Home Blog Page 62

Skadarlija – boemska bašta Beograda

0
skadarlija
Foto: Creative Commons https://search.creativecommons.org/photos/13374141-3e17-4896-a2d9-d21588c9e324

Skadarlija, boemska ulica u srcu Beograda – ulica sa mnogo značenja i bogatom istorijom. Popločana kaldrmom iz turskog doba ona je za Beograđane izvor ponosa, a za turiste atrakcija kakva se retko gde može videti.

Muzika, kafane, duh prošlih vremena u kojima su živeli veliki pesnici i glumci – sve ovo je Skadarlija.

Ko poseti Skadarliju posećuje prošlost

Svakome ko kroči na tlo Skadarske ulice jasno je da prelazi granicu između dva vremena. Svojom dužinom od pola kilometra, usred brzog i urbanog Beograda, a u neposrednoj blizini Narodnog pozorišta, Skadarlija predstavlja svojevrsan vremeplov. Veseli umetnički duh beogradski s početka 20. veka i dalje čeka posetioce ove ulice.

Skadarlija je jedan od najvećih razloga što je Beograd na mapi turista, ljubitelja sve popularnijih jednodnevnih izleta u evropske prestonice. Takozvani city break privlači sve više putnika da u Beogradu iznajme stan na dan i uživaju u čarima srpske boemije.

Kratka istorija Skadarlije

Romantična i boemska Skadarlija živi pre svega u legendama i anegdotama o poznatim pesnicima i glumcima koje se prepričavaju i danas. Sve do Drugog svetskog rata ovaj mali beogradski kutak bio je centar poezije, glume i romantičarskog sveta. Skadarlija je bila glavno sastajalište književnika, pesnika, slikara, muzičara, umetnika, ali i svih onih koji su želeli da budu u njihovom društvu.

Sve dok su Turci bili u Beogradu, Skadarska ulica je nosila naziv Šićin mala, što u prevodu sa turskog na srpski jezik znači Ciganska mala. Iz beležaka ondašnjih putopisaca saznajemo da je to bio sirotinjski kraj nastanjen uglavnom Romima.

Naziv Skadarska ulica zvanično postoji od 1872. godine, a zanimljivo je da se u istoj godini u kući pod brojem 34 nastanio pesnik i slikar Đura Jakšić, čija statua i danas budno bdi nad boemskim svetom koji tuda prolazi. Osim njega, u ovoj ulici stanovali su slavni glumci Narodnog pozorišta Čiča Ilija Stanojević i Milorad Gavrilović, a u kafanama su često boravili književnici Stevan Sremac, Branislav Nušić, Anton Gustav Matoš, Tin Ujević, Rade Drainac i mnogi drugi.

U urbanističkom planu Beograda iz davne 1878. godine stoji da se u Skadarskoj ulici nalazilo 68 objekata. Od ovog broja danas je sačuvano nekoliko zgrada, među kojima je kuća Đure Jakšića, stara pekara i popularne kafane „Tri šešira“ i „Dva jelena“.

Dva jelena i Tri šešira – kafane koje ne smete zaobići

Sasvim je izvesno da su“ među najznamenitijim simbolima Skadarlije, pa i Beograda kafane „Dva Jelena“ i „Tri šešira. Jedna uz drugu, ove dve kafane privlačile su beogradske boeme s početka 20. veka jednakom snagom kao i danas.

Od slavnog srpskog komediografa Branislava Nušića saznajemo da se na mestu kafane „Tri šešira“ nalazila radionica šešira, te da su na radionici bila istaknuta tri šešira od lima, koja su tu ostala mnogo kasnije po zatvaranju fabrike. Prema Nušiću, kafana je bez ikakvog posebnog naglašavanja spontano ponela to, sada već ceo vek staro, ime „Tri šešira“.

skadarlija-tri-šešira
Foto: Wikipedia

Po rušenju čuvene kafane „Dardaneli“ koja se nalazila na današnjem Trgu republike, boemski svet koji se tu okupljao preselio se u „Tri šešira“. Čiča Ilija je ovu kafanu nazivao svojom drugom kućom, a osim njega redovni gosti bili su književnik Bora Stanković, čuvena glumica Žanka Stokić, Dobrica Milutinović i mnogi drugi.

U „Dva jelena“ redovno su zalazili pesnici Laza Kostić i Đura Jakšić. Svojom duhovitošću i šalama mnoge je za sto pored privlačio satiričar Milovan Glišić. U ovoj kafani su stvarali i Rade Drainac, Tin Ujević, Anton Gustav Matoš. Bila su to mesta značajnih okupljanja, pravi mali centri stvaranja jedne kulture novog veka.

Zovem se Skadarlija

Jedan od najlepših opisa Skadarlije, onakve kakva je bila kada su njome koračali Branislav Nušić, Rade Drainac i Čiča Ilija, dao je karikaturista i putopisac Zuko Džumhur. On je zabeležio:

„Zovem se Skadarlija ili Skadarska ulica“, kako hoćete. Ja nisam ni bulevar, ni avenija, ni magistrala. Ja sam običan, strmi krivudavi i loše kaldrmisani sokak usred Beograda. I to bi bilo sve što bi vredelo reći o meni da nema moje duge povesti, da nema mojih trošnih krovova, rasklimatanih stolica i rasporenoga jendeka.

Moji gosti su, od davnine, bili čuveni ljudi od pera. Moji gosti su bili prvi beogradski glumci, pesnici, reditelji, slikari i pripovedači. Srdačno sam dočekivala prijatelje iz Zagreba, iz Sarajeva, iz Skoplja, iz Ljubljane. U mojim bledim noćima onis su se bratimili.

Dolazili su meni i ministri, i uvaženi načelnici, i sarači, i bozadžije, čevabdžije, i propali đaci, i učeni profesori. Pod mojim krovovima i na mojoj kaldrmi svi su pevali, sevdalisali, lumpovali…

Danas, čitav vek kasnije, Skadarlija je sve to isto, gostoprimljiva, vesela i široko otvorena za svaku dušu koja zna da oseća muziku, kafanu, pesmu, stih.

 

Grip – uzrok, simptomi i lečenje

1
lekovi-grip
Foto: Pixabay.com

Grip je zarazna virusna infekcija disajnih puteva koja napada nos, grlo i pluća. Može se javiti u obliku epidemije. Često je bezazlen i kod većine ljudi prolazi sam od sebe. Međutim, komplikacije koje nastaju zbog sekundarnih infekcija mogu biti ozbiljne, a ponekad i sa fatalnim ishodom.

Osobe kod kojih postoji veći rizik od razvoja komplikacija gripa su pre svega deca mlađa od 5 godina, posebno bebe u prvoj godini života, potom osobe starije od 65, trudnice i porodilje, osobe sa slabijim imunitetom, kao i osobe koje pate od hroničnih bolesti bubrega, jetre, srca ili dijabetesa i astme.

Koji su simptomi gripa?

Nije retka pojava da grip započne kao obična prehlada sa uobičajenim simptomima: curenje iz nosa, grlo koje boli, kijavica. Međutim, ono što predstavlja glavnu razliku između gripa i prehlade jeste brzina kojom bolest napreduje. Dok se prehlada obično postepeno razvija, grip ume naglo da napadne organizam i „slomi“ čitavo telo.

Simptomi koji ukazuju da je organizam napao virus gripa su povišena telesna temperatura, i to iznad 38°C, malaksalost i bol u mišićima, umor i slabost, znojenje, upaljeno grlo i uporan suvi kašalj, zapušenost nosa i glavobolja. Osobe obolele od gripa imaju osećaj da gube dah, ređe mokre, a mogu osetiti i stezanje i bol u grudima.

