Home Blog Page 50

Nijagarini vodopadi i region Velikih jezera

0

Nijagarini vodopadi, najveći vodopadi u Severnoj Americi, nalaze se na granici između SAD i Kanade, na istoimenoj reci, između jezera Ontario i Iri. Jednu od najpopularnijih destinacija na svetu čine tri vodopada: Kanadski vodopad (Potkovica), Američki vodopad i Nevestin veo. Hidrocentrala je sagrađena prema patentima našeg čuvenog naučnika Nikole Tesle. Večna zahvalnost naučniku iskazana je i u februaru 2020. godine, kada su vodopadi zasijali u bojama srpske zastave. Ovaj čin desio se još samo za 90. rođendan kraljice Elizabete II, vrhovnog suverena Kanade. Vodopadi se mogu istražiti sa američke i kanadske strane, a u Nacionalnom parku „Nijagarini vodopadi“ nalaze se brojne atrakcije. Nama najbitnija je svakako spomenik Nikoli Tesli, podignut 2006. godine.

Nijagarini vodopadi – opšte karakteristike

Nijagarini vodopadi - krstarenje
foto: pixabay.com

Za Nijagarine vodopade se može reći da su geološki mladi. Nastali su tokom poslednjeg ledenog doba, pre oko 9.000 ili 10.000 godina. Kozje ostrvo na reci Nijagara, deli vodopade na dva dela. Protok vode iznosi oko 11.000 kubnih metara, a mnogo veća količina vode se preliva sa kanadske strane, oko 2.500 tona u sekundi (čak 80-90% ukupne zapremine vodopada). Potkovica je visoka oko 50 metara, dok Američki vodopad meri oko 34 metra. Nevestin veo takođe pripada Americi, a od drugih je odvojen ostrvom Luna. Bazen u koji se preliva voda, dubok je oko 100 m. Dok ogromne količine vode upadaju u bazen, stvara se neverovazno moćan prizor.

Ne zna se kako su vodopadi dobili ime, ali jedna od teorija kaže da ime potiče iz jezika plemena Irokeza i u prevodu znači „deo gde je zemlja presečena napola“.

Bez obzira na zimu, voda na Nijagarinim vodopadina ne prestaje da teče. Zabeleženo je da je samo jednom bila zaleđena, 1912. godine. Tada se stvorio tzv. „ledeni most“ koji je spojio obale i zaustavio protok vode.

Nacionalni park Nijagarini vodopadi

Nijagarini vodopadi
foto: pixabay.com

Spektakularne vodopade godišnje poseti oko 12 miliona turista. Poseta Nijagarinim vodopadima je besplatna, ali ukoliko želite da obiđete atrakcije u okviru Nacionalnog parka, moraćete da platite. U pitanju je najstariji nacionalni park u Sjedinjenim Američkim Državama, otvoren 1885. godine.

Najpopularnija atrakcija još od 1948. godine je krstarenje brodovima kompanije Maid of the Mist. Krstarenje traje oko pola sata i dostupno je od kraja aprila do kraja oktobra svake godine. Sa kanadske strane krstarenje možete uplatiti u kompaniji Hornblower Cruises.

Pored krstarenja, sa američke strane možete prošetati kroz Prospect Point Park i popeti se na toranj sa koga se pruža vrtoglavi pogled. Pandan ovom parku, sa kanadske strane je Queen Victoria Park sa platformama sa kojih se pruža izvanredan pogled na vodopade i prolazima kako biste mogli da ih vidite sa unutrašnje strane. Osim toga, postoje dva vidikovca, Skylon Tower i Minolta Tower. Ko želi da vidi vodopade iz ptičje perspektive, može se voziti žičarom.

Zanimljivo je istaći prvu osobu koja se spustila niz slapove Nijagarinih vodopada u oktobru 1901. To je bila Eni Edson Tejlor, žena od 63 godine, koja se spustila u buretu niz Kanadski vodopad verujući da će postati bogata i slavna. Postala je samo slavna, jer nije novčano nagrađena za svoj poduhvat.

Nikola Tesla i izgradnja hidroelektrane

Nikola Tesla rođen je u selu Smiljan, u Lici, 1856. godine. Pored Mihajla Pupina i Milutina Milankovića, najpoznatiji je srpski naučnik svih vremena. Svetsku slavu stekao je zhvaljujući sistemu napajanja naizmeničnom strujom. Zahvaljujući svom izumu, bio je glavni čovek prilikom izgradnje prve hidroelekrane na Nijagarinim vodopadima. Ostao je upamćen kao jedini Srbin po kome je nazvana jedinica mere, za gustinu magnetnog fluksa – tesla.

Prvi put je čuo za ove moćne vodopade u osnovnoj školi, a zamišljao ih je kao točak koji pokreću slapovi. Nijagarini vodopadi su važili za mesto na kome se izuzetno može iskoristiti snaga vode. Još krajem 18. veka jedan čovek je napravio kanal kako bi koristio vodu za pokretanje pilane. Međutim, prvi korak ka korišćenju vodopada za proizvodnju struje načinio je Džejkob Šulkof koristeći jednosmernu struju. Međunarodna komisija za Nijagarine vodopade je 1893. godine prihvatila ponude kompanija koje su predložile upotrebu Teslinog sistema naizmenične struje. U avgustu 1895. godine hidroelekrana je isporučila prvu struju, dok se datum 16. novembar 1896. godine uzima kao dan kada je izvršen prvi prenos električne energije na daljinu u komercijalne svrhe (do grada Bafala, udaljenog 35 km od centrale).

Dan Nikole Tesle slavi se od 2010. godine, a u njegovu čast 2006. godine podignut je spomenik na ostrvu Luna, identičan spomeniku ispred Tehničkih fakulteta u Beogradu. Tesla je umro u Njujorku, u 87. godini života, u siromaštvu.

Region Velikih jezera

Nijagarini vodopadi i Velika jezera
foto: pixabay.com

Velika jezera su najveća jezera u Severnoj Americi. Gornje jezero, Hjuron i Mičigen poniru u jezero Iri, čija je otoka reka Nijagara. Ona se pak uliva u jezero Ontario. Ova oblast predstavlja pravo prirodno bogatstvo SAD i Kanade i najveću grupu slatkovodnih jezera na svetu, koja se često nazivaju i unutrašnjim morima. Gornje jezero je drugo po veličini jezero na svetu, posle Kaspijskog. Ukupna dužina obala iznosi 15.540 km, od kojih 8.700 km pripada Sjedinjenim Državama.

Oblast oko Nijagare poznata je po najboljim terenima za golf u Kanadi. Osim golfa, ovde možete ići na hajking. Najpoznatija staza je Lake Ontario Waterfront Trail duga 780 km. Ljubitelji biciklizma treba da znaju da je Niagara Parkway proglašena za jednu od 10 najboljih biciklističkih staza na svetu. Postoje i vinske ture sa obe strane granice.

Rekli su o Nijagarinim vodopadima

Nijagarini vodopadi noću
foto: pixabay.com

Nijagarini vodopadi bili su inspiracija mnogim književnicima da prozbore koju mudrost o njima. Mark Tven, legendarni pisac „Avantura Toma Sojera“, smatrao ih je „velikim čudom prirode, čije su poslušne sluge duge, a njihov glas grom nebeski”. Čarls Dikens, u svetu popularan po delu „Oliver Tvist“, divio se Nijagarinim vodopadima i govorio kako se Nijagara kao oličenje najveće lepote zauvek urezala u njegovo srce i da će u njemu neizmenjena i nezaboravljena ostati, sve dok ono ne prestane da kuca. Džek London, jedan od najčitanijih pisaca u prvoj polovini 20. veka poznat po vanvremenskim avanturističkim romanima „Beli očnjak“ i „Zov divljine“, u mladosti je posetio Nijagarine vodopade i smatrao ih toliko neverovatnim da je ostao dugo nepomičan pred njima kada ih je prvi put ugledao.

Melatonin kao suplement – koristan ili nepoželjan?

0
melatonin, spavanje

Melatonin je prirodni hormon koji luči pinealna žlezda (epifiza). Ova žlezda je smeštena između moždanih hemisfera i ima svoj ritam izlučivanja hormona. Iako se najviše stvara u epifizi, melatonin se može pronaći i u drugim organima – očima, crevima i kostnoj srži. Označava se još i kao „hormon spavanja“, budući da povećanje njegove koncentracije pomaže u uspavljivanju. Ali, netačno je razmišljanje da melatonin automatski uvodi u san. Jer funkcija ovog hormona je zapravo da obavesti organizam da je vreme za odmor i relaksaciju. Tako da se, uz pomoć melatonina, uspavljujemo nešto lakše, nego bez njega.

Imajući to u vidu, moramo biti svesni i da prekomerno uzimanje neće imati nekog specijalnog efekta. S druge strane, može čak i štetiti. Uglavnom se savetuje njegovo uzimanje  u konsultaciji sa lekarom. Međutim, suplementi melatonina su, u mnogim zemljama, pa i kod nas, dostupni u slobodnoj prodaji. I to često dovodi do prekomernog uzimanja. A ujedno, postaju pristupačni i za davanje deci, što sa sobom nosi dodatne rizike, kojih roditelji često nisu svesni.

Glavni razlozi za uzimanje suplemenata melatonina su nesanica i džet leg (jat-lag). Pokazalo se da ima povoljne efekte i na zdravlje očiju, creva, pomaže kod gorušice, ublažava zujanje u ušima i povećava nivo hormona rasta kod muškaraca. On je i antioksidans. Pomaže u regulaciji krvnog pritiska, kao i nekih hormona. A može učestvovati i u regulaciji telesne temperature. Korisno je i njegovo uzimanje u menopauzi, budući da u tom periodu često dolazi do njegovog smanjenja, a samim tim i pojave nesanice. Ipak, suplementi melatonina se ne daju u ove svrhe, već isključivo po indikacijama i kada je to neophodno.

