Home Blog Page 50

Najbolja hrana za štence

0
Štene jede zemičku, da li je to najbolja hrana za štence?

Jedno od najčešćih pitanja u pet-šopovima je sigurno: „Koja je najbolja hrana za mog psa?“ Ovo je naručito izraženo kada tek udomite štene ili se keruša tek okoti, pa počnete da razmišljate o odgoju svog novog malog krznenog prijatelja. Tada do izražaja dolazi možda još važnije pitanje: koja je to najbolja hrana za štence?

Štene jede zemičku, da li je to najbolja hrana za štence?

Tek rođeni psi

Psi do četvrte nedelje života obavezno treba da sisaju majčino mleko. Iskusni odgajivači znaju da štenad ne treba odvajati iz legla pre osme nedelje života. Osim što je njima odvajanje od majke teško, to je i zbog puno nutrijenata koji se u mleku nalaze.

Nekada to nije moguće, bilo zbog toga što ste ih našli napuštene ili zbog toga što je kuja uginula. U tom slučaju, treba početi sa davanjem mleka u prahu. Dojenje treba vršiti na svaka dva do četiri sata, sa oko desetak mililitara mleka pomešanog sa vodom. Idealno bi bilo da temperatura mleka bude oko 37 ili 38⁰C.

Izbegavajte da dajete kravlje mleko psima jer su moguće dijareje i problemi sa stomakom, kao i dugoročne posledice u razvoju psa.

Štenci od 4. do 8. nedelje života

Psi obično sisaju do između šest i osam nedelja starosti. Međutim, već oko četvrte nedelje počinju da ih privlače mirisi hrane koju vi jedete ili dajete keruši. Tada je idealno vreme da polako počnete da im uvodite meku ili čvrstu hranu. Kada razmišljate kako da hranite štene uglavnom imate dve opcije: da sami spremate dohranu koju ćete postepeno da uvodite ili da kupujete već gotovu hranu (granule).

Spremanje dohrane iziskuje poznavanje odlika rase psa i prilagođavanje hrane tome, kao i dodatno vreme. Zato je preporuka da konsultujete veterinara, ali u proseku mesni deo treba da čini 50-60% obroka, dok 40-50% treba da čine žitarice i povrće. Vodite računa da izbegavate pasulj, grašak i mahune koje nadimaju, kao i kuvane pileće kosti, i termički neobrađene iznutrice. Od ugljenih hidrata preporučuje se pirinač.

Granule su naravno jednostavnija varijanta, ali imajte na umu da je za zdravo odrastanje psa jako bitna ishrana, te je neophodno da da psu obezbedite što kvalitetniju hranu možete. To, nažalost, često znači i što skuplju. Vrlo je bitno da hrana ima oznaku STARTER. Idealno bi bilo i ako možete da kupujete premium hranu.

Štenci ovog uzrasta treba da jedu četiri puta dnevno. Ako mu dajete granule, na poleđini pakovanja pročitajte koliko hrane treba davati psu i podelite to na četiri obroka. Ukoliko sami pripremate hranu, porcija treba da bude od 50 do 100g, u zavisnosti od apetita i veličine psa. Ovde može biti teško proceniti koliko hrane da date psu ako ste ga udomili i ne znate koje su mu rase roditelji. U tom slučaju ga odvedite kod veterinara da dâ stručno mišljenje.

Dajte mu obroke u isto vreme, sačekajte da prođe dvadesetak minuta i potom sklonite činiju sa ostatkom nepojedene hrane. Tako se psi uče disciplini, a i moći ćete da pratite količinski unos hrane.

Štenad stara do šest meseci

Između drugog i trećeg meseca polako možete da počnete da smanjujete broj porcija koje dajete psu, ali da povećavate njihovu količinu. Za štence starosti od dva ili tri meseca se preporučuje da imaju tri obroka dnevno. Ovaj režim ishrane se nastavlja do šestog meseca života.

Ukoliko psa hranite granulama, posle osme nedelje pređite na one sa oznakom PUPPY. To je hrana specijalizovana za štence u razvoju koji su u potpunosti prestali da sisaju.

U ovom uzrastu možete da krenete da uvodite i nagrade. Kada štene nauči gde treba da ide u WC ili posluša komandu koju ste mu dali, nagradite ga. Nagrada mora da se razlikuje od hrane koju jede svakog dana i nikako ne sme biti ono što jedu ljudi. Psi ne smeju da jedu čokoladu, šećer, mentol i začinjenu hranu. U pet-šopovima postoje keksići i štapići koji su odlična poslastica za vašeg krznenog drugara, a i oni je uglavnom obožavaju.

Štenci od šest do devet meseci

U poslednjoj fazi rasta najbolja hrana za štence je ona sa oznakom JUNIOR. Uglavnom je namenjena psima velikih rasa, jer kod njih poslednja faza rasta duže traje, a ova hrana ima dosta neophodnih vitamina i minerala. U ovoj fazi smanjuje se broj obroka na dva dnevno, a porcija se povećava.

Kako znati kada je štene završilo sa rastom?

Vrlo je važno znati koja rasa kada sazreva. Za štene će biti štetno ako prerano pređete na ishranu za odrasle pse jer neće dobiti sve potrebne namirnice. Ako pak pređete prekasno, rizikujete da pas postane gojazan jako brzo.

Male rase se smatraju odraslima već sa devet meseci, srednje sa oko godinu dana, a velike tek sa godinu i po. Za većinu rasa prosek je oko dvanaest meseci. Ovaj prosek se uzima najčešće za mešance, ali kao što smo već naglasili odvedite ga veterinaru za stručno mišljenje.

Postepeno uvodite hranu za odrasle pse

Većina odraslih pasa jede jednom dnevno. Odgajivači pasa nekada zadržavaju režim sa dva obroka dnevno čak i kod odraslih pasa. Ovo je individualna stvar i vi, kao vlasnik, najbolje ćete proceniti koji režim ishrane vašem psu odgovara.

Sam prelazak na ishranu za odrasle pse treba da traje oko nedelju dana. Počnite sa malom količinom granula za odrasle pse i svakog dana povećavajte udeo. Posle sedam dana, pas bi trebalo normalno da jede hranu, bez problema sa varenjem. Ako im sami pripremate hranu, u ovom periodu možete smanjiti mesni deo obroka na 40-50% porcije.

Obrok mora da im se daje u približno isto vreme svakoga dana. Odrasli psi ješće neredovno ako im se hrana ne servira po unapred utvrđenom rasporedu i teško ćete pratiti da li vaš pas unosi dovoljnu količinu hrane.

Ukoliko se odlučite da psa hranite već gotovim proizvodima, u pet-šopovima obično rade ljudi koji će vam spremno odgonetnuti koja je najbolja hrana za štence. Ponuda je zaista raznovrsna i pratiće uzrast, veličinu i stepen aktivnosti vašeg psa. Međutim, ako se odlučite da hranu spremate sami, informišite se dobro o potrebama svog psa i obavezno konsultujte veterinara.

Zona komfora pruža lažno utočište – napustite je

0

Zona komfora predstavlja lažno utočište, jer vas ne stimuliše da uradite nešto više za sebe. S obzirom na to da zona udobnosti predstavlja mesto na kome nam je sve poznato, nije ni slučajno što ne želimo da je napustimo. Zapravo, ovde se radi o strahu od promena, jer svaki izlazak iz iste donosi situacije na koje nismo spremni.

Kada se pomene „zona komfora“ to nikako ne podrazumeva komfor u pravom smislu te reči, već poznat teren. A jedno je sigurno, naučeni smo da hodamo po utabanim stazama, umesto da napravimo iskorak i otisnemo se u nepoznato.

Šta je zona komfora?

Zona komfora, prema definiciji podrazumeva mesto na kome ne morate da radite ništa drugačije, odnosno gde se sve odvija prema ustaljenom ritmu. Verovatno ste mnogo puta čuli da biste trebali da izađete iz zone komfora, mada je to mnogo lakše reći nego uraditi. A upravo tek kada se osmelite i napustite zonu komfora nastupa osećaj slobode i pobede. Zona komfora predstavlja mesto na kome smo uljuljkani i plašimo se da je napustimo, čak i onda kada se ne osećamo lepo tu gde se nalazimo. Mada, još davno je dokazano da se najlepše stvari dešavaju upravo onda kada se osmelimo i napravimo iskorak.

Zašto taj komfor može da bude opasan?

Mnogi od nas se nalaze tamo gde ne žele da budu. Na tom mestu ih zadržavaju navika i strah od promena. A kada smo naviknuti na nešto, često nismo spremni na promene koje nekada mogu podrazumevati i sticanje novih znanja i veština.

Ukoliko odlučite da napustite zonu komfora, može se pojaviti strah koji je sasvim normalna reakcija. Nikako ne smete dozvoliti da vas strah sputava i parališe, jer ćete uvek ostati tu gde se nalazite čak i onda kada vam nije lepo. Jedina razlika između onih koji pobeđuju i onih koji su poraženi je u spremnosti da se suoče sa strahom. A upravo izlazak iz poznate zone vam omogućava da testirate svoje sposobnosti, što vas može dovesti do uspeha neslućenih razmera.