U većini slučajeva grip prolazi uz mirovanje, lek protiv temperature i sirup za suvi kašalj. Međutim, ponekad ova respiratorna infekcija ume da ima ozbiljne posledice, te lekari preporučuju obaveznu vakcinaciju pre sezone gripa.

Uzroci gripa

Grip izaziva virus, influenca tipa A, B ili C. Virus A je najopasniji, a virus C najbezazleniji. Često se javlja zimi, kada otpornost organizma na viruse slabi zbog hladnoće. Virusi gripa prenose se kapljično, što znači da putuju vazduhom i da se možete zaraziti pored osobe koja kašlje, kija ili sa vama razgovara. Kapljice možete udahnuti direktno ili pak pokupiti klice sa nekog predmeta kao što su telefon i tastatura na računaru.

Što se perioda inkubacije tiče, osoba je infektivna i nosilac virusa od onog dana pre pre nego što se simptomi prvi put pojave do pet dana otprilike nakon što simptomi počnu da se javljaju. Deca i ljudi sa oslabljenim imunitetom mogu biti zarazni neko duže vreme.

Ukoliko ste ranije imali grip, telo je već napravilo antitela za borbu portiv tog specifičnog soja virusa. Problem je u tome što se virusi gripa stalno menjaju, pri čemu se redovno pojavljuju novi sojevi. Ako dođete u kontakt sa virusom gripa koji je sličan onom sa kojim ste se i ranije sretali ranije, antitela formirana u vašem organizmu mogu sprečiti infekciju ili umanjiti njenu ozbiljnost.

Međutim, ova antitela nisu zaštita od novih sojeva virusa, što znači da vas nekad ni vakcina, ni već preležan grip ne mogu odbraniti od razvitka infekcije.

Faktori rizika

Iako se od virusa gripa može razboleti svako, postoje izvesne rizične grupe, odnosno faktori koji mogu povećati rizik od pojave i razvoja ove respiratorne infekcije. Pre svega tu je uzrast,tj. starost. Sezonski grip cilja na decu mlađu od 12 meseci, kao i na odrasle osobe starije od 65 godina.

Uslovi u kojima živite i radite takođe u velikoj meri mogu uticati na to hoćete li vas napasti virus gripa. Ljudi koji žive ili rade u ustanovama sa mnogo ljudi, poput bolnica, staračkih domova ili vojnih kasarni, verovatnije će razviti influencu. To važi i za već hospitalizovane osobe.

Slab imuni sistem predstavlja otvorena vrata virusu gripa. Imunitet značajno mogu narušiti ozbiljne bolesti krvi, invanzivne medikamentne terapije kao što je hemioterapija, kao i dugotrajna upotreba steroida.

čaj-sa-limunom-grip
Foto: Pixabay.com

Rizičnoj grupi pripadaju trudnice, posebno u drugom i trećem tromesečju, kao i porodilje u prve dve sedmice nakon porođaja. Veću šansu da se zaraze virusom gripa imaju gojazni ljudi sa indeksom telesne mase (BMI) 40 ili više.

Komplikacije gripa

Kod mlađih i zdravih osoba sa gripom infekcija prolazi bez posledica i komplikacija. Međutim, kod dece i starijih odraslih mogu se razviti komplikacije, a najčešće su upala pluća, bronhitis, srčani problemi, infekcije uha, od kojih je upala pluća najozbiljnija. Za starije odrasle osobe i osobe sa hroničnom bolešću upala pluća može biti fatalna.

Prevencija gripa

Najbolji način da se zaštitite od gripa jeste vakcinacija. Preporuka lekara jeste da se osobe starije od 6 meseci vakcinišu na godišnjem nivou. Vakcina protiv sezonskog gripa sadrži zaštitu od tri ili četiri virusa influence za koje se očekuje da će biti najčešća tokom sezone.

Osim toga, sve što možete da učinite da ojačate imuni sistem smatra se prevencijom gripa. Dakle, pravilna i redovna ishrana, dovoljan unos tečnosti i vitamina i namirnica bogatih gvožđem, fizička aktivnost i – velike su šanse da će vas grip zaobići.

Kako se leči grip

Odmaranje u krevetu, unošenje velikih količina tečnosti u vidu vode, supica i biljnih čajeva obično su dovoljna „terapija“ za ovaj respiratorni virus. Lekovito bilje koje sasvim izvesno pomaže u borbi protiv gripa su majčina dušica, zova, crni slez i divizma. Takođe, unos vitamina kroz voće i povrće od nemerljivog je značaja.

U težim oblicima gripa lekar može propisati i neki antivirusni lek. Međutim, simptome gripa uglavnom će u velikoj meri ublažiti odmor. Dakle, ležanjem u krevetu i spavanjem pomažete svom imunom sistemu da se bori protiv infekcije. Ovo je ujedno i dobar način da se spreči širenje virusa u okolini.

Ukoliko je to moguće, pobrinite se za to da grip ne preležite „na nogama“. Primirite se i pomozite svom organizmu da što pre savlada virus.

 

Anksioznost i kako je prevazići

0

Anksioznost je neprestano, nervozno isčekivanje da će se nešto loše desiti. Drugim rečima anksioznost podrazumeva neprestano strahovanje, bilo da je u pitanju realan ili imaginaran strah. Stanje anksioznosti je krajnje neprijatno a anksiozna osoba se oseća iscrpljeno, bezvoljno, beživotno. Neprestano je nervozna isčekujući negativan ishod svake situacije.  Sve to je propraćeno ogromnim strahom da neće moći da se izbori sa novonastalom situacijom. Osobe koje se bore sa anksioznošću često imaju osećaj da će izgubiti kontrolu i da će eksplodirati.

Suočite se sa problemom

Psiholozi tvrde da do povišene anksioznosti dolazi zbog „guranja problema pod tepih“ odnosno da se anksioznost javlja kod osoba koje se nisu na pravi način suočavale sa životnim problemima. To su najčešće osobe koje izbegavaju suočavanje sa negativnim emocijama, izbegavajući da rešavaju unutrašnje konflikte. Kod osoba koje imaju anksiozni poremećaj autonomni nervni sistem se lakše aktivira nego kod drugih ljudi. Tako da se anksiozne osobe mnogo češće uplaše od iznenadnih zvukova. A to kod njih dovodi do drugih simptoma kao što su ubrzan rad srca, gubitak daha, pojačano znojenje.

Kod osoba koje pate od povišene anksioznosti najčešće dolazi do besa usmerenog ka sebi, jer takve osobe su deprimirane zbog svog stanja. Sve ove dodatne emocije produbljuju problem sa sa povišenom anksioznošću i usled toga dolazi do sve većeg straha. Anksiozna osoba se najpre plaši nekih situacija (zatvorenog prostora, vožnje liftom, visine). Po glavi joj se stalno vrzmaju pitanja – šta bi bilo kad bi bilo? Uglavnom se radi o umišljenim strahovima, tako da vremenom osoba dolazi u situaciju da ima strah od straha.

Šta hrani anksioznost?