A kako to melatonin postiže svoje dejstvo?

Melatonin deluje suprotno hormonu dopaminu. Naime, dopamin pomaže u održavanju budnosti, dok, melatonin snižava nivo dopamina i time utiče na relaksaciju. Takođe, vezuje se za nervne receptore zadužene za sniženje nervne aktivnosti. Izostanak svetla, odnosno mračna prostorija utiče podsticajno na lučenje melatonina. A svetlost ga suprimira, te tako, naš organizam zna kada je vreme za buđenje. Ali pored svetlosti, postoje još neki faktori koji mogu umanjiti lučenje prirodnog melatonina i tako dovesti do poteškoća pri uspavljivanju. Među njima su stres, pušenje, izlaganje jakom svetlu tokom večeri a nedovoljno izlaganje tokom dana, kao i smenski rad. Pokazalo se i da posebno jak uticaj na melatonin ima tzv. „plavo“ svetlo. A među prirodnim faktorima je i starenje.

Dakle, melatonin ima svoj ritam izlučivanja i više se izlučuje tokom večeri, kada je vreme za spavanje. U studijama koje su obuhvatile dobrovoljce, pokazalo se da je melatonin pomogao u uspavljivanju, ali i da je pozitivno uticao na kvalitet sna. Osobe koje u toku putovanja menjaju vremenske zone, posebno imaju problema sa lučenjem melatonina, kao i uspavljivanju.

Ono što je posebno važno pomenuti je da i male doze utiču podjednako kao visoke doze melatonina. A visoke doze mogu imati neželjene efekte, ukoliko se uzimaju duže vreme.

Kako se uzima melatonin?

Ukoliko osoba želi da započne uzimanje melatonina, treba početi od manjih doza. Za početak se može uzimati u dozi od oko 0,5 mg, pola sata pre odlaska u krevet. A ukoliko nije delotvorno, doza se može povećati do najviše 3-5 mg. Optimalna doza je otprilike 1-2 mg, sat vremena pre spavanja. U principu, treba se truditi da se uz što manju dozu postigne kvalitetan i brz efekat. I moraju se čitati uputstva koja dolaze uz preparat suplementa. Jer ne sadrži svaki suplement podjednaku dozu aktivne supstance.

Neželjena dejstva

Studije tvrde da je melatonin u potpunosti bezbedan, netoksičan i ne stvara zavisnost. Ipak, nekim osobama može izazvati glavobolju i mučninu. Takođe, može uticati na dejstvo nekih lekova u redovnoj terapiji, zbog čega treba voditi računa ukoliko se odlučite za ovaj suplement. Pre konzumacije, treba se konsultovati sa lekarom ukoliko u terapiji imate sedative, antidepresive, lekove za lečenje visokog krvnog pritska, oralne kontraceptive, imunosupresive, lekove za epilepsiju i poremećaje zgrušavanja krvi. Postoje i izvesne sumnje da melatonin uziman na ovaj način, s vremenom, može smanjiti lučenje sopstvenog melatonina. Mada, ove tvrdnje nisu u potpunosti dokazane.

Posebno je rizično davati veće doze melatonina ili ih primenjivati tokom dužeg vremena kod dece. Naime, pre svega, može dovesti do odlaganja puberteta. A može izazvati i noćno umokravanje, grčeve u stomaku, konfuznost, pospanost, češće mokrenje i anksioznost. Jedna studija u Americi je pokazala da čak 71% melatoninskih preparata nema isti sastav kao što piše na pakovanju. A takođe, veliki broj preparata melatonina sadrži i serotonin, čak njih 26%. Iako u malim dozama, serotonin može biti opasan kada se uzima na ovaj način.

Melatonin takođe ne bi smele uzimati trudnice i dojilje, pa čak ni žene koje planiraju trudnoću.

Prirodne materije koje sadrže melatonin

Naučnici su otkrili da je grožđe jako dobar izvor melatonina. To bi značilo da osobe sa problemima pri uspavljivanju, ali i svi oni koji žele da potpomognu svoje zdravlje treba da uvedu više grožđa u svoju ishranu. Međutim, prilikom istraživanja, došli su do još jednog zaključka, a to je da ne sadrže sve sorte grožđa istu količinu melatonina. Odnosno, sorte Nebbiolo i Creatina sadrže najviše ovog hormona. Postavilo se i pitanje potrebe biljaka za melatoninom, tj. u čemu je uloga melatonina u grožđu. Pretpostavlja se da ima značaj u zaštiti grožđa od pojedinih bolesti. Takođe, verovatno je da melatonina ima i u vinu u određenoj meri.

Zanimljivosti

Osobe koje su meteoropate mogu imati niži nivo melatonina i tako razviti poteškoće pri uspavljivanju. Zašto je to tako? Jednostavno, zbog manjka svetlosti tokom dana, ove osobe su često pospane, jer melatonin započne svoje lučenje još tada. S druge strane, svetlost stimuliše lučenje serotonina, koji nedostaje u tmurnim, mračnim danima. Zato su kišno vreme i dnevna pospanost praćeni ujedno i neraspoloženjem. Ipak, tokom večeri se iscrpi neophodna količina melatonina i meteoropate imaju otežano uspavljivanje.

Slični razlozi odgovorni su i za zimsku depresiju i melanholiju, čak i kod ljudi koji nemaju problema sa meteoropatijom. Zato se ljudi savetuju da ne nose naočare tokom dnevnih izlazaka napolje, tokom zime, kako bi se lučenje melatonina uskladilo sa uobičajenim ritmom. Takođe, sugeriše se ljudima koji ne pate od džet lega, a imaju problema sa nesanicom koji su nastali odjednom, da pokušaju to rešiti najpre pronalaskom uzroka. Dakle, treba tragati za postojanjem nekog stresnog faktora, npr. Ponekad je uzrok suviše kofeina ili cigareta tokom dana. A nekad je jednostavno u pitanju neudoban krevet. Svakako, ne treba odmah posegnuti za suplementima.

Krupajsko vrelo – prirodno blago istočne Srbije

0
krupajsko vrelo

Krupajsko vrelo je jedno od najegzotičnijih oaza prirode u Srbiji. Ujedno je i među najprivlačnijim turističkim destinacijama. A što je najbolje, nalazi se u srcu istočnog dela zemlje i lako je dostupno turistima. Nažalost, to sa sobom povlači mogućnosti narušavanja ekološkog aspekta ovog spomenika prirode. No, o tome ćemo nekom drugom prilikom.

Krupajsko vrelo je bajkovito izvorište u podnožju planine Beljanice, u istočnoj Srbiji. Smešteno je na desnoj strani Krupajske reke, na 220 metara nadmorske visine, usred netaknute prirode. Okruženo je šumom, pri čemu jezero krase predivne plavo-zelene nijanse. Pravi mali raj. Zbog izgradnje brane, ima izgled jezerceta, dimenzija 40×17 metara. A voda iz jezera se preliva u vidu vodopada i otiče dalje, ulivajući se u Krupajsku reku. A u samom jezeru nalazi se jednim delom potopljena pećina, koja daje ovom prirodnom blagu i izvesnu mističnu notu. A dodatan doprinos mističnosti daje i podvodni kraški lavirint. U blizini vrela su i dva izvora vode, pri čemu je temperatura u jednom oko 26°C. Njegova voda je lekovita. Oba izvora su proglašena spomenicima prirode. Temperatura samog vrela kreće se oko 9-11°C.

Zašto posetiti Krupajsko vrelo?

Ono što posebno izdvaja ovu destinaciju jeste njena fotogeničnost. Zbog toga je pri vrhu liste želja za posetu svakog prosečnog turiste. I ne samo da se samo Krupajsko vrelo odlikuje lepotom. I sam put do njega vodi kroz čarobnu prirodu. Staza prolazi pored nekoliko ribnjaka, kao manastira Manasija. Manastir Manasiju podigao je despot Stefan Lazarević, još davne 1418. godine i njegove mošti leže baš u njegovoj zadužbini. Manastir opasuju zidine sa 11 kula, zbog čega je posebno karakterističan. Predstavlja najznačajnije delo Moravske škole, kao stila u arhitekturi i ujedno jedan od najvažnijih spomenika srpske kulture.

Ali Krupajsko vrelo ne odaje samo fantastičan vizuelni utisak. Ovo mesto ima savršeno čist planinski vazduh, pa oporavlja i i duh i telo.

krupajsko vrelo priroda

Kako doći do Krupajskog vrela?

Krupajsko vrelo je blago homoljskog kraja. U njegovoj blizini je od većih gradova Despotovac, a samo vrelo se nalazi u ataru sela Milanovac, u jugozapadnom delu opštine Žagubica. Preciznije, njegova lokacija je između sela Milanovac i Krupaja. A od Despotovca se sa asfaltnog puta može vrlo lako doći do samog vrela.

Sama sela su, takođe, primamjiva oku posmatrača, pogotovo strastvenim fotografima. Raznovrsnost u gradnji kuća, dvorišta i bašte uređeni poput parkova u potpunosti prikazuju jedno lepo srpsko selo. Ono što ih odlikuje tokom letnjeg perioda, jeste šarenilo najrazličitijeg cveća.

Selo je grupisanog tipa, tako da je veliki broj kuća lokalizovan na zapadnom delu reke Krupaje i to tačno na mestu gde ona pravi luk. Čini se da je sama reka obgrlila seoska domaćinstva. A i kroz samo selo protiče potočić.

Lokalni specijaliteti kuće

Ukoliko vaša odluka padne na posetu Krupajskog vrela, imaćete mogućnost i da probate brojne specijalitete ovog kraja u okolnim restoranima. Ono što meštani posebno ističu su jela sa ribom, zahvaljujući blizini više ribnjaka. Posebno je ukusna pastrmka. A dostupan je i veliki izbor drugih domaćih jela, kao što je kačamak, sir i homoljsko jagnje.