Zona komfora je fleksibilna, mada nismo svesni toga

Da biste napustili zonu komfora, potrebno je da razvijete nove veštine. Zapravo, važno je da se udaljite od ustaljenih obrazaca ponašanja a zatim da počnete da razvijate sposobnosti u drugim oblastima. Ne zaboravite da vas život u zoni komfora sputava i upućuje na ograničen skup veština što vas sprečava da se razvijate na svim poljima. Tek kada se usudite i napustite sigurnu zonu postaćete svesni koliko zapravo možete da postignete na raznim poljima.

Kada je napustite i odvažno zakoračite, svakako ćete sebe gledati drugim očima. Odnosno, svakim novim korakom imaćete sve više poverenja u sebe a to će dodatno poboljšati vaše samopouzdanje.

Zona komfora je fleksibilna, mada najčešće nismo svesni toga. Svaka akcija koja se preduzme dovodi do toga da se zona komfora širi što vas može dovesti do neslućenih razmera, jer vam pruža nove mogućnosti. A svaka nova aktivnost ili veština koju usvojite postaje deo zone komfora, tako da možete neprestano usvajati nove veštine što će vam olakšati ostvarenje postavljenih ciljeva.

Izlaskom iz sigurne zone povećavate koncentraciju

Živeći u zoni udobnosti, naši postupci su automatski, podsvesni i uobičajeni. Onog momenta kada se osmelimo da napravimo iskorak iz sigurne zone, napuštamo automatske postupke, tako da smo primorani da se skoncentrišemo na novu akciju. Samim tim smo fokusirani na ono što radimo, za razliku od uobičajenih obrazaca ponašanja.Napuštajući zonu komfora uvek se postiže znatno više na raznim poljima, što apsolutno uvek dovodi do boljitka.

Kako da izađete iz zone komfora?

Izlazak iz zone komfora podrazumeva najpre odlučnost i hrabrost. Kako biste uspešno napustili ovu zonu potrebno je da se suočite sa strahovima. To ćete uraditi tako što ćete najpre uraditi ono čega se plašite. Naravno, ne budite rigorozni prema sebi i imajte u vidu da su strpljenje i postupnost izuzetno važni faktori kada se suočavate sa strahovima.

Uvedite promene u dnevnu rutinu. To svakako ne moraju biti drastične promene, ali važno je da započnete. Ne zaboravite da će i male promene dovesti do velikih rezultata ukoliko ste dosledni.

Postavite ciljeve a zatim krenite ka njima. Ništa se ne dobija ako imate masu zapisanih ciljeva, a niste krenuli u realizaciju istih. Važno je odlučiti i napraviti prvi korak, posle čega će sve biti lakše.

I što je najvažnije nema odustajanja! Svako odustajanje od zacrtanih ciljeva vraća nas u zonu poznatog, nakon čega nam je teže ponovo da se pokrenemo. Ključna stvar je doslednost. Jedino na taj način možete napustiti sigurnu zonu i izaći iz ustaljenih okvira i rutine. A jednom kada zakoračite izvan ove zone i sami ćete shvatiti koliko novih mogućnosti vam se pruža na raznim poljima. Zato prestanite da živite u ubeđenju da vam je najlepše u svojoj poznatoj zoni, posebno onda kada znate da je u pitanju nesigurnost i strah od nepoznatog. Onog momenta kada osvestite da vam je zona komfora lažno utočište, osmelite se i napravite prvi korak. Srećno!

Vitamini za rast kose – kozmetički preparati ili prirodna rešenja?

0
vitamini za rast kose

Vitamini za rast kose predstavljaju jedan od najboljih načina da se reši problem današnjice – opadanje i proređenost gustine kose. Skupe maske, serumi, šamponi, pa čak i „najbolji frizeri u gradu” za ovaj problem mogu naći samo privremeno rešenje. Ništa ne može biti toliko efikasno i zdravo kao vitamini. Njihov nedostatak definitivno uzrokuje ovaj problem.

Gubitak kose nije noćna mora samo ženama, već i muškarcima. Uzroci mogu biti najrazličitiji, a načini da se pospeši njen rast brojni. Na tržištu je mnogo kozmetičkih preparata koji garantuju rezultate, ali u praksi oni često izostanu.

Da li postoji trajno rešenje, šta utiče na opadanje kose, a šta na njen rast, prirodna ili kozmetička rešenja? O svemu tome više u nastavku teksta.

Opadanje kose: najčešći uzroci

Od kad je sveta i veka kosa je ženama predstavljala glavnu preokupaciju. To je sasvim razumljivo jer su bujna, negovana i lepa kosa najjači ženski adut. I istina je da bi žena sve uradila za njen savršen izgled. Tako su se poslednjih godina u salonima širom sveta pojavili  najrazličitiji trendovi: ombre, sombre, balajaž, flambojaž, keratin i niz drugih.

Iako su potpuno menjali izgled damama, svi ovi načini ulepšavanja kose doneli su i određene mane. Naime, tretiranje kose jakim preparatima i aparatima može biti jedan od faktora njenog opadanja. Razlog tome su najrazličitije hemijske supstance, čiji je cilj da trajno ostanu u kosu ili promene njenu teksturu (keratinsko ispravljanje kose).

Veoma česti uzroci opadanja kose su i stres, genetika, a neretko dolaze kao posledica nekih bolesti – hormonalne disfunkcije, anemije, kao i kancera ili leukemije. U praksi je potvrđen najveći gubitak pod uticajem hemoterapija, koje deluju na sve ćelije u telu, a ne samo na ćelije maligniteta.

„Normalno” opadanje kose

Kosa može opadati bez posebnog razloga i ne moramo uvek paničiti. Naime, prosečan čovek ima oko sto hiljada dlaka na glavi. Od toga je sasvim normalno da dnevno otpadne u proseku sto vlasi. Drastična razlika ne postoji, jer se kosa obnavlja, te na mestu stare izrasta nova dlaka. Prelazna godišnja doba su naročito karakteristična za ovo obnavljanje, a zanimljivo je reći da je ova pojava prisutna i kod životinjskih vrsta. Zato, nema uvek razloga za paniku!

Vitamini za rast kose

Nakon što se utvrdi uzork opadanja kose, valja pronaći adekvatno rešenje. Sigurno ste čuli „teoriju” da kosa opada zbog nedostatka nekog vitamina. Da, to je tačno. Zbog toga se teži ka tome da se oni nadomeste, tj. unesu u organizam. Postoje dva načina kako se unose: u vidu kapi, ulja, tableta ili preko ishrane. Reč je o nečemu što može poslužiti čak i kao prevencija. Dakle, ne morate imati problem sa gubitkom kose da biste svakodnevno unosili vitamine u organizam.

Vitamin B

Kompleks vitamina B je funkcionalna celina sačinjena od 8 vitamina koji se rastvaraju u vodi. Adekvatan unos ovih mikroelemenata neophodan je za optimalno fiziološko i neurološko funkcionisanje. To znači da vitamin B pozitivno utiče na čitav organizam: poboljšava metaboličke procese, jača imunosistem, održava organe za varenje, nervni sistem, a utiče i na pravilan rad jetre i digestivnog sistema.

Takođe, ovaj vitamin je naophodan za očuvanje zdravlja kože, kose i noktiju. Nedostatak B5-pantotenske kiseline, kao i B7-vitamin H (BIOTIN), dovode do smanjenja volumena kose, ali i njenog gubitka.

Namirnice u kojima je prisutan ovaj vitamin su: žitarice, kvasac, mleko, meso (teletina i svinjsko meso), riba, jaja, zeleno lisnato povrće (pasulj, grašak, boranija), sir.

Vitamin D

Brojna istraživanja ukazuju na benefite vitamina D kod kardiovaskularnih bolesti, dijabetesa tipa 2, osteoporoze, kancera, pada imuniteta… Međutim, povoljno utiče i na zdravlje kostiju i kose. Određeni broj stručnjaka tvrdi da vitamn D može biti odgovoran za njen rast. Naime, on pomaže prilikom stvaraja novih folikula, ali i aktiviranja onih neaktivnih, što dovodi do izrastanja nove vlasi. Nalazi se u namirnicama morskih plodova: losos, sardina, skuša, tuna, ali u goveđoj džigerici, mleku, punomasnim mlečnim proizvodima, jajima.

Vitamin A

Reč je o vitaminu koji učestvuje u regulaciji sinteze belančevina, sintezi vidnog pigmenta, u kontroli rasta i razvoja epitelnog tkiva, kostiju i zuba. Uz sve ovo, vitamin A hrani i neguje kožu, kosu i sprečava različita dermatološka oboljenja. O svemu tome svedoči i činjenica da je dodatak brojim kozmetičkim preparatima za njihovu negu.

Međutim, sa ovim vitaminom moramo biti na oprezu. Njegove količine su ograničene za osobe u čijem organizmu nije potvrđen njegov nedostatak. Najbolje je koristiti ga unosom namirnice koje su njime bogate: šargarepa, kajsije, breskve, dinja, brusnice, mango, bundeva, brokoli, kupus, peršun. Budite umereni – na primer, 100 grama šargarepe sadrži preporučljiv dnevni unos vitamina A.