Postoje neke aktivnosti za koje smatramo da će nam pomoći da kontrolišemo anksioznost, ali na taj način stvaramo kontraefekat. Tako samo hranimo anksioznost i produžavamo agoniju. Anksiozne osobe su u stalnoj borbi između fizičkog i mentalnog. Koliko god anksiozna osoba pokušavala da kontroliše svoje opsesivne misli, na fizičkom nivou dolazi do grčenja mišića. Svesno ili ne anksiozna osoba steže mišiće što dovodi do hronične tenzije u mišićima ramena, potiljka, vrata, dijafragme i nogu. Što se osoba više bori, anksioznost postaje sve jača i dugotrajnija. A osoba se oseća umorno, napeto i iscrpljeno.

Odagnajte brige snagom svojih misli

Karakteristično za osobe koje se bore sa anksioznošću je uporno izbegavanje situacija kojih se plaše (osoba koja ima agorafobiju – izbegava da izlazi iz kuće; osoba koja se plaši vožnje liftom – rađe će ići stepeništem, bez obzira što joj je to fizički daleko napornije). Vrlo često se dešava da anksiozne osobe pokušavaju da kontrolišu svoje misli, postupke i osećanja ne bi li sprečile napad panike i držale celu situaciju pod kontrolom. Naprotiv, na taj način samo pojačavaju dejstvo negativnih misli tj. takvim ponašanjem dolazi do kontraefekta.

Povišena anksioznost opstaje, jer je osoba dodatno uznemirena verujući da ukoliko anksiozno stanje potraje, to može prerasti u neki ozbiljan poremećaj odnosno „ludilo.“ Činjenica je da je anksioznost rasprostranjena i da se dosta ljudi „bori“ sa njom. Najveću brigu stvara zabrinutost za zdravlje, zatim misao o tome da li je sve u redu, kao i zabrinutost šta drugi misle o vama, odnosno kakav utisak ostavljate na okolinu.

Kako se osloboditi anksioznosti?

Prvo i najvažnije je da se suočite sa svojim strahovima. Kada se osmelite i prvi put se suočite sa svojim strahom (iracionalnim), a pri tom shvatite da niste umrli i da vam se ništa loše nije desilo od svega što ste umišljali, bićete ponosni sami na sebe. Uostalom, neka misao koja vas pokreće bude – „Ako treba da umrem, bolje da umrem sad i odmah, nego što ću u mislima umirati neprestano.“ Kada se prvi put suočite sa svojim strahom i iz te situacije izađete kao pobednik, ne samo da ćete biti ponosni na sebe, već ćete korak po korak uspeti da se izborite sa svojim strahovima.

Živite ovde i sada

Dalje, važno je da se fokusirate na sadašnji trenutak a ne ni na prošlost ni na budućnost. Prošlost je ono što je iza vas i vi tu ne možete ništa da izmenite. Budućnost je ono što će tek doći, ali ukoliko stalno živite u strahu od nekih situacija, smišljajući najgori scenario koji se možda nikada neće desiti, vi ste na dobrom putu da postanete anksiozni. Ukoliko što pre ne izađete iz tog „začaranog kruga“ ne zaboravite da vrlo lako možete upasti u depresiju, jer su anksioznost i depresija u tesnoj vezi.

Pravilno disanje (a činjenica je da mnogo ljudi ne diše pravilno) vam takođe može pomoći u borbi protiv anksioznosti. U svakom slučaju nije sramota potražiti stručnu pomoć i koristiti propisanu terapiju. Sve je bolje od ignorisanja problema i izbegavanja da se suočimo sa istinom. Ukoliko pokušate da se prisetite nekih situacija u kojima ste bespotrebno brinuli, sigurna sam da ćete i sami uvideti da vas preterana briga nikada, ali baš nikada nije dovela do rešenja problema. I ovde bih rado primenila svoju misao – „Ne uzimaj posao Bogu“- koja je inače moj životni moto.

5 najvećih proizvođača traktora na svetu

0
traktor
Foto: Pixabay.com

Traktor je najznačajnija mašina i glavni pomoćnik svakog poljoprivrednika već 100 godina u svetu, a u Srbiji nešto više od pola veka. Prvi traktor proizveden je u Americi krajem 19. veka, a njegova masovna proizvodnja i prodaja počela je dvadesetih godina 20. veka. Od tada se fabrike koje ih prave utrkuju u kvalitetu proizvodnje i bore na tržištu za prvo mesto.

Činjenica je da je se od prvog traktora sa benzinskim motorom do ovih traktora danas desilo mnogo velikih i značajnih promena u proizvodnji ove mašine, pa samim tim i u agronomiji. Razvoj tehnologije ide u prilog ovim napravama. To potvrđuju i međunarodni sajmovi poljoprivrede i poljoprivrednih mašina, na kojima se svake godine pojavi neki novi model traktora, sa boljim i inovativnijim performansama nego prethodne godine.

Za poljoprivrednike je kupovina traktora nekad veća glavobolja od kupovine automobila, stoga u tekstu koji sledi predstavljamo pet najvećih i najpoznatijih proizvođača traktora u svetu.

#1 Massey Ferguson

Renomirani svetski proizvođač traktora i jedan od najstarijih je Massey Ferguson. Osim što se izdvaja po kvalitetu, tu je i prihvatljiva i isplativa cena poljoprivrednih mašina koju nudi. Počeci ove firme vezuju se za daleku 1847. godinu, kada je Daniel Massey otvorio radionicu za popravljanje poljoprivrednih mašina. Prototip prvog traktora „Ferguson Black“ napravljen je pak 1933. godine.

traktor
Foto: Pixabay.com

Deceniju kasnije prvi traktor „ferguson“ pojavljuje se na britanskom tržištu. O ugledu, uspehu i kvalitetu svedoči i nagrada „Evropski traktor godine“ 2004. godine. Modeli ferguson traktora ovenčani su i nagradom „Mašina godine“, i to 2012. i 2019. godine.

Na domaćem tržištu Massey Ferguson je jedan od omiljenih, a u proteklom veku i jedini izbor srpskog poljoprivrednika, jer je upravo po njihovoj licenci proizveden prvi traktor u tadašnjoj SFR Jugoslaviji. Industrija mašina i traktora ili prepoznatljiv IMT pravio je traktore i priključne mašine za domaće i strano tržište i smatra se da je do 2005. godine proizvedeno impozantnih 800 hiljada traktora.

Prodaja traktora 539 u Srbiji, jednog od najpopularnijih modela, cvetala je sve do gašenja fabrike 2015. godine. IMT je 2018. godine kupila indijska kompanija TAFE, još jedan od vodećih u svetu po proizvodnji traktora. Kako je već 2019. godine na Poljoprivrednom sajmu u Novom Sadu predstavljen novi traktor u njihovoj proizvodnji, velike su šanse da će ove mašine tek obrađivati srpske njive i na pravi način koristiti potencijale srpskog sela.

traktor
Foto: Pixabay.com

#2 John Deere

 Jedan od najpopularnijih proizvođača traktora u svetu je i američka fabrika John Deere, osnovana daleke 1837. godine. Međutim, u posao proizvodnje traktora ući će tek 1918. godine i u toj prvoj godini rada prodaće čak 5 634 traktora. Ova velika kompanija pored poljoprivrednih mašina proizvodi i građevinske mašine, vozila za golf igrališta, kao mašine za uređenje različitih vrsta terena i dvorišta. Ovaj proizvođač poznat je po velikim traktorima za obradu zemljišta površine 200, 300, pa čak i 500 hektara. Nezamislivo je gajenje pšenice na ovolikim površinama bez traktora, zar ne?

traktor
Foto: Pixabay.com

Fabrika John Deere dosta drži do svoje tradicije, te ima i svoj Muzej traktora i mašina u saveznoj državi Ajova, gde se posetioci mogu informisati o istoriji proizvodnje traktora, kao i fazama kroz koje je prošao najvredniji poljoprivredni četvorotočkaš.