Zanimljivosti vezane za Krupajsko vrelo

Jedna zanimljiva činjenica vezana za Krupajsko vrelo, tiče se izgradnje njene brane. Naime, još davne 1946. godine je akademik Miladin Pećinar projektovao branu na Krupaji. Njegov cilj je bio da ukroti ovu divlju reku i tako je preusmeri u korisne svrhe. Ta voda je omogućila izgradnju vodenice, valjarice i vunovlačare. One postoje i danas.

Za ljubitelje ronjenja, važna je informacija da je ronjenje ovde pravi užitak. Ali se mora imati u vidu da je najpogodnije baviti se ovim sportom u jesen, kada je nivo vode nizak, a time i ronjenje bezbednije.

reka krupaja

Završna reč

Postoji mnogo razloga za posetiti Krupajsko vrelo. Ovo predivno mesto prija svim čulima i pruža kompletnu sliku srpske lepote. A užitak daje i sama destinacija, kao i put do nje. Pogled na nijanse boja uređenih njiva, gostoljubivost i meštana, i samog kraja, bezbedno putovanje i mogućnost parkinga na bilo kom mestu. Ali ne treba zloupotrebiti ovu mogućnost, kao ni ono što nam je priroda nesebično dala. Na nama je da otpad ne ostavljamo za sobom i da se trudimo da što manje narušimo savršeni balans netaknute prirode.

Krupajsko vrelo kao spomenik prirode

Budući da je reč o jednom od najjačih kraških izvora, Vlada Republike Srbije ga je proglasila zaštićenim i smatra se prirodnim dobrom od izuzetnog značaja. Ova odluka je zaista sasvim opravdana.

Anemija u trudnoći i njeno lečenje

0
anemija u trudnoći

Anemija ili malokrvnost predstavlja stanje koje nastaje zbog manjka crvenih krvnih zrnaca (eritrocita) ili njihove gradivne materije – hemoglobina, u krvi. Češće se javlja kod žena, dece i osoba sa hroničnim bolestima. I isto tako, može biti prateća pojava u trudnoći. Anemija može nastati tokom trudnoće, ali i pre nego što je došlo do začeća. Ponekad nastaje i naknadno, zbog komplikacija u toku porođaja. Svakako, anemija u trudnoći predstavlja specifičan problem, koji se mora lečiti, ukoliko izaziva veće tegobe kod trudnice, jer se ovaj deficit reflektuje i na bebu.

Kako nastaje anemija?

Najčešći uzroci anemije su nedostatak gvožđa, manjak unosa vitamina B12, folne kiseline i vitamina C. Ali razlozi mogu biti i u genetici ili postojanju nekih hroničnih bolesti. Hemoroidalna bolest i druge vrste krvarenja u gastrointestinalnom traktu, čest su razlog postepenog nastanka anemije. Pojedine žene, usled hormonskog dizbalansa, imaju češća ili obilnija menstrualna krvarenja, što je takođe uzrok anemije.

Kako se manifestuje anemija u trudnoći?

Anemija se uglavnom prezentuje kao bledilo, lupanje srca, malaksalost, stalni osećaj umora i ubrzanog zamaranja, pospanost, ali i kao nervoza. Mogu se javiti i vrtoglavice, nesvestice, nedostatak daha, pa čak i aritmije. Ekstremiteti su često hladni, moguće su glavobolje, a otežana je i koncentracija. Međutim, treba imati u vidu da su simptomi anemije često slični uobičajenim manifestacijama u trudnoći. Zato se često zanemare ili previde. Ali, rutinskim analizama i praćenjem intenziteta tegoba, dilema se razrešava.

Kako se anemija utvrđuje?

U toku trudnoće, u određenim intervalima se vrše obavezni lekarski pregledi. Ono podrazumeva, pre svega, laboratorijsku analizu, kao i proveru krvne slike. Time se, na osnovu broja eritrocita i koncentracije hemoglobina, utvrđuje postojanje anemije. Neke trudnice mogu imati niže vrednosti ovih parametara, bez ikakvih simptoma. I njih treba pratiti i redovno ponavljati analize krvne slike i laboratorije. Dok, posebnu pažnju treba posvetiti trudnicama koje imaju i izraženu kliničku sliku.

Zašto su trudnice podložnije anemiji?

Tokom rasta bebe, postoji povećana potreba za hemoglobinom i količinom krvi. Proporcionalno većoj potrebi za krvlju, raste i potreba za hemoglobinom. Osnovna funkcija hemoglobina je u transportu kiseonika do svih ćelija u organizmu. Kiseonik omogućava stvaranje energije i normalno funkcionisanje ćelija, tkiva i organa. Međutim, kako bi se hemoglobin sintetisao, neophodno je gvožđe, koje ulazi u njegov sastav. Takođe, veća je potreba i za vitaminom B12 i folnom kiselinom. Međutim, često su ove rezerve kod žena i pre trudnoće nešto smanjene. A unos putem hrane je obično neadekvatan. Stoga je veća verovatnoća da trudnica postane anemična, ukoliko ne uzima gvožđe sa vitaminom C, putem suplemenata.

Prema istraživanjima, žene koje u trudnoći piju veće količine kafe, podložnije su razvoju anemije. Takođe, velike su šanse da i beba razvije anemiju, u tom slučaju. Naime, kofein ima sposobnost da snizi vrednost hemoglobina.

Takođe, određena grupa žena je u trudnoći znatno podložnija razvoju anemije. Među njima su žene koje su zatrudnele ubrzo nakon prethodne trudnoće, trudnice koje nose blizance, koje često povraćaju u sklopu hormonskih varijacija u trudnoći, žene koje i inače ne unose dovoljno gvožđa, vegetarijanci, žene koje su imale intenzivnija menstrualna krvarenja ili prethodno dijagnostikovane anemije.

Posledice anemije

Inače, blaga anemija, ne mora uticati na razvoj ploda. Međutim, problem nastaje kod težih oblika anemije, kada nema adekvatne ishranjenosti organa, ni ploda, ni majke. Pritom, veći je rizik za prevremeni porođaj, ili čak spontani pobačaj, kod ovih žena. A navodi se i da je veći rizik za postporođajnu depresiju.

Kako se leči anemija u trudnoći

Preporuka je zdrava ishrana, koja je raznovrsna, te nadoknađuje potrebe trudnice i bebe. U konsultaciji sa lekarom, treba izvršiti nadoknadu putem suplemenata, onda kada je to neophodno. Savetuje se 27 mg gvožđa dnevno, kako bi se nadoknada izvršila. Treba imati na umu i da se gvožđe iz životinjske hrane mnogo bolje apsorbuje, u odnosu na gvožđe iz povrća. I kako bi se apsorpcija omogućila, neophodno je uzimanje dovoljne količine vitamina C. To se postiže sokom od narandže, paradajza ili jagoda. S tim što se mora voditi računa da se izbegne istovremeno uzimanje ovih suplemenata i hrane bogate kalcijumom, budući da može doći do interakcije između njih, a time i smanjenog preuzimanja gvožđa. Iako je kalcijum esencijalan u trudnoći, ipak se mora uzimati pažljivo i nikako u vreme uzimanja suplemenata gvožđa i vitamina C.

Kako se sprečava anemija u trudnoći?

Postoje 3 osnovna načina za prevenciju anemije u trudnoći: vitamini, suplementi gvožđa i adekvatna ishrana.

  1. Prenatalni vitamini su uglavnom kombinovani suplementi svih onih mikronutrijenata koji mogu biti potrebni u trudnoći. Uzimanje takvog suplementa jednom dnevno je dobar način da se izbegne manjak pojedinačnih vitamina ili minerala. Primenu je idealno započeti najmanje 2-3 meseca pre začeća, kako bi se stvorile rezerve ovih materija.
  2. Suplementi gvožđa se savetuju kao dodatak prenatalnim vitaminima. Takođe ih je nekada potrebno uzimati pre trudnoće, ali često se moraju uzimati i u toku trudnoće. Tada je doza 27 mg dnevno, ali se mora uzeti u obzir i težina anemije, jer doza može varirati u zavisnosti od toga. Zato je neophodna konsultacija sa lekarom. Kao što je pomenuto, treba izbegavati interakciju sa kalcijumom, ali i sa antacidima. Antacidi su lekovi koji sprečavaju gorušicu, pa se često primenjuju u trudnoći, zbog učestalosti ove tegobe. Međutim, antacidi mogu smanjiti apsorpciju gvožđa. Zato se preparati gvožđa moraju uzimati 2 sata pre ili 4 sata posle primene antacida. Konzumacija gvožđa bi trebalo da bude istovremena sa vitaminom C, zbog poboljšane apsorpcije.
  3. Raznovrsna ishrana je i inače najbolji savet za svako stanje, a pogotovo u trudnoći, kada su potrebe povećane. Ono što je učestala greška mnogih trudnica je uzimanje veće količine Time ne mora nužno da se nadoknadi svaka potreba bebe, ali se definitivno podstiče veliko dobijanje na telesnoj masi, što može nepovoljno uticati na zdravlje i majke i deteta. Naime, mora se težiti da se ishranom obezbede svi mikro i makronutrijenti, a ne da se trudnica svakodnevno prejeda.

Detaljnije o redovnim zdravstvenim pregledima trudnica, informišite se putem video snimka:

Duvanski dim u domu – Kako pročistiti vazduh u zatvorenom prostoru

0

Iako je istraživanje Instituta za javno zdravlje Srbije “Dr Milan Jovanović Batut” iz 2019. godine ohrabrilo podatkom da se broj pušača u Srbiji smanjio, a taj trend se održava do danas, još uvek zabrinjava podatak da u samo 14% domaćinstava pušenje nije dozvoljeno ni u jednoj prostoriji. Budući da takozvano pasivno pušenje predstavlja značajnu opasnost po zdravlje, te da nepušači, boraveći uz pušače, udišu oko 35% dima, prečišćivač vazduha se javlja kao možda najadekvatniji odgovor na situaciju. Potrebno je uzeti u obzir različite pristupe, a pre svega poznavati ovog upornog neprijatelja – duvanski dim.