Vitamini, ali i druga rešenja za rast kose

Zdrav režim ishrane, kvalitet života, redovna higijena i nega kose – sve su to preduslovi za njen sjaj i gustinu. Pored vitamina koje smo naveli i opisali kako utiču na naš organizam i kako deluju na kosu, postoje i neka druga rešanja.

Gvožđe – najbolji prirodni mineral za kosu

Nedostatak gvožđa predstavlja najčešći uzrok anemije, koja između ostalog može uticati na kvalitet kose. Pored toga što postaje tanka, suva i beživotna, najgori oblik posledica predstavlja njeno opadanje. Zbog toga je jako važno redovno unositi namirnice bogate gvožđem i na prvom mestu pravilno ih kombinovati u ishrani.

AD kapi za brži rast – kad se vitamini udruže

U pitanju je rastvor nastao kombinacijom vitamina A i D3, koji može biti u uljanom ili vodenom stanju. Kada je u pitanju nega kose, AD kapi se koriste kako bi je regenerisale spolja. Naime, najčešće ih stavljamo u šampone, maske, regeneratore i tako ih neposredno utrljamo u koren kose. Vrlo često se kombinuju sa ricinusovim uljem.

Ricinusovo ulje ima najveću primenu

Svi znamo za magično dejstvo ricinusovog ulja. Iskustva brojnih žena tvrde da nema boljeg rešenja za brži rast kose. Reč je o ulju koje se dobija iz ricunusovog semena. Ono je bogato i ricinoleičnom kiselinom, koja ima antimikozno i antibakterijsko dejstvo. Zbog toga se ricinusovo ulje ne koristi samo za jačanje kose, već i protiv gljivičnih i bakterijskih infekcija kože glave.

To ga čini idealnim u borbi protiv peruti i opadanja kose. Redovnom upotrebom pospešuje se gušći i jači rast dlake, te kosa dobija zdraviji i lepši izgled. Ricinusovo ulje je višenamensko, pa se može koristiti za negu suve kože, budući da je hidrira i štiti od gubitka vlažnosti.

Top 10 – Najbolje serije svih vremena

0

Teško je po bilo kom kriterijumu izdvojiti najbolje serije svih vremena. Kreirali smo listu Top 10 na osnovu ocena IMDB-a i popularnosti u našoj zemlji. Uvek će neko reći šta je zaboravljeno, ali svi mi možemo napraviti spisak omiljenih serija koje smo sa pažnjom redovno pratili. Svakako uz ovaj mali podsetnik možete ponovo odgledati nekada omiljenu seriju ili onu koju do sada niste.

#1 Game of Thrones (Igra prestola)

Ekranizacija romana epske fantastike iz serijala „Pesma leda i vatre“ Džordža R. Martina, izazvala je pravu pomamu kod gledalaca širom sveta. Prva epizoda je premijerno prikazana 2011, a poslednja 2019. godine. Za tih osam godina lokacije na kojima je serija snimana doživele su svetsku slavu. Milioni turista pohrlili su u Dubrovnik, kako bi obišli čuvenu prestonicu Sedam kraljevstava, Kraljevu luku. Ista sudbina zadesila je ostatak Hrvatske, Severnu Irsku, Škotsku, Maltu, Island i Maroko. Radnja se odvija na fiktivnim kontinentima Vesterosu (Zapadu) i Esosu (Istoku). Glavni akteri paralelno se bore protiv natprirodnih bića, ali i za Gvozdeni presto kroz spletke, ratove, svirepa ubistva, ljubavne igre. U septembru 2016. godine Game of Thrones postala je najnagrađivanija serija u istoriji i zato je sa pravom na listi koju čine najbolje serije svih vremena.

#2 Breaking Bad (Čista hemija)

https://www.youtube.com/watch?v=lrcqbavlbyQ

Serija Vinsa Giligena čija je radnja smeštena u Albukerkiju prati život profesora hemije Voltera Vajta koji sa bivšim učenikom Džesijem Pikmenom počinje da proizvodi drogu metamfetamin. Sa dijagnostikovanim kancerom pluća on pravi potpuni zaokret kako bi uspeo da obezbedio normalan život trudnoj ženi i sinu sa cerebralnom paralizom. Serija je emitovana od 2008. do 2013. godine i ima pet sezona, odnosno 62 epizode. Osvojila je sedam Emi nagrada za program u udarnom terminu i smatra se jednom od najboljih serija ikad snimljenih.

#3 The Wire (Doušnik)

https://www.youtube.com/watch?v=9qK-VGjMr8g

Serija Doušnik je politički triler zasnovan na istinitim događajima iz 1999. godine. Radnja serije prikazuje različite društvene krugove Baltimora (američkog grada u državi Merilend) i njihov odnos prema institucijama. Emitovana je od 2002. do 2008. godine i ima 5 sezona. Serija The Wire nikad nije dobila neku značajnu nagradu niti je doživela komercijalni uspeh, ali na ovoj listi nalazi se zbog ocene kritičara koji smatraju da spada u najbolje serije svih vremena.

#4 Only Fools and Horses (Mućke)

Legendarna britanska komedija koju je kreirao Džon Salivan, premijerno je emitovana na BBC-u od 1981. do 1991. godine. Povremeni božićni specijali prikazivani su do 2003. godine. Serija je više puta reprizirana, a braća Rodni i Del Boj postali su omiljeni TV likovi. Serija počinje kada se Delov mlađi brat Rodni pridružuje porodičnom biznisu u Londonu. I danas kada želimo da pokrenemo posao svi često citiramo Del Boja i čuvenu rečenicu: „Sledeće godine u ovo doba bićemo milioneri“. Glavne uloge tumače Dejvid Džejson i Nikolas Lindherst.

#5 The Sopranos (Porodica Soprano)

https://www.youtube.com/watch?v=LBdIcvv864I

Sopranovi je priča o porodici Dimeo (Soprano) koja živi u Nju Džerziju. Glava porodice je Toni Soprano, šef italijanske mafije, koji pokušava da balansira između porodičnog života i mafijaških poslova. Serija ima šest sezona, a emitovana je od 1999. do 2007. godine na televiziji HBO. Dostigla je ogromnu gledanost i važi za najuspešniju seriju u istoriji kablovske televizije. Uticaj ove serije proširio se na kulturu, pa su na osnovu nje nastale brojne knjige, video-igrice, muzička izdanja i drugi komercijalni proizvodi.

#6 Friends (Prijatelji)

https://www.youtube.com/watch?v=hDNNmeeJs1Q

Čak i kada odgledate jednu epizodu nezavisno od drugih, uz „Prijatelje“ ne možete da se ne nasmejete. Deset sezona snimljeno je u periodu od 1994. do 2004. godine, a ponovno okupljanje čuvene šestorke očekuje se u maju 2021. Životne uloge ostvarili su Dženifer Eniston (Rejčel), Korni Koks (Monika), Liza Kudrou (Fibi), Metju Peri (Čendler), Dejvid Švimer (Ros) i Met Leblank (Džoi). Priča o prijateljstvu i ljubavi koja se pretežno odvija u jednom stanu na Menhetnu i u kafeu „Central Perk“ potpuno je opčinila sve generacije. Ukoliko želite da osetite delić atmosfere iz kultne serije, u Zrenjaninu je otvoren kafić koji predstavlja vernu repliku „Central Perk“-a.

#7 Prison Break (Bekstvo iz zatvora)

Kriminalistička triler serija koja svakom emitovanom epizodom gledaoca tera da odgleda još jednu. „Bekstvo iz zatvora“ ili „Zakon braće“ ima četiri sezone koje su emitovane u periodu od 2005. do 2009. godine. Građevinski inženjer Majkl Skofild koji je iscrtao mapu zatvora na svom telu pljačka banku i odlazi u zatvor „Fox River“ u kome je njegov brat, Linkoln Barouz, nevin osuđen na smrtnu kaznu. Kroz četiri sezone oni beže iz zatvora, nastavljaju beg na slobodi, bore se protiv moćnog neprijatelja „Kompanije“ uz podršku i spletke čudne družine. Serija je u Srbiji doživela pravi bum i važi za jednu od omiljenih serija u 21. veku.

#8 X Files (Dosije X)

Naučno-fantastična serija autora Krisa Kartera emitovana je u devet sezona od 1993. do 2003. godine. Nastavljena je 2016. godine u vidu mini-serije sa istom glumačkom ekipom koju čine Džilijen Anderson i Dejvid Duhovni. U međuvremenu su snimljena i dva filma. Serija se bavi natprirodnim pojavama i teorijama zavere koje istražuju agenti FBI-ja, Dejna Skali i Foks Molder. „Istina je negde tamo“ je najpopularnija fraza iz legendarne serije koju su svi fanovi obožavali. Iako nije među najbolje ocenjenim serijama na IMDB-u, u Srbiji je bila gledanija od svojih prethodnica „Twin Peaks“ i „Twilight zone“.