#3 New Holland

Da su Amerikanci vodeći proizvođači traktora u svetu potvrđuje i fabrika New Holland, koja postoji od 1895. godine. Od osnivanja u Pensilvaniji do današnjih dana ova kompanija je postala svetsko ime, tako da ima svoja prodajna mesta ne samo širom Amerike, već i u Evropi, Aziji, Africi i Australiji. Dobri poznavaoci fudbala sigurno znaju da je upravo New Holland bio sponzor fudbalskog kluba Juventus od 2007. do 2010. godine.

Pod okriljem ove kompanije Henri Ford pustio je u proizvodnju Ford traktor, takozvani Fordson 1917. godine i to je prvi masovno proizvedeni traktor sa benzinskim motorom. Sasvim je izvesno da se traktori ovog proizvođača danas prepoznaju kao jedan od kvalitetnijih i zbog svoje okretnosti i komfora. Neki od poslednjih modela New Holland traktora imaju specijalizovanu osovinu sa i bez kočnica, koja omogućava da se oni voze mnogo brže nego ostali, bez obzira na tip terena. Dakle, rukovalac traktorom može sam podesiti krutost i visinu osovine prema uslovima tla, može voziti jednako brzo i na polju i na putu, a pritom biti bezbedan.

#4 Fendt

Nemačka fabrika Fendt proizvela je prvi evropski traktor 1930. godine i od tada beleži vrtoglavi uspeh ne samo u Evropi, već i u svetu. Svoje mesto na listi pet najboljih proizvođača traktora Fendt je zavredio zahvaljujući kvalitetu u proizvodnji velikih i moćnih mašina, namenjenih velikim gazdinstvima. Tako ne iznenađuje što je ove godine na 86. međunarodnom poljoprivrednom sajmu model „Fendt 1050 vario“ poneo titulu najskupljeg traktora.  Opremljen najsavremenijom opremom ovaj traktor procenjen je na famoznih 360 000 evra, i to bez poreza na dodatu vrednost. Ovo je ujedno i najsnažniji i najveći traktor trenutno na tržištu sa svojih 517 KS. 

#5 Valtra

Još jedan svetski priznat proizvođač traktora iz Evrope je finska fabrika Valtra. Iako je osnovana još u 19. veku, proizvodnju traktora započela je 1951. godine. Devet godina kasnije fabrika je otvorila pogon u Brazilu. Valtra je poznata u svetu po svojim inovacijama, koje su postale industrijski standard. Neke od odlika ovih traktora zbog kojih su posebno hvaljeni i od stručnjaka i od korisnika, jeste visok stepen udobnosti, efikasnosti i svestranosti. Traktori se u Skandinaviji tradicionalno leti koriste za obradu zemljišta, a zimi za rad u šumi, tako da su specijalizovani za šumarske poslove, odnosno za rad pri seči drveća.

Poslednji modeli traktora proizvedeni u Valtri visoko su modernizovani, te imaju naslon za ruke sa ekranom osetljivim na dodir, višenamenskim džojstikom i hidrauličnom upravljačkom palicom. To znači da onaj koji upravlja njime ima u svakom trenutku pristup i kontrolu nad gotovo svim postavkama motora, nad hidraulikom, kao da podešavanje automatskog upravljanja. Upravo ovo je nov način rada sa traktorskim terminalima.

Gvožđe u ishrani – 10 namirnica bogatih gvožđem

0
grašak
Foto: Pixabay.com

Manjak gvožđa u krvi poznato kao nepopularna anemija može vam zadati mnogo nevolja i tegoba. Umor, slabost, malaksalost, glavobolje, vrtoglavice, pa čak i nesvestice, sve ove simptome možete pripisati nedostatku ovog minerala u vašem organizmu.

Iako je put do poboljšanja krvne slike zahtevan i težak, ipak nije nemoguće dostići odličan nivo gvožđa, i to kroz pravilnu i adekvatnu ishranu. Predstavljamo vam deset namirnica bogatih gvožđem. Ukoliko ih svakodnevno imate u tanjiru, vaša krvna slika biće savršena.

#1 Džigerica

Džigericu ili volite ili ne, ali ukoliko imate problema sa gvožđem, sva je prilika da vam se ova namirnica ne dopada. Poznato je da je džigerica jedan od najboljih izvora gvožđa, te da se u 100 grama nalazi skoro 20 miligrama ovog minerala (17,9 miligrama, tačnije), što je bezmalo petina njenog sastava. Ipak, zbog velike koncentracije vitamina A, ne treba preterivati sa njenim konzumiranjem. Preporučuje se da džigerica bude na vašem tanjiru jednom u dve – tri nedelje.

Za one koji ne mogu da podnesu jak ukus i miris džigerice, postoje načini da ona u toku pripreme omekša i dobije blaži ukus. Najbolje ju je pripremiti sa povrćem i aromatičnim začinima ili pak sa drugim vrstama mesa i začinjenim sastojcima. Ukoliko je pripremate za decu, najbolje ćete je „sakriti“ u hamburgerima, pljeskavicama ili pak sosu za špagete.

#2 Crvena mesa: junetina, govedina, teletina

Crvena mesa su odličan izvor gvožđa, a procenjuje se da u 100 grama govedine, na primer, ima 2, 7 miligrama ovog minerala. Meso ima zadovoljavajuću nutritivnu vrednost, jer osim gvožđa,  u svom sastavu ima i veliki procenat cinka, selena, vitamina B i proteina. Bilo da ga pripremate kao šnicle, u gulašu ili sa pečurkama i povrćem, meso u vašem tanjiru u isto vreme predstavlja ukusan obrok i dozu zdravlja i energije.

meso-šnicla
Foto: Pixabay.com

#3 Sardine u konzervi

Sličan stepen gvožđa u svom sastavu kao crvena mesa imaju sardine, koje u 100 grama sadrže 2,9 miligrama ovog minerala. Ono što je dobro i praktično kod ove namirnice jeste to što nema nikakvog posla oko njene pripreme. Sardine mogu biti dobar izbor za vaš doručak. Sve što je potrebno jeste da otvorite konzervu i eventualno naseckate luk.

#4 Mahunarke – Pasulj, grašak, soja

Nikad lakše do dobre krvne slike ukoliko redovno u svom tanjiru imate soju, pasulj ili grašak. Soja je po procentu gvožđa u svom sastavu odmah iza džigerice sa čak 15,7 miligrama u 100 grama. Grickajte je uz film ili pripremite od nje pljeskavice ili pitu. Pasulj, grašak, boranija, već su tradicionalno na srpskoj trpezi, a pored njih u ishranu treba da uključite i leblebije i kikiriki, jer su odličan izvor gvožđa.

#5 Brokoli, spanać i zeleno povrće

kupus-namirnica-bogata-gvožđem
Foto: Pixabay.com

Zeleno, volim te, zeleno! Imajte svakog dana bar jedno zeleno povrće u tanjiru i oprostite se sa anemijom zauvek. Hoće li to biti spanać, brokoli, kupus ili kelj, svejedno je, a nećete pogrešiti ni ako kombinujete više vrsta lisnatog povrća.

#6 Semenke bundeve

Ljubitelje grickanja slanih semenki obradovaće vest da je ovo namirnica bogata gvožđem. Njenoj visokoj nutritivnoj vrednosti doprinosi i to što u svom sastavu ima kalijum, cink i magnezijum. Slično kao kikiriki, soja i leblebije, i semenke bundeve mogu biti odličan izbor uz film umesto čipsa i drugih nezdravih grickalica.

