Home Blog Page 57

Rad od kuće – saveti za veću produktivnost

0

Rad od kuće nudi brojne prednosti, uključujući fleksibilnost postavljanja sopstvenog rasporeda, uštedu vremena i novca kao i omogućavanje pokretanja posla sa minimalnim troškovima. Ali da biste bili uspešni u radu od kuće to zahteva stvaranje prostora koji promoviše efikasnost u netradicionalnom radnom okruženju kao i pametno planiranje svojih obaveza.

Za rad od kuće važno je da definišete profesionalno radno područje koje odvaja vaše poslovanje od vašeg ličnog života bez obzira da li ste samozaposleni ili radite u kompaniji. Lokacija, osvetljenje i organizacija  prostora su važni.

Ovo su naši saveti za rad od kuće:

Odredite šta je ono što vam je potrebno

Šta će vam trebati u vašoj kancelariji zavisiće od vrste posla koji obavljate. Možda će vam trebati i mali sto za računar, kao i veći sto ili radni prostor za svoja umetnička dela ako ste u oblasti umetnosti. Konsultantu će možda biti potreban dodatni prostor za ormariće u kojima će odlagati svu papirologiju ili prostor predviđen za sastanak sa klijentima. Fotografu će možda trebati kućni studio ili prostor za skladištenje rekvizita i rasvetne opreme.

Napravite detaljnu listu svojih potreba za vašu kancelariju. Kreirajte  prostor  koji ispunjava te zahteve pre nego što ishitreno odredite  kutak u jednoj od svojih soba i odlučite da je „dovoljno dobar“.

rad od kuće

Izaberite namensko mesto

U idealnom slučaju, vaša kancelarija treba da bude u mirnom kraju koji vam omogućava određenu privatnost. Ovo je posebno važno ako kuću delite sa supružnikom, decom ili cimerima.

Možda ćete otkriti da neka rezervna soba koja poseduje vrata može smanjiti buku koja dopire iz ostatka kuće ako ste često na telefonu pa vam glasovi smetaju. Moglo bi imati smisla odabrati sobu u blizini ulaza u kuću ako ćete imati česte susrete sa klijentima u vašoj matičnoj kancelariji. Možda će vam trebati namenski studio koji je odvojen od ostatka vašeg doma ako vam treba prostor za veliku količinu  dizajnerske ili tehničke opreme.

Razmislite o svetlosti

Postavite kancelariju tako da ima mnogo svetlosti. Biće najbolje ako nešto od toga uključuje i prirodnu svetlost. Topla svetlost, poput vatrene svetlosti, podstiče opuštanje. Hladno svetlo, kao što je dnevna svetlost, poboljšava produktivnost i budnost. To je ono što želite u svojoj kancelariji. Izlaganje dnevnoj svetlosti uz korišćenje kompjutera ima veliki uticaj na vaše fizičko i mentalno zdravlje.

Rad u prostoru sa prirodnom svetlošću može umanjiti glavobolju i naprezanje očiju, omogućavajući vam da svakodnevno budete produktivniji i zdraviji.

Možda biste želeli da imate jednu ili dve biljke u svom radnom prostoru kao dodatni ukras koji takođe može poboljšati i vaše dobro zdravlje. Istraživanje je pokazalo da imati biljke u kancelariji može povećati vašu produktivnost i učiniti vas srećnijim dok radite.

Koristite namenski telefon

Jedna od mnogih prednosti rada kod kuće je smanjivanje režijskih troškova. Međutim početne uštede koje biste mogli ostvariti deljenjem telefonske linije između vašeg doma i posla mogu vas na kraju koštati.

Zajednička govorna poruka može zvučati neprofesionalno ili zbuniti klijente koji očekuju poruku specifičnu za vaše preduzeće. Ako isti prostor koristite kao svoj dom a i za posao, rizikujete da se dete ili drugi član porodice javi na telefon.

Imajući namenski telefon za kućnu kancelariju, uključujući i mobilni, može vam omogućiti da razdvojite svoj posao i lični život. Takođe vam pomaže da održavate granice koje mogu pomoći i vama i vašim klijentima.

rad od kuće

Odredite mesto za potrebne i nepotrebne uređaje

Telefoni kao i drugi gedžeti lako vas mogu ometati pogotovo ako nemate još nekoga uz vas ko bi se javljao na pozive i sl.

Jedno istraživanje je otkrilo da pristup pametnih telefona smanjuje produktivnost radnika. Naročito ako su već skloni prekomernoj upotrebi telefona. To je slučaj čak i ako su isključeni ton i vibracija. Odvlače pažnju.

Verovatno da sebi ne možete priuštiti te izgubljene sate ako ste samozaposleni. Takođe i ako radite za drugog, vaš poslodavac će verovatno pažljivo pregledati vaš rad. Biće mu važno da bude siguran da ne radite druge stvari i ne gubite dragoceno vreme, dok ste plaćeni za rad koji vam je on poverio.

Povremeno ćete možda trebati da koristite i određene uređaje. No kućna kancelarija će biti produktivniji prostor ako imate namensko mesto na kome čuvate svoj pametni telefon, tablet i druge stvari kada ih ne koristite. Ako nisu blizu vašeg vidokruga vaš rad će biti sigurno produktivniji jer će sva vaša pažnja biti na poslu kojim se bavite u datom trenutku.

Odvojite profesionalno od privatnog

Neka se vas privatni život ne meša u vaš poslovni život i obrnuto. Postavljanje poslovnog bankovnog računa prvi je korak koji vam pomaže da izbegnete mešanje ličnih troškova sa poslovnim troškovima.

Čuvajte lične čekove, poštu, evidencije klijenata i finansijske zapise na za to predviđeno mesto u vašoj kancelariji  a ne sa ličnim dokumentima.

Vaša kancelarija neka bude glavno mesto vašeg poslovanja i koristiti ga isključivo u radne svrhe.

To znači da ne možete istovremeno da pazite na svoju decu dok oni gledaju televiziju sa druge strane sobe. I u redu je ako morate povremeno da putujete zbog posla, da posećujete lokacije klijenata ili kupaca, sve dok uspešno vodite posao iz svoje kućne kancelarije.

Nađite načina da “zadržite” vreme

Istraživanje je otkrilo da ćete biti produktivniji ako češće ustanete od stola i malo se protegnete se u toku radnog dana. Ovi kratki periodi mentalnog odmora prekidaju radni dan i mogu vam poboljšati fokus. Ali lako je zaboraviti na vreme kada se radi od kuće pa ga često mogu te pauze i produžiti. Pre nego što to shvatite, videćete da  ste radili čak 14 sati treći dan zaredom.

Radnici u kućnoj kancelariji imaju veću verovatnoću da će biti prezaposleni u odnosu na radnike u tradicionalnom radnom prostoru. Pratite vreme u vašoj kancelariji, bilo da je to sat na zidu ili alarm na vašem telefonu.

rad od kuće

Praćenje vremena će vas podstaći da efikasno razdvojite svoj radni dan. To će vam pomoći da održavate redovno radno vreme i zdravu ravnotežu radnog i privatnog života.

Kao i sve u životu, rad od kuće ima svojih prednosti ali i mana. Na vama je da te mane pretvorite u prednosti i uživate u svom poslu i okruženju koje ste kreirali po vašem ukusu.

Anemija (malokrvnost) – uzroci, klinička slika i lečenje

0

Anemija (malokrvnost) nije bolest, kako se često smatra. Ona zapravo predstavlja stanje sa neadekvatnim brojem eritrocita, nivoom hemoglobina. Broj eritrocita u krvi anemične osobe je snižen. A osnovna funkcija eritrocita jeste da, putem svog hemoglobina, doprema kiseonik do svih perifernih ćelija i tkiva. Na taj način se obezbeđuje dovoljno sredstava za dobijanje energije i različite metaboličke procese u ćelijama. Eritrociti, dakle, sadrže hemoglobin, jedinjenje koje prilikom prolaska krvi kroz pluća, vezuje kiseonik. A zatim ga doprema do svih tkiva, nalazeći se u eritrocitima.

Zašto anemija nastaje?

Postoje veoma raznovrsni uzroci anemije, a od toga zavise i i njene karakteristike. Dakle, smanjen broj eritrocita ne mora biti posledica njihovog smanjenog prisustva, nego i fragilnijih eritrocita, koji se prolaskom kroz uzane prolaze kapilara lakše oštete, te ih na kraju ima manje.

Anemija zbog nedostatka gvožđa

Najčešći uzrok anemije je nedostatak gvožđa koji se nalazi u sastavu hemoglobina. Iz tog razloga, smanjena je i količina funkcionalnog hemoglobina, koji može da prenosi kiseonik. Nedostatak gvožđa može nastati zbog gubitka krvni (naglog – akutnog ili dugotrajnog – hroničnog), nedovoljnog unosa u ishrani, zbog pojačanog trošenja u stanjima infekcije ili zbog povećanih potreba, kod trudnica ili profesionalnih sportista. Ovakva anemija zove se sideropenijska anemija.

Gubitak krvi je najčešći razlog za smanjenje gvožđa. Takav gubitak može biti nagao i kratkotrajan (akutni), ali takav da je izgubljena velika količina krvi. Zato se tečnost povlači u krvne sudove i razređuje krv, odnosno praktično koncentracija gvožđa postaje manja. Ali isto tako može biti i dugotrajan, sa manjim gubitkom krvi (hronični). Takvi gubici su česti kod osoba koje pate od hemoroida. Ali može biti povezan i sa prisustvom tumora ili raka. Kod žena sa hormonskim poremećajima, te čestim ili preobilnim menstruacijama, nedostatak gvožđa takođe može biti prisutan.