#9 True detective (Pravi detektiv)

Serija čije je snimanje počelo 2014. godine do sada ima tri sezone. Osmišljena je u formi antologijskog serijala u kome svaka sezone ima novu priču i nove likove. Prva sezona je osvojila srca publike kroz traganje za ritualnim ubicom u Luizijani. Glavne uloge izneli su Metju Mekonahi i Vudi Harelson. Druga sezona bavi se ubistvom korumpiranog političara, a glavne role dodeljene su Kolinu Farelu i Rejčel Makadams. Gledaoci su oštro kritikovali ovu sezonu, da bi se serija vratila staroj slavi kroz treću. U njoj detektivi Maheršala Ali i Stiven Dorf istražuju jezivi nestanak dvoje dece. Najavljeno je snimanje i četvrte sezone, a fanovi širom sveta to jedva čekaju.

#10 Allo ‘Allo! (Alo, Alo)

U najbolje serije svih vremena spada i britanska komedija situacije (sitcom) Alo, Alo. Emitovana je na BBC-ju od 1982. do 1992. godine (devet sezona), a zbog ogromne popularnosti i danas se reprizira na mnogim kanalima. Radnja se odvija u vreme Drugog svetskog rata u okupiranoj Normandiji u kafeu čiji je vlasnik Rene Artoa. U seriji su prikazani nemački Gestapo, francuski Pokret otpora, ali i Reneove ljubavne afere. Replike koje se često citiraju i situacije koje uvek izmame smeh učinile su ovu seriju vanvremenskom.

Koje još serije možemo svrstati u najbolje serije svih vremena?

Od starijih serija ne smemo još zaboraviti i Beverly Hills, 90210. Emitovana je na TV FOX od 1990. do 2000. godine u deset sezona, a najviše je proslavila Šenon Doerti, Luka Perija, Tori Speling i Džejsona Prislija. Nakon čuvene Dinastije koja prati priču porodice Karington i koju je emitovala TV Beograd od 1984. do 1992. godine, pored Beverli Hilsa, omiljena serija na ovim prostorima bila je i Merlose Place.

Kada pogledamo najbolje serije u 2020. godini, ističe se The Crown. Serija „Kruna“ je istorijska drama koja prati vladavinu britanske krajice Elizabete II. Zamišljeno je da ima šest sezona, a do sada je prikazano četiri.

Od novijih serija koje su stekle veliku popularnost kod publike treba spomenuti „Šerloka“, adaptaciju priča sera Artura Konana Dojla o čuvenom detektivu, kao i Westworld (Zapadni svet), Narcos (Narkos) i House of Cards (Kuća karata). Ako niste pogledali neku od svih navedenih serija, kada imate slobodnog vremena, učinite to. Neke od njih su više od serije, neraskidiv deo opšte kulture.

Manastir Manasija – biser srpske srednjovekovne kulture

0
Manasija

Opasan visokim zidinama, manastir Manasija vekovima počiva u centralnom delu Srbije, nedaleko od Despotovca. Zadužbina je čuvenog srpskog despota Stefana Lazarevića, koji je prema mišljenu posetilaca sagradio „biser” srpskog srednjovekovnog života. Specifičan po mnogo čemu, ovaj manastir ima i drugi naziv – Resava.

Manasija ili Resava je decenijama unazad jedan od najposećenijih manastira u Srbiji. Postao je prava turistička atrakcija posetiocima iz regiona, ali i iz čitavog sveta. Zbog izuzetne srednjovekovne arihtekture i umetnosti koja je dostigla zenit, Manasija se ubraja u najlepše srpske građevine.

Specifična arhitektura Manasije

Oni koji su posetili manastir Manasija bez ikakvog predznanja o njegovom izgledu i istoriju, imali su manje-više sličan prvi utisak. Mislili su da je u pitanju nekakva tvrđava, sa jakim bedemima i bogatom istorijskom pričom. Visoko bedemsko utvrđenje je, definitivno, ono što prvo primetimo i po čemu pamtimo ovo zdanje. Međutim, unutar tih zidina nalazi se crkva posvećena prazniku Svetoj Trojici.

Izgradnja manastira započeta je 1407, a završena 1418. godine. Specifičnost arihtekture ogleda se u tome što je manastirska crkva opasana sa jedanaest istovetnih kula. Svaka ima prizemlje i šest spratova, a završni deo čine terase/staze sa zupcima, koje im daju izgled krune. Takođe, sve su povezane odbrambenim zidovima sa prolazom na četvrtom spratu, što ukazuje da su kule izgledom i funkcijom služile kao zaštita unutrašnjosti manastira.

Donžon ili Despotova kula

Od jedanaest kula koje čine Manasiju naročito se izdvaja jedna, tzv. donžon kula. Termin potiče iz arihtekture srednjovekovnih utvrđenja, a odnosi se na najveću, najjaču i najmasivniju kulu u čitavom utvrđenju. Ona dolazi kao mesto poslednje odbrane – utvrđenje u utvrđenju.

Izgledom, veličinom i funkcijom razlikuje se od svih ostalih kula, na šta ukazuju podatak da je izdignuta deset i po metara od čitavog nivoa manastirskog dvorišta. Takođe, njen eksterijer upotpunjuju i mašikule – balkoni koji doprinose odbrani kule. Donžon kula u manastiru Manasija poznatija je još i kao Despotova kula.

Dragulj Manasije – crkva posvećena Svetoj Trojici

Unutar zidina, u središnjem delu manastirskog prostora, nalazi se veličanstveno zdanje – crkva posvećena Svetoj Trojici. Izgrađena je, kao i čitav kompleks, u prepoznatljivom stilu moravske škole. Prilikom gradnje kao uzor poslužila je zadužbina cara Lazara, manastir Ravanica, što se uočava u izgledu fasade crkve, broju kupola, odabirom ukrasa, kao i izborom korišćenog materijala.

Manasija

Ipak, podizanje Manasije pratile su i brojne novine. Uspostavljeno je jedinstvo raznorodnih elemenata i graditeljskog iskustva, despotovog vremena, ali i nemanjićkih zadužbina, koje su se oslanjale na romaničke tradicije.  Različiti uticaji su se na izuzetan način spojili u crkvi Svete Trojice, čineći skladnu i koherentnu celinu. Zbog toga se može reći da je manasijska manastirska crkva odredila novi pravac srpske srednjovekovne monumentalne arhitekture.

O ktitoru manastira Manasija

Manastir Manasija je zadužbina despota Stefana Lazarevića (1377 – 1427), sina kneza Lazara i kneginje Milice. Nakon pogibije kneza u Kosovskom boju, koji se odigrao 1389. godine na vlast dolazi maloletni Stefan. Iako je tada imao samo dvanaest godina, zauzeo je očev presto i državom upravljao uz pomoć majke sve do svog punoletstva.

Bio je izuzetan vojskovođa, istakavši se u bitkama na Rovinama, kod Nikopolja i Angore, što je uslovilo i teritorijalna širenja države. Titulu kneza nosio je od 1389, pa sve do 1402. godine, kada i zvanično postaje despot. Bio je vrlo obrazovana ličnost, govoreći nekoliko jezika. Despot Stefan Lazarević dao je značajan doprinos i književnosti, napisavši „Slovo ljubve”, kao i „Natpis na mramornom stubu na Kosovu”.

Umro je iznenada, od posledica srčanog udara 1427. godine. I danas se vodi polemika o tome gde se čuvaju njegovi posmrtni ostaci. Prema mišljenju jednog broja stručnjaka oni se nalaze u manastiru Koporin, dok drugi tvrde da zidine Manasije čuvaju njegove mošti.

Resavska škola – kulturni centar Manasije

Pored toga što su ga smatrali izuzetnim vojskovođom, diplomatom, mudrim državnikom, despot Stefan Lazarević bio je veliki poštovalac nauke i umetnosti. Iznad svega obrazovana i svestrana ličnost i sam se zalagao za prosvećenost drugih.  Naime, još od prvog srpskog ariepiskopa i prosvetitelja, srpska srednjovekovna crkva, ali i kultura i umetnost postaju središte duhovnog života našeg naroda.

Crkvene zidine nisu bile samo versko mesto, već su aktivno radile na razvijanju i širenju srpske duhovnosti. Tako je i Manasija postala vrlo značajan i ugledan spomenik u istoriji naše kulture. Osnovana je čuvena Resavska prepisivačka škola. Ona je okupljala učene monahe, prevodioce, književnike. Ciljevi su bili različiti: ispravljanje grešaka u tekstovima crkvene književnosti, prepisivanje hrišćanskih tekstova i kapitalnih dela antičke civilizacije.

Namirnice bogate gvožđem, povrće, voće….

0

Bledi ste u licu? Kosa vam opada više nego inače? Lako se umarate i brzo ostajete bez daha? Proverite krvnu sliku, a posebnu pažnju obratite na gvožđe. Referentne vrednosti za muškarce su od 14 do 25 mikromola po litru, odnosno za žene 11 do 22 µmol/l. Pored gvožđa obavezno proverite i feritin (ne radi se u okviru kompletne krvne slike). Feritin je protein koji predstavlja depo gvožđa u organizmu. On vezuje gvožđe i skladišti ga u jetri, slezini i ćelijama koštane srži. Izuzetno je važan kao rani pokazatelj opadanja nivoa gvožđa u organizmu. Kada vam je dijagnostikovana anemija izazvana niskim vrednostima feritina i gvožđa, lekar preporučuje suplemente koji će popraviti vašu krvnu sliku. Međutim, i priroda ima svoj lek. Potrudite se da jedete namirnice bogate gvožđem na dnevnom nivou. Tokom 24 časa preporučene količine unosa gvožđa za žene su oko 18 mg (trudnice 27 mg), a za muškarce oko 8 mg. Pogledajte koje su to namirnice koje će popraviti vašu krvnu sliku i krenite u nabavku.