#7 Žitarice

Ne treba zaboraviti na značaj žitarica u svakodnevnom jelovniku. Kao one sa visokim procentom gvožđa u sebi ističu se spelta i ovas. Možete uvek izabrati da sami umesite integralni hleb ili pak da se opredelite za lakšu varijantu u vidu ovsene kaše, važno je da imate ove namirnice na stolu i da ih redovno unosite u svoj organizam.

#8 Kopriva

Kopriva se posebno preporučuje trudnicama koje imaju problema sa gvožđem, tj. sa njihovim manjkom u krvi, najviše zato što pored ovog minerala sadrži i folnu kiselinu, značajnu za pravilan razvoj ploda. Koprivu možete pripremiti na nekoliko načina, a najjednostavniji je sigurno onaj gde od nje spravljate šoljicu čaja.

# 9 Cvekla

Ovo crveno povrće čini čuda za krvnu sliku, a u svom sastavu pored gvožđa ima mnogo vitamina C i drugih nutrijenata. Zbog toga važi za namirnicu koja popravlja celokupno zdravstveno stanje i preporučuje se kao dodatak mesu. Može se jesti sirova i kuvana, a za one koji je baš i ne vole ukusnija postaje kada se jede uz citruse – limun, mandarine i kivi.

#10 Tamna čokolada

Najslađe smo ostavili za kraj – crna čokolada! Čokolada sa većim procentom kakaa ujedno je i jedna od namirnica bogatih gvožđem. Čak 11,9 miligrama gvožđa nalazi se u 100 grama čokolade. Naravno, ne morate pojesti celu čokoladu odjednom, dovoljno je da svakog dana pojedete kockicu ili štanglu da sebi osigurate rast nivoa gvožđa u krvi.

Veliki Kanjon (Grand Canyon) – mesto od koga zastaje dah

0

Reka Kolorado nalazi se u jugozapadnom delu Saverne Amerike i uliva se u Kalifornijski zaliv, protiče kroz SAD i Meksiko, a duga je 2.330 km. Nјena dolina duboko je usečena u horizontalnim slojevima jedne visoravni. Kanjon je otkrila španska ekspedicija, još 1540. godine, čak je i sam izraz “kanjon” španska reč, kojom su Španci nazvali dolinu Kolorada kada su prvi put onamo došli. Danas se u nauci naziv „kanjon“ upotreblјava za svaku dolinu ovakvog tipa.

Veliki kanjon Kolorada najpoznatiji je kanjon na svetu ali suprotno uvreženom verovanju, nije i najveći na svetu. Pa ipak, sa dubinom od 4428 m i dužinom od 447 km prilično je impozantan i jedan je od najposećenijih nacionalnih parkova sa preko 6 miliona posetilaca godišnje.

Ima kanjona i u drugim delovima sveta, koji su veći (premera radi Kali Gandaki Gorge u Nepalu je mnogo dublјi) ali se nijedan od njih po lepoti ne može meriti sa kanjonom Kolorada. To je najveličanstveniji od svih poznatih kanjona na Zemlјi.

Strane kanjona su skoro vertikalne, visoke 1500—1800m, a ponegde i više. Na nekim mestima su toliko blizu jedna drugoj da je širina kanjona jedva 30 m. Posmatrana sa te visine, reka izgleda kao uska traka izgublјena u ovoj dubini. Gore se čak ni huka reke ne čuje iako dole stvara strahovitu buku lomeći se preko stena i kovitlajući se u virovima ispod njih.

Vertikalne strane kanjona mestimično su ravne, tako zasečene, kao drvo presečeno testerom, a mestimično na njima se izdvajaju nerazoreni delovi stena kao neobične figure sastavlјene od slojeva naročitih boja, što im daje neobičnu lepotu. Baš ti raznoliki slojevi čiji se izgled menja na svakom zavijutku usled različitog osvetljenja pružaju veličanstvenu sliku koja se ne zaboravlјa. Lako je onda shvatiti divlјenje koje su osećali putnici i istraživači prilikom putovanja ovim kanjonom.

Ima tragova da je u davnoj prošlosti kanjon bio boravište ljudi. Pronađene su zemunice na stranama kanjona, u kojima su nađene lјudske kosti i oruđa kojima su se lјudi služili. Do ovih skloništa silazilo se izbočinama stena koje strče na stranama doline kao grubo isklesane stepenice. Morao je ovaj stanovnik kanjona biti veoma smeo kad je na ovakvom mestu gradio sebi sklonište. Ili mu je, možda, u blizini bio opasan neprijatelј, jači od njega, ispred koga se spasavao skrivajući se na ovim teško pristupačnim mestima.

Na splavu kroz brzake

Prvo „zvanično“ putovanje kanjonom zabeleženo je 1867. godine. Tada se jedan rudar doselјenik spustio splavom sa još jednim drugom niz Kolorado. Putovanje je bilo teško i vrlo opasno. Vodena stuja nosila je splav čas na jednu čas na drugu stranu, i svakoga časa pretila je opasnost da se splav razbije i nestane zauvek. Naročito su bili opasni brzaci, niz koje se splav vrtoglavo spuštao i tako ponekad bio zahvaćen vrtložastim kretanjima vode da su rudar i njegov drug s teškom mukom uspevali da se održe na njemu i da ga čitavog prevedu preko tih opasnih mesta. Ali na jednom ovakvom mestu, gde je vrtlog bio naročito jak, voda je odvukla sa splava rudarevog druga i on je nestao u nepoznatim dubinama reke. Rudar se spasao i dalјe nastavio put sam.

Pošto su oni najveći deo kanjona bili prešli, rudar je uspeo da pređe ostatak puta i da srećno završi ovo opasno putovanje. On je ispričao svoj doživlјaj i opisao divnu i divlјu lepotu Kolorada. Dve godine kasnije prošao je kanjonom drugi putnik, a od tada je prošlo njime toliko istraživača i putnika turista da je kanjon Kolorada danas naširoko poznat.

Čodo prirode privlačna turistička destinacija

Reka Kolorado probija se kroz dolinu, uvijajući se dubeći je vekovima. Ona menja boje svake sezone, od smaragdno zelene do smeđe i plave boje koju je teško videti sa omiljenih turističkih mesta, ali planinari mogu proći jednu od mnogih unapred definisanih staza kroz stene do dna, pa čak i kampovati preko noći. Jedinstvene kombinacije geoloških boja i erozionih oblika ukrašavaju kanjon a sam pogled preplavlјuje naša čula svojom ogromnom veličinom.

Zanimlјivo je da dva glavna vidikovca kanjona, nude vrlo različita iskustva od visine od 1000 metara do osmatračnice na 5000 metara. 1963. godine podignuta je brana na Koloradu, a pogled sa nje takođe predstavlja pravu atrakciju.

Ovo su najveće prednosti učenja stranih jezika

0

Jezike učimo od našeg prvog kontakta sa svetom. Još kao deca usvajamo maternji jezik samo slušajući komunikaciju ljudi oko sebe. Kada kao odrasle osobe usvajamo veštine stranih jezika, to iziskuje veći napor od onog u detinjstvu, ali samim tim sa sobom donosi veliki broj benefita po naše komunikacijske sposobnosti, ali i one kognitivne. Učenje stranih jezika otvara nam nove životne mogućnosti i čini nas bogatijim ljudima.