Kod nedostatka gvožđa, neophodna je nadoknada. Nadoknada gvožđa se vrši najčešće tabletama, uz obavezno uzimanje vitamina C. Kod osoba sa crevnim problemima, prisustvom polipa i sl. dešava se da preuzimanje gvožđa u tabletama nije adekvatno. Tada treba razmotriti vensku primenu gvožđa. Međutim, treba biti jako obazriv i ukoliko je moguće, izbegavati ovakvo davanje gvožđa zbog mogućih snažnih alergijskih reakcija.

Anemija usled nedostatka vitamina

Vitamini B12 i B9 (folna kiselina) takođe mogu biti u manjku, kod osoba kod kojih se zapaze simptomi anemije. Takva anemija se zove makrocitna. Sastoji se u tome da zbog specifičnog poremećaja u eritrocitima, oni prestaju da se dele normalnom brzinom, ali nastavljaju da povećavaju svoju veličinu. Tako krupni, lakše se oštete pri prolasku kroz uske puteve kapilara. Razlog nedovoljne koncentracije ovih vitamina, je uglavnom kao i kod nedostatka gvožđa. Najčešće je reč o nedovoljnom unosu, povećanom trošenju ili povećanim potrebama.

O pravilnom unosu vitamina govoreno je u sledećem video snimku.

Vitamin B12 može često nedostajati kod pacijenata sa šećernom bolešću, koji u terapiji imaju metformin (gluformin). To treba imati u vidu, pogotovo ukoliko dijabetičar pije visoke doze ovog leka, pa mora vršiti adekvatnu nadoknadu vitaminom B12.

Hronične bolesti kao uzrok anemije

Pored spomenutih, hemoroida, različite vrste tumora i hroničnih infekcija mogu izazvati anemiju. To se odnosi i na HIV infekciju, te bolest sidu. Takođe, različite vrste leukemija mogu za posledicu imati potiskivanje stvaranja eritrocita, zbog preteranog stvaranja abnormalnih leukocita u koštanoj srži. Bolesti bubrega takođe često vode anemiji. Razlog tome leži u supstanci koju bubreg stvara, a koja se zove eritropoetin. Eritropoetin je sposoban da stimuliše stvaranje eritrocita. Kod oboljenja bubrega, pogotovo kod pacijenata na dijalizi, čest prateći poremećaj je i anemija. Reumatoidni artritis je oblik hronično pris

Anemija usled genetskih bolesti

Postoje pojedini retki oblici anemija, kao što je anemija srpastih ćelija. U slučaju ovog poremećaja, anemična osoba ima karakterističan srpast oblik eritrocita. A on onemogućava normalan prolazak eritrocita kroz kapilare i lakše dolazi do pucanja i time gubljenja hemoglobina i gvožđa. A krajnja posledica je neadekvatno dopremanje kiseonika do ćelija. Talasemija je takođe poremećaj genetske prirode koji vodi anemiji, usled neadekvatnog ili abnormalnog stvaranja hemoglobina.

Simptomi anemije

Zbog nedovoljnog stvaranja energije usled nedostatka kiseonika, čitav organizam u energetskom smislu trpi. Zbog nedovoljne količine hemoglobina na periferiji, javlja se bledilo kože i sluzokože. Osoba oseća slabost, malaksala je i može imati nesvestice. Može se stvoriti osećaj lupanja srca, zbog ubrzanog rada srca. Na ovaj način se srce bori sa neadekvatnim obezbeđivanjem kiseonika tkivima. Ubrzanjem rada se češće odvodi krv na periferiju. Ali se isto tako i opterećuje srčani mišić. Posledica toga može biti povremen osećaj bola u grudima zbog nedovoljne ishranjenosti srca. Takođe može doći i do preskakanja.

Dijanoza anemije

Dijagnoza anemije se postavlja prilično jednostavno. Pacijent se pregleda, na osnovu izgleda i opšteg stanja i pacijentovih simptoma, donosi se deo zaključaka. A preostali deo na osnovu analize krvi, pri čemu i EKG može biti od koristi. U analizi krvne slike postoji obično manjak eritrocita i hemoglobina. A analiza biohemijskih parametara pokazuje manjak gvožđa. U EKG nalazu može postojati neki vid aritmije ili bar ubrzan rad srca (tahikardija).

Međutim, dijagnoza osnovne bolesti koja je dovela do anemije je nešto teža za postaviti. U zavisnosti od propratnih tegoba koje pacijent navodi, kao i detaljnog pregleda, može se uputiti na dalje dijagnostičke mere i time zaključiti o osnovnoj dijagnozi. Ako je reč o infekciji, terapija je antibiotska. Ako su uzroci anemije genetske prirode, praktično treba korigovati kompletan stil života, kako bi se izbegla posledica u vidu anemije. Kod anemije izazvane leukemijom, pacijenti imaju lako nastajanje modrica, jer istovremeno nedostaju i trombociti. A takođe imaju i učestale infekcije. Tj. čak i lakše infekcije poput prehlade mogu biti značajnije izražene. Osobama sa bubrežnom bolešću, teži se lečenju bubrega. Kod insuficijencije bubrega pacijenata na dijalizi, anemija se koriguje odgovarajućom terapijom, a pacijent je kandidat za transplantaciju.

Lečenje anemije

Iako anemija ne predstavlja bolest, mora se lečiti. Tačnije, leči se bolest/poremećaj koji je do nje doveo. Jer anemija vodi različitim tegobama, a i nelečenjem se ta druga bolest produbljuje. Stalnim uskraćivanjem kiseonika tkivima, ćelije se oštećuju. A i srce se postepeno iscrpljuje, mogu nastati poremećaji ritma, pa čak i predinfarktne tegobe i srčani udar. Dakle, u slučaju da je anemija izazvana nekom drugom bolešću, leči se ta bolest. Ali ukoliko je nastala zbog nedovoljnog unosa ili pojačanog trošenja gvožđa ili vitamina, onda se terapija sastoji u nadoknadi. Pravilnu ishranu i primer zdravog jelovnika možete bolje upoznati u sledećem video snimku:

Na krvnu sliku povoljno može uticati i 1-2 čaše kvalitetnog crvenog vina. Namirnice bogate gvožđem su džigerica, govedina, školjke, sardine, piletina, ali i pasulj, spanać, sočivo, i dr. Namirnice koje sadrže dosta vitamina B12 su losos, džigerica, školjke, mleko, pa i žitarice.

anemija, govedina

Ajfelova kula – gvozdena dama kao simbol Pariza

1

Omiljena atrakcija svetskih putnika, Ajfelova kula, smeštena je na Marsovim poljima u Parizu. Simbol grada koji krasi sve razglednice, brošure i online prezentacije, sagrađen je još davne 1889. godine, a ime je dobio po konstruktoru Gustavu Ajfelu. Pariz je „must see“ destinacija i jedan od najlepših gradova na svetu, a Ajfelov toranj već 131 godinu predstavlja simbol francuske metropole. Iako ga poseti oko 7 miliona ljudi godišnje, mnogi od njih ne znaju jako zanimljive činjenice o Ajfelovom tornju.

Ideja i izgradnja pariskog gorostasa

Prvi planovi za izgradnju Ajfelove kule napravljeni su 1884. godine, da bi se od 1887. do 1889. godine radilo na projektu za Svetsku izložbu povodom stogodišnjice Francuske revolucije. Ne može se reći da je Gustav Ajfel dizajnirao kulu. Naime, inženjer Moris Kešlen napravio je originalne skice za toranj, ali Ajfel je želeo nešto spektakularnije, te je preuzeo nacrt i doradio ga. Na projektu je radilo 50 inženjera kako bi spojilo 18.038 gvozdenih nosača, sa 2,5 miliona šrafova. Za zaštitu su upotrebili čak 60 tona boje. Zanimljivo je da se boja ponekad menja, a do sada se 18 puta bojila, u proseku jednom u 7 godina.

Ajfel je hteo da kula bude postavljena u Barseloni, ali su gradske vlasti katalonske prestonice odbile tu ideju. Ovakvo idejno rešenje nije se uklapalo u arhitekturu grada, prošaranu Gaudijevim remek-delima. Nakon odbijanja Španaca, Ajfel svoj projekat predaje Parižanima. Većali su između stotinak projekata, ali na kraju izabrali baš ovaj da bude simbol romantičnog Pariza.

Svečano otvaranje i negodovanje Parižana

Ajfelova kula je inaugurisana 31. marta, a svečano otvorena 6.maja 1889. godine. Zanimljivo je da liftovi nisu bili u funkciji sve do 26.maja. Kula je predstavljala najvišu građevinu na svetu 41 godinu, odnosno do završetka gradnje „Chrysler“ zgrade u Njujorku. Njena visina je 324 metara uključujući antene, a teška je 10,100 tona. Kako se tela na toploti šire, može se reći da tokom leta kula naraste za 15 cm.

Da biste se popeli do vrha kule, potrebno je da se uspenjete preko 1665 stepenika. Naravno, malo ljudi to radi, pretežno se koristi lift.