Povrće bogato gvožđem

Namirnice bogate gvožđem - korpiva
foto: pixabay.com

Važno je da znate da postoje dve vrste gvožđa: hem i nehem gvožđe. Povrće sadrži isključivo drugu vrstu, čiji je glavni nedostatak u odnosu na prvu što se lošije apsorbuje. Iz tog razloga vegani i vegetarijanci teže nadoknađuju gubitak gvožđa.

Rezultati naučnih istraživanja potvrđuju da je kopriva (urtica dioica) jedan od najboljih lekova protiv anemije. Najzdravija je mlada kopriva koja još nije počela da cveta. Najbolje je jesti svež list ubacivši ga u smuti sa nekim drugim voćem, na primer bananom. I barena kopriva je puna gvožđa. Možete je spremiti kao spanać ili blitvu ili dodati u omlet. Probajte i čaj od koprive, jer će osim na poboljšanje krvne slike uticati i na bolje varenje.

Osim koprive, zeleno povrće poput spanaća, brokolija, blitve i zelja je stari prirodni lek u borbi protiv malokrvnosti. Možete ga obariti i jesti kao prilog ili napraviti ukusnu čorbu. Zanimljivo je da spanać sadrži jedinjenja oksalate, koji „zatoče“ gvožđe. Zato, kada se spanać skuva, okasalat se otpusti u vodi za kuvanje i preostalo gvožđe postaje dostupnije za apsorpciju. Kada razmišljate o jednostavnom ručku za više dana, znate da ništa nije prostije od pasulja. Svejedno da li pravite čorbast ili prebranac, znajte da 100 grama pasulja sadrži 1,8 miligrama gvožđa. Još kad kao salatu napravite kupus (1,5 mg gvožđa na 100 g) ili cveklu (1,8 mg gvožđa na 100 g), vaš obrok će biti prava bomba za krvnu sliku. Pored pasulja, soja, sočivo i druge mahinarke su pune gvožđa. Kao namirnice bogate gvožđem prepoznaju se kelj, rotkvice, karfiol i grašak. Zato, ako imate problem sa anemijom, na pijaci posebnu pažnju obratite na ovo povrće.

Voće kao izvor gvožđa

Voće - namirnice bogate gvožđem
foto: pixabay.com

Za razliku od mesa i povrća, voće nije toliko bogato gvožđem. Sadrži nehem gvožđe i to u količinama manjim od 1 mg na porciju od 100 g. Međutim, kada unosite namirnice bogate gvožđem, važno je da konzumirate hranu bogatu vitaminom C. Limun, narandže, mandarine i kivi pomoći će gvožđu da se brže apsorbuje.

Ipak, neke vrste voća imaju rezerve gvožđa koje mogu pomoći u borbi protiv malokrvnosti. Kada se nekad nađete u šumi, naberite kupine, maline, borovnice i ribizle. Ovo crveno voće bogatije je gvožđem nego bilo koje drugo. Ako nemate problem sa dijabetesom ili insulinskom rezistencijom, možete na dnevom nivou jesti suve kajsije i suvo grožđe, jer oni sadrže čak 2,9 mg odnosno 1,9 mg gvožđa na 100 g. Dud je voće koje pored gvožđa sadrži vlakna i proteine, zato ga možete jesti u svežem obliku, napraviti sok ili ga staviti u kolač umesto višanja. Kada želite da izbegnete šećere, koriste urme. One pozitivno utiču na lečenje anemije, hipertenzije i holesterola. Lubenice sadrže 0,2 mg gvožđa na 100 g i ne mogu se porediti sa suvim voćem, ali one odlično čiste organizam od toksina.

Meso, riba i morski plodovi – odlični borci protiv anemije

Morski plodovi kao namirnice bogate gvožđem
foto: pixabay.com

 

Meso, riba i morski plodovi su namirnice izuzetno bogate gvožđem i to vrstom koja se mnogo brže apsorbuje u organizmu (hem gvožđe). Iznutrice dominiraju u ovoj grupi. Džigerica sadrži čak 17,9 mg gvožđa na 100 g. Crveno meso (meso divljači, konjetina, govedina, teletina, junetina, svinjetina i jagnjetina) zadovoljavaju trećinu dnevnih potreba organizma za gvožđem. To je odlična vest za sve ljubitelje pečenja, bifteka i snicli. Pored crvenog mesa, nešto manje gvožđa sadrži belo meso: piletina, ćuretina, zečetina i riba (najviše sardine, losos, tunjevina). Njegova glavna prednost u odnosu na crveno meso je visok sadržaj cinka koji je nužan za održavanje imunog sistema. Od morskih plodova gvožđem su najbogatije ostrige i dagnje. Ostrige sadrže 7 mg gvožđa na 100 g, a dagnje 6,7 mg na 100 g. Za njima malo zaostaju rakovi i škampi.

Sa čim ne treba kombinovati namirnice bogate gvožđem?

Pored svih navedenih namirnica, bogatstvom gvožđa se mogu pohvaliti i seme bundeve, crna čokolada, tofu sir (sir od soje), kinoa, spelta, bokvica i ovas. Kada imate problem sa anemijom, osim što treba da znate koje namirnice treba konzumirati, važno je da ste upoznati i sa tim s kojom hranom ih ne bi trebalo kombinovati. Mlečni proizvodi, čaj, kakao i kafa sadrže kalcijum koji ometa pravilnu apsorpciju gvožđa. Kakao i kafa zbog visokog sadržaja polifenola mogu smanjiti apsorpciju gvožđa za čak 60%. Isti efekat ima i fitinska kiselina koja je prisutna u bademima, susamu i suvom pasulju. Ako ne možete bez ovih namirnica, konzumirajte ih dva sata nakon hrane bogate gvožđem.

Dnevni plan ishrane protiv malokrvnosti

Losos kao izvor gvožđa
foto: pixabay.com

Za doručak je poželjno jesti ovsenu kašu sa suvim kajsijama ili suvim grožđem i piti limunadu ili sok od narandže. Druga opcija je omlet u koji možete ubaciti spanać, blitvu ili koprivu. Ručak bi trebalo da sadrži meso. Za one koji ga ne jedu alternativa su riba i morski plodovi. Bilo koja vrsta crvenog mesa u kombinaciji sa spanaćem, cveklom ili kupusom je odlična opcija za obrok bogat gvožđem. Za večeru možete pojesti parče belog mesa sa salatom. Užine vam mogu biti voće bogato vitaminom C − kivi, citrusi ili jagode.

Manjak gvožđa i feritina često prate hronične bolesti kao što su hemoroidi, čirevi, kile, kancer, ali u takvim slučajevima nikako ne smete na svoju ruku uzimati namirnice bogate gvožđem. Obavezno se konsultujte sa lekarom oko plana ishrane.

5 praktičnih saveta kako da PAMETNO organizujete malo kupatilo

0
kupatilo-police
Foto: Pixabay.com

Bilo da živite u kući ili stanu, retko ko može da se pohvali luksuzom velikog i prostranog kupatila. Mala kupatila su realnost većeg broja domaćinstava u našoj zemlji, a nekako se čini da nam u ovoj važnoj prostoriji uvek zafali prostora za odlaganje.

S obzirom na to da je kupatilo prostorija u kojoj održavamo ličnu higijenu, nekako je logično da treba da se potrudimo da to bude najčistija prostorija u našoj kući. To znači da nema nereda na površini veš mašine, peškira na podu, niti pokvarenih uređaja razbacanih okolo. Sve što u kupatilu koristimo treba da ima svoje mesto, bilo da je to šminka, kućna hemija, peškiri i sve ono što nam je potrebno za higijenu i efikasno čišćenje doma.

Postoji na hiljadu ideja kako imati lepo i uredno kupatilo, nevezano od toga koje je kvadrature. Mala rešenja za odlaganje ili „uradi sam“ projekti koji mogu biti vrlo pristupačni i to u različitim stilovima.

Većini takvih trikova za uštedu prostora zajedničko je jedno: oni maksimalno koriste vertikalne prostore. O njima, ali i drugim sličnim trikovima ćemo se detaljnije pozabaviti u tekstu i zato vam donosimo 5 praktičnih saveta kako da pametno organizujete malo kupatilo, bez previše ulaganja.

Zašto je važno da razmišljamo vertikalno?

Jedan od najboljih načina da maksimizujete prostor za odlaganje, a da pritom ne preopteretite svoje kupatilo, jeste korišćenje visokih, uskih jedinica za odlaganje. Neupadljivi viseći ormari dopunjeni policama ili fiokama mogu vam doneti dovoljno prostora za odlaganje većine osnovnih stvari u vašem kupatilu, a da ne zauzimaju previše podne površine. Ovakva rešenja za odlaganje posebno su dragocena u kupatilima bez ugradnih ormara za peškire ili velikim umivaonicima sa ormarima i fiokama.

kupatil-ogledalo
Foto: Pixabay.com

U ponudi današnjih proizvođača pločastog nameštaja postoje brojne zidne komode koje su namenjene isključivo kupatilima, ali vi možete iskoristiti i kuhinjske elemente i tako utedeti dodatni novac. Oni su dublji, viši i povoljniji, a posavetujte se sa lokalnim stolarima, vrlo je moguće da će imati još bolja i povoljnija rešenja.