Postoji izreka – koliko jezika znaš, toliko vrediš. Pokušaćemo ipak, izvan ustaljenih fraza, da vam približimo koje su to najveće prednosti učenja stranih jezika, i zašto već sada treba da počnete sa ovakvom vrstom rada na sebi.

Kognitivne sposobnosti

Kognitivne sposobnosti svake osobe rastu sa godinama, iskustvom i kontinuiranim radom na sebi. Učenje je najsigurniji način da očuvamo mozak britkim. Dokazano je da učenje stranog jezika ojačava izvršni kontrolni centar mozga, održavajući tako intelekt oštrijim.

Takođe, smatra se da se maternji jezik uvek doživljava i koristi impulsivno i emotivno, dok nas korišćenje stranog jezika navodi na to da svaku reč dodatno preispitamo, čime ne samo da koristimo logiku, već govoru pristupamo racionalnije i potencijalno povećavamo sposobnost da donosimo bolje odluke. Na primer, učenje nemačkog jezika može bii jako korisno, jer se reči formiraju po drugačijim pravilima od onih u srpskom jeziku, a usvajanjem novih pravila, usvajamo i nove logičke veštine.

Osobe koje uče strani jezik imaju i bolje komunikativne sposobnosti, jer učenjem drugog jezika razvijamo sposobnost aktivnog slušanja sagovornika. Učenjem jezika stimuliše se i kreativnost, jer govor na jeziku koji nije maternji zahteva sposobnost planiranja, upotrebu radne memorije i kognitivne fleksibilnosti.

Razvoj karijere i obrazovanje

Bez obzira na sve specifične veštine koje posedujemo – ukoliko želimo da ih primenimo na tržištu rada, van zemlje, ali i u njoj, preduslov je da poznajemo strane jezike. Najpre, većina kompjuterskih aplikacija koje koristimo u radu su na stranim jezicima, a osim toga, klijenti i poslovni partneri sa kojima sarađujemo u poslu sve češće su iz različitih krajeva sveta.

Zbog toga je korisno poznavati makar jedan internacionalni strani jezik. Ukoliko želimo da radimo van zemlje – ovo je nezaobilazni uslov. Zemlje poput Nemačke zahtevaju visok nivo poznavanja njihovog jezika kako bismo uopšte dobili mogućnost da radimo tamo.

Takođe, ukoliko želimo da se obrazujemo van zemlje ili na međunarodnim fakultetima, moramo učiti strane jezike. Često nam je, da bismo adekvatno obradili neku studijsku temu i na domaćim univerzitetima potrebno poznavanje stranih jezika – zbog primene što šire literature.

Putovanja i društveni život

Ukoliko ste svetski putnik, i volite da istražujete nova mesta i nove kulture, za lakše snalaženje morate usvojiti bar jedan strani jezik. Najbolja odluka za ovakav način života je učenje engleskog, ali i drugi internacionalni jezici poput nemačkog, francuskog ili španskog mogu se pokazati kao veoma korisni na putu, u zavisnosti od delova sveta u koje se uputite.

Ne samo da će vam strani jezik olakšati komunikaciju sa lokalcima, već ćete se lakše snalaziti u tumačenju putokaza, mapa, ali i smernica za putovanja preko vodiča na internetu.

Poznavanjem stranog jezika ne samo da lakše upoznajete nove destinacije i kulturu, već i nove ljude. Sticanje internacionalnih prijateljstava može biti veoma obogaćujuće iskustvo za pojedinca, a često može biti i korisno za razvoj posla, ili ideja za lični napredak. I ukoliko ne putujete često – zahvaljujući stranim jezicima možete ostvariti poznanstva preko interneta, tj. putem čet grupa, foruma i društvenih mreža, sa ljudima sličnih interesovanja i razmenjivati iskustva.

Popularna kultura

Da bismo u potpunosti uživali u nekom umetničkom ili zabavnom sadržaju, potrebno je da ga bar delimično razumemo u njegovoj originalnoj formi. Iako, zahvaljujući internetu, možemo pronaći prevod svega, doživljaj gledanja omiljene serije na njenom jeziku, i razumevanju suptilnih jezičkih poigravanja kada je humor u pitanju, ne može dočarati ni najsavršeniji prevod. Zbog toga je korisno poznavati strani jezik – iz čistog zadovoljstva!

Bilo da nas na učenje stranih jezika nagoni potreba za stalnim samousavršavanjem, ili užicima poput putovanja i gledanja filmova strane kinematografije, benefiti koji dolaze ovakvim bogaćenjem svog znanja su nebrojeni. Učenje bar jednog stranog jezika treba da bude jedan od osnovnih postulata ulaganja u sebe.

Rad na sebi: luksuz ili neophodnost?

0

Koliko ste puta čuli prijatelje oko sebe ili javne ličnosti sa malih ekrana kako nam poručuju da je menjanje sebe moguće, a rad na sebi svakodnevni posao. Rad na sebi jeste nešto čemu težimo, čak i u svakodnevnim, bezazlenim situacijama, ali šta on podrazumeva? Kako se radi na sebi i da li su promene zaista moguće, pokušaćemo da otkrijemo kroz ovaj tekst.

Rad na sebi podrazumeva, po nekoj nezvaničnoj definiciji, preuzimanje odgovornosti za svoj život ili narodski rečeno „uzimanje svog života u svoje ruke“. To takođe znači da prihvatate svoje vrline i mane – vrline jačate, dok mane menjate ili oblikujete.

Kako unaprediti sebe i živeti kvalitetan život?

Ukoliko bismo trebali da odaberemo koji je to prvi korak za unapređenje kvalitetnijeg života, onda bismo rekli da je to: okružite se dobrim ljudima (i od toga ne odstupajte).

Kako smo stariji, već je poznato, broj pravih i iskrenih ljudi oko nas je sve manji. Ali u ovom slučaju, broj nije bitan. To znači da je sasvim u redu da pustite one ljude od kojih ste se udaljili ili koji su sami otišli od vas. Takođe je u redu da izađete i upoznate nove ljude koji vas jednostavno razumeju. Eliminišite negativne ljude iz svog života i budite dosledni u tome.

Negativne emocije i negativna osećanja dovode do mnogih bolesti, pored toga što se svakodnevno zbog takvih emocija osećate loše. Sve ovo možete primeniti i u vezama u kojima osećate nelagodu. Vaše biće je zaslužilo samo najbolje i ako ga tako tretirate, ako imate samopoštovanje, tretiraće vas i drugi na isti način. Trudite se da svoj život ulepšate pozitivnom i dobrom energijom koju emitujete kako vi, tako i ljudi oko vas.

Redovno brinite o svom telu

Preuzimanje kontrole za svoj život je i preuzimanje kontrole nad svojim telom. Ono je vaše i jedno jedino koje ste dobili za ovaj život. Pokušajte koliko možete da se zdravo hranite, da pijete dovoljno vode i da se potpuno odviknete od alkohola i drugih štetnih supstanci.

Vaše telo će vam biti zahvalno, jer ćete promenu uvideti vrlo brzo i nećete poželeti da se vratite unazad gde stvari i nisu bile tako sjajne.

Šetajte dovoljno, hodajte uzdignute glave, upišite ples na koji ste oduvek hteli da idete i naučite nešto novo. Ples je divan izvor rekreacije, a aktivira čitavo telo i šalje hormone sreće direktno do mozga već posle nekoliko trenutaka.