Kada je otvorena, mnogi Parižani su negodovali i nazivali je „ruglom“. Oko 300 njih potpisalo je peticiju za uklanjanje objekta. Francuski pisac Gi de Mopasan isticao je da svakodnevno ruča ispod kule, jer je to jedino mesto u celom Parizu sa kog je ne vidi.

Apartman na vrhu i priča o Gustavu Ajfelu

foto: pixabay.com

Gustav Ajfel je za svoje prijatelje imao apartman na vrhu tornja. Prelep stilski nameštaj, koncertni klavir i pogled koji oduzima dah, ugostili su mnoge ugledne ljude tog doba, između ostalog i Tomasa Edisona. Danas je apartman na trećem nivou otvoren za javnost i u njemu se mogu videti autentični predmeti koji su pripadali Ajfelu, kao i njegova voštana figura.

Ko je bio Gustav Ajfel?

Rođen je 1832. godine u Dižonu, u Francuskoj. Nakon studija hemije, posvetio se graditeljstvu. Najviše je radio na mostovima, a jedan od poznatijih je Ponte Maria Pie, most preko reke Duoro u Portu. Naravno da se svetski renome stekao Ajfelovom kulom, ali on je konstruisao i armaturu još jedne svetski poznate atrakcije, Kipa slobode u Njujorku. Ostatak statue dizajnirao je njegov sunarodnik Frederik Bartoldi. Što se tiče njegovog privatnog života, Gustav nije imao sreće u ljubavi. Nakon šest propalih veza, zamolio je majku da mu pomogne u izboru partnerke. Nije bio romantik, ali je kreirao jedan od najromantičnijih objekata na svetu. Umro je slušajući Betovenovu „Petu simfoniju“.

Ostale zanimljivosti o Ajfelovoj kuli

foto: pixabay.com
  • Tokom okupacije od strane Nemačke u Drugom svetskom ratu, pariski pokret otpora je presekao kablove lifta i kula je zatvorena za javnost. Priča se da je cilj bio nedozvoliti Hitleru da se popne na simbol Francuske. Ipak nacisti su na vrh kule postavili veliki kukasti krst, koji je ubrzo pao, te su ga zamenili manjim.
  • Hitler je 1944. godine naredio vojnom guverneru Pariza, Ditrihu von Šolticu, da sruši kulu i ostale znamenitosti francuske prestonice. Priča se da je švedski diplomata Raul Nordling ubedio von Šoltica da odbije da izvrši naređenje. Ovaj događaj prikazan je u filmu „Diplomatija“.
  • Postoje brojne replike Ajfelove kule širom sveta, a najpoznatije su u Las Vegasu i Šenženu.
  • Jedna žena se 2008. godine udala za Ajfelov toranj i promenila prezime te se zove Erika La Tour Eiffel.
  • Kada je vetrovito, kula se naginje nekih 6 – 7 cm, te nije dozvolje uspon dalje od 1. nivoa.
  • Margaret Tačer i Ajfelova kula imali su isti nadimak – „Gvozdena dama“.
  • Čak 20.000 sijalica na kuli čini da svake noći ona obasjava grad.
  • Najveća reklama na svetu koja je upisana u Ginisovu knjigu rekorda bila je sačinjena od 250.000 svetlećih lampica, a autor je fabrika Citroen koja je u tu namenu iskoristila Ajfelovu kulu.
  • Noću je zabranjeno fotografisanje Ajfelove kule, a dozvola se traži od Društva za komercijalnu eksploataciju tornja.
  • Prilikom posete, obratite pažnju na radno vreme i cene ulaznica.

Slaba cirkulacija u nogama – kako je poboljšati?

0

Slaba cirkulacija u nogama je nešto sa čime mnogi imaju problema. Ukoliko na vreme ne krenete da se bavite ovim problemom i poboljšate cirkulaciju može se desiti da nastupe raznorazne zdravstvene poteškoće. U nastavku tekstva ćemo se pozabaviti slabom cirkulacijom, njenim uzročnicima, simptomima kao i načinima za njeno poboljšanje.

Slaba cirkulacija u nogama – uzroci

Ukoliko vam je slaba cirkulacija u nogama to najčešće znači da je u drugim delovima tela došlo do smanjenog protoka krvi. Loša cirkulacija može uticati na zdravlje celog organizma, a kada je u pitanju slaba cirkulacija u nogama, može vam otežati svakodnevno obavljanje aktivnosti.

Slaba cirkulacija u nogama često ukazuje i na neke druge probleme kao što su gojaznost, dijabetes, povišen holesterol ili visok krvni pritisak. Uzrok slabe cirkulacije može biti i periferna vaskularna bolest.

Nedostatak fizičke aktivnosti, konzumiranje alkohola i cigareta, nepravilna ishrana i dugo stajanje su samo neki od uzroka koji dovode do slabe cirkulacije u nogama.

Ako vam je slaba cirkulacija u nogama, naš savet vam je da se javite izabranom lekaru, jer i ovaj tekst kao i mnogi drugi su samo informativnog karaktera.

Simptomi i posledice loše cirkulacije u nogama

Postoji dosta simptoma koji ukazuju na slabu cirkulaciju u nogama i pri tom uopšte nisu zanemarljivi. Među prvima su osećaj težine u nogama, otečene noge kao i bol u nogama. Može se desiti da se jave grčevi u mišićima nogu usled neke aktivnosti, a na slabu cirkulaciju ukazuju proširene vene i popucali kapilari. Simptom koji se nikako ne sme zanemariti je osećaj hladnoće bilo u stopalima ili samo u prstima.

Kako poboljšati cirkulaciju u nogama prirodnim putem

Ukoliko imate problem sa slabom cirkulacijom donosimo vam neke savete uz pomoć kojih biste mogli da je poboljšate prirodnim putem.

Fizičke vežbe za bolju cirkulaciju

Vežbanje poboljšava cirkulaciju krvi u svim delovima tela. Ali ako su vaši problema sa cirkulacijom nešto što je stalno prisutno najbolje bi bilo da radite vežbe po preporuci lekara.

Šetnja, vožnja biciklom kao i plivanje su veoma dobre za cirkulaciju u nogama. Takođe će vam pomoći naizmenično vežbanje i odmor. Možete se opredelite za jogu,  kako biste na lak način uspeli da stimulišete cirkulaciju.

Unosite dovoljno tečnosti

Ukoliko unosite dovoljne količine vode u organizam uspećete da pospešite cirkulaciju krvi u nogama, jer će voda eliminisati toksine. Preporučljivo je dnevno da unosite 2i vode. Cirkulacija u nogama se takođe može poboljšati uz pomoć čaja od ruzmarina, jer je on prirodni diuretik.

Smanjite unos šećera i soli

Za cirkulaciju nisu dobri ni glukoza ni natrijum, tako da je potrebno o tome da vodite računa. Šećer menja nivo insulina i dovodi do povećanja telesne težine, a to opet dovodi do problema sa cirkulacijom.

So povećava krvni pritisak i podstiče zadržavanje tečnosti. Uostalom i ovde važi pravilo da sve što je preterano stvara negativan efekat.

Hranite se zdravo i ostavite duvan

Važno je da izbegavate masnu hranu a da u ishranu uvrstite što više voće i povrća. Konzumiranjem zdravih namirnica se smanjuje zadržavanje tečnosti u organizmu a cirkulacija se poboljšava. Duvan je štetan sam po sebi iz više razloga. Izbegavanje duvana je veoma važno, jer duvan skuplja krvne sudove. Čak i ako ste pasivni pušač to se može negativno odraziti na vaše zdravlje.

Prilagodite položaj

Ovo je metod koji datira od davnina, ali se pokazao kao veoma delotvoran. Kada spavate postavite jastuk ispod listova nogu kako biste noge podigli iznad nivoa tela. Ukoliko gledate TV ili čitate, potrudite se da vaše telo bude u položaju zahvaljujući kome će cirkulacija biti poboljšana. Neka vam noge budu odignute i naslonjene na stolicu.

Ako vaš posao zahteva  dugo sedenje na, važno je s vremena na vreme da ustanete i napravite par koraka. Takođe ako vaš posao zahteva stajanje, važno je bar na par minuta da promenite položaj i da sednete.

Slaba cirkulacija i kombinacija tople i hladne vode

Kako bi vaša cirkulacija bila dobra potrebno je da se naizmenično tuširate toplom i hladnom vodom. Na ovaj način ne samo da ćete pospešiti cirkulaciju nogu već ćete poboljšati cirkulaciju celog tela. Takođe možete noge na tren potopitu u toplu a potom u hladnu vodu. Što češće budete ponavljali ovaj toplo-hladan ciklus vaša cirkulacija će se znatno poboljšati.

Čajevi, melemi i obloge za poboljšanje cirkulacije

Uz pomoć raznih čejava, melema i obloga možete sebi pružiti prvu pomoć i poboljšati slabu cirkulaciju. Mi vam donosimo nekoliko ideja, koje su se pokazale kao efikasne u poboljšanju slabe cirkulacije.

Kurkuma u borbi protiv slabe cirkulacije

Potrebno je da u čašu toplog mleka dodate malo meda i 1 kašičicu kurkume. Ovu mešavinu treba piti 2 puta dnevno. Kurkuma pomaže u poboljšanju cirkulacije a koristi se i u prevenciji nastanka krvnih ugrušaka.