Duvanski dim i njegov uticaj na zdravlje

Činjenica o duvanskom dimu, o kojoj saznajemo iz istraživanja Svetske zdravstvene organizacije (SZO), jeste da je on zapravo mešavina preko 7.000 hemikalija, od kojih najmanje 70 izaziva maligna oboljenja. On se sastoji od čvrste materije i gasova. U slučaju duvanskog dima, čvrsta materija sadrži i neke čestice dovoljno sitne da uđu u pluća i izazovu plućne bolesti. Što se gasova tiče, duvanski dim sadrži one povezane sa sagorevanjem, poput azot-oksida i ugljen-monoksida. Ovde su prisutna i isparljiva organska jedinjenja, od kojih su benzen i formaldehid poznata kancerogena jedinjenja. Kao što smo već naglasili, izlaganje duvaskom dimu nije štetno samo za one koji puše, već zaista može dovesti i do značajnih posledica na zdravlje onih koji sa pušačima dele životni prostor. O tome svedoči i podatak, do kojeg je došao Istitut za javno zdravlje Srbije “Dr Milan Jovanović Batut” svojim istraživanjem 2017. godine, da se više od 85% svih oboljenja pluća može povezati sa učestalim izlaganjem duvanskom dimu.

Uz plućne bolesti, pušenje, kao i kontinuirano izlaganje duvanskom dimu, može da dovede do različitih vrsta kancera, poput raka jednjaka, želuca, materice, usne duplje, prostate i pankreasa. Uz navedeno, duvanski dim dovodi do povišenog rizika od brojnih oboljenja, počev od autoimunih bolesti i osteoporoze, preko kardiovaskularnih i očnih bolesti, do oštećenja pljuvačnih žlezda, desni i zuba, a pri tome ne smemo izostaviti i zapažen uticaj na povećanje rizika od steriliteta.

Duvanski dim u domu - Kako pročistiti vazduh u zatvorenom prostoru

Duvanski dim i zatvoren prostor

Čini se da je jasno zbog čega je duvanski dim ljuti neprijatelj zatvorenih prostora, ali ovo ipak valja dodatno pojasniti. Naime, uz opasnosti koje sobom nosi pasivno pušenje, koje je u zatvorenom prostoru značajno intezivirano, postoji i takozvani fenomen zadržanog duvanskog dima, koji se odnosi na duvanski dim prisutan nekoliko sati u neprovetrenoj prostoriji. U ovakvim slučajevima se dešava da čestice dima padaju na površine u prostoriji i predstavljaju opasnost kako za malu decu, tako i za starije osobe i osobe sa respiratornim problemima. Na osnovu analize uzoraka, zaključeno je da ova vrsta prašine sadrži NNK i PAH, kancerogene supstance koje izazivaju rak pluća. Ne možemo reći da postoje situacije u kojima je prisustvo duvanskog dima doslovno neizbežno u zatvorenim prostorijama, ali ukoliko je ovaj problem već prisutan, potrebno je izdvojiti određena rešenja, kojima bi se njegovo delovanje umanjilo.

Prečišćivači vazduha u borbi protiv duvanskog dima

Prečišćivači vazduha su najefikasnije sredstvo u borbi protiv duvanskog dima u zatvorenim prostorima. Treba naglasiti da nisu svi prečišćivači adekvatni za ovu namenu i zato je potrebno uzeti u obzir ključne karakteristike, te odabrati prečišćivač vazduha za duvanski dim koji će zaista predstavljati rešenje ovog problema. Ponuda na našem tržištu uglavnom podrazumeva prečišćivače sa HEPA filterom i filterom sa aktivnim ugljem, ali su dostupni i oni sa više od dva filtera. Prečišćivači vazduha sa više od dva filtera su nesumnjivo najbolji izbor, budući da svojim delovanjem pružaju višestruku zaštitu zdravlja korisnika, a naročito se preporučuju u slučajevima dugoročne izloženosti duvanskom dimu.

Duvanski dim u domu - Kako pročistiti vazduh u zatvorenom prostoru

Ublažavanje štetnih efekata

Buđenje svesti o ključnoj ulozi dobrog kvaliteta vazduha u borbi za zdravlje već predstavlja početak te borbe. Prisutnost duvanskog dima u našem životnom prostoru svakako predstavlja prepreku na putu ka zdravom životu. Kada govorimo o ublažavanju štetnih efekata duvanskog dima, idealno bi bilo isključiti ga iz svakodnevice. Ukoliko to nije opcija, valjan savet je otvoriti prozore i dozvoliti vazduhu da cirkuliše. Morali bismo, ipak, da naglasimo da ovaj vid ventilacije ne može da reši problem ranije pomenutog zadržanog dima. Za konačnu pobedu u ovoj borbi se, prema tome svakako preporučuje i odgovarajući prečišćivač vazduha, uz održavanje higijene svih površina u životnim prostoru.

Možemo zaključiti da je dobar kvalitet vazduha u svakom domu ekvivalent dobrog zdravlja u njemu. Uz dobronameran savet da promenite navike ili pokušate da utičete na promenu navika onih sa kojima delite životni prostor, ovim tekstom smo želeli da Vam ponudimo rešenja za uklanjanje štetnih uticaja na prostor u kom boravite kao i osnovni uvid u intenzitet štetnosti tih uticaja. Očistite vazduh u vašem domu i time učinite nešto od izuzetnog značaja za Vaše zdravlje i zdravlje Vaše porodice.

Karađorđe – besmrtni vožd i otac Srbije

0

Svi znamo da je Đorđe Petrović (prozvan Crni Đorđe ili Karađorđe) bio pokretač Prvog srpskog ustanka i rodonačelnik dinastije Karađorđevića. Nakon nekoliko vekova turske vladavine (od pada Srbije 1459. pod tursko ropstvo), pod njegovim vođstvom je deo Srbije prvi put bio slobodan. Sa svojim ustanicima je 1806. oslobodio Beograd. Od tada pa sve do propasti ustanka udareni su temelji srpske državnosti. Karađorđe je obeležio čitavu jednu epohu u istoriji Srba, poznatu kao Srpska revolucija (njen ratni period). Razbijanje straha od Turaka i pokretanje Revolucije neodvojivo su skopčani s njegovom ličnošću.

Karađorđe – osobena pojava u srpskom narodu

Godina Karađorđevog rođenja ne zna se pouzdano. Rođen je u Viševcu, najverovatnije novembra 1762, dok se prema nekima 1768. uzima kao godina njegovog rođenja. U mladosti je bio hajduk i učestvovao u Kočinoj krajini kao dobrovoljac (frajkor) u austrijskoj vojsci. Karađorđeva porodica bila je brojna. Sa suprugom Jelenom imao je tri sina i četiri kćeri. Njegov drugi sin Aleksa bio je naš prvi prestolonaslednik, a sin Aleksandar knez Srbije (od 1842. do 1858). Koliko je od rane mladosti bio prek i surov svedoče priče o ubistvu čak dva člana porodice: oca i brata. Oceubistvo je sporno i o njemu se među istoričarama dosta polemisalo, dok se bratoubistvo nesumnjivo dogodilo. Svog brata Marinka obesio je jer je bio osumnjičen da je silovao jednu Srpkinju u Topoli.

Karađorđe je osobena pojava u srpskom narodu. Bio je izuzetno snažan.  Njegov hod i stas odavali su dostojanstvenu ličnost. Visinom, stasitošću i snagom razlikovao se od svojih sunarodnika. Od njega su strahovali i Turci i Srbi. Njegova strogost i snaga ulivali su poverenje srpskim borcima, a plašile su ga se i mnoge starešine. U strahu od Karađorđa živele su čak i istaknute ličnosti ustanka. Krasile su ga hrabrost i odlučnost, koje ga nisu napuštale do leta 1813. g. i propasti ustanka. Sejanje straha kod sunarodnika bilo je plodotvorno i davalo je velike rezultate. Kao prvi među Srbima, zavodio je disciplinu i poredak, delio pravdu, bodrio klonule i podstrekivao njihov ratnički duh. Voleo je lov i često organizovao hajke na veću divljač. Karađorđe nije bio loš govornik, ali je malo pričao. Poznato je da se u govoru najčešće služio uzrečicom „kojekude“, a omiljena grdnja bila mu je „po duši te“.

Gde je Karađorđe ratovao – tu je bila slava

Karađorđeva uloga u pokretanju Revolucije je bila presudna. Zahvaljujući njemu, Seča knezova (masovno pogubljenje srpskih narodnih poglavara) prerasla je u početak Ustanka, čiji je povod i bila. Pokretanje Revolucije je delo koje ga je učinilo besmrtnim. Podizanje Prvog srpskog ustanka, jednog od najznačajnijih događaja u istoriji srpskog naroda, odigralo se u Orašcu. U novembru 1803. javlja se ideja o kretanju u odsutni boj protiv Turaka. Ustanak je podignut na Sretenje (15. februar) 1804. godine u Marićevića jaruzi. Karađorđe je od 1804. imenovan za vožda, a potom za naslednog predvoditelja (1808). Godine 1811. biva imenovan za naslednog vožda i predsednika Saveta (Praviteljstvujušči sovjet) – prve vlade u modernoj Srbiji.