Kontrolišite se redovno, probajte nove stvari kao što je kvantna medicina. Potražite na internetu pojam “kvantna medicina Beograd” i zakažite testiranje, velika je šansa da se pozitivno iznenadite rezultatima koje biste dobili. Na primer, neretko se može desiti da otkrijete i stvari o svom telu za koje vam niko do tada nije rekao, a koristiće vam. Toliko je načina da se vaše telo oseća dobro, a samo će vam i poručiti kada je vreme za promene.

Ugasite stres

Bilo bi zaista divno kada bi postojalo dugme na koje bismo mogli da ugasimo ovog svakodnevnog pratioca zvanog stres, ali na žalost ne postoji. Ono što postoji je naš drugačiji pristup svakodnevnim obavezama i zadacima i način na koji ćemo sve to lakše podneti.

Za sve što obavljate svakoga dana, mora postojati vreme koje odvajate samo za sebe. Odmor od posla je stvar koju uvrstite na “to-do” listu, makar to bilo i nekoliko minuta. Sebe i svoje zdravlje postavite na prvo mesto, a samim tim ćete biti i produktivniji i spremniji za sve što život nosi.

Poslušajte omiljenu pesmu i pevajte je naglas, pročitajte par stranica knjige, ustanite i prošetajte… šta god to bilo. Poenta je da ove stvari postavite kao prioritet, a tek onda ono od čega zarađujete novac. Jer, novac ne vredi ako izgubite sebe.

I za kraj, koliko je rad na sebi izvodljiv u današnje vreme?

Svi smo danas u konstantnoj “trci” za vremenom, novcem, napredovanjem na poslu, no nadamo se da smo uz ovih nekoliko primera prezetovali da rad na sebi, iako nije jednostavan za sprovesti, ipak jeste moguć, pa čak i u ovo današnje vreme.

Najzad, ponekad je dovoljno samo da budemo zahvalni za sve što imamo i da sebi dozvolimo da “smanjimo gas” i posvetimo se radu na sebi. A kada to uradite, verujte nam, nagrada će doći.

Prvi put kada čujete kompliment upućen vašem “novom ja” – znajte da je uspelo!

PR Tekst

Lav Nikolajevič Tolstoj (biografija)- skroman u životu, bogat u mislima

0

Lav Nikolajevič Tolstoj (Jasna Polјana, 9. septembar 1828 — Astapovo, 20. novembar 1910) je bio grof, ruski pisac za koga slobodno možemo reći – jedan od najvećih ruskih pisaca ikada. Njegova dela su mu donela svetsku slavu a posebno dva najveća: “Ana Karenjina” i “Rat i mir”, romani koji odslikavaju duboku, psihološku i društvenu pozadinu Rusije i njenog društva u 19. veku.

Ko je bio Lav Nikolajevič Tolstoj?

Godine 1828. u bogatoj ruskoj plemićkoj porodici u selu Jasna Poljana rodio se Lav Nikolajevič Tolstoj. Tada niko nije mogao ni da nasluti da je Rusija dobila pisca koji će joj proneti svetsku slavu.

Tolstoj je izgubio oca i majku vrlo rano. Smrt, koja mu je odnela braću, a posle i decu, neprestano je bila prisutna, kao opomena u njegovom životu.

Šesnaestogodišnji Tolstoj upisao se 1844. na univerzitet u Kazanu, najpre na fakultet istočnih jezika, a zatim na pravni.

Mladi Tolstoj napušta univerzitet u Kazanu i vraća se u Jasnu Poljanu. Tu mnogo čita i uči, shvatajući da se bez znanja ne može pomoći ni sebi ni drugima. Jer, on želi pomoći ljudima s kojima živi, svojim seljacima i kmetovima. Ali, seljaci mu ne veruju, jer kako da veruju plemiću kada ih vlastela već vekovima ugnjetava i iskorištava? U svojoj 23. godini odlazi na Kavkaz. Tu je napisao i svoju prvu pripovetku autobiografskog sadržaja “Detinjstvo” (1852) i naišla na izvrstan prijem kod čitalaca i književne kritike.

Rat i Tolstoj

Tolstoj je na Kavkazu proveo pune dve i po godine. U jesen 1853. godine Rusija je objavila rat Turskoj. Lav Nikolajevič se dobrovoljno javlja u vojsku. Bori se u opsednutom Sevastopolju protiv turskih saveznika, Engleza i Francuza. U to vreme, 1854. godine, dovršava i drugi dio svoje trilogije “Dečaštvo”. I sam se bori na na opasnim mestima, pa je svedok nevolja i patnji ruskih i savezničkih vojnika. Proživio je mnoge teške trenutke gledajući kako ginu njegovi znanci i prijatelji.

Mnoga ratna iskustva dala su mu bezbroj ideja i gradivo za nova književna dela. U godini završetka krimskog rata 1855. napisao je svoje “Sevastopoljske pripovijetke”, a naredne godine i treći dio trilogije “Mladost”. U svojim ratnim pričama Tolstoj je vrlo daleko od idealizacije rata. Slika ga realno, a opis je bez ikakvih vanjskih efekata, ne idealizirajući ni ljude ni dogadaje.

Nakon krimskog rata Tolstoj mnogo putuje. Posetio je Švajcarsku, Belgiju, Nemačku i druge evropske zemlje. Nјegovo evropsko putovanje tokom 1860.–1861 oblikovalo je njegov dalji politički ali i književni razvoj. Imao je priliku da se sretne sa Viktorom Igom i jasno se vidi uticaj ovog družanja na njegovo kasnije stvaralaštvo.

Tolstoj kao pedagog

U jesen 1859. Lav Nikolajevič se pojavljuje u Jasnoj Poljani u novoj ulozi – ulozi učitelja. Tu provodi tri godine, a njegovo glavno zanimanje je pedagogija. Osnovao je 13 škola za decu ruskih seljaka, baveći se i praktičnim problemima vaspitanja. Prvu školu otvorio je u sopstvenoj kući. Školske principe Tolstoj je opisao u svom eseju iz 1862. godine „Škola u Jasnoj Polјani“. U člancima iz te oblasti došla je do izražaja sva ona srčanost, sav onaj žar, sve ono ushićenje kojim je obučavao seosku decu.

Časovi koje je držao Tolstoj sastojali su se uglavnom od eksperimenata kroz izučavanja prirode, tu na licu mesta. Deca selјaka bila su po prvi put u prilici da izučavaju matematiku, geografiju, pevanje i crtanje, kao i istoriju koju im je Tolstoj pričao kao što se priča bajka. Eksperimenti su se svodili i na spajanje znanja iz prirodnih nauka i religije, sticala su se znanja o narodnim umotvorinama ali i ruskoj tradiciji, ali je naglasak ipak bio na književnosti, koju je neizmerno voleo. Ideja je bila da u ovoj i ovakvoj školi učenje nikada ne bude obaveza jer je sam Tolstoj držao za činjenicu da ako je znanje dobro, želјa za njim će nastati potpuno prirodno kao glad. Tako je i bilo. Deca su obožavala školu i svog učitelja.

Svoje slobodno vreme provodio u lavu na medvede. To ga je jednom gotovo stajalo života: lovci su ga jedva spasili od nasrtaja razbesnele ranjene životinje.