Kokosovo ulje poboljšava cirkulaciju

Da bi vam kokosovo ulje pomoglo kod slabe cirkulacije potrebno je da dnevno konzumirate 2 do 3 kašike ekstra devičanskog kokosovog ulja. Sem toga možete blago zagrejanim kokosovim uljem masirati ruke i noge svakog dana. Kokosovo ulje sadrži zdrave masti i poboljšava protok krvi u celom telu.

Čaj od koprive za bolju cirkulaciju

S obzirom da je kopriva bogata gvožđem, preporučuje se kod ljudi koji imaju problem sa cirkulacijom. Ukoliko svakodnevno koristite čaj od koprive uspećete da eliminišete višak tečnosti iz organizma.

Čaj od maslačka i slaba cirkulacija

Čaj od maslačka ima diuretičko svojstvo, tako da eliminiše višak tečnosti iz organizma. Pokazao se kao veoma dobar kod problema sa perifernom cirkulacijom. Sem što se koristi za piće, preporučuje se da se za poboljšanje cirkulacije koriste obloge za noge i stopala.

Slaba cirkulacija i čaj od đumbira

Đumbir je izuzetno koristan kako kao preventiva tako i u izlečenju raznih oboljenja. Slaba cirkulacija se može poboljšati upotrebom čaja od đumbira, jer ova biljka sprečava stvaranje ugrušaka i stimuliše cirkulaciju. Da bi imalo efekta potrebno je piti 2 šolje ovog čaja tokom dana.

Ginko biloba poboljšava protok krvi

Čaj od ginko bilobe poboljšava protok krvi u organizmu i bogat je flavonoidima. Sem što sprečava stvaranje krvnih ugrušaka, ovaj čaj poboljšava koncentraciju i organizmu daje dodatnu energiju. Možete ga piti 2 puta tokom dana a već nakon par dana osetićete vidno poboljšanje.

Slaba cirkulacija u nogama je nešto što nam se svima ponekad desilo ili nam se dešava. Uzroci su različiti kao i načini lečenja. Ukoliko su vaši problemi učestali i ometaju vas u svakodnevnom bitisanju potrebno je da potražite stručnu lekarsku pomoć. Uz propisanu terapiju svi gore navedeni načini prirodnog lečenja mogu vam poslužiti kao dodatno sredstvo. Ukoliko znate nekog ko ima problem sa slabom cirkulacijom, podelite tekst, jer možda ćete baš vi nekome pomoći.

Lupanje srca – ubrzan rad srca i metode za usporenje

1
Srce, lupanje srca

Prema dalekoistočnoj filozofiji življenja postoji verovanje da se svako od nas rađa sa tačno određenim brojem otkucaja srca. I taj broj se s vremenom smanjuje različitim štetnim faktorima koji rad srca ubrzavaju. Tu su i naporne fizičke aktivnosti, pušenje, kafa, nespavanje, stresne okolnosti, itd. I da čovek balansiranjem svih ovih faktora, meditacijom i pravilnim disanjem, usporava rad srca i sebi i prakično štede otkucaji. Na ovaj način, veruju istočnjački filozofi, produžava se život. Lupanje srca (tahikardija) je zapravo ubrzan rad srca koji se dešava u različitim stanjima, i koji se subjektivno oseća kao lupanje. Onda kada je rezultat fizičke aktivnosti, npr., reč je o normalnom ubrzanju. I tada nema razloga za brigu.

Kada postoje veće potrebe naših tkiva i organa za kiseonikom, srce ubrzava svoj rad, ne bi li dopremilo dovoljno istog za normalan rad čitavog organizma. Na taj način se obezbeđuje i dobra ishrana organa, a i brže uklanjanje stvorenih toksičnih materija u organima koji pojačano rade tokom fizičke aktivnosti. U stanju straha, uzbuđenja ili pri naglim promenama položaja, takođe je normalno da se ponekad javi lupanje ili preskakanje srca. Međutim, ubrzan rad srca se može javiti i pri mirovanju. I ukoliko se to dešava retko, nije razlog za paniku. Ipak, kada se to dešava učestalo, treba razmotriti odlazak kod lekara i obavljanje detaljnih pregleda.

Normalan rad srca

Normalan ritam srca je između 60 i 90 otkucaja u minutu, a toleriše se i do 100. Pri ovakvom, optimalnom radu, obezbeđuje se adekvatna prokrvljenost svih organa. Onda kada je rad srca usporeniji ili ubrzaniji, dolazi do pojave odgovarajućih simptoma.

Do čega dovodi lupanje srca?

Ubrzan rad srca utiče na slabiju ishranjenost samog srca. Ono se postepeno zamara i iscrpljuje. Pritom, brži rad onemogućava da dođe do snažnijih kontrakcija, kako bi se krv dopremila do najudaljenijih mesta. A slabije kontrakcije povlače i dopremanje manjih količina krvi do odgovarajućih organa. A ta krv često nedovoljno obezbeđuje kiseonik organima u naporu. Rad srca tokom fizičke aktivnosti je takav da su kontrakcije ujedno i snažnije, dok je lupanje srca koje nastaje u mirovanju praktično patološko, odnosno predstavlja bolest ili poremećaj dela srca koji je odgovoran za diktiranje njegovog ritma.

Lupanje srca u okviru raznih bolesti

Ubrzan rad i lupanje srca se često vezuju za malokrvnost (anemiju), kada zbog prirode stanja i nedovoljnog snabdevanja organa kiseonikom, postoji potreba za ubrzanim radom. Anemija može biti posledica različitih bolesti i stanja, među njima su pre svega nedovoljan unos gvožđa i hronično krvarenje (npr. zbog hemoroida). Isto važi i za pojačanu funkciju štitne žlezde, čiji hormoni ubrzavaju metabolizam, čime se više troše zalihe, pa time i zahteva veće dopremanje kiseonika i hranljivih materija. U tim stanjima, dakle, prvobitno se leči osnovna bolest, koja je i dovela do ubrzanja rada srca.

Kako smiriti lupanje srca kod kuće

Postoje posebne i medicinski prihvaćene metode da smanjite lupanje srca, kad osetite da je rad ubrzan. Prvobitno, ako ste u stanju stresa, najbolje je da prvo proverite broj otkucaja. Ukoliko je on preko 100 u minutu, poželjno je primeniti neku od sledećih metoda. Brojanje otkucaja se može obaviti i u toku 15 sekundi, pa pomnožiti sa 4 za izračunavanje broja u minutu, a radi smanjenja utroška vremena. Svaku od metoda treba vršiti u sedećem položaju, kako ne bi došlo do naglog pada otkucaja, kod osoba koje su tome sklone. A to može biti praćeno i nesvesticom, te doći do povređivanja.

Prva od ovih metoda je masiranje karotidnog sinusa. Kao i u slučaju ostalih metoda, osoba treba da sedi. Karotidni sinus se nalazi sa bočne strane vrata i njegova tačna pozicija je prikazana na slici. Masažom sa jedne ili obe strane, dolazi do stimulacije dela autonomnog nervnog sistema (parasimpatikusa) i usporenja rada srca. Uz to, dolazi i do snižavanja pritiska zbog širenja krvnih sudova na periferiji.

sinus karotikus, masaža sinusa, lupanje srca

Druga metoda podrazumeva isti položaj sedenja i pritisak na obe očne jabučice, sa strane dok su oči zatvorene. Obe tehnike se mogu primenjivati desetak do petnaest sekundi, odnosno dok se ne oseti usporenje u radu srca. Nakon primene, takođe ne bi trebalo naglo ustati, već mirovati neko vreme. Proverom pulsa se može utvrditi da li je došlo do usporenja rada srca.

Ukoliko nijedna od ovih metoda ne pomogne, treba se javiti dežurnom lekaru, kako bi se primenila odgovarajuća terapija. Lekove ne bi trebalo primenjivati na sopstvenu ruku, jer neka stanja srca ne dozvoljavaju upotrebu pojedinih lekova za tahikardiju. Ta stanja utvrđuje lekar, obično nakon obavljenog opšteg i EKG pregleda.

Kako sprečiti lupanje srca?

Osobe sklone lupanju srca mogu imati problema poput anksioznosti, ali isto tako biti i u stanju stresa. Za savete o borbi protiv stresa, pogledajte sledeći video.

Šetnje umerenim hodom i provođenje vremena sa prijateljima, mogu otkloniti sklonost ka lupanju srca. Isto tako, sportovi i aktivnosti kao što je joga ili tai chi, mogu usporiti rad srca. Vežbe disanja, u smislu sporijeg i dubljeg udaha i izdaha, donosi benefite i kada je u pitanju stanje srca.

Preskakanje srca

Pored ubrzanog rada i osećaja lupanja, ponekad se javlja i preskakanje srca. Ono podrazumeva poremećaj ritma srca, koji je u normalnim stanjima kratkotrajno. Nakon osećaja preskoka, koji se evidentira neprijatnim osećajem i blagim bolom u sredini grudi, srce nastavlja da kuca normalno. Pacijenti ovaj osećaj često opisuju i kao zastajanje srca na momenat i naknadno jako lupanje. Ili u vidu treperenja. Međutim, kada se preskakanje javlja učestalo, mogu nastati propratne posledice.