Narodne i državne potrebe često je podmirivao sopstvenim novcem, a njegova hrana i odevanje bili su skromni. Dugogodišnje ratovanje protiv Turaka od Karađorđa je stvorilo klasičnu epsku ličnost, heroja i vojskovođu. U svesti Srba od vožda je stvoren legendarni lik osvetnika Kosova. Savremenici su ga po herojstvu svrstavali uz samog Obilića. U red najvećih Karađorđevih uspeha ubraja se Mišarska bitka (1806), osvajanje Beograda (1806/7) i bitka na Loznici (1810). Zahvaljujući Karađorđu, ostala je ideja vaskrsa državnosti, a narodu vraćeno dostojanstvo, uprkos propasti države Prvog ustanka (ustaničke države).

Karađorđeva smrt

Nakon propasti ustaka 1813. godine Karađorđe je napustio Srbiju. Iz Rusije se vratio četiri godine kasnije, kada je u Radovanjskom lugu, kod Velike Plane, ubijen po nalogu kneza Miloša Obrenovića. Odluku o Karađorđevom ubistvu Miloš nije doneo ni brzo ni lako. Greh nije ostao samo na njegovoj duši već je prenet i na celu dinastiju Obrenović. Započet je „dinastijski rat“. Borba dve dinastije bila je puna obrta i događaja od velikog značaja za celokupnu istoriju srpskog naroda 19. i 20. veka. 

Organizator ubistva bio je Karađorđev kum Vujica Vulićević, a izvršilac Nikola Novaković. Miloš je potom, kao dokaz vernosti, poslao njegovu prepariranu glavu turskom sultanu. Međutim, Karađorđeva biografija se ovde ne završava. Na zahtev kneginje Ljubice, supruge Miloša Obrenovića, Karađorđevo telo je 1819. preneto iz Radovanja u Topolu. Sahranjeno je u grobnici desno od ulaza u crkvu. Marta 1820. u Topolu je preneta i Karađorđeva glava, gde je sastavljena sa telom.  Godine 1930. njegove kosti su prenete u Oplenački mauzolej

Karađorđe danas počiva u zadužbini svog unuka kralja Petra I na Oplencu, u porodičnoj grobnici Karađorđevića (Crkva Svetog Đorđa). Svi Karađorđevići članovi dinastije su sahranjeni u kripti, osim zadužbinara kralja Petra I i osnivača dinastije Karađorđa, koji su sahranjeni u naosu, ispod severne i južne pevnice. Karađorđev grad u Topoli danas čine ostaci Karađorđeve tvrđave iz perioda Prvog srpskog ustanka. Iz tog perioda je ostala i crkva, koja predstavlja jedan od četiri tornja tvrđave. Preostala tri srušio je kralj Milan Obrenović. U Karađorđevom gradu danas su sačuvani crkva sa zvonikom i škola u kojoj se nalazi Narodna biblioteka.

Prema scenariju Danka Popovića u režiji Đorđa Kadijevića, snimljen je 1983. godine film „Karađorđeva smrt“, u kome lik Karađorđa tumači glumac Marko Nikolić.

Zanimljivosti o Karađorđu

  • Kruna kralja Petra I Karađorđevića napravljena je od Karađorđevog topa, Aberdara, prvog topa izlivenog u Srbiji.
  • Prvi srpski igrani film, snimljen 1911, posvećen je upravo Karađorđu („Život i dela besmrtnog vožda Karađorđa“).
  • Na početku Njegoševog „Gorskog vijenaca“ nalazi se posveta ubijenom Karađorđu ( „Posveta prahu oca Srbije“).
  • Na kraju kalemegdanskog šetališta, gde danas stoji spomenik „Zahvalnost Francuskoj“, nekada je stajao spomenik voždu Karađorđu , rad Paška Vučetića. Srušen je od strane Austrougara za vreme okupacije Beograda. Međutim, spomenik nije u potpunosti uništen. Od njega je ostala figura slepog guslara, koja je postavljena u blizini svog nekadašnjeg mesta. 
  • Ipak, Karađorđe u Beogradu i danas ima svoj spomenik. On je podignut u vreme socijalističke Jugoslavije 1979. na Vračaru, ispred Narodne biblioteke. Izradio ga je vajar Sreten Stojanović. Postavljen je u neposrednoj blizini prostora gde se nalazio Karađorđev ustanički tabor prilikom planiranja napada na Beograd.
  • Po Karađorđu je ime dobila jedna od beogradskih opština – Voždovac, odakle je i počela opsada Beograda.
  • Po njemu je ponela ime jedna kapija na Kalemegdanu, iako izgrađena daleko pre Karađorđevog vremena (u prvoj polovini 18. veka). Ponela je ime „Karađorđeva“ jer se dugo verovalo da su ustanici predvođeni Karađorđem 1806-1807. godine ušli u tvrđavu upravo kroz ovu kapiju. 
  • U znak pokajanja, Vujica je 1818. podigao crkvu u blizini mesta Karađorđevog ubistva, koju je narod nazvao Pokajnica. Život je okončao u siromaštvu i njegova loza je ugašena. Kazna za greh stigla je i svirepog Novakovića, koji je takođe skončao tragično. Poginuo je „sišavši s uma“, a njegova loza takođe se ugasila.
  • Najstariji sin kralja Petra Prvog princ Đorđe, dobio je ime po svom pradedi Karađorđu.
  • 15. februar (Sretenje) u Srbiji se slavi kao Dan državnosti (zbor u Orašcu i početak ustanka 1804) i ustavnosti (donošenje prvog Ustava 1835).

Dositej i Karađorđe

I za kraj, donosimo jednu zanimljivu anegodotu o Karađorđu i Dositeju Obradoviću:

O jednom prazniku 1810. išao naš slavni Dositej Obradović sa vrhovnim voždom srpskim Karađorđem u crkvu. Na putu je bila poledica i zato rekne Karađorđe Dositeju:

– Čuvaj se, starče, da ne padneš!

Dositej mu na to odgovori:

– Bogme, čuvaj se ti da ne padneš, jer ja i ako padnem, neće za to niko znati, ali ako ti padneš – čuće cela Evropa.

Venecija – gospa na kanalima (najveće atrakcije)

0

Sinonim za romantiku. Sinonim za istoriju. Venecija je jedan od najlepših gradova na svetu i jedna od omiljenih destinacija turista iz Srbije, jer nestvarna lepota gospe na kanalima udaljena je samo 750 km od Beograda. Putnici se odlučuju za individualna ili grupna putovanja, za niskobudžetnu varijantu sa smeštajem u Lido di Jesolu ili ekskluzivniju opciju sa hotelom u centru Venecije. Raskošna lepota grada na 117 malih ostrva ispresecanog kanalima, dostupna je u svako doba godine. Jedan od najspektakularnijih događaja je Karneval u Veneciji koji se održava u februaru. Nekadašnja prestonica Mletačke republike u Venecijanskoj laguni ponosi se Trgom svetog Marka sa istoimenom bazilikom, Duždevom palatom, Rialto mostom, ostrvima Murano i Burano, ali iznad svega čuvenim gondolama. Ukoliko do sada niste bili u prilici da prošetate bar jednim od 400 mostova u gradu, zaplovite kanalima ili posmatrate grad sa Zvonika svetog Marka, znajte da je Venecija prava destinacija za vas.

Venecija – nezvanična Kraljica mora

Venecija - Santa Maria della Salute
Foto: pixabay.com

Venecija je glavni grad pokrajine Veneto, jedne od najvećih i najrazvijenijih italijanskih regija. Smeštena je na obali Jadrankog mora, tačnije u Venecijanskoj laguni i jedan je od najposećenijih gradova na svetu sa oko 60 miliona turista godišnje. Primera radi, Veneciju dvevno poseti oko 60.000 ljudi, a u njoj je ostalo da živi samo 55.000 stanovnika. Poslednjih godina gradske vlasti ulažu napore da smanje broj poseta, jer je masovni turizam jedan od razloga što grad brže tone. Tokom 20. veka, grad je potonuo 120 milimetra. Za sada su uveli samo zabranu ulaska prekookeanskih kruzera u grad, a u planu je i plaćanje turističke takse od čak 10 evra po noćenju po osobi.

Venecija je grad pun nadimaka – Serenisima, Kraljica Jadrana, Nevesta mora, Grad mostova, Grad vode, itd. Mnogi gradovi koji po geografskim karakteristikama liče na nju, nose epitet Venecije – Amsterdam (Zapadna Venecija), Sankt Petersburg (Severna Venecija), Empuria Brava (Španska Venecija) i Nju Orleans (Američka Venecija).

Tokom srednjeg veka, bila je najmoćniji grad na svetu kao prestonica Mletačke republike. Na vrhuncu moći imala je 3.300 brodova, a vlast je bila u rukama dužda koga je birala aristokratija. Pored trgovačke moći, njena dominacija oduvek je bila na polju umetnosti, naročito u periodu renesanse i baroka.

Najveće atrakcije Venecije

Ostrvo Burano
Foto: pixabay.com

U Veneciji ne postoji mesto koje nije fotogenično. Gde god da stanete, fasade, mostovi i kanali svedoci su burne istorije i neprolazne lepote. Crkve i palate duž kanala nalaze se na listi Uneskove svetske kulturne baštine. Izdvojićemo najpopularnija mesta koja nikako ne smete propustiti prilikom prve posete Veneciji.

#1 Trg svetog Marka sa bazilikom i zvonikom

Trg svetog Marka (Piazza San Marco) je jedini pravi trg u gradu (piazza). Svi ostali su po lokalnoj nomenklaturi campi (polja). Ako je verovati Napoleonu, ovo je najlepši trg na svetu. Nastao je u 9. veku kao manji trg ispred Bazilike svetog Marka, koja nosi epitet crkve od zlata. U njoj se nalaze relikvije ovog sveca ukradene iz Aleksandrije, dok eksterijer krase Konji svetog Marka, kao i Četiri tetrarha, svi doneti iz Konstantinopolja (Istanbula). Na trgu se nalazi i glavni orjentir u gradu – Zvonik svetog Marka (Kampanil). Sa 98,6 metara visine najviša je građevina u Veneciji sa koje se pruža spektakularan pogled na ceo grad.