Ako imate ceo zid koji je slobodan, možete prostor za odlaganje postaviti od poda do plafona i tako rešiti sve potrepštine koje bi stajale po elementima u kupatilu. Bonus savet: na tom zidu ne morate da postavljate pločice i tako dodatno uštedite novac.

Ne zanemarujte vrata

Kupatilska vrata u našim kupatilima obično nam služe da na njih postavimo jednostavne držače ili kukice na koje ćemo kačiti bademantile, peškire za kupanje, a neretko i garderobu. Istina je da prostor iza vrata može biti idealno mesto za takve potrepštine, ali da li ste razmislili o tome da po celoj površini vrata sa unutrašnje strane postavite police? Zamislite minimum 5 drvenih polica sa pregradom, a sada zamislite koliko toga u njih možete da odložite. Mnogo, zar ne?

Još jedna od ideja mogu biti kukice raspoređene po površini vrata, a na njih zakačeni platneni džakovi u koje možete odložiti prljav veš, čak i po bojama. Takvi džakovi su idealni nosači čak i kućne hemije, a najbolje od svega je što su jako povoljni. A isti trik možete da izvedete sa unutrašnjim vratima kupatilskih ormarića.

Polica sa kutijama

Prostor iznad veš mašine može biti fantastično iskorišćen tako da vam sve bude na dohvat ruke, a opet dekorativno i praktično. Možete se odlučiti za samostojeću policu koja će okružiti vašu veš mašinu i tako iskoristiti zid iznad nje koji obično bude prazan ili napraviti od jedne daske dublju policu na koju ćete poređati kutije za veš.

veš-mašina-kupatilo
Foto: Pexels.com

Caka je u tome da svaka kutija bude one boje koje će biti veš koji se u nju ubacuje. Na taj način ćete „disciplinovati“ svoje ukućane da vam olakšaju posao oko razvrstavanja veša, uštedeti prostor koji biste odvojili za glomazne korpe za veš i dekorisati odlaganje u boji koju želite. Ako imate dekorativnu mašinu samu po sebi, kakva je recimo Candy veš mašina, ona će taj prostor izgledati još modernije i urednije.

Složite mudro wc papir

Morate priznati da nema ništa ružnije u kupatilu od ogromnog reklamnog pakovanja wc papira koji visi na bravi ili nas posmatra sa poda. Umesto toga, napravite lep i uredan prostor gde će čak i rolne papira izgledati simpatično. Iskoristite prostor iznad wc šolje i zakačite ukrasnu mekanu korpu u koju ćete odložiti otpakovane rolne wc papira. Na taj način ćete ih zaštiti od prašine, sakriti, a korpa će izgledati vrlo rustično i ljupko. Dobra stvar je što su sada jako moderne, pa ih možete pronaći gotovo u svim radnjama opreme za kuću po vrlo povoljnim cenama.

Iskoristite staklo

Kada kažemo staklo, ne mislimo na ogledala i prozore, već posude u kojima ćete držati stvari koje su vam potrebne u kupatilu. Organizatori fioka koji služe za to kako bi stvorili strukturu u fiokama i sadržaj u ormarićima, kao i tegle za izgled uredno posloženih predmeta na pultu za lavabo mogu biti dekorativan i pametan izbor. Oni vam omogućavaju da lako vidite šta imate unutra, a takođe ih je lako obrisati i održavati čistima.

Kada imate isti stil za uređenje na policama i unutar ormarića, automatski sve izgleda čistije. Velike tegle iskoristite da u njih sipate prašak za veš, omekšivač ili kapsule za pranje, videćete koliko odmah sve deluje urednije umesto glomaznih vreća i boca.

Bez obzira na to da li vaš dom ima minimalan kupatlski prostor ili jednostavno želite da uživate u lepšem početku dana tokom jutarnje rutine, ove jednostavne ideje za organizaciju kupatila pomoći će vam da održite stvari pod kontrolom i lakšim za održavanje, dodajući vrednost celokupnom šarmu prostorije.

Naši najveći umovi – naučna dostignuća velikih srpskih imena

0
Najveći umovi

Iz srpske kolevke potekli su najveći umovi – ljudi koji su svojim znanjem porušili međunarodne granice. Njihov rad promenio je svet i živote ljudske populacije. Svet kakav danas imamo rezultat je njihovog angažovanja, rada, upornosti i trnovitih puteva kojima su gazili od malih srpskih sela, do velikih svetskih metropola. Oni nisu zadužili samo Srbe, već i čitav svet. Zasigurno ne postoji osoba na Zemlji koja ne zna za imena: Nikola Tesla, Milutin Milanković i Mihajlo Pupin.

Nikola Tesla

Za njega kažu da je čovek koji je izumeo dvadeseti vek. Jedan od najvećih umova sveta – Nikola Tesla, bio je  srpski fizičar i elektro-inženjer koji je najzaslužniji za postojanje električne energije bez koje savremeno doba ne bi mogli ni zamisliti. 

Nikola Tesla rođen je u svešteničkoj porodici 10. jula 1853. godine u Smiljanju. Otac Nikole Tesle, Milutin Tesla bio je sveštenik, od koga je naš naučnik učio da čita, piše, razvija prave ljudske vrednosti. Majka Nikole Tesle, Đuka, bila je veoma vredna žena prgavog duha, pa se predpostavlja da je Nikola od nje nasledio sklonost ka istraživanju. Pored Nikole, imali su još jednog sina Daneta, i tri ćerke: Milku, Maricu i Angelinu. 

U mladosti Nikola Tesla je doživeo veliku nesreću, tragično je izgubio brata Daneta koji je, takođe, bio veoma talentovan za nauku. Tada se porodica Tesla seli u Gospić gde je Nikola pohađao nižu gimnaziju. Nakon toga upisao je visoku realnu gimnaziju u Karlovcu, a od njega se očekivalo da nastavi očevim stopama i postane sveštenik. Svoju pravu želju saopštio je roditeljima nakon maturiranja i oboljenja od kolere, na šta su oni bez razmišljanja pristali i pružili mu podršku. 1875. godine upisao je Politehničku školu u Gracu i vrlo brzo uplovio u svet nauke. Najviše su ga zanimale prirodne nauke kojima se predavao do kraja. Spavao je samo četiri sata dnevno, a većinu vremena je čitao i istraživao.

Naučni doprinosi Nikole Tesle 

Tokom života Tesla je nailazio na brojne prepreke, u jednom periodu u životu odao se i kocki, ali zahvaljujući Milutinu, svom ocu, vrlo brzo se vratio na pravi put i nastavio svoj naučni rad. Radio je najrazličitije poslove, od nastavnika u gimnaziji, preko običnog radnika, do potpredskednika Američkog instituta elektroinženjera. Upravo na tom institutu, 1892. godine prijavio je prvi patent iz oblasti višefaznih struja. Već naredne godine počeo je da istražuje naizmenične struje visokih frekvencija, a ono po čemu je poznat celom svetu i čovečanstvu jeste proizvodnja naizmenične struje napona od milion volti. Pored toga, izumeo je električni upaljač i svećicu za benzinske motore sa unutrašnjim sagorevanjem.

Nikola Tesla je sa navršenih 40 godina objavio je patent iz oblasti radija. Zahvaljujući tome godinu dana na izložbi u Čikagu predstavljen je brod koji je sposoban da zaroni us pomoć radijskog upravljanja. 

 Dobitnik je Ordena Svetog Save i mnogih drugih nagrada za svoj rad i delo. Nikola Tesla preminuo je od srčanog udara u 87. godini života, u hotelskoj sobi u Njujorku, na Božić, 1943. godine. 

Milutin Milanković 

Svojim radom i znanjem još jedan srpski izgnanak – Milutin Milanković , izbrisao je sve granice i uvrstio sebe u krug najvećih umova sveta. Rođen je u malom Slavonskom mestu Dalju u porodici kojia je vodila poreklo sa Kosova. Sudbina se vrlo rano poigrala sa Milutinom, u detinjstvu je ostao bez oca, te je brzo sazreo i preuzeo brigu o porodici. 

Interesovanje za nauku javilo se tokom srednjoškolskih dana, te je na nagovor svog nastavnika matematike upisao studije građevine u Beču. Polja interesovanja Milutina Milankovića bila su: matematika, fizika, astronomija i klimatologija. Bio je vanredni profesor na Katedri primenjene matematike gde je počeo dublje da se bavi teorijskom fizikom. Početkom 20. veka počeo je da proučava klimatologiju, a posebnu pažnju preusmerio je ka ledenom dobu. O svojim istraživanjima pisao je brojne radove, monografije i studije. Milutin Milanković

Njegovo najveće dostigniće je reforma julijanskog kalendara, 1923. godine. Milutin Milanković sastavio je najtačniji kalendar. 