Lični život Lava Nikolajeviča Tolstoja

Godine 1862. Tolstoj se ženi Sofijom Andrejevom Bers, ćerkom poznatog moskovskog doktora, koja je postala majka njihove mnogobrojne dece (13-oro dece od kojih je osam preživelo detinjstvo) i njegova verna prijateljica i saradnica u toku celog njegovog života. Sofija je uglavnom pomagala svom suprugu u pisanju i prepisivanju njegovih dela ali je i sama pisala poeziju i prozu. U tom razdoblju Tolstoj piše svoja najpoznatija dela: “Anu Karenjinu” i “Rat i mir”. Uzvišen roman “Rat i mir” je napisan je u dva plana: uporedo s prikazivanjem rata ruskog naroda protiv Francuza data je i slika mirnodopskog života te epohe.

U svetskoj književnosti teško je naći po snazi i lepoti slično književno delo.

“Sve više i više, gotovo fizički patim zbog neravnopravnos ti, bogatstva i izobilja našeg života usred bede i zbog toga što ne mogu umanjiti tu neravnopravnost. U tome je skrivena tragika mog života”, – pisao je Tolstoj. I dok njegova porodica živi u raskoši, Lav Nikolajevič živi jednostavno kao i seljaci Jasne Poljane.

Piše i objavljuje nova dela: “Smrt Ivana Iliča”, “Kreutzerova sonata”, “Hadži Murat”, “Uskrsnuće”.

Kako su godine prolazile, Tolstoj je sve teže podnosio proturečnosti svoga života. Gonjen svojim krizama i nemirima, Lav Nikolajevič Tolstoj beži od sebe i svog života, svoje rodbine i udobnog gospodskog doma. U novembru 1910. umro je od upale pluća na željezničkoj stanici Astapovo. Pokopan je u Jasnoj Poljani, na maloj čistini okruženoj visokim brezama.

Njegovi snovi o slobodi ruskog seljaka tek su revolucijom 1917., sedam godina posle njegove smrti, postali stvarnost.

Depresija i kako se boriti protiv nje?

1

Depresija je ozbiljna bolest koja se nažalost na našim prostorima veoma olako shvata. Ona utiče na celokupni život kako depresivnog pojedinca tako i na čitavo njegovo okruženje. Izlečenje ne dolazi preko noći, već je to dugotrajan proces u kom sem profesionalaca važnu ulogu igra porodica pojedinca. Depresija predstavlja poremećaj raspoloženja i traži ozbiljan psihoterapijski i farmakološki tretman. Neretko se dešava da ljudi mešaju kratkotrajnu i prolaznu tugu sa depresijom koja je ozbiljno oboljenje. Prolazna kratkotrajna tuga kao i neraspoloženje je normalno stanje kod svih ljudi koje se katkad pojavljuje i ni slučajno je ne treba smatrati depresijom.

Depresiju karakteriše dugotrajno osećanje tuge, pesimizma, beznađa, potištenosti. Prava depresija se ne može odagnati snagom volje i uključivanjem svih potencijalnih resursa, tako da je neophodno prepoznati trenutak kada prolazno neraspoloženje počinje da prelazi u depresiju. Depresija se može javiti kao zaseban poremećaj i to je tzv. unipolarna depresija kod koje je prisutno samo negativno raspoloženje. Za razliku od unipolarne depresije postoji i bipolarni poremećaj gde se smenjuju faze depresije i euforičnog raspoloženja.

Depresivni ljudi opisuju svoje stanje kao stanje potonuća na svim poljima ne znajući kako da se vrate „normalnim“ životnim aktivnostima. Nedostaje im koncentracija, apetit, zdrav san, motivacija. Jednostavno ne nalaze zadovoljstvo u bilo čemu. Sve ovo prati nisko samopouzdanje, beznadežnost i bespomoćnost. U najtežem obliku depresija uključuje suicidne misli i pokušaje. Vrlo često je depresija tesno povezana sa osećajem neprestane strepnje i bezrazložne zabrinutosti tj. anksioznosti.

Simptomi depresije

Neretko je depresija praćena i raznim telesnim simptomima kao što su vrtoglavica, glavobolja, hronični nejasni bolovi, kao i stezanje i probadanje u grudima. Najčešći simptomi depresije su nerespoloženje i tuga koji su najizraženiji u jutarnjim satima.  Depresivan čovek ne želi da se probudi i da se suoči sa realnim svetom.

Prisutno je bežanje u san, bez obzira na doba dana. Slaba koncentracija, osećaj zabrinutosti bez potrebe, pesimizam, osećaj beznađa i bespomoćnosti su takođe simptomi depresije. Često je prisutan osećaj krivice (bez obzira šta da je u pitanju), energija je snižena i vrlo brzo dolazi do zamora. Depresivne osobe su ophrvane suicidnim mislima kao i pokušajem suicida.

Šta kada društvo zataji

Depresija se ne leči čitanjem članaka sa interneta, ni tapšanjem po ramenu uz konstataciju – „Ma biće bolje.“ Pred njom se ne žmuri kao što najčešće radimo. Depresivan čovek vapi za pomoć, ali pitanje je da li ga zaista čujemo? Možda i kada ga čujemo ne verujemo, jer takvi ljudi najčešće nisu glasni, a mi uglavnom ne reagujemo smatrajući da je to prolazna faza i da će  je ubrzo prevazići.

Istina, on ne vuče za rukav i ne moli, jer mu nizak nivo samopouzdanja i osećaj bezvrednosti to ne dozvoljava. Ali potajno gaji nadu da se nećemo oglušiti o njegovo stanje i da će mu se naći neko pri ruci na putu ka izlečenju. Tek kada depresivna osoba izvrši suicid mi nemi posmatrači sa strane umemo da se oglasimo najčešće sa žaljenjem, pričajući hvalospeve o njemu. U šta smo se pretvorili? Licemerje je naše drugo ime. Bavimo se posledicama umesto da se fokusiramo na uzrok.

Usudih se da kažem da smo zatajili kao društvo i da će nas otuđenost sve manje činiti ljudima. Ono što mi kao društvo moramo da uradimo za nekog ko se bori sa depresijom je da mu budemo moralna podrška na putu izlečenja. Ne postoje „laka“ rešenja kada je depresija uzela maha.

Potražite stručnu pomoć

Najvažnije je da se depresivna osoba suoči sa problemom, da potraži stručnu pomoć i da ima poverenja u lekara. Saradnja izmedju psihijatra i pacijenta je od presudne važnosti, kao i izbor terapije po preporuci psihijatra. Nažalost kod nas je i dalje „sramota“ posetiti psihijatra, priznati javno da koristiš antidepresive. Živimo u takvom okruženju gde će ljudi umesto da pruže ruku i pomognu, nonšalantno da se izmaknu. Onda će  iz prikrajka da sažaljevaju ili tračare o osobi kojoj je pomoć neophodna.

Probudimo se dragi ljudi, nađimo se jedni drugima u nevolji, olakšajmo nekome makar time što ćemo ga saslušati, jer već sutra može biti kasno. Ne zaboravimo bilo depresija, bilo neka druga bolest nije stvar nekoga tamo, jer baš svako od nas već sutra može biti „onaj tamo.“

Najnoviji članci

nega-ruke

Kako da prepoznate oštećenu kožnu barijeru (i šta odmah da uradite)

0
Koža vas pecka pri nanošenju kreme koja vam je do juče savršeno odgovarala. Lice se zateže posle umivanja. Pojavljuje se crvenilo bez vidljivog razloga....

Najpopularniji članci

Manastir Tumane

Kako stići do manastira Tumane brzo i lako? 

1
Pred vama je detaljan vodič do manastira Tumane. Svakog vikenda, ovde svraćaju turisti iz raznih delova sveta i vi možete biti sa njima!Udaljen je...