#2 Duždeva palata i Most uzdaha

Izgrađena u gotsko-venecijanskom stilu, Duždeva palata „naslanja“ se na Baziliku svetog Marka. Ona je predstavaljala centar moći nekadašnje Mletačke republike, jer je u njoj živeo poglavar – dužd. Glavni ulaz do bazilike naziva se Porta della Carta (Kapija papira), jer su tu pisari nudili svoje usluge ljudima koji su dolazili u palatu. Sa strane do vode postoji druga kapija – Rive. Unutrašnjost čini nekoliko sala, Dvorana sa četvoro vrata, Muzej oružja i duždevi apartmani. Most uzdaha povezivao je palatu sa zatvorom u kome je kaznu služio i legendarni zavodnik, Đakomo Kazanova. Sagrađen od istarskog kamena u baroknom stilu, danas je turistima jedno od omiljenih mesta u gradu. Legenda kaže da koji par gondolom prođe ispod Mosta uzdaha ostaće večno zaljubljen.

#3 Rialto most

Rialto most je jedan od 4 mosta preko Velikog kanala (Canal Grande), izgrađen u 16. veku. Najveći je most u Veneciji na kome se nalaze dućani gde možete kupiti suvenire, slike, srebro, staklo sa ostrva Murano ili čipku sa ostrva Burano. Kada je građen, tadašnja uprava grada odbila je arhitektonsko rešenje čuvenog Mikelanđela Buonarotija i prihvatila nacrt Antonija da Pontea. Sa jedne strane mosta se nalazi riblja pijaca, na kojoj se osim ribe i morskih plodova može kupiti sveže voće i ceđene sokove. Ako se zateknete na ovom mestu subotom u podne i čekate u redu za restoran Muro Rialto, izaći će momak sa papirnim tanjirima punih svežim morskim plodovima (frito misto). Ukoliko ste ogladneli od šetnje, ovaj brzi obrok će vam dobro doći, a ako ipak želite da sednete u restoran i ne potrošite čitavo bogatstvo, preporuka je Bar Ristorante Omnibus.

#4 Bazilika Santa Maria dela Sallute

Nama poznata iz pesme Laze Kostića, ova bazilika je jedna od najlepših ne samo u Veneciji, već na celom svetu. Gospa od zdravlja smeštena je na Carinskom rtu, na samom ulazu u najveći kanal u gradu – Kanal Grande. Lokalno stanovništvo je zove jednostavno Salute. Ova osmougaona bela crkva sagrađena od istarskog kamena leži na oko 1.156.000 stubova. Njena kupola za Veneciju znači što i kupola Duoma za Firencu ili kupola Bazilike svetog Petra za Rim. Turisti kažu da ukoliko ste bili u Veneciji i niste se fotografisali ispred ove crkve, vaša poseta se i ne računa.

#5 Ostrva Murano i Burano

Kada vaš brod iz luke Punta Sabioni doplovi do luke na Trgu svetog Marka, znajte da ćete videti jezgro Venecije. Međutim, ovom gradu pripadaju i dva prelepa ostrva u laguni – Murano i Burano. Njih možete posetiti ukoliko se ukrcate na brod u luci Fondamente Nuove. Ostrvo Murano, odnosno skup sedam manjih ostrva, poznato je po proizvodnji stakla. Iz starih radionica nastaju lusteri, lampe, ogledala, vaze, čaše, sitni nakit, itd. Kada ste već u ovom mirnijem delu Venecije, posetite Muzej stakla i „Staklenu kometu“, figuru od 6 nijansi plave boje izrađenu od 500 komada stakla. Ostrvo Burano je pak poznato po šarenim fasadama i proizvodima od čipke. Jedna od najvećih atrakcija ovog šarmantnog ostrva je zvonik crkve San Martino, „krivi toranj Burana“.

Venecija su gondole – simbol grada od 11. veka do danas

Venecijanske gondole
Foto: pixabay.com

Iako smo nabrojali glavne atrakcije Venecije, ono što svakom čoveku prvo padne na pamet na spomen ovog grada su gondole. Gondole se prvi put u istorijskim spisima spominju 1094. godine. Od tada pa sve do danas one prevoze putnike kroz plitke venecijanske kanale. Duge su do 11 metara (sa zaobljenim pramcem), a široke do 1.6 metara. U jednu gondolu može stati do 6 putnika sa jednim ili dva gondolijera. Za izgradnju gondola koriste se različite vrste drveta i vreme utrošeno za izgradnju jedne može biti i do 500 sati.

Gondolijeri mogu biti samo potomci starih venecijanskih porodica. Po jednoj zanimljivoj legendi, dečaci koji su bili predodređeni da postanu gondolijeri, rađali su se sa kožicama među prstima, da bi mogli da hodaju po vodi. Nekada je u gradu bilo oko 10.000 gondola, dok je danas ostalo samo oko 500. Vožnja gondolom 40 minuta košta između 80 i 100 evra. Ako ste spremni za najromaničnije trenutke u svom životu, nećete štedeti novac.

Jovanka Orleanka – Božja glasnica u borbi za slobodu

0

Ko je bila maloletna devojčica koja je hrabro pristupila francuskoj vojci u bici kod Orleana? Kako je od device koja čuje Božji glas postala veštica spaljena na lomači? Zašto je danas ona jedan od najvećih svetaca rimokatoličke crkve? Jovanka Orleanka, heroina koja je stekla svetsku slavu za samo 19 godina života, vekovima je predmet divljenja. Njena kuća u rodnom selu Domremi la Pisel (u vreme kada je Jovanka u njemu živela zvao se samo Domremi), jedan je od važnijih spomenika francuske kulture, a njen život inpiracija brojnim istoričarima, piscima i producentima. Sigurno ste već čitali o Žan d`Ark ili gledali neki film, zato hajde da se podsetimo zajedno ko je bila ova neustrašiva devojka poznata i kao „devica iz Orleana“.

Polemike oko prezimena

Jovanka Orleanka
Foto: pixabay.com

Rođena je 1412. godine u selu Domremi, koje je bilo pod vlašću vojvode od Burgundije u zajednici sa Englezima. Burgundija je bila vazalna francuska država od 1032. do 1477. godine, nastala na delu teritorija bivše Kraljevine Burgundije. Jovankin otac bio je zemljoradnik, Žak d`Ark, a njena majka domaćica, Izabel Rome. Dva sina i dve ćerke umrli su im veoma mladi. Kada su Englezi osvojili selo, izgubila je roditelje i počela da živi sa ujakovom porodicom.

Velike polemike su se vodile oko njenog prezimena. Naime, Jovanka se uvek predstavljala kao Jeanne la Pucelle ističući svoje devičanstvo. Iako je u njenom selu tradicija nalagala da deca dobijaju majčino prezime, ona je poznata pod očevim. Smatra se da u tom periodu prezimena u Francuskoj nisu bila jasno definisana, pa na tom osnovu potiču brojne teorije zavere oko porekla junakinje.

Devojčica kojoj je Bog šaputao

Jovanka Orleanka je svakodnevno odlazila u crkvu, ali nikada nije naučila da čita i piše. Volela je da peva dok je na planini čuvala stado. Kako je izjavila na suđenju 1428. godine, imala je samo 13 godina kada je čula Božje glasove koji su joj poručili da pomogne francuskom regentu Šarlu VII Pobedniku u bici kod Vokulera. Poslušavši glasove, odjurila je u bitku kod obližnjeg sela, ali ju je zapovednik Robert Badrikuru vratio kući. Međutim, ona je čvrsto verovala kako je izabrana da se izbori za slobodu Francuske i krunisanje Šarla VII. Vratila se u Vokuler i, pored ismevanja od strane vojnika, nastavila da traži regenta. Kada ga je konačno pronašla u Šinonu, poklonila mu se. Čuvena po svojoj upornosti, ubeđivala je prestolonaslednika na akciju isterivanja Engleza iz njihove zemlje. Podsmeh, čudni pogledi i epiteti veštice nisu je sputavali u borbi da pokrene francusku vojsku.

U aristokratskim krugovima, njena priča o devičanstvu je bila sumnjiva, te su je poslali u Poatje kako bi tim lekara i opatica utvdio da je nevina. Time je bar donekle, ućutkala svoje kritičare. Međutim, ono što je za nju bilo bitnije je povratak u Šinon i priprema za rat protiv Engleza.

Jovanka Orleanka u Stogodišnjem ratu

Stogodišnji rat (1337–1453. godine) između Engleske i Francuske već je uveliko trajao, kada su Englezi odlučili da osvoje Orlean. Međutim, nisu imali dovoljno snage da ga zauzmu, pa su napravili opsadu. Francuzi nisu činili ništa da se te opsade reše, sve dok Jovanka Orleanka sa upornom pričom o vizijima i Božjem šapatu nije nagovorila regenta da je pošalje na bojište.

Njen dolazak i neverovatna energija podigli su moral francuske vojske, te su najpre odvratili Engleze od opsade. Ona je poslala pismo Rotsleru 22. aprila 1429. godine da napusti mirno Orlean ili će ga ona sama isterati. Osam dana kasnije uzjahala je konja i krenula u boj. Grad je oslobođen 22. maja, a ova pobeda je podstakla moral vojnicima koju su nastavili da oslobađaju gradove duž Loare pod vođstvom sedamnaestogodišnje devojčice. Prva velika francuska kopnena pobeda bila je u gradu Pate, što je otvorilo put prestolonasledniku da ode na krunisanje u Rems. Šarl VII je 18. juna postao kralj Francuske. Jovanka Orleanka ga je molila da je otpusti iz službe, jer je njena misija završena. Tome su se protivili vojnici, jer im je ona konstantno podizala moral u borbama.