Zbog preskakanja, srce u toku preskoka ne izbaci dovoljnu količinu krvi, pa se samim tim ista i ne dopremi do udaljenih delova tela. Zato se ne vrši adekvatno ishranjivanje organa, a među njima i najvažnijeg – mozga. Veliki je rizik i za stvaranje tromba unutar srca, što dodatno kompromituje njegovu funkciju. Zato je važno da osoba koja utvrdi čestu pojavu preskakanja srca, poseti lekara. Proverom EKG nalaza, utvrđuje se tip poremećaja ritma, odnosno aritmije. A onda se ordinira i adekvatna terapija u svrhu normalizacije ritma.

Bezopasni poremećaji ritma se mogu javiti kod mladih osoba, pod uticajem stresa i usled povećane konzumacije kafe, alkohola, gaziranih i energetskih pića, cigareta, kao i zbog nedovoljnog spavanja. Oni su uobičajeni i kod osoba koje se intenzivno bave sportom, ili kod osoba koje se bez pripreme počnu baviti većim fizičkim aktivnostima. Ali onda ne predstavljaju naročit poremećaj, niti ih treba odmah lečiti.

Milena Pavlović – Barili – vanvremenska umetnica

0

U njoj je tekla Karađorđeva krv. Ona je bila ilustratorka naslovnice časopisa „Vogue“ i jedini afirmisani predstavnik nadrealizma u sprskom slikarstvu (pored Radojice Živanovića). Umrla je u 36. godini u SAD-u, a njena urna preneta je u Rim, gde počiva pored majke Danice i oca Bruna. Pored Nadežde Petrović, ona je i danas najpoznatija srpska slikarka. Ona je Milena Pavlović – Barili.

Detinjstvo u Požarevcu i Rimu

Milena Pavlović – Barili je rođena u Požarevcu 5. novembra 1909. godine u porodici umetnika. Majka Danica je bila Srpkinja, praunuka najstarije Karađorđeve ćerke, Save. Studirala je muziku u Minhenu kada je upoznala italijanskog kompozitora i muzičkog kritičara, Bruna Barilija. Venčali su se početkom 1909. godine i u novembru dobili ćerku Milenu. Nakon četiri godine braka, njeni roditelji su se razveli, a ona je postala „svetski putnik“ i živela na relaciji Požarevac – Rim. Detinjstvo joj je bilo otežano zbog bolesti srca koja je ustanovljena u njenom osmom mesecu života. Igrala se pretežno sama i najčešće sa olovkom i papirom. Od treće godine je počela sa slika. Na njenim crtežima dominantno su se nalazili kokoške i pilići. Postala je poligota, govorivši srpski, italijanski i francuski.

Majka Danica se nije više bavila muzikom, već je svoj život posvetila Mileni. Mnogi biografi smatraju da je Milenin neobuzdani duh proisticao iz njenih zdravstvenih problema. Njena majka je bila tu da je obuzda i jednim pogledom zaustavi njene ideje.

Godinu dana nakon izbijanja Velikog rata, Milena se seli u Italiju. U Bergamu završava prvi razred osnovne škole, zatim drugi u Rimu, a za treći i četvrti se vraća u Požarevac. Pre nego što je upisala gimnaziju, svojim delima je skretala pažnju mnogih umetnika, pre svega čuvenog vajara i skulptora beogradskog „Pobednika“ Ivana Meštrovića.

Nakon završetka gimnazije i potovanja u Linc i Grac gde je učila nemački, Milena upisuje Umetničku školu u Beogradu, u kojoj je primljena kao „čudo od deteta“. U to vreme radila je na dvoru kralja Aleksandra i podučavala njegovu suprugu, kraljicu Mariju, srpskom jeziku.

Milenini nomadski dani

Milena je otišla u Minhen, poput svojih roditelja, na studeije slikarstva koje su joj predstavljale mučenje, jer, kako je jednom prilikom rekla, osećala se sputanom. Vratila se u Požarevac 1928. godine kako bi tražila posao kao profesor slikarstva. Milena nije bila dobrostojeća poput drugih umetnika tog vremena. Nije bila stalno zaposlena, nije imala mecenu, njen deda je umro i majka nije radila. Međutim, zbog nedovoljno budžetskim sredstava, Milena je odbijena za posao kako u rodnom gradu, tako i u drugim gradovima tadašnje Jugoslavije. Dve godine kasnije, seli se u Španiju. Koliku ljubav je osećala prema ovoj zemlji, govori idilična inspiracija i velika dela koja su nastala na proputovanju kroz Pirinejsko poluostrvo: „Toreador“, „Serenada“, „Prvi osmeh“. Nakon Španije, putovala je kroz Francusku, Britaniju i Norvešku, da bi se odselila u Njujork 1939. godine zahvaljujući prodatoj slici „Anđeli“.

Ilustracije za „Vogue“

Početak Drugog svetskog rata, značio je za Milenu traženje stalnog posla u Njojorku i početak borbe za opstanak. Pisala je roditeljima kako je život u Americi drugačiji nego u Evropi i da se ona, kao umetnik, tamo oseća usamljenije. Majka joj je savetovala da počne da slika portrete. Poslušala ju je i bacila se na slikanje ljudi iz visokog društva. Svetske žene slikala je po uzoru na sebe. Stvarajući u visokom društvu, dolazi do ljudi koji je povezuju sa popularnim modnim časopisom „Vogue“. Milena je jedina srpskinja koja je ilustrovala naslovnicu ovog magazina. Za „Vogue“ je radila dve godine. Počela je da ilustruje naslovnice i za druge magazine, ali i da dizajnira odeću i obuću.

Na otvaranju izložbe u Vašingtonu, upoznaje dvanaest godina mlađeg avijatičara Roberta Goselina, za koga se udaje 1943. godine. Naredne godine, na njihovom zajedničkom putovanju, Milena pada s konja i zadobija povredu kičme. Kako su u to vreme živeli u Monte Kasinu, u okolini Njojorka, Milena upoznaje kompozitora Đankarla Menotija, koji joj, čuvši za njene finansijske probleme, nudi posao. Milena nedovoljno oporavljena, počinje da radi na projektu dizajniranja kostima za balet „Sebastijan“ koji doživljava neočekivano veliki uspeh. Njeni kostimi su moderni, bogati idejama sa pregršt boja i izrađeni od kvalitetnih materijala. Primećena umetnica, pozvana je da radi i u baletu „San letnje noći“.

Tužan kraj hrabre umetnice

U pismima koje je njen muž slao svojoj tašti, Milenina smrt je bila neočekivana. Nakon večere u restoranu, napisala je sobarici da je probudi u 10. Nikad se nije probudila. Umrla je u trideset šestoj godini života, 6. marta 1945. godine. Meseci provedeni u gipsu nakon pada s konja prourokovali je već otežan rad srca. Niko nije znao sa kolikim poteškoćama živi ova hrabra žena. Srčani udar za nju je možda i bio očekivan.

Kremirana je i sahranjena u blizini Njujorka. Međutim, njen muž je dve godine kasnije lično odneo urnu svom tastu Brunu, te je Milena sahranjena na groblju za strance u Rimu. Bruno je Danici, svojoj bivšoj supruzi, pisao o Mileninoj sahrani: „Počiva na jednom divnom mestu, na groblju u blizini kapije svetog Pavla, prepunom velikih uspomena na pesnike, umetnike, na ljude koji su došli iz čitavog sveta, a koji su sada tu pored nje“. Kasnije su, po sopstvenoj želji, u istoj grobnici sahranjeni i njeni roditelji. Ukoliko vas put navede u prestonicu Italije, možete odati počast velikoj umetnici.

Galerija u rodnom gradu

Galerija Milene Pavlović – Barili svečano je otvorena u Požarevcu 24. juna 1962. godine u preuređenoj rodnoj kući Pavlovića. Njena majka Danica je otkrila je momorijalnu ploču sa natpisom: “Milenin dom-njenom talentu,vrednoći i mladosti-mama“. U galeriji se nalaze 894 umetnička dela. Najpoznatije Milenine slike su: „Autoportret“, „Autoportret sa kistom“, „Žena sa lepezom“, „Venera sa Lampom“. Muzejski vodič posetiocima je na raspolaganju od ponedeljka do petka od 7 do 15h. Galerija je subotom otvorena za posetioce od 8 do 16h, dok je nedeljkom zatvorena. Ukoliko ste zainteresovani za neki suvenir iz galerije, možete ih poručiti mejlom.

Milenin život u neku ruku podseća na život slavne Fride Kalo, koja se takođe mučila sa urođenim deformitetom i posledicama udesa. Obe su, povrh svih poteškoća, postale velike umetnice, a Milena je svakako jedna od najvećih u istoriji naše zemlje.

Kako maske mogu zaštiti vaš telefon od udaraca

0

Da li ste ikada razmišljali o tome kako maske mogu da zaštite vaš telefon? Na koji način one doprinose dugovečnosti vaših pametnih uređaja i sprečavaju nastanak ogrebotina i kvarova?

Potencijalni udarci i padovi su veoma česta pojava kod mnogih ljudi širom sveta, zbog čega je od suštinske važnosti da mobilni telefoni budu adekvatno opremljeni. 

Ukoliko nabavite kvalitetnu zaštitnu opremu, možete biti sigurni da će vaš mobilni telefon biti odlično zaštićen.

Najbolji način za tako nešto jesu kvalitetne maske koje će zaštititi vaš telefon tako da on ne trpi nikakve posledice. Da li ste znali kako one zapravo funkcionišu? Evo zbog čega su sve one tako efikasne i neophodne za sve vrste vaših pametnih telefona.

