga....

Najpopularniji članci

Manastir Tumane

Kako stići do manastira Tumane brzo i lako? 

1
Pred vama je detaljan vodič do manastira Tumane. Svakog vikenda, ovde svraćaju turisti iz raznih delova sveta i vi možete biti sa njima!Udaljen je...