Jovanka Orleanka je na slikama prikazana kao ratnik, ali ona se nikada nije borila u bitkama. I pored toga dvaput je bila ranjena, računajući bitku kod Orleana. Predvodila je napade noseći zastavu svoje zemlje, učestvovala je u planiranju vojnih strategija i neverovatno podizala moral vojsci. Nije dopuštala psovke, nepristojno ponašanje, preljubu i odbijanje poslušnosti. Ona i njeni vojnici redovno su posećivali mise i verovali da su sve uspehe postizali uz pomoć Boga. Jovanka je i dalje slušala Božji glas.

Tragična smrt francuske heroine

Jovanka Orleanka
Foto: pixabay.com

Jovanka Orleanka je ostala u službi kralja i učestvovala je u odbrani Kompjenja od Burgunda. Kada je usledilo povlačenje prema tvrđavi, zapovednik odbrane grada, zatvorio je kapije pred Jovankinom vojskom. Bila je zarobljena i odvedena u zatvorsku ćeliju.

Iako je pokušala nekoliko puta da pobegne i verovala da će je kralj Šarl VII osloboditi, to se nije desilo. Prodata je kralju Engleske, Henriju VI koji je protiv nje organizovao suđenje u Ruanu. Bila je optužena za jeres i veštičarenje. Presuda je glasila: spaljivanje na lomači. Pre nego što je pogledala smrti u oči, Jovanka je pred 37 sudija izjavila da više ne čuje Božji glas. Njena izjava ništa nije promenila. Spaljena je 30. maja 1431. godine u podne na lomači u centru Ruana. Poslednja reč koju je izgovorila kroz visak je: „Isuse!“. Imala je samo 19 godina. Njen pepeo su bacili u Senu. Ako se nekad nađete ispred Ajfelove kule, ne zaboravite da  u talasima Sene ispred vas živi sećanje na francusku heroinu.

Kroz analizu istorijskih spisa i svim izjava o glasovima koji su joj se obraćali od 13 godine, savremenici smatraju da je Jovanka patila od neuroloških i psihičkih poremećaja koji su izazivali halucinacije.

Kanonizacija – sveta Jovanka Orleanka

Postupak za rehabilitaciju pokrenut je 1456. godine u Parizu. Uz saglasnost pape, pregledan je sav materijal o francuskoj heroini i utvrđeno je poništenje presude. Nije došlo do beatifikacije, odnosno prvog stepena kanonizacije. To se dogodilo tek početkom 20. veka, a konačno je kanonizovana 1920. godine. Sveta Jovanka Orleanka smatra se jednim od najvećih svetaca po učenju rimokatoličke crkve.

Cimet, vaš saveznik u borbi protiv celulita!

0

Ako imate problem sa celulitom onda sigurno znate koliko muke imate da ga se rešite. Sigurno ste probali razne kreme i meleme, koji možda donekle uspeju da smanje celulit. Diskutabilno je koliko ste zadovoljni postignutim rezultatom. Kada bismo vam rekli da imate rešenje na dohvat ruke, da li biste bili iznenađeni? Cimet vam može biti saveznik u borbi protiv celulita a mi ćemo vam objasniti kako.

Cimet ima sjajnu aromu i vrlo često ga koristimo u kulinarstvu, mada ima i široku primenu u medicini. On uklanja otrovne materije iz tela  i predstavlja prirodno sredstvo za detoksikaciju organizma i poboljšava cirkulaciju.

Cimet je veoma moćan  antioksidans

Upotrebom cimeta poboljšaćete cirkulaciju i eliminisaćete toksine koji dovode do stvaranja celulita. Žene su daleko sklonije pojavi celulita nego muškarci zato što je njihovo telo izloženo čestim hormonskim promenama. Sem toga vezivno tkivo žena je fleksibilnije, tako da tokom vremena dolazi do stvrdnjavanja a to nataložene naslage masti čini vidljivijima.

Ma koliko se ranije smatralo da celulit ima veze sa kilažom, to uopšte nije tačno. Neretko se dešava da i mršave osobe imaju celulit.

Kao najčešći uzroci koji dovode do pojave celulita su: nedovoljan unos vode u organizam, preterana upotreba kafe i nikotina, loša ishrana sa visokim nivoom zasićenih masti i šećera, isuviše tesna odeća, kao i konstantno sedenje.

 

Cimet i sve njegove prednosti

Cimet je veoma zdrav i delotvoran za ceo organizam, a stiče se utisak da je nedovoljno korišćen.

Cimet smanjuje apetit – dovoljno je da dnevno koristite samo jednu kašičicu cimeta kako biste smanjili apetit. Cimet održava sitost organizma i sprečava prejedanje, gomilanje masti, kao i stvaranje celulita.

Cimet efikasno obrađuje ugljene hidrate – zahvaljujući ovom svojstvu, cimet vam pomaže da izgubite kilograme. Svakodnevna konzumacija cimeta ne samo da će vam pomoći da uklonite celulit, već ćete zahvaljujući njemu imati tanak struk. Istraživanja su pokazala da je abdomenalna masnoća veoma osetljiva na cimet, tako da je onda i razumljivo što konzumacija cimeta dovodi do tankog struka.

Cimet ima izuzetno dejstvo na nivo šećera u krvi – sadrži sastojke koji smanjuju širenje insulina i koji istovremeno pomažu telu da efikasnije koristi insulin. Podstiče proizvodnju insulina, tako što usporava apsorpciju glukoze iz creva. Samim tim neće doći do gomilanja masti, a to svakako pomaže u borbi protiv kilograma i celulita.

Ulje cimeta za uklanjanje celulita

Lečenje celulita nije ni najmanje lak proces i zahteva dugotrajnu primenu i upornost. Sem što cimet možete uvrstiti u redovnu ishranu, idealno bi bilo da koristite ulje cimeta za masažu. Ovo ulje možete naći u gotovo svim prodavnicama zdrave hrane po veoma povoljnoj ceni.

Kako biste pravilno tretirali celulit sa ovim uljem, potrebno je da nanesete veliku količinu cimetovog ulja na područje gde imate celulit a zatim kružnim pokretima masirajte celu regiju. Vodite računa prilikom masaže, jer ukoliko isuviše jako pritiskate kožu nanoseći ulje, može doći do oštećenja tkiva. Ukoliko ste u mogućnosti, umesto vas to može uraditi i terapeut.

Sem ulja od cimeta koje možete naći kao gotov proizvod, postoji i još mnogo recepata koje biste sa lakoćom mogli napraviti, a koji će vam pomoći u borbi protiv celulita. U nastavku teksta vam donosimo neke od njih.

Cimet i med u borbi protiv celulita i suvišnih kilograma

Kombinacija cimeta i meda je savršena ne samo za eliminisanje celulita već i za uklanjanje viška kilograma.

Da biste napravili ovu smesu potrebni su vam sledeći sastojci:

-150ml vode

-½ kašičice cimeta

-1 kašičica meda

Najpre zagrejte vodu do nekih 40 stepeni a zatim u nju dodajte med i cimet i dobro izmešajte. Polovinu ovog napitka popijte ujutru pre doručka, a drugu polovinu uveče pre spavanja. Prvi rezultati će biti vidljivi već nakon 15 dana. Ne samo da ćete primetiti da se celulit znatno smanjio, već ćete izgubiti i par kilograma tokom ovog perioda.

Prednost ovog napitka je i taj što cimet i med u kombinaciji sprečavaju telo da nakupi masnoću. Takođe dovode i do ubrzanja metabolizma nja što će svakako rezultirati gubitkom kilograma.

Napravite sami gel za masažu

Kombinacija meda i cimeta ne samo da je delotvorna ukoliko je koristite na gore pomenuti način, već od istih sastojaka možete napraviti i gel za masažu.

Potrebni sastojci za pravljenje gela:

-1 kašika cimeta

-2 kašike meda

–  malo vode

Kako biste sami napravili ovaj gel za uklanjanje celulita potrebno je da pomešate 1 kašiku cimeta u prahu i 2 kašike meda. Zagrejte vodu, a zatim dodajte ovu smesu uz lagano mešanje. Potrebno je da dobijete gustu masu. Kada se malo prohladi utrljajte ovaj gel na područja zahvaćena celulitom. Možda će vam biti nelagodan osećaj, zbog lepljivosti meda. Ali kada budete videli rezultat nakon nekoliko dana primene bićete prijatno iznenađeni.

Čaj od cimeta kao pomoćno sredstvo u borbi protiv celulita

Kako biste postigli što bolji i što brži efekat u uklanjanju celulita mogli biste uvrstiti i redovno ispijanje čaja od cimeta. Čaj od cimeta je koristan za celokupno zdravlje organizma, a u kombinaciji sa uljem ili gelom daje sjajne rezultate u borbi protiv celulita.

Kako da napravite čaj od cimeta?

Čaj od cimeta se spravlja veoma brzo i jednostavno. Dovoljno je da sipate šoljicu vode u neku posudi a zatim kada proključa dodajte 1 kašičicu cimeta ili 2 štapića cimeta. Potrebno je da odstoji nekih 5 minuta pre nego ga popijete.

Da li je cimet preporučljiv svima?

S obzirom da je cimet netoksičan začin, možete ga nesmetano koristiti. Mada i ovde morate biti obazrivi, jer ništa se ne preporučuje u neograničenim količinama. Konzumiranje cimeta nije preporučljivo dojiljama, jer se može desiti da izmeni ukus mleka, što se bebi sigurno ne bi dopalo.

Ukoliko konzumirate cimet tokom trudnoće potrudite se da to bude baš u malim količinama.