Kvalitetne i otporne maske za telefon za najbolju zaštitu

Zaštitne maske su gotovo postale obavezni deo opreme za mobilni telefon jer su se u mnogim situacijama pokazale kao odlični zaštitnici svih uređaja. Prema jednom istraživanju, više od 50 % ljudi gubi telefon, 37% uspe da ogrebe uređaj, dok 29 % ljudi obavezno prospe neku tečnost koja ga ošteti.

Maske za telefon dodaju dodatnu masu telefonu, čineći ga težim i otpornijim. Kao što zaštitno staklo štiti ekran od ogrebotina, tako i adekvatna, kvalitetna maska štiti vaš telefon kod udarca i padova.

Postoji nekoliko tipova različitih maski za telefon i načina na koje one funkcionišu. U pitanju su maske od tvrde plastike, silikona, grube gume, hibridne strukture i kožne maske.

Svaka od njih je adekvatna za zaštitu telefona iz više razloga, a evo koji su to razlozi u pitanju.

Maske od tvrde plastike – izdržljiv i otporan materijal

Maske za telefon od tvrde plastike su, pre svega, veoma dugotrajne i zahvalne za korišćenje zbog elegantnog dizajna. Ono što karakteriše plastiku jeste čvrstina i otpornost na razne hemikalije, kao i odlična elektroizolacijska i toplinska izolacijska svojstva.

Najčešće, ove maske se prave od polikarbonata što predstavlja materijal koji je veoma izdržljiv i otporan na razne padove, udarce i ogrebotine. Tvrda plastika je odličan materijal za suzbijanje većih oštećenja kod telefona, međutim nije najefikasnije rešenje.

One su veoma pristupačne, odlične za dekorisanje, oblikovanje i što je najvažnije, pružaju adekvatnu zaštitu pametnim mobilnim telefonima.

Silikonske maske za mobilni – sigurnost od oštećenja

Prvobitna namena silikonskih maski za mobilni telefon jeste da, na neki način, “produži život” običnim maskama od plastike i sličnih materijala. One su lagane, ali istovremeno i veoma otporne na ogrebotine, jer su napravljene od gumenih materijala koji odolevaju udarcima i raznim tečnostima.

Bez obzira na vladajuće mišljenje da silikonske maske nisu sposobne da štite telefone kao kožne i plastične maske, one su u praksi dokazale da su odličan izbor zato što pružaju sigurnost od udubljenja i oštećenja i štite strukturni identitet vašeg telefona.

Neke kompanije prave silikonske maske sa dvoslojnom zaštitom sa mekim silicijumskim unutrašnjim i tvrdim plastičnim kućištem koji doprinose boljoj zaštiti telefona. Ipak, prema mišljenju mnogih, najbolje rezultate u zaštiti telefona daju hibridne maske za telefon.

Hibridne maske za telefon – najjače maske na tržištu

Hibridne maske za telefon sadrže tvrdu i meku plastiku i ove maske su jedne od najprodavanijih u svetu jer spadaju u najjače maske koje pružaju najbolju zaštitu od svih ostalih materijala maski na tržištu.U zavisnosti od proizvođača, kućišta ovih maski mogu da imaju čak dva ili tri zaštitna sloja.

Spoljni čvrsti plastični slojevi pomažu telefonima da ne ispadaju, a ukoliko dođe do pada, oni su odgovorni da apsorbuju veći deo pada kako telefon ne bi pretrpeo veće posledice. Ponekad, dodatni mekani komadići plastike i dodatni mekani zaštitni sloj sa spoljne doprinose boljoj zaštiti mobilnih uređaja.

Određene hibridne maske od tvrde plastike su napravljene da budu izuzetno vodootporne i otporne na prašinu. One se preporučuju za sve one koji su često na putovanjima ili u blizini vode, ali i svima onima koji žele najbolju zaštitu za svoj mobilni uređaj.

Kožne maske za telefon – elegantni i luksuzni dizajn

Kožne maske za telefon su, uprkos mnogim suprotstavljenim mišljenjima, mogu da zaštite pametne telefone od oštećenja, iako ne u tolikoj meri kao što to mogu da postignu plastične, silikonske i hibridne maske.

Ukoliko su kožne maske izrađene od kvalitetnih materijala, mogu da posluže u slučaju sprečavanja ogrebotina i oštećenja. One su idealne za sve one koji preferiraju elegantni i luksuzni dizajn.

Maske za telefon su multifunkcionalne i veoma korisne

Opšte je poznato da maske za telefon pružaju adekvatnu zaštitu mobilnih telefona, ali da li ste znali koliko one mogu da budu korisne? Njihova multifunkcionalnost je razlog zašto danas ne možete videti ni jedan jedini telefon bez maske ili torbice.

One su i odlični držači za pare i kartice, sjajni modni detalji koje možete uparivati zajedno sa vašim odevnim kombinacijama, nasloni za telefon kada želite da gledate omiljenu seriju ili film, maske koje štampaju fotografije, itd.

Na vama je da izaberete onaj materijal, boju i dizajn maske koja vam se najviše dopada i koja će pružiti najbolju moguću zaštitu od svih potencijalnih padova i udaraca.

Kinoa u ishrani – efekti na zdravlje i primer recepta

0

Uprkos širokom asortimanu voća i povrća u Srbiji i njihovoj bogatoj hranjivoj vrednosti, savremena ishrana je uslovila i konzumaciju nekih novih, manje poznatih namirnica. One potiču iz različitih i nama egzotičnih krajeva sveta i postaju sve više privlačne u redovnoj ishrani. Jedna od njih je i kinoa, južnoamerička biljka sa jedinstvenim sastavom. Kinoa je namirnica iz porodice trava, ali se često pogrešno svrstava u žitarice. Ipak, po svojoj hranljivoj vrednosti u velikoj meri odgovara drugim žitaricama. Sa jednom bitnom razlikom što kinoa ne sadrži gluten. Tako da  je mogu konzumirati i osobe sa celijakijom, odnosno intolerancijom na gluten.

Poreklo kinoe

Kinoa potiče iz Južne Amerike i poznata je još od davnina. Zajedno sa kukuruzom, činila je glavnu namirnicu na meniju civilizacije Inka. Služila im je kao hrana, ali i kao lek. Najveći svetski proizvođači kinoe su Peru i Bolivija. Zahvaljujući velikoj otpornosti ove biljke na različite nadmorske visine i temperature, može se uzgajati u najrazličitijim uslovima.

Vrste kinoe

Postoji preko 100 različitih vrsta ove biljke, ali se posebno izdvajaju prema boji semena: crna, bela i crvena kinoa. Najrasprostranjenija je bela kinoa, koja ima vazdušastiju strukturu. A crvena i crna kinoa su hrskavije i imaju nešto jači ukus, te su manje popularne u čovekovoj ishrani.

Šta kinoa sadrži?

Kinoa u svom sastavu ima dobru vrstu masti, tzv. mononezasićene masti, koje su važne za očuvanje zdravlja srca. Takođe, sadrži antioksidanse, materije koje štite tkiva od oštećenja i maligne promene, a koje se zovu flavonoidi. U sastavu kinoe ima i brojnih minerala, kao što su mangan, gvožđe, magnezijum, kalcijum, fosfor, kalijum, bakar, cink i selen. Od vitamina sadrži skoro sve hidrosolubilne vitamine: B1, B2, B3, B6, B9 i E vitamin. I što je jako važno, kinoa je sastavljena od mnogobrojnih dijetnih vlakana, važnih za očuvanje zdravlja creva i bolje varenje. A ujedno olakšavaju i mršavljenje. O tome više možete videti u sledećem video snimku:

Kako kinoa utiče na organizam?

Budući da veliki procenat njenog sadržaja čine dijetna vlakna, jasno je da pomaže u prevenciji nastanka šećerne bolesti (dijabetesa). Naime, dijetna vlakna onemogućavaju apsorpciju unetog šećera i time se snižava njegova vrednost u krvi. Takođe, dijetna vlakna olakšavaju borbu protiv visokih vrednosti holesterola, istim mehanizmom, otežavanjem preuzimanja masti u crevima. Uz sve to, kinoa će indirektno pomoći da ne dođe do nastanka srčanog udara ili šloga. A bogatstvo dijetnim vlaknima utiče na kvalitetniju ishranu i efikasniju borbu protiv gojaznosti. Kinoa može biti od koristi osobama koje imaju visok krvni pritisak, zbog bogatstva kalijumom, koji pravi ravnotežu sa koncentracijom natrijuma u krvi. A poznato je da vrednosti natrijuma u velikoj meri utiču na povećane vrednosti krvnog pritiska.

Gde se kinoa može nabaviti?

Kinoa se može naći u formi semena, pahuljica ili brašna u bolje snabdevenim marketima ili prodavnicama zdrave hrane.

Kako se kinoa priprema za ishranu?

Crvena kinoa je dobar izbor za pripremu salate, mlevena kinoa se može koristiti kao zdravija zamena za belo brašno u pravljenju hleba ili peciva. Budući da zrno kinoe ima opnu gorkog ukusa, uprkos tome što je zdrava, savetuje se dobro ispiranje zrna pre pripreme, kako bi opna spala. Kada je u pitanju kuvanje kinoe, uobičajena mera je da kinoa i voda budu u količinskoj razmeri 1:2. Odnosno, na jednu šoljicu sušene kinoe, sipaju se dve šoljice vode. Obično se na taj način dobija količina od 3 šoljice kuvane kinoe. Savet je da se kinoa prelije hladnom vodom do ključanja, a zatim se temperatura smanji i nastavi kuvanje još do 15 minuta. Treba voditi računa da se ne prekuva, jer u tom slučaju može biti praktično nejestiva.