Milanković je svoja znanja premenio i na objašnjavanje dugotrajnih klimatskih promena na na Zemlji, tako je još jedan naučni dobrinos Milankovića, poznatiji kao “Milankovićevi ciklusi” doprineo saznavanju koje se klimatske promene mogu desiti u budućnosti, kao i upoznavanju geološke prošlosti Zemlje. Pored toga, Milanković je dokazao da se Mars ne može naseliti, jer su temperature tamo previše niske da bi se mogao odvijati život čoveka. 

Svoj rad i život, kao i promišljanja o nauci, posebno astronomiji i klimatologiji, Milanković je uneo u roman pod nazivom Kroz vasionu i vekove. Svoj život završio je u 80. godini u Beogradu od posledica moždanog udara. 

Mihajlo Pupin 

Mihajlo Pupin  je rođen u malom banatskom selu Idvor, od oca Konstantina i majke Olimpijade. Odrastao je u velikom siromaštvu, koje ga je podstaklo da sa 14 godina krene u svet u potrazi za znanjem. Iz malog Idvora potekao je veliki svetski naučnik, izumitelj, pisac, koji je imao uticaja na stvarenje najznačajnihih naučnih institucija u SAD-u.

Pupin je prvi Srbin koji je dobio Pulicerovu nagradu, 1924. godine za roman Od pašnjaka do naučenjaka. Pupin je tokom svog rada sarađivao sa najvećim američkim institucijama: Bel, Edison, Simens. Patentirao je preko trideset pet patenata, a najveći doprinos i ono po čemu je najpoznatiji jesu “Pupinovi kalemovi”. “Pupinovi kalemovi” proizvedeni su u milionskim serijama. Zahvaljujući ovom otkriću postalo je moguće međunarodno telefoniranje. Kasnijim petentima u oblasti telekomunikacija Pupin je pripremio prve temelje za ono bez čega mi danas ne bismo mogli zamisliti život – mobilnih telefona.   Takođe, značajan je i Pupinov doprinos Rendgenovom otkriću. Najvažniji Pupinovi doprinosi pripadaju poljima elektronske fizike, telefonije i radiotehnike. Među najvećim naučnim otkrićima ovog svetskog naučnika srpskog porekla izdvajaju se: električni rezonatori, Pupinovi kalemovi, bežično signiliziranje, sekundarno rendgensko zračenje. 

Doprinos pomenutih svetskih umova srpskog porekla je neizmerljiva. Oni su svojim izumima udarili temelje današnjem čovečanstvu, ali nikako ne smemo zaboraviti i ostala velika imena koja su nas zadužila svojim znanjem i angažmanom. Mileva Marić, kasnije Ajnštajn, srpska matematičarka, Ruđer Bošković, matematičar, fizičar, astronom i filozof, koji je uvršten među 100 najznamenitijih Srba, Josif Pančić, lekar, biolog, pronalazač nove vrste četinara koja je po njemu nazvana Pančićeva omorika, samo su još neka od velikih naših imena koja zaslužuju paznju proučavalaca, potomaka i dece države ovih velikih umova. 

Psorijaza na koži glave – kako nastaje i kako se leči?

0

Psorijaza na koži glave je čest problem koji kada se javi dovodi do pojave ljuspica na temenu, a koža postaje crvena, iritantna i ljušti se. Može biti lokalizovana na jednom mestu ali se može proširiti po celom temenu. Sem toga dešava se da se proširi iza ušiju, na zadnji deo vrata ili na čelo.

Smatra se da psorijaza nastaje zbog disbalansa u imunološkom sistemu, mada se pripisuje i genetici. Ozbiljno može narušiti kvalitet života tako da ukoliko vam se pojavi potrebno je da što pre počnete sa lečenjem. Psorijaza na koži glave može trajati godinama ukoliko ne pristupite njenom izlečenju.

Šta je psorijaza na koži glave?

Psorijaza je kožna bolest koja se javlja kada imuni sistem šalje neispravne signale, a ćelije kože ubrzano rastu. One se gomilaju u vidu crvenih mrlja a kako se često ljušte podsećaju na perut. Nije zarazna, ali je nasledna, tako da ukoliko je neko imao problem u vašoj porodici sasvim moguće da će se i kod vas pojaviti u nekom životnom dobu. Važno je da odmah započnete sa lečenjem kako se ne bi proširila na čelo, predeo oko ušiju kao i na zadnji deo vrata. Nemojte ni slučajno eksperimentisati i lečiti se samoinicijativno, već obavezno konsultujte lekara.

Koji su najčešći simptomi?

Najčešće su simptomi vidljivi golim okom tako da ćete moći da reagujete odmah kada se pojave. U pitanju su  vidljivi pečati koji se nakupljaju na površini kože a zatim se ljušte. Psorijaza katkad može delovati kao perut, ali je daleko ozbiljnija. Za razliku od peruti koja je najčešće masna, bela ili žućkasta, psorijaza na koži glave izaziva srebrnast sjaj ćelija kože kao i suve ljuspe.

Zadebljana mesta na koži su dosta osetljiva i najčešće bolna tako da ih ne treba dodirivati ili u gorem slučaju češati. Nekada će vam se učiniti nemogućim da ne reagujete, jer svrab ume da bude neizdrživ. Ali što više iritirate kožu stanje na glavi postaje sve nepodnošljivije. Ukoliko osetljive delove slučajno dokačite, može doći i do krvarenja, tako da morate voditi računa posebno prilikom oblačenja i češljanja. Sem što psorijaza ružno deluje ona svakako utiče i na nivo samopouzdanja, jer ćete izbegavati da se pojavljujete na javnim mestima ukoliko su simptomi izraženi.

Psorijaza kosmatog dela glave

Psorijaza se najčešće javlja na kosmatom delu glave, tako da može da dovede i do preteranog opadanja kose. Mada nemojte to da vas brine, jer opadanje kose je prolaznog karaktera i neće dovesti do ćelavosti. Posebno ukoliko ne možete da izdržite svrab i češete se to će dovesti do bržeg opadanja kose. Ne zaboravite da i preparati koji se koriste protiv psorijaze mogu dovesti do opadanja kose zbog hemikalija koje sadrže u sebi. Kada se simptomi izleče, kosa će ponovo izrasti.

Psorijaza na temenu glave

S obzirom da psorijaza izaziva svrab, istovremeno dovodi do toga da često dirate obolelo mesto. Pokušajte da se obuzdate koliko god je to moguće, jer češanjem iritirate kožu i produžavate agoniju. Sasvim je moguće da ćete izazvati i krvarenje kao i opadanje kose na temenu.Kada budete počeli da koristite preparate za lečenje psorijaze smanjiće se i svrab, a vremenom će nestati potpuno.

Kako se leči psorijaza na koži glave?

Lečenje psorijaze je individualno i zavisi od slučaja do slučaja. Takođe zavisi i od stadijuma u kome se nalazi. Ne preporučuje se samostalno lečenje kako ne biste doveli do pogoršanja postojećeg stanja. Lekar će vam sigurno preporučiti kreme koje ćete nanositi samo na delove glave gde je bolest izražena. Postoji mogućnost da ćete dobiti i terapiju koju ćete piti prema datom uputstvu.

Za lečenje psorijaze se preporučuju UVA i UVB zračenja jer su se pokazala kao veoma uspešna. Sunčanje, takođe može pomoći prilikom lečenja psorijaze. Preporučuje se i redovan odlazak na more, jer morska so u kombinaciji sa sunčevim zracima veoma povoljno deluju.

Nekada se može desiti da se psorijaza na koži glave povuče, ali sasvim je moguće da će se ponovo vratiti. U svakom slučaju smanjenje simptoma dovodi do toga da se psorijaza drži pod kontrolom i da deluje podnošljivo.

Ni slučajno ne smete koristiti bilo koji šampon, jer ćete na taj način samo pogoršati postojeću situaciju. Najverovatnije ćete dobiti specijalni medicinski šampon za psorijazu kojim ćete održavati čistoću temena. I losioni protiv psorijaze mogu biti od koristi, jer ćete njihovom upotrebom ublažiti svrab i iritaciju.

Da li je moguće  lečenje prirodnim putem?

Nikako vam ne bismo preporučili da bilo šta pokušavate pre nego se konsultujete sa lekarom. Jedino što možete uraditi je da pokušate bar da ublažite svrab i smanjite iritaciju. Obavezno koristite prirodni šampon za kosu koji u sebi ne sadrži sulfate, parabene i silikone.  U suprotnom, koristeći šampone sa hemikalijama može doći do dodatnog opadanja kose kao i iritacije kože.

Kao pomoćno sredstvo možete koristiti sodu bikarbonu i to isključivo prilikom ispiranja kose. Najbolje bi bilo da napravite pastu od vode i sode bikarbone koju ćete utrljati na teme dok je kosa mokra, a potom je dobro isperite.

Takođe možete pomoći sebi ukoliko promenite neke životne navike, posebno kada je ishrana u pitanju. Izbegavajte crveno meso, masnu i začinjenu hranu, jaja, alkohol i slatkiše, a povećajte unos ribe, jer zahvaljujući omega -3 masnim kiselinama poboljšaćete imuni sistem koji je u disbalansu.