Prevelik unos cimeta u organizam može dovesti do povećanja pritiska, tako da ukoliko imate problem sa pritiskom svedite konzumaciju cimeta na najmanju moguću meru. Ukoliko ste alergični na neke biljke izbegavajte konzumaciju cimeta. A posebno ukoliko imate neko srčano oboljenje, dobro bi bilo da se posavetujete sa lekarom pre nego se odlučite za redovnu konzumaciju cimeta.

I posebno budite oprezni kada konzumirate cimet na prazan želudac, jer može izazvati mučninu i povraćanje.

Sem što je prijatnog ukusa i mirisa, zahvaljujući cimetu možete postići sjajne rezultate u borbi protiv celulita. A ukoliko i vi imate neki proveren i oproban recept za celulit podelite ga sa našim čitaocima.

Kako sprečiti prejedanje za vreme praznika?

0
prejedanje

Izgleda da teško mogu da prođu praznični dani a da se ne zavrtimo u začaranom krugu.

Od planiranja dobrog provoda do nekoliko kilograma viška, granica se nekako stanji baš tu oko Nove godine. Nije lako odupreti se prazničnoj euforiji, sve i da ste od onih koji se ne uzbuđuju previše oko svega. A onda, danima (pa i nedeljama) pre nego što zapravo sednemo za prazničnu trpezu, tu je gomila podsetnika na slavlje, najluđu noć, porodična okupljanja, dobro raspoloženje…

Po pravilu, uz njih uvek ide i slika jelovnika na kome nema šta nema. Kao po nekom uslovnom refleksu, ubacujemo se u praznični mod – vreme je slavlja i veselja, a ko još tada razmišlja da li je pojeo zalogaj-dva (ili ceo tanjir) više? Na to se potom nadoveže i opšte prihvaćeni stav da se za praznike valja opustiti i dozvoliti sebi malo oduška.

Problem nastaje kada shvatimo da smo ponovo preterali. Danak tom preterivanju stiže u vidu teškog osećaja u stomaku, narušenog varenja, a često se tu nalepi i koji kilogram viška. I onda nastavljamo začarani krug: nakon „valja se opustiti“ sledi griža savesti, odluka da konačno krenemo na dijetu i potraga za najlakšim načinima kako smršati bez mnogo muke – za „brzinskim receptom“ koji će nas za 5 dana ili dve nedelje vratiti u najdraži komad garderobe.

I onda shvatimo da smo ponovo prekršili prećutno obećanje da ovoga puta nećemo ponoviti prošlogodišnju grešku. Zbog čega se onda stalno zatičemo u istoj situaciji, iako znamo da će nam se previše opuštanja vratiti kao bumerang?

Koliko je jaka moć navike

Odgovor na ovo pitanje zapravo je prilično jednostavno. Radi se o sledećem: mi možemo doneti odluku (u ovom slučaju – pazim šta jedem, čak i za praznike) znajući da ćemo time izbeći neprijatnosti (višak kilograma ili „moranje na dijetu“). I to je sasvim na mestu, sve dok se ne zateknemo da smo usput nekako zaboravili šta smo odlučili. Nad odlukom je pobedu odnela navika, ali i okolnosti koje su tih prazničnih dana drugačije od uobičajene svakodnevice.

Praznici su već po tradiciji vreme kada se sastajemo sa najmilijima u svečanom i opuštenom raspoloženju. Uz druženje i veselje kočnice nam popuštaju i teško da ćemo se setiti da izbrojimo svaki zalogaj. Osim toga, postoji i to uverenje da Nova godina, Božić ili slava ne idu bez najraznovrsnijih mrsnih đakonija. I zato kupujemo i spremamo više hrane nego što nam je potrebno, a uostalom – ionako to ne radimo svaki dan. Da li to onda znači da treba da se odreknemo „vanrednog“ uživanja?

Pa, i ne baš. Zapravo, u redu je da u prazničnim danima ugodite sebi. Pitanje je kako da ne dođete do toga da vam kočnice previše popuste, a praznično raspoloženje ustupi mesto kajanju.

Da li je dovoljno reći „ješću manje“?

Dakle, doneli ste odluku: ove godine ćete stvarno paziti. Dobro, nećete baš evidentirati svako parče kolača, ali ćete stati sa jelom pre nego što prevršite meru. Međutim, izbegavanje prejedanja tokom slavlja počinje mnogo pre nego što se nađete pred punim stolom hrane koja vas mami.

Pre svega, navika da jedemo više nego što je našem organizmu potrebno nije rezervisana samo za novogodišnje, božićno ili slavsko veče. Hrana je izvor zadovoljstva, pogotovo kada je jelovnik svečaniji i prepun raznih specijaliteta i koje čašice više. Naime, naš mozak reaguje na unos hrane i „nagrađuje“ nas tako što oslobađa dve važne supstance – endorfin i dopamin. Oni su poznati i kao hormoni sreće zbog kojih osećamo zadovoljstvo nakon obroka. U isto vreme, ovaj sistem nagrađivanja funkcioniše tako što pamti taj osećaj i „tera“ nas da ponovo posegnemo za hranom (a najčešće su to upravo zabranjene namirnice poput slatkiša i prostih ugljenih hidrata). Kada se naviknemo na ovaj hormonski skok, dešava se da nastavljamo sa jelom i onda kad smo već siti ili uopšte ne osećamo glad.

Par praktičnih saveta pre nego što sednete za trpezu

U praznično doba godine, koje je nemoguće zamisliti bez obilne trpeze, još teže je ovu naviku kontrolisati sa namerom. Zato bi prvi praktični podsetnik bio – kada planirate praznični jelovnik, planirajte ga svesno. Odaberite nekoliko specijaliteta (slanih i slatkih) u kojima zaista uživate i koje ne pripremate svaki dan. Time se, s jedne strane, ne odričete toga da ugodite sebi. Sa druge, izbegavate scenario u kome iznosite na sto gomilu raznih đakonija koje biste pojeli „po navici“.

Drugi savet je da se uoči praznika pridržavate izbalansiranog režima ishrane. Postoje jednostavni načini da dovedete apetit u red, a kada to postane navika, vrlo je verovatno da od nje nećete previše odstupati ni tokom prazničnih dana. To ne znači da se na stolu ne može naći i kaloričnijih jela, ali ako pritom isplanirate jelovnik, manja je šansa da će ih biti previše i da ćete u njima preterati. U skladu sa tim planirajte i prazničnu kupovinu: stavite sve na papir i nosite sa sobom spisak.

Još jedan praktičan savet tiče se zdrave rutine koja uključuje redovno vežbanje. Iako zvuči lakše u teoriji nego u praksi (pogotovo kada vas veuz svakodnevne obaveze dočekaju i pripreme oko praznika), na ovaj način izbegavate i jednu od neželjenih posledica, a to je nakupljanje suvišnih kilograma. Ako vam izostane vremena za redovan odlazak na treninge, izdvojte bar pola sata u toku dana za šetnju ili trčanje.

Poslednji savet glaso bi: odustanite od dijete. Ovih nekoliko prazničnih nedelja definitivno nije pravi trenutak da pokušate da smršate. Osim iskušenja kojima je još teže odoleti, verovatno je da ćete u nekom trenutku ipak posegnuti za kaloričnijom hranom, makar i u umerenijoj količini. Umesto toga, održavajte kilažu izbalansiranom ishranom i redovnim vežbanjem.

Nije sve u hrani

Koliko god ozbiljno shvatili sve nabrojane „mere predostrožnosti“, izvesno je i da nećete uvek moći da birate šta će se pred vama naći na stolu. To su sve one prilike kada odlazite kod porodice i prijatelja na ručkove i večere, a vaši domaćini su se pobrinuli da ničega ne manjka. U ovakvim situacijama nam kočnice i najviše popuštaju.

I ovde je ključ u svesnosti i odgovornosti, ali i u tome kako ćete „naštelovati“ apetit. Jedna od većih grešaka je da pre sedanja za prazničnu trpezu izostavljate obroke misleći da ćete tako sveukupno pojesti manje. Efekat je na kraju potpuno suprotan: za svečanom trpezom poješćete više nego što želudac može da svari. Dakle, bez izgladnjivanja – ne propuštajte obroke i jedite normalno tokom celog dana.

Kada se nađete za stolom, popijte pre obroka čašu vode – manje ćete pojesti i u isto vreme olakšati varenje. Takođe, nemojte žuriti s jelom. Potrudite se da zaista uživate u hrani: jedite polako, dobro sažvaćite svaki zalogaj i napravite s vremena na vreme pauzu. Tako će i mozak imati vremena da pošalje signal želucu da ste siti i nećete dolaziti u iskušenje da pojedete previše.

S druge strane, kada se nađete pred komplet prazničnom trpezom (predjelo, glavno jelo, prilozi, desert), sasvim je u redu da jedete sve ukoliko obratite pažnju na količinu. Dobro je voditi računa i o količini popijenog alkohola jer on dehidrira ogranizam i otvara apetit.

Za kraj, ne zaboravite da praznično raspoloženje nije samo hrana koju ćete pojesti. To su svi oni prijatni trenuci sa porodicom i prijateljima i dani zasluženog predaha od svakodnevnih briga. Zasladite se bez mnogo griže savesti, ali neka vam na prvom mestu bude uživanje u zajedničkom druženju sa onima koje volite.

Najnoviji članci

nega-ruke

Kako da prepoznate oštećenu kožnu barijeru (i šta odmah da uradite)

0
Koža vas pecka pri nanošenju kreme koja vam je do juče savršeno odgovarala. Lice se zateže posle umivanja. Pojavljuje se crvenilo bez vidljivog razloga....

Najpopularniji članci

Manastir Tumane

Kako stići do manastira Tumane brzo i lako? 

1
Pred vama je detaljan vodič do manastira Tumane. Svakog vikenda, ovde svraćaju turisti iz raznih delova sveta i vi možete biti sa njima!Udaljen je...