Kuvanjem se dobija kaša pogodna za doručak, a inače se kinoa može koristiti i za pripremu supe, čorbe ili gulaša. Takođe, adekvatno zamenjuje krompir u kroketima, a može se koristiti i za pohovanje, pa čak i za pripremu poslastica. Za suvo pečenje kinoe, isprana zrna se u malim količinama stave na umereno zagrejan tiganj i konstantno mešaju. Znamo da je kinoa pečena kad počne da pucketa i dobije orašast miris.

Kinoa slika

Čuvanje kinoe

Najbolje je kinou čuvati na hladnom mestu u zatvorenoj teglici. Na taj način ostaje očuvana za upotrebu mesecima.

Recept za ćufte od kinoe

Jedna od opcija za pripremu kinoe je pravljenje dobro poznatih ćufti. Priprema traje 20 minuta, dok kuvanje kinoe ukupno traje 30 minuta, a dobija se 13-14 ćufti.

Potrebno je:

  • 400 g semena kinoe
  • izdinstan crni luk
  • origano, majčina dušica, biber ili peršun po želji
  • 200 g naseckanog spanaća (takođe po ukusu)
  • malo soli
  • 4 jaja
  • 100 g brašna ili ovsenih pahuljica
  • 150 g kačkavalja ili feta sira
  • ulje po izboru

Na način kako je već opisano, kinoa se opere i skuva u odnosu 1:2 sa vodom, a zatim ocedi i ohladi. Najpre se pomešaju svi sastojci izuzev spanaća i jaja, koji se dodaju na kraju. Najbolje je smesu umesiti silikonskom spatulom, proveriti slanoću u međuvremenu i na kraju oblikovati ćufte. Po potrebi dodavati ovsene pahuljice ili brašno. Ćufte se prže u tiganju na vrelom ulju dok ne dobiju tamno zlatnu boju sa obe strane.

Kako je nestala „đerdapska Atlantida“ – Ada Kale?

0

Postoji bezbroj pitanja o potopljenom ostrvu u blizini Tekije, sa rumunske strane granice, koje je ostalo u istoriji poznato po pogubljenju turskih dahija. Ovaj događaj iznedrio je jednog heroja, najpre komandanta, a zatim i vojvodu, Milenka Stojkovića. Možda je 1971. godine Ada Kale izbrisana sa mape, ali njena priča odzvanjaće Gvozdenom kapijom još mnogo godina i ostaće deo neverovatnih lokaliteta Donjeg Podunavlja. Pokušaćemo da otkrijemo zašto je smatraju „đerdapskom Atlantidom“.

Ime ostrva Ada Kale

Ostrvo se nalazilo četiri kilometra nizvodno od Tekije, gde se Dunav „lomi“ i nastavlja ka Kladovu. Bilo je dugo 1750 metara, a široko samo 500 m. Brojni osvajači su se otimali za prevlast na Adi Kale, zbog izuzetnog strateškog značaja i kontrolisanja brodova na Dunavu. Poznato je da se ostrvo najpre zvalo Sa`an, zatim je dobilo austrijsko ime Karolina. Car Leopold gradi izgradio je utvrđenje i nazvao ga Nova Oršava, te je celo ostrvo nosilo ime po rumunskom gradu. Turci su ga nakon osvajanja prozvali Ada-i Kebir (Veliko ostrvo), a po završetku izgradnje tvrđave konačno menjaju ime u Ada Kale (Ostrvo tvrđava).

Život na ostrvu u Đerdapu

izvor: wikipedia.org

Ada Kale, zbog izuzetnog geografskog položaja, često je bila poprište sukoba. Još od prvih istorijskih spisa iz 1430. godine, mnogi narodi su vladali ovim ostrvom: Rimljani, Turci, Austrijanci, Mađari, Srbi i Rumuni. Rumunima je pripala nakon Prvog svetskog rata. Pripada im i danas, iako se nalazi ispod površine Dunava.

Ostrvo je bilo poznato po vinovoj lozi adakalka. Pretežno su ga naseljavali Turci, ali bilo je i Bosanaca, Bugara, Albanaca i drugih manjina. Ada Kale je imala svog gradonačelnika (mudira) i sudiju (kadira). Jedno vreme je ovo ostrvo bilo jedini turski posed zapadno od Jedrena. Narod koji je živeo na ostrvu bio je mahom siromašan, sve dok ga rumunski kralj Karolj II 1931. nije posetio i oslobodio poreza. Ada Kale, sa svojim uskim ulicama i džamijama, postaje egzotično turističko mesto koje je posećuje hiljade ljudi godišnje. Glavni trg bio je popunjen restoranima i prodavnicama tekstila. Kao suveniri su se kupovali džem od ruža i smokava, nargile i masline. Živelo se pretežno od ribolova i turizma, ali i krijumčarenja.

Nakon Drugog svetskog rata, siromaštvo se vratilo na ostrvo. Njegovi stanovnici su se mučili do 1964. godine kada su saznali da će Jugoslavija graditi hidroelektranu „Đerdap I“. Rumunske vlasti su potpisale sporazum po kome daju saglasnost da ostrvo bude potopljeno. Celokupno stanovništvo je iseljeno do 1968. godine, a tri godine kasnije, Ada Kale nestaje sa mape sveta.

Priča o pogubljenju dahija

Vođe janičarskih jedinica u Beogradskom pašaluku Aganlija, Kučuk Aliija, Mula Jusuf i Mehmed-aga Fočić, smatrali su da ne moraju da za svoje zločine odgovaraju nikome, čak ni sultanu. Oni su otišli toliko daleko da su ubili beogradskog pašu i uspostavili diktaturu. Ubirali su poreze, sudili i ubijali po sopstvenim prohtevima. Narod je na sve načine pokušavao da se odupre teroru od strane dahija. Međutim, kako bi zaplašili Srbe, odlučili su se za da ubiju desetine velikana. Taj događaj istorija beleži pod nazivom „Seča knezova“, koji je predstavljao neposredan povod za „Početak bune protiv dahija“. Turski sultan, poslao je svog izaslanika, Bećir-pašu, u Srbiju da uhapsi i pogubi dahije. On je to, ipak, prepustio srpskim ustanicima. Ustanički komandant, Milenko Stojković, našao je dahije na ostrvu Ada Kale. Priča se da su Turci otkrili njihov položaj srpskom komandantu. Pogubio je svu četvoricu, a u Beograd, a potom i u Carigrad, poslate su glave trojice dahija. Aganlijina glava nikada nije pronađena. Postoji priča da je upala u Dunav prilikom pranja. Kako je Aganlija došao iz Bosne u Srbiju kao čamdžija, a završio kao vodama Dunava kao zlikovac, nastala je izreka: „Voda ga donela, voda ga odnela“.

Vojvoda Milenko – od junaka do izgnanika

Rodom iz Kličevca, kod Požarevca, Milenko Stojković, bavio se krojačkim zanatom izrađivaši narodnu nošnju. Pridružio se ustanicima zajedno sa svojim pobratimom Petrom Dobrnjcem. Kada je odlučeno da se dahije moraju pogubiti, Milenko je određen za komandanta jedinice od 27 momaka iz njegove družine i 10 Turaka koje je odredio komandant Ade Kale, Redžep-aga. Kada su pronašli dahije na ostrvu, nije došlo do predaje, već teške borbe od osam sati. Milenko je postao heroj, ali svoj najveći vojni uspeh nije postigao tu, već u bici na Ivankovcu, u kojoj je bio ranjen. Karađorđe ga je 1806.godine proglasio vojvodom.

Vojvoda Milenko je, osvojivši Ramsku tvrđavu, iz harema komandanta grada zarobio nekoliko žena i napravio svoj harem, promenivši im veru u pravoslavnu. Harem je od 1807. godine dopunjavao sa ženama koje su brodovima prevožene za Tursku, sačekavši ih u Poreču. Birao je samo najlepše. Priča se da je u haremu vojvode Milenka bilo 42 žene.

Nakon svađe sa Karađorđem oko političkih pitanja, odbio je da prihvati dužnost Popečitelja inostranih dela, što ga je dovelo do progonstva iz Srbije. Sa njim je prognan i Petar Dobrnjac. Umro je na Krimu, na obali Crnog mora, a u rodnom Kličevcu je na dvestogodišnjicu Prvog srpskog ustanka otkriven je spomenik njemu u čast.

Izgradnja hidroelektrane Đerdap – cunami za Srbiju i Rumuniju

izvor: pixabay.com

Radovi na izgradnji hidroelektrana „Đerdap I“ i „Đerdap II“ zvanično su počeli 7.septembra 1963. godine, iako je prva inicijativa za iskorišćavanje energetskog potencijala Dunava počela još 1896. godine. Prva hidroelektrana je završena 1970. godine na 10km uzvodno od Kladova. Neposredno ispod pogona nalaze se ostaci rimske tvrđave Diana. Posledice izgradnje hidroelektrane i povećanje nivoa Dunava za 70 metara bile su raseljavaje velikog broja ljudi koji je živeo na obalama reke. Ada Kale je potpuno potopljena, stanovništvo Oršave je prešlo u brda, arheološko nalazište Lepenski vir je takođe premešteno, dok je ušće reke Poreč u Dunav pretvoreno u estuar. Nikako ne smemo zaboraviti da je nakon izgradnje hidroelektrane, nastalo najveće veštačko jezero u Srbiji, Đerdapsko jezero.