Bez obzira što psorijaza može da bude dugotrajna i naporna od vas se očekuje upornost, jer je to jedini ispravan put ka izlečenju. Nemojte je prihvatati kao nešto neizlečivo, ali nemojte ni dozvoliti da vas sputava u svakodnevnim životnim aktivnostima.

Kolubarska bitka – najvažnije činjenice

0
Kolubarska bitka

Kolubarska ili Suvoborska bitka je jedna od najznačajnijih borbi vođenih između srpskog naroda protiv moćne Austrougarske u Prvom svetskom ratu. Ovaj rat je bio težak i poguban za čitav svet, te tako i srpsko stanovništvo. Ono se konstantno suočavalo sa poteškoćama. 

Ipak, jedan naizgled mali narod uspeo je da u borbi protiv jakih sila ostvari velike uspehe. Kolubarska bitka i celokupan Prvi svetski rat, i ono što kasnije dolazi, ali i svi nekadašnji ustanci i borbe protiv Turaka i drugih neprijatelja, pokazali su jedno – srpski narod, njegovu kulturu i veru nije bilo lako izbrisati sa karte sveta. 

Kolubarska bitka – najvažnije činjenice

Ovoj bici prethodila je Cerska bitka koja se odigrala avgusta 1914. godine, predvođena generalom Stepom Stepanovićem. Tada je srpska vojska trijumfovala i odnela pobedu, ali je neprijatelju pokazala i kakvim strateškim veštinama raspolaže. Velike zasluge za ovu pobedu pripale su generalu Stepanoviću i srpskoj Vrhovnoj komandi, vojvodi Radomiru Putniku i generalu Živojinu Mišiću. Oni su znalački u hodu, rešavali brojna strateška pitanja. 

Kolubarska bitka vođena je u period od 16. novembra do 15. decembra 1914. godine. Teritorijalno se vezuje za prostore dolina oko reke Kolubare i obronke planina Suvobor i Maljen. Front na kome je vođena bitka protezao se na teritoriji od oko sto pedeset kilometara. Neprijateljska austrougarska vojska brojala oko 400 000 vojnika i 400 topova, dok je srpsku vojsku činilo oko 270 00 vojnika i 426 topova. Cilj Austrougara bilo je zauzimanje Beograda i to iz visinskih pravaca, da bi se kasnije prodrlo na ostale teritorije Srbije.

Stanje u vojsci pre bitke i prvi napadi neprijatelja

Do prvog napada austrougarskih sila na srpsku vojsku došlo je 16. novembra. Tada je general Oskar Poćorek pokrenuo ofanzivu, nadajući se uspehu i računajući na nemoć srpske vojske. 

Naime, nakon bitke na Ceru stanje u svim jedinicama bilo je veoma kritično. To se naročito odnosilo na Prvu armiju. Ona je pretrpela najveće gubitke i naprezanja tokom proteklih borbi. Jedina olakšica našoj vojsci bili su nepovoljni vremenski uslovi i loša konfiguracija terena sa koga je neprijatelj nadirao. Iako je nakratko dobila na vremenu, vojska je morala ozbiljno da se pripremi za napad. To nije bilo lako. Nedostajala je artiljerijska municija i sva ostala borbena sredstava. Uz sve to njen komandant, general Petar Bojović bio je ranjen. On je uspevao da održi komadantsko mesto, ali ne zadugo. Došlo je do povrede iste rane, koja ga je totalno imobilisala da nije više mogao da hoda. Ova nastala situacije zahtevala je da Vrhovna komanda napravi promenu  na komadantskom položaju. Upravo je u vreme povlačenja srpske vojske na desnu obalu Kolubare i Ljiga, za komadanta najzamorenije i najviše istrošene srpske Prve armije postavljen general Živojin Mišić, koji je tada imao pedeset i devet godina.

On je za najkraće vreme od jedne demoralisane vojničke mase ponovo obnovio čvrste borbene jedinice sposobne za najveće podvige. Upravo se pod njegovim vođstvom odigrala, za srpski narod, najvažnija bitka Prvog svetskog rata – Kolubarska ili Suvoborska bitka. 

Srpska vojska se uspešno borila sa prvim napadima neprijatelja i uprkos jako lošoj situaciji ostala je na svojoj poziciji sve do 26. novembra. Naime, nekoliko dana ranije, Živojin Mišić je, uviđajući da neće moći da se odupre snažnom neprijateljskom pritisku nakon napada šest austrougarskih divizija, u noći između 21. i 22. novembra povukao svoju armiju na položaje u rejonu Suvoborske grede, odakle je po direktivi Vrhovne komande trebalo da izvrši protivnapad u okviru uopšte protivofanzive na čitavom frontu.

 Da bi poboljšala situaciju kod Prve armije Vrhovna komanda ju je ojačala Drinskom divizijom Prvog poziva iz sastava Treće armije. Nakon austrougarskog energičnog napada i zauzimanja Maljena 24. novembra srpska Vrhovna komanda je odustala od planiranog napada. Pomno prateći razvoj situacije, Mišić je došao do zaključka da bi učinio neoprostivu grešku ako bi i dalje celu armiju pod borbom povlačio sa položaja na položaj i branio svaku stopu zemljišta. Umesto toga odlučio se na riskantniji potez.

 Naredio je svim komadantima divizija da se povuku na položaje ispred Gornjeg Milanovca u cilju odmora i konsolidacije trupa. Vrhovna komanda se na kraju složila sa ovom odlukom i 26. novembra je usledilo povlačenje. 

Povlačenje vojske i njen oporavak

Mišićeva odluka o povlačenju Prve armije sa Suvobora, Rajca i Postruge upravo je omogućila da se steknu toliko željeni uslovi za protivofanzivu. Između ostalog, doprinela je dolasku 1300 đaka – kaplara iz Skopskog đačkog bataljona. Oni su popunili komandna mesta u osnovnim jedinicama – vodovima koji su ostajali bez komandira (izginuli su u prethodnim borbama). U međuvremenu je stigla i pomoć u vidu artiljerijske muncije, te je od Vrhovne komande stiglo obaveštenje da artiljerija ne mora više da štedi municiju. 

Pozitivna dešavanja kao što su odmor i predah, pojačanje vojske, pomoć u oružju, razvijanje Mišićevog strateškog plana, i te kako je značilo srpskoj vojsci. Ne samo da je njihov moral bio ponovo podignut i ojačan, već su bili spremni i odlučni da napadnu neprijatelja. 

Po završetku svih priprema, Mišić je 2. decembra obavestio Vrhovnu komandu da će sutradan, 3. decembra u 3 ujutru Prva armija preći u napad.

Krajnji ishod borbi

Borbe su iz dana u dan bile žestoke, a vojnici Prve armije postizali su neočekivane uspehe. Na primer, trećeg dana ofanzive zarobili su šest oficira i skoro dve hiljade vojnika, a uz sve to zaplenili su i velike količine oružja, municije i hrane. U međuvremenu usledilo je bežanje nprijateljskih snaga pred centrima Prve armije, što je ukazivalo na rastrojstvo i mogući neuspeh austrougarske vojske. Mišića su sačekale i vesti da su se neprijatelji povukli iz Valjeva, a ubrzo nakon toga snage Prve armije uspele su da unište i poslednje neprijateljske otpore i utiču na njihovo potpuno povlačenje, u noći između 14. i 15. decembra.

 Izbijanjem Prve armije i Užičke vojske na obale Drine i Save i oslobađanjem Beograda, posle žestokih borbi na Suvoboru, Ovčaru i Kablaru, Rudniku i Kosmaju, pobedonosno je zavšrena Kolubarska bitka. Vrhovna komanda je mogla da konstantuje da na teritoriji Kraljevine Srbije više nema nijednog neprijateljskog vojnika, sem ratnih zarobljenika. 

Kolubarska bitka

Dakle, bitka je okončana uspešnim protivnapadom srpske vojske Prve armije pod komandom generala Mišića, nad  znatno jačom i brojnijom austrougarskom vojskom. Zahvaljujući postignutim uspesima, Mišić je unapređen u čin vojvode. 

Borba od koje je čitav svet očekivao jedan rezultat – potpuni neuspeh srpske vojske i kapitulaciju Kraljevine Srbije u istoriji ratovanja postala je odličan primer da su krajnji ishodi borba uvek nepredvidivi. 

O značaju Kolubarske bitke sa istorijskog aspekta može se puno i detaljno govoriti. Međutim, važno je istaći i činjenicu da su istorijski prevrati oduvek bili snažna motivaciona osnova u književnosti. Tako je Kolubarska bitka zauzela značajno mesto u romanu „Vreme smrti – Suvoborska bitka”, Dobrice Ćosića. 

Najnoviji članci

Zašto mi je potreban Google Ads?

0
Skoro uvek, vlasnici firmi razgovor započinju ovim pitanjem. Većina njih već zna da samo postojanje sajta na internetu više nije dovoljno. Kada korisnik otvori...

Najpopularniji članci

Manastir Tumane

Kako stići do manastira Tumane brzo i lako? 

1
Pred vama je detaljan vodič do manastira Tumane. Svakog vikenda, ovde svraćaju turisti iz raznih delova sveta i vi možete biti sa njima!Udaljen je...