Priča o Atlantidi je možda mit, ali priča o Adi Kale, haremu vojvode Milenka, pogubljenju dahija, definitivno je istorijska činjenica. Kada vas put bude naveo u Kladovo, setite se da je tu nekad bilo ostrvo koje je predstavljalo „orijent u srcu Evrope“ – Ada Kale.

Ricinusovo ulje u službi zdravlja i lepote

0

Ricinus je jednogodišnja biljka koja potiče iz tropskih krajeva, tako da je razumljivo što je za gajenje ove biljke potrebno dosta sunca, svetlosti, toplote i vlage. Ricinusovo ulje je poznato još kod starih Egipćana i oduvek je imalo široku primenu.

Ricinus je vrlo atraktivna biljka koja ima velike, zvezdaste listove. Cvetovi su joj beli i sitni, a zbog lepog izgleda  često se koristi u vrtovima kao ukras.

Ricinus je vekovima poznat kao lekovita biljka, ali takođe i veoma otrovna. Deluje kontradiktorno, ali nije baš tako. U pitanju je ulje ricinusa koje se pravi na specijalan način. Prvenstveno je u pitanju hladno ceđenje, a kasnije raznim obradama se ulje oslobađa otrova ricina. Tako se dobija izuzetno hranljivo, lekovito i korisno ricinusovo ulje koje se koristi kao lek za razne bolesti još od davnina.

Ricinusovo ulje i njegova primena

Ricinusovo ulje je svetlo žute boje ili bezbojno i vrlo masno. Na temperaturi ispod 0 stepeni celzijusa je održivo, ali deluje kao pihtijasta masa mada ima ista svojstva kao i kada je u tečnim stanju.

U medicini se koristi kao laksativ i deluje par sati nakon konzumiranja. Ne izaziva grčeve u abdomenu ali se ne preporučuje trudnicama.

Primena ricinusovog ulja je veoma rasprostranjena. Može se koristiti kao oblog, može se utrljati u kožu ili kosu a često se kombinuje sa vitaminom C ili sodom bikarbonom.

Izuzetno veliku primenu ricinusovo ulje ima u kozmetici. Koristi se u proizvodnji preparata za rast kose, brade i noktiju. Takođe se koristi u proizvodnji krema za lice i losiona za kosu i telo.

Obloge od ricinusovog ulja

Obloge od ricinusovog ulja se koriste kod oteklih zglobova kao i kod bolova u leđima. U principu ove obloge se mogu koristiti na bilo kom bolnom mestu a posebno su delotvorne kod koštanih oboljenja.

Ricinusovo ulje ima snažno dejstvo na cirkulaciju i zbog toga se  preporučuje za obloge. Zagrejanim ricinusovim uljem natopite gazu i stavite je na bolno mesto. Preko toga dodajte streč foliju i peškir kako biste bolno mesto dodatno utoplili. Ovaj oblog možete držati najmanje sat vremena. Pre nego stavite oblog na bolno mesto kožu očistite rastvorom sode bikarbone. To isto uradite i nakon skidanja obloga.

Bolno mesto možete tretirati 30 dana na ovakav način, s tim što ne morate svaki put da pravite novi oblog. Umesto toga svaki put dodajte na gazu još ricinusovog ulja. Tek kada ulje promeni boju ili miris vreme je za novi oblog.

Ricinusovo ulje za kosu

Od davnina je poznato da ricinusovo ulje deluje izuzetno ne samo na rast kose već  je delotvorno i u borbi protiv peruti. Takođe zahvaljujući ovom ulju možete regenerisati svoju kosu. U nastavku teksta vam donosimo nekoliko ideja koje će vam pomoći da vaša kosa bude zdrava, lepršava i sjajna.

Ricinusovo ulje za brži rast kose

Ricinusovo ulje je samo po sebi veoma gusto tako da je potrebno da ga razredite pre upotrebe. Nemojte pokušavati sa vodom, jer se voda i ulje ne mešaju. Najbolje bi bilo da ga razredite sa maslinovim, čičkovim ili kantarionovim uljem. Takođe je dobro za tu namenu i kokosovo ulje za kosu.

Ukoliko nemate pri ruci baš ni jedno od navedenih ulja poslužiće vam žumance jajeta. Najpre žumance dobro umutite, a zatim dodajte ricinusovo ulje. Mešajte dok ne dobijete homogenu masu.

Kako biste ravnomerno naneli na kosu najbolje bi bilo da ulje nanesete na teme glave, a zatim da ga pažljivo utrljate.

 

Da bi ricinusovo ulje podstaklo brži rast kose potrebna mu je toplota. Umotajte kosu streč folijom ili najobičnijom kesom, a zatim peškirom. Neka vam ovo pakovanje na kosi stoji između 30 i 60 minuta.

Nakon toga operite kosu na uobičajeni način. Prvi rezultati će biti vidljivi nakon 2 meseca, a to će vam predstavljati dodatnu motivaciju da nastavite dalje.

Ne biste trebali ovo pakovanje koristiti više od dva puta nedeljno.

Ricinusovo ulje i med za lepršavu i bujnu kosu

Kombinacija meda i ricinusovog ulja je veoma hranljiva za kosu. Med dubinski hidrira kosu tako da će vam nakon ovog tretmana kosa biti meka, lepršava i sjajna. Kako biste napravili ovo pakovanje potrebno vam je 2 kašike ricinusovog ulja, 1 kašika meda i 1 žumance. Sve ove sastojke dobro izmešajte kako biste dobili homogenu smesu. Nakon toga dobro utrljajte u kosu i stavite kapu za tuširanje. Najbolje bi bilo da odstoji na kosi sat vremena a nakon toga kosu operite blagim šamponom.

Oslobodite se peruti uz pomoć ricinusovog ulja

Ricinusovo ulje je delotvorno u borbi protiv peruti. Pomešajte kašiku ricinusovog ulja, kašiku maslinovog ulja i dodajte sok od pola limuna. Utrljajte u kožu glave i držite pola sata. Potrebno je nekoliko ponavljanja kako biste se zauvek oslobodili peruti. Ne zaboravite da je ricinusovo ulje samo po sebi veoma masno, tako da je  prilikom pranja potrebno šamponirati kosu par puta.

Ricinusovo ulje za lepe, zdrave i negovane nokte

Mnogo je razloga zbog kojih nam nokti mogu biti tanki i lako lomljivi. Ali rešenje postoji. Umesto skupih preparata potrebno vam je ricinusovo ulje. Na taj način ne samo da će vaši nokti postati čvršći, već ćete se osloboditi i zanoktica.

Ricinusovo ulje sadrži proteine koji su neophodni za rast noktiju. A antigljivična i antibakterijska svojstva ricinusovog ulja će sprečiti nastanak infekcije oko nokta.

Kako bi vaši nokti postali zdravi i čvrsti potrebno je da svako veče pre spavanja ricinusovim uljem masirate nokte i zanoktice. U toku noći ulje će „odraditi“ svoj posao, a vi ćete prvi rezultat videti nakon samo dve večeri.

Kako se osloboditi gljivica na noktima uz pomoć ricinusa?

Ukoliko imate problem sa gljivičnim infekcijama nokta, možete ovaj problem rešiti uz pomoć ricinusovog ulja.

U jednu posudu sipajte 1 kašičicu ricinusovog ulja, ½ kašičice gorke soli i 3 kašičice vode. U ovom rastvoru držite nokte 15 minuta. Kako bi efekat bio zadivljujući najbolje bi bilo da ovaj tretman ponavljate svakodnevno bar 7 dana.

Ricinusovo ulje za rast trepavica

San svake žene su duge i lepe trepavice. Ricinusovo ulje vam može pomoći u tome.

Ovo ulje je bogato vitaminom E i utiče na hidrataciju korena trepavice. Istovremeno stvara uslove za bujnije, duže i pravilno raspoređene trepavice.

Najbolje bi bilo da ricinusovo ulje stavljate na trepavice svako veče pre odlaska na spavanje. To ćete najlakše uraditi četkicom od iskorišćene maskare.

Sem što se ricinusovo ulje koristi u kozmetici, holistička medicina ga preporučuje za tretiranje bolesti koje su uglavnom otporne na tradicionalne terapije.

U svakom slučaju ricinusovo ulje nemojte pokušavati sami da pravite, jer kao što je gore navedeno sem lekovitih ima i otrovna svojstva. Možete ga po veoma pristupačnim cenama naći u svakoj apoteci.

Voleli bismo da vaša iskustva sa upotrebom ricinusovog ulja podelite sa nama.

Najnoviji članci

Zašto mi je potreban Google Ads?

0
Skoro uvek, vlasnici firmi razgovor započinju ovim pitanjem. Većina njih već zna da samo postojanje sajta na internetu više nije dovoljno. Kada korisnik otvori...

Najpopularniji članci

Manastir Tumane

Kako stići do manastira Tumane brzo i lako? 

1
Pred vama je detaljan vodič do manastira Tumane. Svakog vikenda, ovde svraćaju turisti iz raznih delova sveta i vi možete biti sa njima!Udaljen je...